Bugenvilija

30.04.2005., subota

VRUCINA PASJA... stetocina ko u prici

Kao da sam znala, iz surove i nehumane satro proljetne hladnoce, skocili smo klokanskim skokom u sred ljeta za samo 24 sata. To se zove skok. Danas, ni vise ni manje, bijase punih 24 stupnja u 11 ujutro. To ja zovem finom temperaturom, sve ispod toga ne priznajem. Danas sam prvi puta ove godine susila kosu na suncu. Koji gust. Bila je suha za pola sata. Inace mi fenom treba toliko. Do kraja sam sredila vrt i porazmjestila tegle uz rub ograde, tako da Kiki ne moze nigdje kidnuti, a da ne smeta djeci koja su eto, u velikom stilu prohodala za pravo. Sad ih ima svugdje i sve mora biti na svom mjestu. U ponedeljak idemo kupiti pjescanik i drvenu veliku djeciju ljuljacku sa dva zica. To ce biti poligon za vjezbu. Klinci ce biti za par dana 15 mjeseci i danas je njihov otac izjavio jednu genijalnu zajebanciju, crkavala sam od smjeha pol ure he he. Pitao me naime, da zasto oni jos ne govore??? Da bas cudno, ne? He he... Ti stari ocevi nedovoljno informirani al' dobro, ne zna jadan, nitko mu nje rekao da muska djeca ne govore prije druge godine i ne traze na zahod bez da ih se to uci. Ali naucice ima jos vremena he he. Sad su vrata sirom otvorena i toplo je jednako vani i unutra. Pusevi golaci napadaju sve sto je zelene boje i njise se na povjetarcu. Bilo je puno vlage i kise, a ovo je posljedica. Nabaviti cu tuce jezeva i bataljon kameleona, sest dazdevnjaka i tri divlje svinje (one Glorijine sa Cresa) da me rijese toga zla. Mozda netko zna jos koju zgodnu zivotinju koja tamani tu zvjerad? Pojeli su mi cvjetove ivancica, i sto je za ne povjerovati, i listove hmelja koji su pikavi i bodljikavi i sigurno su teski za zvakanje. Banda razbojnicka, a necu ih trovati jer tu zivi puno vrsta ptica i rijetkih pjevica koje recimo u gradu ljudi tesko da mogu sresti. Dobro, ja i ne zivim u nekom gradu, vise u predgradju selendre. Moj prvi susjed je seljak koji je do prije dve godine u stali imao 12 krava. Sto jos reci. Kad bi u ljeto okretao gnojnicu, nama se danima okretao zeludac. Sreca sva da su te krave otisle, zajedno sa gnojnicom. Bah! Ali vratimo se pticama i puzevima. Ovi mali i nisu neka strava ali kad narastu i ojacaju, to su macani od dvadesetak centimetara, debeli tamnosmedje boje i samo kaj nemaju zube. A sluz koja ih obavija je neperiva i nedajboze da ga uzmete u ruku, to je ko ljepilo, nejde dolje ni vodom ni sapunom, nevjerojatno. Cak sam razmisljala jedne godine kad je bas bila plodna godina, napraviti od njih sirup protiv astme, koja me muci otkako sam krocila na plemenito njemacko tlo. Ali neka sila u meni mi je govorila, " zajebi spiku, nebus valjda to sranje pila, ko zna kaj su te mrcine zderale da su tak narasle" i tako nista od sirupa. Ali u dane kad sam o tome intenzivno razmisljala, nekako ih se manje smucalo vrtom kao da su znali o cemu razmisljam pa su me se klonili. Mozda je to rijesenje za njih! Od sada cu ujutro cim se probudim otici na terasu i objaviti da danas skupljam puzeve za sirup cim operem zube. Pa kad se vratim a vani nema ni jednoga. Da pokusati cu tom metodom zastrasivanja. P.S. ako netko zeli recept, rado cu ga podjeliti sa vama ;)))

- 23:38 - Komentari (41) - Isprintaj - #

29.04.2005., petak

Diskriminacija ili...

Gledam upravo njemacki dnevnik na RTLu. Poceli su sa Irakom i slikama "terorista" koji eto jos uvijek nesmanjenom zestinom odbijaju demokraciju i simpaticne i drage Americke vojnike uzimaju na metu. Cudno, zaista cudno. Kako ti ljudi mogu tako dugo zivjeti u mraku neznanja. Onda je bio zgodan prilogic o kamionima koji eto umjesto da se voze autoputevima, oni idu kroz naseljena mjesta. To je novi cilj njemacke vlade koja se bas sprema usvojiti zakon po kojemu ce kamionima biti zabranjen ulazak u gradove, a onim vozacima koji hm... kao mi , voze dizela, ce drzava o presvjetla milosti, subvencionirati neku smijesnu sicu za filter za sitne cestice. Dapace odbijat ce se to jelte od poreza. Punih 200 eura godisnje. Inace jebeni finter kosta 2000 eura. Da sui neki, rekli bi, je znate dragi vozaci s obzirom da je nasa greska sto smo uopce dozvolili da takvi auti izlaze na cestu, evo mi cemo vam podmiriti te troskove. Ali, da ne bi. Nema postenih drzava, a njemacka je sve vise i vise u govnima. Tone ali ne elegantno, vec grca u samrtnickim grcevima batrgajuci se poput divlje svinje ulovljene u zamku za vukove. Ne bih se ja na njih bas okomila da se nisu pocele desavati cudne stvari. Politika me u principu odbija jer je to nepostena igra medj nepostenim igracima, a to je dosadno za gledat, slusat i sudjelovat. A sad delicija za kraj. U Moosburgu u jednom kaficu, vlasnik je zabranio ulaz Turcima, Albancima, Grcima, Talijanima, Srbima, Hrvatima, Poljacima i svima ostalima koji nisu cisti Njemci. E bas me zanima koliko dugo ce trebati da se otvori drugi takav kafic i da ih krene karta. Kladim se u saku pikula, da ce za godinu dana biti pola pola u Bavarskoj. Intenzivno razmisljamo koja je zemlja koliko toliko dobra za zivjeti, a gdje ne mrze radisne strance sa malom djecom i lajavim psom...

- 18:57 - Komentari (26) - Isprintaj - #

EVO, DAM TI PUSU...

