Vjera - 9

26.04.2016.

Neki je švicarski liječnik u svojoj knjizi napisao da čovjek koji
ne rješava velika životna pitanja sâm postaje duševna rana,
trauma. I govori: “Mi zapadnjaci bolujemo zbog Boga. Ne
poričemo ga, ali mu ni ne pripadamo. Da, ne želimo ga. Stoga
smo i bolesni – zbog Boga.” – I ja dijelim to mišljenje.
Neki govore: “Suvremenog čovjeka ne zanima Bog!” Na to
mogu jedino odgovoriti: “Onda se suvremenom čovjeku loše
piše!” I ja sam suvremen čovjek, ali se zanimam za Boga – i ne
smatram se baš zastarjelim. Ali kad se čovjek današnjice ne
zanima ozbiljno za svoje spasenje, tada je to zaista loše!

Opet ću se poslužiti jednostavnom slikom. Zamislite mladog
kuharskog učenika. Jednoga dana glavni kuhar izjavi: “Njega
kuhanje uopće ne zanima!” “Pa što ga onda zanima?” upitah.
“Pop-glazba i djevojke”, odgovori njegov šef. “Trebali biste se i
vi spustiti na njegovu razinu”, rekoh mu, “pa odsad razgovarati
s njime samo o pločama i djevojkama.” “Ne, ne”, nastavi šef,
“ako momka ne privlači kuhanje, tada je izabrao pogrešno
zanimanje!”
Naš je poziv biti djeca Božja. Ako se suvremeni čovjek ne
bavi mišlju kako postati dijete Božje, pogriješio je u odabiru
zanimanja. Pod takvim je okolnostima beskorisno raspravljati
s njime o svemu mogućem i nemogućem što njega slučajno
zanima. Ono što mu se mora reći jest: “Postat ćeš pravim
čovjekom tek kada postaneš dijete živoga Boga!”
Božji odgovor na najvažnije pitanje
Ponavljam: mi po naravi nismo djeca Božja – ali smo na svijetu
zato da to postanemo! Zbog toga nam se za života mora nešto
dogoditi. Svrha ovog poglavlja nije da vas malo zabavi, nego
da pomogne vama koji tražite smisao života.
Dakle, mi nismo djeca Božja: ne ljubimo Boga, kršimo njegove
zapovijedi, baš nas briga za njega, ne molimo se – osim u
nevolji, tek tada ga se sjetimo. Zato je najvažnije pitanje našeg
života: “Kako postati djetetom živoga Boga?” Sada bih vam
najradije dao papir i olovku i rekao: “Napišite kako se, po
vašem mišljenju, postaje djetetom Božjim!” Netko bi napisao:
“Tako da budem dobar!” Drugi pak: “Tako da vjerujem u
Boga!” Ali sve to nije dovoljno! Pitanje “Kako da postanem
dijete živoga Boga?” ostalo je neodgovoreno.
Odgovor na to najvažnije pitanje mogu dobiti jedino kroz
otkrivenje ili objavu. To znači da mi sâm Bog mora reći kako
da postanem njegovim djetetom. Nema svećenika koji bi mi
to mogao reći; jedino Biblija daje sasvim jasan odgovor koji
glasi: Samo po Isusu! Kada dolazim k Isusu, srce mi brže kuca,
ubrza mi se puls; tada sam na cilju svog života. Da, želim li
postati dijete Božje, to mogu jedino po Isusu!

VJERA - 8

20.04.2016.

Život zasigurno ima smisla?

