Vjera - 11
Zanimljivo je proučavati osobe iz Novoga zavjeta. Ondje je,
na primjer, zapis o jednoj ženi čiji je život bio strašno grešan.
Zvala se Marija Magdalena. Žalosno je što je jedina aluzija
na njen prijašnji život ta da je “bila opsjednuta sa sedam
demona”. (Osobno poznajem neke koji su opsjednuti s
dvanaest demona!) Mora da joj je život bio užasan: robovala
je nagonima. Jadna je žena, zacijelo, strašno patila provodeći
takav besmislen život. Tada je u njezin život ušao Isus, Spasitelj,
Sin Božji – i istjerao đavla iz nje. Samo on to može! On je
to i učinio! Od tog je trenutka ta žena pripala Isusu. Njezin
život više nije bio bez smisla. Nedugo nakon toga doživjela
je Isusovo raspeće i smrt. Toga je dana obuze silan strah:
“Opet počinje stari, besmisleni život.” U osvit trećega dana po
raspeću, klečala je u vrtu blizu Isusova groba i plakala. Došavši
do groba, utvrdi da je prazan. Golemi kamen što je zatvarao
ulaz u grob bio je odmaknut, a Isusova tijela više nije bilo. Zato
je i plakala. Mogu je dobro razumjeti. Da ja danas izgubim
Isusa, to bi me odvelo u ponor besmislenosti prijašnjeg života.
Da, zaista je razumijem: “Nema mog Spasitelja. Moj je život
opet besmislen!” – Odjednom je iza sebe začula neki glas:
“Marijo!” Okrenula se i ugledala njega – Isusa – Uskrslog!
Kao da pred sobom vidim taj prizor: umjesto suza očaja, niz
obraze joj potekoše suze radosti i sreće: “Rabbuni! Gospodine
moj!” kliknu od radosti.
Primjer te žene jasno mi pokazuje da nam ne treba neka velika
filozofija za odgovor na pitanje o smislu života. I najneukijem
je čovjeku jasno: “Moj je život besmislen! Zašto uopće živim?”
U trenutku kad je Marija Magdalena primila Isusa, bilo je
riješeno pitanje smisla njezina života – postala je djetetom
živoga Boga i u njezin je život ušlo svjetlo!
Upravo vas zato molim: primite Isusa! On vas čeka! Počnite
govoriti s njime. On vam je blizu! Bilo bi veličanstveno da prvi
put u životu zavapite: “Gospodine Isuse! Moj je život besmislen.
Dođi k meni kao što si došao k Mariji Magdaleni!”
Kada primimo Isusa, u našem životu nastaje veliki obrat:
on nam daje da imamo udjela u njegovoj smrti i na taj način
umire naš stari čovjek. Tako se nanovo rađamo u potpuno
novi život kao djeca živoga Boga. On tada daje svoga Duha
koji mijenja naše težnje i način razmišljanja. Primite Isusa i
sve ćete to spoznati kroz vlastito iskustvo! Istovremeno vam
želim reći: Kad primite Isusa, postat ćete novo biće. Postati
dijete Božje ne znači samo promijeniti način razmišljanja,
nego dobiti sasvim nov život.
komentiraj (5) * ispiši * #
Vjera - 10
Smisao našeg postojanja...
U Bibliji postoji redak koji, prevede li se doslovce s izvornog
jezika, glasi otprilike ovako: “Isus je došao iz Božjeg svijeta u
ovaj naš svijet.” Danas često čujemo tvrdnje da Biblija sadrži
zastarjelo i prevladano shvaćanje stvarnosti. Kao ono: gore
je nebo, dolje je zemlja. To je glupost! Biblija to ne naučava.
Ona o Bogu govori ovako: “Okružuješ me sa svih strana.” To
je nešto sasvim drugo. To znači da bi, makar se skrio i pod
zemlju, Bog bio i ondje. Biblija naučava ono što mi danas
nazivamo “višedimenzionalnim shvaćanjem svijeta”. Živimo
u trodimenzionalnom svijetu u kojem postoje duljina, visina i
širina, ali osim njih postoji još dimenzijâ. Bog prebiva upravo u
jednoj drugoj dimenziji. On je vrlo blizu – nadohvat ruke. On
hoda s vama! On vas je vidio na vašim bezbožnim putovima...
Ali mi nikako ne možemo probiti “zid” koji nas odvaja od te
Božje dimenzije. Samo Bog to može. On je to i učinio i došao
k nama u osobi Isusa Krista!
Novi zavjet govori o Isusu: “K svojima dođe”, – ta sav svijet
njemu pripada! – “ali ga njegovi ne primiše.” To je povijest
evanđelja sve do danas. Isus je došao, a čovjek mu je zalupio
vrata: “K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.” Time je,
u stvari, morao nastupiti kraj Božjem odnosu s ljudima, ali,
hvala Bogu, to nije kraj priče. Sveto pismo nastavlja: “A svima
koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja.”
Dakle, primajući Isusa čovjek postaje dijete Božje jer samo “
Onima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja”.
Za Prvog svjetskog rata bio sam mladi časnik i živio daleko
od Boga. No tada mi se dogodilo da sam otkrio tu istinu i
predao svoj život Isusu, to jest primio Isusa. To je iskustvo u
potpunosti izmijenilo moj daljnji život, ali nijednog trenutka
nisam požalio. Po Isusovoj volji morao sam proći kroz mnoge
teškoće. Po njegovoj sam volji bio i u zatvoru. Isto sam tako
zbog njega bio u mnogim opasnostima. Ali da imam još
stotinu života, od onog trena kad bih počeo razmišljati svojom
glavom, prihvatio bih se retka: “A svima koji ga primiše dade
vlast da postanu djeca Božja.” Tek bi tada moj život imao
smisla – tek kada bih bio dijete Božje! Bez obzira što sam:
svećenik ili smetlar, direktor ili bravar, domaćica ili učiteljica
– moj život dobiva smisao tek onog trenutka kada postanem
dijete Božje. Morate, dakle, primiti Isusa! Tada ćete pronaći
smisao života! Samo tada!
komentiraj (3) * ispiši * #