- 13:39 - Komentari (15) - Isprintaj - #

28.04.2005., četvrtak

KRUH ( recept )

Za kvas: 35g svijezeg kvasca deci mlijeka (toplog) pola zlicice secera 2 i 1/5 dcl tople vode zlicica prosijanog brasna Promjesati i kad se kvasac otopio, staviti u ormar za sudje ili na tamno i toplo mjesto oko pola sata ili manje, tj. dok se ne napravi pjena. 1 kg brasna tip 812, prosijati pola sake soli, morske pola dcl maslinovog ulja saka suncokretovih sjemenki 4 zlice sezama 4 zlice lana pola litre mlake vode U veliku plasticnu zdjelu prosijati brasno, dodati sol i sjemenke te maslinovo ulje i dignuti kvasac. Sve dobro izmjesati elektricnim mikserom, nastavcima za tjesto. Mjesati jedno 5-6 minuta i pri tom dodavati jos tople vode (onih pola litre),da se sve prozme. Poklopiti staklenim poklopcem da nalegne na zdjelu i odozgora pokriti rucnikom ili kuhinjskom krpom. Tijesto mora pocivati u mraku i na toplom oko 30-40 minuta. Ovisno o danu i vrsti brasna. Najbolje ispada kruh u vrijeme uzlazeceg mjeseca i u dane cvijeta. U dane korijena nije dobro raditi kruh jer se kvasac ne zeli dignuti, a kruh ostane gnjecav. Nakon sto se tijesto minimum duplo diglo, ponova ga izmiksamo par minuta i istresemo na pobrasnjeni lim ili tepsiju ili neki modul koji nam je zgodan za kruh. S obzirom da je ovo mekse tjesto, dobro je da posuda ima makar mali rub, da nam kruh ne iscuri iz nje. Odozgora posipamo sezamom ili samo brasnom i stavimo peci u prethodno zagrijanu pecnicu na 180 stupnjeva, 45 minuta do 1 sat. Na resetku na kojoj pecemo pecenje. Znaci najdonju precku, a ne na dno. Znati cemo da je kruh sigurno pecen ako ga upiknemo cackalicom i kad na cackalici nema komadica tjesta. Peceni kruh odmah vadimo na krpu ili rucnik, blago pospricamo po kori odozgora, vodom, da ne bude pre tvrda kora. I dobro zamotan nosimo na balkon ili vrt na hladjenje. Moze stajati uspravno da se dnom na nista ne naslanja zbog boljeg hladjenja. Treba mu oko 3-4 sata da se dobro ohladi. Samo do kraja ohladjeni kruh je zdrav i pogodan za visednevno cuvanje. Kad se nacme topli, on se lijepi i nije kvalitetan. Dobar tek.

- 23:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Po ljekove...

Danas smo isli puniti baterije u Garchen-centar. Malo prakse nikad ne skodi, a posebno ne nama ljenivcima. Ma isli smo i iz drugog razloga. Naime, potrosila sam sve ljekove i trebam jos, a doktor je rekao ako mi bude puno bolje da nastavim sa istom terapijom. E sad, to je sve lako ako vam se doktor nalazi iza ugla ili ako znate kako se zove lijek. Ime mog lijeka je napisano pisanim tibetanskim slovima. Nema teoretske sanse da to procita netko ko nije Tibetanac ili netko ko ne zna taj jezik jako dobro. Pa posto to nitko u nasoj kuci na nasu veliku zalost i sramotu, ne zna, morali smo sjesti u auto i otputiti se u Minhen kod Lamice. Pa sad da bas ne dolazimo samo zbog toga jer to ipak nije iza ugla i do tamo nam treba uvijek ako je radni dan i kisa, sat i pol jer je to dobrih 50 kilometara, ponekad tri, a ponekad samo jedne trake i sav kaos koji ide u Minhen ide tim putem. Samo nedeljom ujutro nema guzve i onda nam od vrata do vrata treba 35 minuta. Tako smo otisli na vecernju praksu Dharma zastitnika. Kao sto je recimo bijela Tara. Ta lijepa praksa podrazumijeva mnostvo pjevanih tekstova, a kako je nas Lamica vrstan pjevac, to je pravi uzitak. Doktor je u medjuvremenu otisao na turneju po Njemackoj i sad je negdje na sjeveru, zajedno sa svojom djedmrazovskom torbom punom ljekova. Sutra ce ga Lamica zvati da mu kaze da su ljekovi pomogli i da trebam nastavak ljecenja. Sreca sva da je jos u Njemackoj pa cemo tu primopredaju ipak uspjeti izorganizirati. Tako da ce mi pauza izmedju ljekova biti samo koji dan. Odlicno, bas sam zadovoljna. I jos sam se lijepo napjevala. Inace bas nisam neki talent, obicno me izbace iz svih zborova ali dans nas je bilo samo sestero i to na kraju pa sam si dala malo vise oduska. Galamila sam uz zaglusno zvonjenje zvona i bas mi je bilo dobro. Tara mi je veceras bas dobro sjela. Bila je dobra meditacija. Lamica kao da kuzi moj spori ritam i kao da se ravnao po meni. (Sto naravno sumnjam.) Ali je bio dobar osjecaj. Tako da sam sad iako umorna jako dobre volje i sretna.

- 01:15 - Komentari (16) - Isprintaj - #

27.04.2005., srijeda

Stijena (Bozje sjeme VIII)

Nakon neuspjelog pokusaja uvjeravanja ostalih o hitnosti situacije, Jul ih je ostavio na miru nebrojeno mnogo dana. Znao je da sad nema smisla to ponovo povlaciti, vec jednostavno pustiti stvarima da se same desavaju. To je naucio davno, jako davno. Jos u nekom od proslih zivota. Nije ni zelio razmisljati u kojem od njih, ma nije ni bilo vazno sad kad ih se svih sjetio. Sad je znao da je poseban. Ne nisu oni tu u boljoj poziciji, on je ali prijatelji mu toga jos nisu svjesni. Odlazio je ranim jutrom na stijenu sa koje su sisli i koja je bila tabu za sve ostale. Cak su i prozori grada svi do jednoga gledali na drugu stranu, a ni jedan ma cak ni otvor za zrak na stranu stepenista. Bilo mu je to fascinantno koliko ih je to neko urodjeno praznovjerje mucilo. Nitko ga pri tom nije pratio niti je znao kud on ide. Za njih je bio cista zagonetka. Ni njegova druzica nije znala. To je bilo vrijeme u kojem se ona uvijek kupala na rijeci podno grada sa svojim prijateljicama, dok bi muskarci sjedili i ocekivali izlazak sunca iza stijene. Trcao bi uz stepenice lak kao divokoza, osjecajuci kako svakim korakom dolazi blize suncu i to ga je odusevljavalo. Nije mu bilo ni cudno ni strano, smijesno ponasanje njegove brace. Odnosio se prema njima kao prema djeci, kao prema nekome tko jos nije umno zadovoljio svoje mogucnosti. Donekle je i bio u pravu. Na vrhu je trava bila duga i dosezala mu je do struka. Njihala se u dugim talasima kao ogromno zeleno more. Vrhovi su bacali srebrn sjaj sto je izdaleka izgledalo kao pjena valova. Gore je uvijek puhao vjetar i kovitlao se nad klisurom. Znao je ponekad gore ostati satima i kontemplirati nad situacijom. Bilo je zapravo pravo cudo da se jos nista nije desilo. Nije znao zasto. Znao je samo da svakim novim danom mora biti na jacem oprezu. Mogli su izbiti bilo gdje. Makar je nekako ocekivao da ce doci zajedno sa suncem. Zato je i provodio jutra gore. Ponekad se u meditaciji znao susresti sa njima i uvijek je pobjedjivao. Uvijek i uvijek iznova su dolazili. Ponekad sami ponekad u grupama. Nije mogao predvidjeti u kojoj ce formi doci za pravo. Ni koliko ce ih biti. Ni gdje ce prvo napasti. Znao je samo da moraju biti spremni na njih. A djeca nisu zeljela slusati. Kao da se to njih uopce ne tice. Provodili su dane ili na rijeci ili u parkovima ili sumi. Ponekad bi pjevali i natjecali se tko ce skladati ljepsu i carobniju pjesmu. Ponekad bi se pretvarali u zivotinje koje su ih okruzivale i salili se s njima. Djetinjaste igre koje njega nisu mogle zadovoljiti. On je za njih naprosto bio cudak. Kao i oni za njega. Hanita ga je jednom pitala dal ide sa njom na rijeku ali kad je rekao da ga njihovi razgovori i igre ne interesiraju, vise nije navaljivala. Nije ga ni pitala gdje i kako provodi vrijeme dok su oni na rijeci. Mozda je i znala, mozda samo sumnjala, a mozda o tome nije ni razmisljala. Ponekad mu se cinilo da njima fali pravi um i da to sto imaju u prsima, ne sluzi za dubokoumne razgovore vec samo za uzivanje. Prevario se naravno jer njima je naprosto vrijeme sazrijevanja trajalo puno duze nego njemu. Nisu od istog tkanja bili sazdani njihovi mentalni sklopovi...