Da nisam dobio odgovor kroz
Božje otkrivenje, ne bih mogao izdržati u ovome svijetu.
Bog nam u Bibliji odgovara na pitanje o smislu života. To je
razlog zbog kojeg je Biblija tako nevjerojatno važna. Znam
neke koji, praveći se važnima, govore: “Ja ne čitam Bibliju!”
Na to im mogu odgovoriti samo jedno: “Tada vam sa svom
sigurnošću mogu reći da još nikada niste razmišljali o pitanju:
‘Zašto živim?’” No glupost je strašno raširena bolest. Da je
prate bolovi, čitav bi svijet odzvanjao bolnim jaucima! U
jednoj ću vam rečenici sažeti što naučava Biblija: Bog nas je
stvorio da mu budemo djeca!
Kao što se otac želi “vidjeti” u svome sinu, tako je i Bog stvorio
ljude da mu se “suobličuju”. Bog želi da budemo njegova djeca
– djeca koja s njim razgovaraju i s kojima on može razgovarati;
djeca koja ga vole i koju on voli. Molite li se ikada? Kako se
osjeća otac s kojim sin godinama ne progovori ni riječi?
Čovjek koji se ne moli, ne razgovara sa svojim nebeskim
Ocem! Bog želi da budemo njegova ljubljena djeca koja s
njime razgovaraju i ljube ga. To je svrha našeg postojanja!
Pritom ne mislim na crkvu, dogme, religiju ni na bilo što
drugo. Ja govorim o živome Bogu. O Bogu koji vas je stvorio
da budete njegovo dijete! Jeste li njegovo dijete?
Pođimo korak dalje: mi trebamo biti djeca Božja, ali po naravi
to nismo. Na samom početku Biblije piše da je Bog stvorio
čovjeka “na svoju sliku” – po svom obličju. Dalje nastavlja
Biblija s opisom velike katastrofe. Čovjek je bio stvoren kao
potpuno slobodno biće i kao takav se pobunio protiv Boga!
Uzeo je “zabranjeno voće”, što je značilo: “Želim biti neovisan!
Mogu živjeti i bez Boga!” – Shvaćate li to? Adam nikada nije
sumnjao u Božje postojanje. On se samo htio riješiti Boga:
“Živjet ću onako kako ja hoću!”
Moram vam ispripovjediti jedan svoj susret. Nedavno me
neki čovjek kojeg sam sreo na ulici zapitao: “Velečasni Busch,
vi uvijek govorite o Bogu, no ja ga ne vidim. Recite mi kako
mogu pronaći Boga?” Odgovorih mu: “Dobro me poslušajte!
Zamislite da postoji uređaj s pomoću kojeg je moguće
kretati se kroz vrijeme, prevaljujući tisuće godina u prošlost
ili budućnost. S pomoću tog vremeplova mogu se vratiti na
sâm početak povijesti čovječanstva. Jedne večeri tako pođoh
u šetnju Edenskim vrtom. Je li vam poznata pripovijest
o čovjekovu Padu? I tako, tamo kraj jednog grma sretoh
Adama – prvog čovjeka. ‘Dobra večer, Adame!’ pozdravih
ga. ‘Dobra večer, velečasni Busch!’ odzdravi mi on. – ‘Čudiš
se što me vidiš?’ upitah ga i objasnih mu kako sam stigao u
Eden. ‘Izgledaš mi zamišljen’, reče Adam potom, ‘što te muči?’
‘Znaš’, odgovorih mu, ‘upravo razmišljam o pitanju koje mi
je postavio jedan čovjek, a to je: Kako mogu pronaći Boga?’
Čuvši to, Adam se glasno nasmija i objasni mi: ‘Uopće nije
problem pronaći Boga! On je ovdje! Budite iskreni, velečasni
Busch, ono što vas zaokuplja ustvari je pitanje kako se Boga
riješiti. Problem je u tome što ga se nije moguće riješiti!’”
Je li Adam u pravu? Bog je ovdje! Čovjek ga može pronaći,
ali ga ne želi! Kad se malo osvrnem na povijest ljudske misli,
vidim što smo sve poduzimali u posljednja tri stoljeća ne
bismo li se oslobodili Boga – ali nismo uspjeli! Dragi prijatelji,
svi vi u načelu vjerujete da Bog postoji, ali mu ne pripadate!
Činite ono što i većina ljudi – zamrznuli ste to pitanje. Oni
ne poriču njegovo postojanje, ali mu ni ne pripadaju! Nisu
Božji neprijatelji, ali mu nisu ni prijatelji. I tako ostavlja čovjek
neriješenim najveći problem svog života.

VJERA - 7

17.04.2016.

Što, ako život ipak ima smisla...