- 09:54 - Komentari (18) - Isprintaj - #

25.04.2005., ponedjeljak

Snijeg iznad 500 m...

Vracamo se krupnim koracima u zimu. Kakvo je ovo vrijeme? Obecali su nam vruce ljeto, a do onda cemo glumiti pingvine i to ne one iz Zagrebackog zooloskog vrta, ma niti one sa sjevernog pola, a jos manje one iz crtica Pingu. Vec one sa juznog pola, koji se polako i sigurno zagrijavaju od globalnog zatopljenja dok se mi smrzavamo iz istih razloga. Ako ste mislili da cu vas muciti temom ekologije grdno ste se prevarili. A necu ni drobiti o maltretiranju zivotinja iz vec spomenutog Zoo vrta. To cu ostaviti nasem genijalnom brzopoteznom sudstvu, isto kao i Caritasov dom za nezbrinutu djecu. Sve cu to ostaviti njima da se oni sa tim pozabave jer mi je prilicno muka od tih tema. To je isto posljedica El Ninja i ostalih huncutarija koje smo si sami navukli na vrat finim i pristojnim ponasanjem koje postuje prije svega bliznjeg svog. Vreme. Pricala sam o vremenu, a zapravo sam htjela reci kako nisam stigla objesiti ves jer danas lije kisa ko iz kabla i nije normalno da je samo 6 sugavih stupnjeva, a ves ceka da se objesi, jedan u vanici i jedan u masini. Da imam jos koju vanicu bila bi i ona puna. Blizanci iz nekog razloga vise moce i prljaju robu za hladna i kisna vremena nego za topla i suncana. To je vjerojatno iz istog razloga zasto kruh namazan pekmezom pada na namazanu stranu. Lose sam se naspavala pa sam malo nepovezana ali tako mi je jutros pao grah. Noc ce oped biti duga i mucna. Rastu nam kutnjaci, po tri po blizancu. Znaci ukupno sest zuba. I ja bih bila ljuta i nervozna da me nesto u glavi boli i natice. Dawica je doslovno cendruljio svakih 10 minuta neprekidno cijeli dan. Malo tesko za slusati, posebno ako mu se ne moze pomoci. Sreca je sto imam neke homeopatske tabletice na bazi kamilice, tako da ne sline i ne grizu, makar nisu bas daleko. A ni ja isto... Ah da, mi smo na 480 metara. Nadam se da nece snjeziti jer cu zvati policiju.

- 22:20 - Komentari (25) - Isprintaj - #

24.04.2005., nedjelja

Cool i kruh

Ludo kisno aprilsko vreme, danas me zadrzalo pod krovom. Kako ja kao domacica cesto zaboravim koji je dan, tako sam i danas krenula kupiti kruh, nekako uvjerena da je danas srijeda. Uvjerise me moji u tri rijeci. Kamo ces? Danas je nedelja! Eh, ko bi se samo tako snasao u tom kaosu kad mi se svijet ionako vrti oko blizanaca koji su premali za skolu, pa da bih znala po rasporedu sati. I kaj sad? Kruha ima ravno dvije snite, od kojih sam jednu vec od jutra podjelila klincima koji su je veselo razmrvili po podu. Kiki inace ne jede kruh i samo prezirno frkne ako joj netko zabunom pokusa uvaliti koji komadic ali kruh koji je ispao djeci je delikatesa bez premca. Tako da sam morala umijesiti kruhac jer ne bi imali sto jesti. Mislim uz jelo i to. Kvasac se nikako nije zelio dici, ne znam sto mu se pripetilo. Na kraju sam dodala jos vruce vode da podignem gljive iz mrtvih (kvasceve) i profunkcioniralo je. Tako da sam za masinu sjela tek iza podneva. I kako ja nikad ne gledam prvo svoj blog, vec prozujim po najnovijem stivu, nisam ni obracala paznju na naslovnu stranicu tek mi slika onog zgodnog paucica sto ga je Annie stavila, privukla paznju i krenem citati i nadjem da je to o mom postu. Ha, bas sam bila sretna! Lijepo je kad se netko trudi i cita sve i svasta i od toga onda slaze tu naslovnu stranu, interesantnim prilozima. I odem baciti oko na komentare i vidim da mi Glorija cestita prelazak na cool listu. Ma reko zena se zeznula, mozda je mislila na naslovnicu. Izadjem na blog i imam sto vidjeti. Eh, ah, huh, prelise me salve ponosa pomjesanog sa nevjericom. A bas dobar osjecaj je biti na cool listi. Nisam skromna i mislim da je moj blog dobar ili jednako dobar kao i vecina na cool listi. Zasto ne. Mislim da svi oni koji tvrde da im to nista ne znace i nisu bas najiskreniji prema sebi, a ni prema onima koji su ih tamo doveli. Hvala svima koji su u tome promaknucu sudjelovali i svima ostalima na cestitkama.

- 23:44 - Komentari (31) - Isprintaj - #

Kako prepoznati Selobu od Selobca?

Jos jedan hladan ali suncan dan. Stvoren za veliko spremanje i kosnju trave. Sve sto sam si zacrtala sam i napravila, jedino nisam stigla rucati. Ali posto sam na kakti dijeti, to i nije tak vazno. Morala sam danas pokositi jer je trava vec polegla od duzine i to je koma za pokositi. Pogotovo jer to nitko nece delati pa moram ja. Hulje muske, ljeni su ko hijene. Uz bok kuce se do jucer nalazio djinovski tanjur satelitske antene, koji sam ja odlucila baciti proc tj. u podrum dok se nekam u humanije ne preselimo. Ovak mi zauzima pola terase, a kupili smo klincima krasan tobogan koji bi bas mogao doci na to mjesto (he he), glupu telku ionako gledamo tak rijetko da nam za to satelitska antena ni ne treba. Vjerojatno bi i sama bila prisiljena rastaviti istu da nisam digla frku i neke sumnjivce izazvala na megdan , biranim rijecima. Kad sam tu zvijer pokusala utrpati u podrum jer Luka nije htio pomoci, shvatila sam da su decki sve stvari nabacali na ulaz u supu tako da vise nis ne stane. Ja od takvog nemara i nonsalancije dobijem ruzicaste pjege. Doslovno. Sad cu jedan dan morati bar 5 sati provesti dole da sve to sredim tak da se moze i nekaj naci u podrumu. No vratimo se travici i kosnji. Maslacci su procvali na veliko i bas mi je zao kaj sam ih morala pokositi ali oporavit ce se oni brzo za razliku od bendjamina koji su cini mi se otegnuli papke. Koja tragedija. Nocas je bilo minus 1, stvarno glupo vrijeme, ko bi si mislio da ce jos biti minusa. Sad ih moram porezati i cekati da se mozda oporave, pa ipak su oni korov. Ne? Uz rub kuce je jedan dio koji je u krupnim oblutcima, to je dio gdje pocinje podzemna garaza i vjerojatno ima nekog smisla jer to inace ne bi bilo tamo. A kako je taj dio jednom stranom uz kucu a drugom uz zidic, tako je to bilo do sada meni bas zgodno mjesto za odlaganje kojekakvog poluotpada, tipa, plasticnih teglica za presadjivanje, raznog alata po nekim sumnjivim kutijama. Rostilj, pa pribor za isti. Slauh za zaljevanje vrta, kanta od 1000 litara sa pipom, strgani akvari i jos gomila nepoznatog djumbusa. Gomila suhog ljeskinog lisca, tri tone lupina od ljesnjaka i na tucete praznih kucica od puzeva. I tamo je izmedju ostalog, kocoperila se i doticna sat. antena. Tamo u tom krsu, zimu su proveli jezevi, misevi, puzevi i naravno - pauci. Oni moji o kojima sam vas vec izvjestavala u vise navrata. E, danas je tamo samo goli oblutak, ni traga nekom svinjcu. Nasla sam Selobu i dosla sam joj glave bez imalo ustrucavanja. Bila bih je slikala da ne kazete da lazem ali su mi bile prazne baterije na kameri. Ta zvijer je velika kao pola kutije od cigareta, s time da je samo okruglo i crno tijelo veliko kao 2 eura novcic. Dugacke i elegantne i nadasve nedepilirane nozice, podvukla je pod sebe kad sam nesmotreno okrenula jednu natrulu dasku od bivse stalaze. Mislila sam da ce skociti na mene kako me gledala sa svojim dva puta 4 crna oka. Malo je rezala ali ja sam bila brza. Rekla je samo - gnjec. I to je bilo to. Ne smijem ni pomisliti sto bi bilo da mi takva zvijer napadne djecu. Zato ili ja ili ona. Poslije sam sve to smece pokupila i na kraju istusirala sve to kamenje da ako se kojim slucajem jos koja sestricna tam zavukla ili netko od dalje rodbine, da to shvati kao vrijeme promjene teritorija. Mogu ici susjedi u kompostarnik. Mjesta ko u prici, a susjeda uzgaja i zeceve pa ima sto za prigristi ako zahladi. (Mislim na Selobinu nejac.) Pitate se sigurno kako znam da je to ona, a ne on, a sigurni ste da joj nisam zavirivala pod kotace? E pa vidjela sam kako si je kutak pazljivo uredila i oplemenila ga nekim paperjem, koje je skupila ko zna gdje, pa sitnim travkama i tako jos nekim materijalom odlicnim za gradnju dobra, suha i meka gnjezda. To muzjaci ne znaju napraviti. Oni dodju, poseve, popiju pivo i odu. Uostalom, ne moram vam to objasnjavati. Dodatak: Pauk se zove Tegenaria Gigantea, sto i samo ime govori da se ne radi o nekoj maloj sugici, na zalost ne mogu dobiti linkove na dvije odlicne stranice pa cu staviti samo to sto se da: http://www.nicksspiders.com/nicksspiders/tegenariagigantia.htm http://www.zoo.org/educate/fact_sheets/spiders/giant.html Dodatak dodatku: moja je Shelobica bila bas kao ova na trecoj slikici :)

- 12:21 - Komentari (36) - Isprintaj - #

22.04.2005., petak

pms

Danas se malo popela ta luda temperatura, nocas je bilo samo 3 stupnja, kao usred zime, brrrr. Sad je 12, nije nesto pretoplo ni na suncu ali se bar ves susi. Nakupilo ga se za deset masina u ovom kisnom periodu, a kako sam iz veseraja prebacila susilicu na terasu, nije imalo smisla to vjesati van na 300% vlagu. Od ove tibetanske medicine me lovi vucja glad i to sve za nekim djakonijama. Jucer sam isla sloziti neki kolac u pol 10, navecer, toliko mi se jelo nesto slatko, a kako nisam neki konditor, nisam nista uspjela iscarobirati jer mi je za sve ono sto znam raditi ponesto falilo. Tako sam u trenutnom nadahnucu odlucila napraviti zito jer za to mi nista od cudotvornih praskova nije potrebno, a imam dvije vrecice agar-agara, pa da ga iskoristim. Tako sam doslovno nadrobila u zito cuda nevidjena i grozdjice i oljustene bademe, narezane suhe smokve, jabuke na sitne kockice, lana, sezama, mljevenih ljesnjaka, cimeta u velikoj kolicini i pustila da se krcka. Imala sam srecom slatkog vrhnja pa sam si i slag slozila, takodjer sa cimetom. Cimet je jako zdrav i ja ga jako volim. Danas sam ponovila avanturu jer su mi jucer moji kucni termiti sve strgali u jednoj rundi, pa za danas nis nije ni ostalo. Popodne cu ako me prestane glava boliti, napisati nastavak price. A to cemo jos vidjeti jer me i pms pere i najradije bi nekom nos razbila. Moji su me doma vec skuzili, pa su se rasprsili u nepoznatim pravcima. I bolje. Sama sebi sam teret. Uf... puf...