Okružen tim studentima bio sam potresen spoznajom kako
učeni ljudi i danas žive ne znajući zbog čega su, u stvari,
na svijetu. Možda ćete se i vi, kao i oni, malo ljutiti na moj
način govora. Ja bih, naravno, mogao rabiti uglađenije izraze i
mnogo stranih i učenih riječi, ali vi biste zacijelo zaspali nakon
pola sata. A budući da se toga strašno bojim, nastavit ću radije
govoriti ovako kako govore prosječni ljudi. U redu?
Vidite, kad prođete kroz ono što smo mi tada prolazili u
Njemačkoj, nije ni čudo da na takva pitanja dobijete odgovor
kakav sam ja dobio od tih studenata u Münsteru: “Život uopće
nema dublji smisao. Čista je slučajnost što sam se rodio. Nema
u tome nikakva smisla. Najbolje je učiniti jedno: uživati život
koliko god je to moguće.”
To je vjerojatno najveće iskušenje kroz koje mora proći čovjek
koji počinje razmišljati o smislu života: “Moj je život apsurdan.
Bez ikakva je smisla. Da se moji roditelji nisu uzeli, ne bih bio
ni začet ni rođen. Čista je slučajnost što postojim. U osnovi,
moj je život potpuno lišen smisla.” I ako takav čovjek ima
težak život, u tom je trenutku jako blizu samoubojstvu. “Čemu
živjeti kad je sve samo slučajnost i besmisao? Bolje je ubiti
se!” Jeste li znali da u Zapadnoj Njemačkoj više ljudi oduzme
sebi život, nego što ih strada u prometnim nesrećama? Znate
li da su pedeset posto samoubojica ljudi mlađi od trideset
godina? To je potresno svjedočanstvo našeg doba: ne vidimo
više smisao života!27
Često sam razgovarao s ljudima koji bi mi rekli: “Život je tako
besmislen. Odbacit ću ga. Potrošit ću ga u užicima ili pak
počiniti samoubojstvo.” Ja bih tada upitao: “Ali što ako život
ima smisla? Ako zaista postoji smisao, a vi proživite kao da ga
nema? Što će onda, na kraju svega, biti s vama?”
U Bibliji postoji jedan redak koji bi nas trebao ispuniti strahom.
On glasi: “Ljudima je određeno samo jedanput umrijeti –
potom dolazi sud!” Čovjek mora znati taj biblijski redak da bi
se ozbiljno zapitao: “Zašto živim?” Ne možemo jednostavno
umrijeti i doći na sud Božji ako smo zanemarili smisao svog
života! Je li pitanje sada jasnije? Onda možemo korak dalje.

VJERA - 6

10.04.2016.

Jednoga dana ulazim u prostoriju u kojoj neki mladić prtlja nešto
Sa žicama i žaruljicama. “Čovječe”, upitah ga, “kakav to paklenski
stroj izrađuješ? Što će to biti?” On mi je, naravno, objasnio,
no moram priznati da baš ništa nisam razumio. U sebi sam
pomislio: “Nitko ne može shvatiti što će to biti, samo onaj tko
to izrađuje može reći što će biti i čemu će služiti.”
Tako je i s našim životom. Samo onaj koji nas je stvorio može
reći zašto nas je stvorio. To znači da odgovor na pitanje: “Zašto
živim?” možemo dobiti samo otkrivenjem – Bog nam ga mora
reći! Da već nisam marljivi proučavatelj Biblije, samo bi me
to pitanje potaknulo na čitanje. Nalazim da je nepodnošljivo
ne znati zašto sam na ovom prokletom svijetu. Čini li vam se
izraz “prokleti svijet” malo pretjeranim? On se nalazi u Bibliji.
Kad biste mogli provesti samo pola godine sa župnikom iz
velikog grada, znali biste što mislim kad tvrdim da je svijet
užasno proklet kad ga zaprljamo krivim načinom življenja!
Imamo samo jedan život. Ako ga izgubimo, izgubili smo ga
za svu vječnost. Shvatite ozbiljno to što vam govorim
– radi se o životu i smrti!
Jutros je pokraj hotela u kojem sam odsjeo protutnjalo veliko
krdo krava. – “Kako su krave sretne”, pomislih, “uopće ne
trebaju razmišljati zbog čega su na svijetu. Tu je sve jasno:
moraju davati mlijeko ljudima i na koncu im poslužiti za
hranu.” Shvaćate li što mislim? Životinja ne treba razmišljati
o smislu života. Po tome se čovjek razlikuje od životinje.
Nažalost, mnogi žive i umiru a da se nikada nisu zapitali:
“Zbog čega ja, ustvari, živim?” Između takvih ljudi i životinja
nema razlike. Udaljenost između čovjeka i životinje vrlo je
mala. Čovjeka čini čovjekom to što razmišlja i pita se: “Zašto
sam ovdje? Zašto sam čovjek? Zašto živim?”

Jedan mi reče: “Vidite, ja ću postati liječnik.
Neće li to što ću moći spasiti ljudski život biti vrijedno
življenja?” “To je lijepo”, prihvatih, “ali ako ne znate zbog čega
čovjek živi, tada je besmisleno pokušavati spasiti mu život.
Tada mu je bolje dati injekciju od koje će umrijeti.” Nemojte
me krivo shvatiti, ja nisam rekao da ljudima treba davati
smrtonosne injekcije. Ono što mislim jest da odgovor koji je
dao student medicine nije stvarno rješenje našeg problema –
pitanja o smislu života.

(NasTavlja se)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.