- 15:25 - Komentari (25) - Isprintaj - #

21.04.2005., četvrtak

Zadnji dan i Tsog

Upozorih Luku unapred tjedan dana, kakvi su nam planovi u vezi programa u Garchen-centru. A moje djete koje nis ne misli svojom glavom, ode lijepo jucer oko jedan sat van i samo mahne prek vrata. Ja sam bas nesto pisala i klinci su spavali u kolicima, pa da ih ne budim smo mu odmahnem rukom, misleci pri tom da ce u neko normalno doba doci kuci. Ne bi to ni bio neki strasni problem da je kojim slucajem bio pametniji i ne ostavljao mobitel u jakni, dok igra biljar. Tako da sam ga mogla nazvati jedino na goluba pismonosu. Dogovor je bio, znaci, da mi krecemo od kuce oko 15 do 6 jer do Minhena, kad je radni dan, treba nam najmanje sat, sat i pol vremena, a da kisu uopce ni ne spominjem. Dovoljno je da je jedan pokvareni auto na putu pa da stau bude po par kilometara. Ja sam klince sredila i priredila za cuvanje i reko ak sad dodje na vreme mi samo uskacemo u auto i jurimo. Bas je tako i bilo, on je stigao u 15 do 6, a cijela akcija pocinje u 7. Znaci bilo je navratnanos, kisa je ljevala ko iz kabla i bil je jedan ukvareni kamion i neoznacen na cesti, da ne duljim, kolona je bila do Minhena ali smo usprkos svemu stigli na vreme. A tamo nas je cekalo iznanedjenje. Bila je kratka meditacija sa citanjem Kurukulle Sadhane, a poslije - Tsog! Kako smo nesmotreno zaboravili da nakon svake inicijacije i ucenja, citanje Sutre sa majstorom i meditacije, dolazi Tsog. I dosli smo ko blesani bez igdje icega. Nisam kupila nikakvu hranu ni cvijece, nisam ponjela Katake (bijele marame), ni ritualne predmete kao sto su dorje, zvono i damaru, a ni kameru. Imala sam samo mobitel cije slike su koma. Ali sta se moze. Nama je bilo bitno da odredimo barem jedno "sjedenje" sa Rinpocheom jer to je ujedno i oralna transmisija Ili da to bolje objasnim, svako ucenje ti mora prenjeti autorizirani ucitelj, tako da sa njim prodjes kroz cijelu Sadhanu. Na samoj inicijaciji se dobiva nesto sto tibetanski budisti nazivaju "lung", lung je u prevodu vjetar ali u ovom slucaju oznacava prenos Budhine rijeci kroz citanje Sadhane. Ali na inicijaciji on samo procita na brzinu Sadhanu, a tek kasnije, obicno drugi dan radi se prava transmisija. Poslije citanja Sadhane Crvene Tare, koja je prekrasna, melodiozna i lako pamtljiva i sto je najvaznije nije jako duga, bio je Tsog. Tsog je posvecenje zasluga akumuliranih tokom svih aktivnosti u centru i svih meditacija i ucenja. Obicno svi koji prisustvuju Tsogu donesu ponesto od hrane i pica ili ispeku kolac. To se onda poslozi dekorativno po stolu i bude blagoslovljeno. Za tu priliku se radi Thorma, koja ne biste vjerovali ali predstavlja tijelo (poznato?) bozanstva ciji Tsog se radi. Thorma je ukrasena ukrasima od putra i cesto bude jako dekorativna. Ona se nakon sto se svim uzvanicima podjeli hrana i pice, takodjer razmrvi na toliko komada koliko ima ljudi. Tad se radi Tsog Sadhana doticnog bozanstva, koja je jako efektna jer se koriste svi tradicionalni instrumenti kao sto su skoljke, dugacke trube, damarui, zvona, cinele, bubanj za ritam i jednom rijecu sve to stvara zaglusnu buku koja cesto u prvi mah zvuci disharmonicno ali ima neku svoju snagu koja nosi i dize kosu na glavi i dlake po ledjima. Nakon toga se pojede nesto sitno i izdvoji jedan dio hrane na jedan tanjur i to se daruje gladnim duhovima, obicno vani na balkonu ili dvoristu. Navodno gladni duhovi su zato gladni jer sto god da prinesu svojim ustima pretvori se u prasinu, jedino sto mogu jesti je hrana sa oltara. I ona darovana i posvecena. Jadni. Ono sto nam ostane od hrane nosimo kuci i djelimo svojim bliznjima, kucnim ljubimcima, a ako nesto ostane dajemo pticama. Na Tsog moze doci tko hoce, bez obzira da li je budist ili samo znatizeljnik. Staviti cu par slikica sa nekog drugog Tsoga tek toliko da vam pokazem kako to izgleda. Pjesma Dakini: Puhacica skoljke: Thorme: Nas Lamica za bubnjem: Dodatak: Dakini song, pjevaju samo zene svom ucitelju. Pjesma je jako zahtjevna i ja ju ne mogu uopce otpjevati a da me ne izbace iz zbora ;)) Dodatak II: 20.04. se slavi rodjendan Padmasambhave

- 23:09 - Komentari (31) - Isprintaj - #

17.04.2005., nedjelja

KURUKULLE (Crvena Tara)

Danas smo vodili na inicijaciju Kurukulle, blizance. Bila je to greška u koracima. Sad sam kao da je beogradski trolejbus presao preko mene, a ne moja mila dječica. Bili su nemogući ili bolje rečeno: Dawa je bio kao vreča buha. Tako nesto nemirno nikad niste vidjeli. Ja sam uvijek mislila da su Luka i Ivan bili "zločesta" djeca ali oni su bili pravi anđelčići u odnosu na tasmanskog vraga od milja zvanog Dawa. Ponijela sam i kameru i fotač ali nisam stigla nista od toga ni izvaditi iz cekera, a kamo li nešto slikati/snimati. Otac se svojski trudio pomoći mi ali oni su htjeli obojica biti na meni. Neki nesmotreni ljudi doveli su svoje kućne ljubimce, pa se tako baš ispred nas našao jedan shi chu ili neka slicna đukela, na kojega je Dawica imao strašan pik. Zašto smo se ovako namučili mogli bismo pitati mog dragog jer smo u startu kasnili 20 minuta sto je puno kad se zna da nam do centra treba 45 minuta autom i da je inicijacija čista rijetkost cak i u Evropi i da ce biti krcato. Naravno, kad smo stigli vise nije bilo mjesta za kolica pa su dječaci sjedili na meni, što nije neko ludilo. Drugo, bili smo skroz u prolazu kod samog izlaza, tako da sam Rimpochea vidjela dobro, pukim čudom. Nije mi to puno koristilo jer sam morala imati fokus na malom gusaru, a za sve vreme Nyima je milo sjedio i igrao se slikovnicom, pio mlijeko iz flašice i malo jahao po majci. Baš dobro djete. Tako da od preokupacije klincima, nisam ni čula prevodioca jer Rimpoche govori i prenosi na tibetanskom. Jedino što sam uspjela to su uvodne molitve koje ionako znam na pamet. Ovo su Thanke, slike koje se koriste za rađenje Sadana jer prikazuju ključnu figuru koju se onda vizualizira tokom meditacije. Ima ih raznih, sa dvije četiri i šest ruku. To znaci ako se odlucimo Crvenu Taru raditi kao vlastitu praksu, onda moramo naslikati ili kupiti gotovu Thanku. Prije bih ju naslikala za tjedan dana ali sa "zločestoćama" nema šanse... Sad ću vam odgovoriti na pitanja iz komentara sa predhodnog posta... Riječanka je zamolila da napišem koju riječ o tibetanskoj medicini... na žalost to baš i nije tako lako. Ali pokušati ću biti jezgrovita. TM se bazira na prirodnim ljekovima, znaci: biljke, minerali, metali, mantre. E sad, to je sve vrlo staro i korijene debelo vuće iz ayurvedske medicine i naravno Veda. TM, liječi uzrok, a ne posljedicu i po tome se razlikuje od zapadne medicine. To je u isto vrijeme i odgovor na Annieno pitanje, vjerujem li ja u to. Da naravno da vjerujem jer su oni močni doktori koji razumiju povijest bolesti bolje od bilo kojih naprednih sprava i naprava za otkrivanje svega i svacega. Anspik je pitala kakvi su to pečati? I moram ispraviti svoj netočan navod, bilo je pet pečata ali to sam skužila tek kad sam se pogledala u ogledalu. To su pečati napravljeni u tradicionalnoj posudici za tuš u koju je dodan neki ljek i umješan sa tušem, zatim je tu pečat na kome su ugravirana slova mantre na tibetanskom pismu, koje se onda u koloni od tri, smjeste od grlene čakre do srčane sa jednom izmedju i dvije sa strane tako da tvore križ. To mora stajati 24 sata. Nakon 24 sata od pečata nije ostalo ništa, sve se upilo u kožu. Lucy Fair na žalost ništa od opisa inicijacije, to su takozvana tajna učenja (he he) i moraš biti prisutna. Juliere u neku ruku si u pravu ali to zaista jesu ljekovi, više nego čajevi. Oni te koktele biljaka i minerala samelju i naprave male brabonjke (bas tako izgledaju), koji se onda prožvacu prije ili poslije jela. Nema neke magije ako si na to mislila. Jagode, Carolinche i Riječanka, moja kosa je i dalje kao na slici gore lijevo, boja nije niž primila, tako da nista od "plavuše" (samo u duši). Armine, napisati ću jos koji post na tu temu i to opsirno ali se moram pripremiti ;))

- 23:00 - Komentari (33) - Isprintaj - #

16.04.2005., subota

inicijacija

Bili smo u Minhenu. Bilo je sjajno. Bongtrul Rinpoche je i lijecnik tibetanske medicine, jedan od poznatijih. Tako da sam bila i na pregledu. Dobila sam brdo pilula i ljekarija i tri pecata na kozu. To je bila inicijacija Guru Dragpo-a ili kako ga Tibetanci jos zovu Lama Cewang. Ce je zivot, a wang moc. Inace je on gnjevni Guru Padmasambhava. Ovako nekako izgleda. Nisam nasla sliku u formi koju smo mi dobili ali to ovisi od skole do skole. Zapravo samo se detalji mjenjaju. Evo i slicica sa same inicijacije. Inace za takve susrete, zene se vole picnuti pa to izgleda ovako: Bilo ih je jos ali teta mi je htjela pozirati, he he. Mozda ih ulovim jos sutra. Zgodne su jako u tim svojim tibetanskim i indijskim opravicama, koje su nakupovale putujuci po svijetu. Bila je i moja prijateljica Bayasaa i njezin 5 mjeseci star sincic, cije sam ime zaboravila jer imam problema sa pamcenjem super kompliciranih mongolskih imena. Mali je valik ko da mu je najmanje 8, a ni tata mu bas ne zaostaje u dimenzijama, pa znamo na koga je. Kad sam rodila blizance, pitala me Bayasaa da koji je kod nas stariji. Je li onaj koji se prvi rodi ili onaj drugi? Moram reci da mi pitanje nije bilo bas najbistrije ali sam uskoro saznala zasto. Naime, kod njih u Mongoliji, prvi blizanac otvara i cisti put starijem bratu. Zgodno, ne? Evo i njihovih par slicica. Sutra je inicijacija Kurukule, vodimo i blizance. Nastavak slijedi sutra...

- 21:58 - Komentari (17) - Isprintaj - #

15.04.2005., petak

Zbrda zdola

E dakle ni danas nista od pricice. Umor ili kako je to lijepo rekao Borut, fjaka me dotukla ali i ja nju. Vrucina pasija, a sljake ko u prici. Do kuhinje nisam stigla. Sve nesto po vrtu, trt mrt, a sve zajedno nis koristi i nis se ne vidi. A ja mrtva umorna i zivcana do neba. Da mi je neko nesto protuslovio, ugrizla bih ga za nogu. Ali moji to znaju na neku foru i izbjegavaju me u sirokom luku. Svi su se nesto razisli vaznim poslom. I bolje ionako bi bilo mrtvijeh. Uletila mi je osa u visoku rukavicu za radove po vrtu, samo cudo je, da me nije upiknula ali mora da sam joj smrdila od bjesnog otrova pa je odlucila praviti se luda. Inace imam alergiju na ugrize insekata i to zavrsava kojekako. A bas doma nemam nista protiv alergije. I jos za desert dana, razgovor sa Zagrebom. Taj mali me kosta zivaca na vagone, a koliko cujem ni baka i dida nisu u boljoj kondiciji. Magarac ljeni bezobrazni. Uh, tako bi ga bila nokautirala da mi je bio blizu bez obzira na njegovih 192 cm i 104 kile. Bio je manji od makovog zrna ali sto to vredi kad nakon razgovora on oped po svom a starci mu nis ne mogu. Joj, prebiti cu ga samo da mi padne saka. Uf, puf, paf. Sad si farbam kosu. Odlucila sam se na jos jedan eksperiment. Kako ce to zavrsiti saznati cete sutra ili prekosutra jer jutrom ranim idemo za Minhen. Oped je u gostima jedan visoki Lama, doktor tibetanske medicine koji daje neka zanimljiva ucenja. Idemo se malo educirati. Dugo nismo. Biti ce i nesto slika. Vec sutra vjerojatno. Klinci su sad obojica vjesto prohodali i opcenito su istrazivacki nastrojeni. Ne moram nadam se u detalje. Sreca je da zajednicko dvoriste kosi hausmajstor i da je sad bas fino kratko postucano, pa mali hodaci uce trcati po travi, a ne betonu jer Dawa je ekspert za padanje na lice u punom trku. Cirkus na kub. Idem oprati farbu i da vidim na sto slicim. Mozda od mene postane plavusa he he. Cijeli zivot hodam crna i nikad se nisam farbala na neku drugu boju osim moju prirodnu. pa malo za promjenu. Mozda netko pocne fuckati za mnom. Ili i po fuckanje moram ici u Italiju ili makar do prve vece baustele. Je, slazem se da tu ima svega i svacega zbrda zdola ali bas tako se i osjecam ako ne i gore.

- 22:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #

14.04.2005., četvrtak

kako se iscrpiti do maksimuma, na 101 nacin...

Lijep i suncan, skoro ljetni dan proteko je u lovu na bavarske tarantule i ciscenje smeca i lisca od protekle dvije godine. Stvarno sam svega i svacega tamo iza kuce nasla. Od misjih gnjezda, osje kosnice upletene u debelu paucinu, do puzevih jaja, valjda od lani jer su bila prazna. Gomilu pojedenih ljuski od lesnjaka sto su misevi gablali zimus i smeca od suncokretovih koscica. Svako na svojoj hrpici. Grozote li grozne. Lisca suhoga ljeskovog, jedno tri kile i gomila sute nastale od smrznutih tegli za cvijece koje su ali bas sve za baciti u smece. Otpada glomaznog boktepitaj od koje sve krame se nakupilo za pola furgona. Sreca je sva da mi je auto velik i prostran pa je sve stalo i bez da bacam ziceve van. Za to vrijeme blizanci su suncali liceka u drvenom kavezu-igraonici, postavljenoj na terasi u zavjetrini. Sunce je jako ali kad zapuse sjeverac nikom nije lako. Posebno ne sitnoj nenavikloj djecici, a kako zelim da mi ostanu zdravi pazim da nisu na propuhu. Dobar posao sam prebacila preko ledja ali nedovoljan jer jos nisam ni blizu urednog dvorista a trava je svakim danom po tri centimetra duza, pa ce jos malo i biti mi do koljena. Maslacci su krenuli u opasnu akciju, a bogami i jagode, tresnje i ribizli ne zaostaju. Sutra presadjujem cvijece, kosim travu i sredjujem ogradu. Tim tempom za jedno tjedan dana dvoriste i terasa, mogli bi biti upotrebljivi i za odmor. Sad su upotrebljivi samo za umor i to kronicni. Drzim bolne capice na povisenom jer me peku tabani od cupkanja. Nista od nastavka price, a bas sam sljakajuci razmisljala sto bi sve mogla udrobiti, he he, mozda sutra ako cu zavrsiti ranije nego veceras. Sad jos imam jednu turu vesa za objesiti. Idem. Posao zove.

- 22:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #

BOZJE SJEME VII

Hanita ga je zagrlila i njezno poljubila, kao da je osjecala sto ga muci. Kao da mu je ulila snage, odmah se osjecao jaci. Cudna zena. Znao je da mu cita misli ali snove mu nije mogla citati, kao ni oni. To je bila steta jer se ne bi sad ovako mucio u previranju osjecaja. Sad su poceli kapati. Dvoje po dvoje, zacas su svi bili tu. Pogledali su ga ljubopitljivo i njezno kao da ocekuju da se prospe, a oni ce ga sakupiti i ponovo sloziti. Nisu znali sto mogu ocekivati od njega. Bio im je brat ali i stranac. Nije pripadao njihovom svijetu, a oped bio je dio njega. Ugodno su se zavalili na pletene stolice i njihalke porazmjestene u tu svrhu po terasi. Vecer se polako sunjala i lagani lahor poceo se igrati njihovom kosom. Lijepe boginje imale su ukrasene glave cvijetnim vjencima. Svaki vjenac se razlikovao po dominantnom cvijecu jedne od palaca. Hanita je imala crvenog maka vjenac sa zlatnim klasjem i nebesko plavim lanom. Domacica Xin, zuti jaglac sa ljubicastim zimzelenom i djurdjicom. Balina, ivancice sa brsljanom i plavim razlickom i tako redom. Lipa je mirisala zanosno, i sto se vecer vise spustala, miris je postajao sladkastiji i jaci. Nocni leptiri pastelnih boja kruzili su unaokolo, privuceni slatkim mirisom. Nebo je bilo posuto zvijezdama koje su treperile zutim i srebrnim sjajem, bljeskajuci se cas jace cas slabije. Kao da ih netko nevidljiv pali i gasi. Tanjusni oblaci kao pahuljasti medvjedici, plutali su besciljno nebom. Sve je bilo mirno i tiho osim slavuja koji je pjevao u borovoj sumici na kraju vrta. Izvijao je svoj glas kao vjesti poznavaoc nota, neprekinuto vodeci nit glavne melodije i oko nje stvarajuci dramatican i tuzan zaplet koji bi svako toliko kulminirao u erupciji strasti i ponovnog rodjenja. Neiskusnom uhu slusati ga pazljivo, znacilo bi umrijeti zajedno s njim u svakoj novoj strofi. Danas su bogovi koristili glas, ovo je bila rijetka takva prilika kada se iskljucuje telepatska veza i ukljucuje grubo culo govora. Govor moze biti neiskren i oni su znali sve njegove zamke, isto tako jednom izgovorene rijeci, uvijek su se mogle provjeriti naknadno kad se ukljuce natrag u telepatski kod jer svi misle o stvarima koje su bile izgovorene. Domacin je odrzao uvodni govor, makar to nije bilo potrebno, svi su znali zasto su tu. Jul je ustao. Nije morao ali bio je pre nervozan da mirno sjedi. Uzsetao se terasom gore dolje kao bijesan pas. Svi su ga gledali i cekali. Nakon nekog vremena premjeravanja terase kao da je dobio govornicki dar i rijeci su potekle kao bujica, govorio je satima. O sebi, o snovima, o proslosti, o ponovnom rodjenju medju njima, o putu kojeg je izabrao davno ali na kojem se nesto izjalovilo. Ostali su ga gledali u cudu, kao da ne razumiju o cemu on prica, bili su zbunjeni, neki cak preplaseni ali svi jako uznemireni. Poceli su se burno i hirovito dizati i odlaziti bez pozdrava. Hanita ga je gledala sazalno, sa dozom nerazumjevanja ali i sa njeznoscu nekoga tko voli i prasta brzoplete rijeci. Svi su ga ostavili, cak i domacini. On je i dalje govorio ne videci da prica samo svojoj druzici koja i nije bila u stanju nista drugo nego sjediti i slusati, sad vec totalno sokirana. Prestao je naglo kao sto je i poceo. Shvatio je da ne, oni nisu ni slicni, a kamo li isti. Nisu ga razumjeli, njegove rijeci promasile su cilj. Nije vazno, sad je bar miran, stvari su se ionako jednom morale reci. Bolje sad nego kad bude kasno. A kasno ce biti uskoro ako ga ne saslusaju do kraja. Morati ce. Nemaju izbora. Nikakvog. Oni su to isto znali. On je znao da oni znaju i to je bilo dobro. Ipak ih je razdrmao, razdrmao u korijenu. He he...

- 16:55 - Komentari (14) - Isprintaj - #

13.04.2005., srijeda

BOZJE SJEME VI (Jul)

Jul je bio malo nervozan, kao pred nastup. I ruke su mu podrhtavale, nije poznavao taj osjecaj i takve reakcije tijela. Zelio im je danas reci sto je sanjao jos kao beba i sto ga je proganjalo sve vrijeme. Mozda su i njihovi snovi isti, samo nitko ne prica o tome? Nemoguce je da su toliko razliciti. To nikako nije zelio niti pomisliti jer to bi znacilo da on nije kao oni, a ako nije, sto je onda? Plasile su ga takve misli, uzasavale. A znao je da su razliciti, vidio je to od prvog dana kad je otvorio oci jos tamo u sumi. Kakvo budjenje! Nije vjerovao da je tako dobro prosao i da se nasao u tako dobrom okruzenju. Prvo je bio sok, a onda sreca, sreca do neba. Nije se probudio na drugoj strani. Olaksanje. Ponovo ziv. U dobrom tijelu... Dosao im je na terasu a da pritom nikoga nije sreo... Gdje li su, sto li rade da ne docekuju goste kako se pristoji? Nervoza je rasla iz prepona i polako se penjala. Oblio ga je hladan znoj. Nikad mu se to do sada nije desilo. Kako cudan, vrazji osjecaj. Nespokojstvo ga je obuzelo i stid. Odakle mu sva ta cudna cuvstva, pa cak zna i njihove nazive. Cudno, dovraga cudno. I te rijeci, te rijeci koje se same uoblicavaju u njegovom umu koji je do prije par dana bio tako savrseno miran. Da nije bolestan? Bolest? Sto je to? O kako ga je to mucilo. Evo cuje korake iza sebe, napokon netko dolazi. Hanita. Na nju je potpuno zaboravio. Kakva nesmotrenost. Hanita, lijepa boginja blagih ociju i nasmijanih usana. Ljepotica, prava, raskosna. Volio ju je na neki cudan nacin. Kao da nije ona, ona prava, vec kao da je tu kao zamjena za nekoga tko treba doci. Ili se tek roditi. Kad je pored nje postaje malen. Malen i neuk. Ona je dominantna,a uoopce se ne trudi to biti. Zasto je tako smotan? Mora poceti rijesavati te svoje dileme i to ovog casa...cim se drustvo okupi. Mora im objasniti sebe, objasniti im ono sto sebi ne moze objasniti. Neobjasnjivog sebe, dati im na analizu. Da ga siciraju i rasclane...

- 00:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.04.2005., nedjelja

grdobina u prsutu

Bila je to proslava rodjendana. Moj dragi je vegetarijanac. Godinama. Svi to znaju, a pogotovo prijatelji. Logicno, ne? Dakle, rodjendanska proslava krece i zavrsava naravno sa zderacom, jer smo prestari da se igramo u vrtu ili stiscemo u nekom kutu. To sve mozemo delati i doma da nismo svi skupa kronicno ljeni. Dragi je u to vrijeme bio bas zavrsio sa pojacanom dijabeticnom dijetom. Znaci mogao si je dopustiti neke djakonije koje zadnje vrijeme nije jeo. Domacica je moja dobra prijateljica ali sam to ja tako mislila. Sad je proslo dovoljno vremena da ne pisem o tome u grcu sa bijesom u grlu. Krenula je klopa kao iz snova, ona je teska gurmanka i uziva u kuhinji. Rado zove goste na svoje bakanalije. Zvala me to jutro da provjeri sto smije jesti moj debeli. Rekla sam joj da sad jede standardno, nije vise na rigoroznoj dijeti, podrazumjevajuci pri tom da zna njegov izbor prehrane bas kao sto ja znam koje stvari njezin dragi i ona ne jedu pa to ni ne serviram. Dragome je doktor rekao da mora jesti ribu jer su mu se neke vrijednosti poremetile usljed dijete i tak. Znaci jos jednostavnije jer najnezgodnije je hraniti vegetarijance. Stvarno moras znat. Inace jedes bezvrijednu hranu. Tako je ona sva ponosna na svoje kulinarske uradke, pred njega stavila grdobinu umotanu u prsut. Meni je skocio tlak na 450. Momentalno sam ostala bez glasa, a onda sam dreknula. Mislim da to stvarno nije u redu da se toliko malo misli na prijatelje ili bolje reci uopce ne misli. Jer da je mislila bilo sto onda bi joj sjevnulo kroz mozak da je prsut od svuinje, a ne od baobaba. Nikad do sada joj nisam nista prigovorila jer to ne smatram ljepom gestom prema domacici ili onome tko se muci i kuha cijelo poslijepodne ali ovaj put nisam mogla presutiti. Bila sam tako sokirana i razocarana sa takvim nacinom. I uvredjena na kraju krajeva. Medjutim i ona se koliko vidim nasla jako uvredjenom, pitam se samo zasto. Mora da je povredjeni ponos dobio po nosu. Zena se vise ne javlja. Ja se isto ne javljam. Nije da mi to nesto specijalno fali. Cudi me samo da je takve identicne situacije uvijek kritizirala i jako su je pogadjale, a sad kad je ucinila istu stvar ne vidi nista. Ponos je problem malih ljudi. Rece netko. Mislim da je debelo u pravu. mali dodatak: ja samo volim da se ljudi prema meni odnose na isti nacin kao i ja prema njima

- 22:52 - Komentari (29) - Isprintaj - #

09.04.2005., subota

nakon havarije

Jucer sam izgubila dva posta, djeca su mi dirala po masini, mozda je povezano. Smrdali su mi lajsnu pa sad vise nije dole vec gore, a ja to nisam nikad micala i sad ne znam sto da radim. Bas sam bila ljuta. Pa sam i ranije otisla spavati sto je dobro jer sam danas fit, za promjenu. Bez obzira na kisu i nisku temperaturu vani. Samo je 4 stupnja, a ja vec iznjela sve bilje van, ah, a sta cu mu ja, nek se samo snalazi. Ionako je sve to korov, prezivjeti ce znam ja njih. Sad je malo mira, klinci gledaju debilne Teletabise i jedu jabuku, a ja sam si nataknula slusalice, navinula na najglasnije Harry "Sweets" Edison and the Golden Horns, sve u nadi da tako necu cuti ono debilno "OOOOOOOOOOOOO, AAAAAAA, AAAAHHHHAAAA" i slicne jezive zvukove. Njima se to silno svidja ali ne i meni. Luka se sav ospe od alergije kad ih vidi. Stvarno nisu gledljivi. Jako volim crtice i kratke i dugometrazne ali ovo prelazi dobar ukus. Radije gledam reakciju mojih pingaca na to, oni su odusevljeni do te mjere da pljescu i topcu nogama, smiju se veselo pa nemam srca im to uzeti. Ove Teletabise bih tako sa gustom scipelarila da vam to ne mogu opisati. Danas imamo malo akcije. Idemo sa klincima u Garchen-centar, na vjezbanje velikog damarua. To ce biti sou. Nyima i Dawa sjede u svojim kolicima i svak dobije zvono u ruku i udri. Kad svi lupaju bez veze onda mogu i oni. Slikati cu malo i snimati kamerom pa mozda dodje koja slikica i do bloga. Tinki vinki!

- 11:22 - Komentari (29) - Isprintaj - #

08.04.2005., petak

Sve je lako kad si mlad...

Mislila sam danas nastaviti pricu ali nekako mi se neda, neka cista ljenost me obuzela pa samo gledam sto bih strpala u kljun. Bila sam jutros u kupovini, onoj velikoj tjednoj. Bilo je nadasve zanimljivo, a ta nova pohlepa za kojekakvim djakonijama mi je stvarala velike probleme. Tako idem svojom standardnom rutom jer sam morala kupiti pelene i kozje mljeko za piscance, a to mogu sve samo u jednom velikom duckasu tu u ovoj mojoj polu-selendri. Posebno mi se jede nesto gorko kao recimo sparoge, koprive, blitva... i sve one carobne stvari koje vi koji zivite u humanim neevropeiziranim krajevima, mozete degustirati kako vam se digne ili po potrebi. Ja ne. Ja moram obici sve turske i talijanske i grcke ducane da nadjem ono sto bi zadovoljilo moje estetske i degustativne prohtjeve. Ne moram naglasavati da sam od svega gore nabrojanog pronasla samo spanjolske zelene sparoge i to 10 komada za 3,5 eura ali moja pohlepa za gorkim bila je jaca od razumne racunice. Vec su mi sline curile na pomisao kuhanih sparoga sa maslinjakom i tvrdokuhanim jajima koja su ostala od uskrsa, pa sve dobro popapreno i par zlica juhe tj. vode u kojoj su se kuhale, taman da mogu umakati kruh koji ne smijem jesti jer cim ga vidim vec dobijem kilu vise. Eh da. Jos sam posla i do Aldija, moje omiljene lokacije za jeftine stvari koje mi naravno neophodno trebaju, je, nadje se koji puta stvarno dobrih i jeftinih stvari. Tako su danas dobili kompletnu ponudu za vruce ljetne dane, kao suncobrane, lezaljke, pumpe za bazen, tegle za cvijece i jos cudo stvari. Ja sam dosla ciljano, po sanduk za balkonske stvari, tipa spuzve, alat i tako to. Ali nisam nista ubola jer sam se napiknula ko mali Mujo na cvijece, koje je bilo besmisleno jeftino. O gdje me nadju. Ko da su znali da sam dosla sa nekom suskom, hulje. Ivancice u velikom grmu na stabalcu ili onak kak ivancice u prirodi nikad ne zgledaju. Za sitnu paricu, zela sam odmah dva komada. Nek se nadje he he. Da imam pravi vrt posadila bi ih u zemlju a ovak su u tegli pa ih kokne zima, bas ko ove godine. Kupila sam i sijaset raznoraznih drugih sitnih biljcica koje ce mozda narasti velike, ako ih sitna djecica ne zastihaju ili izgaze ili pobrste u prvoj rundi izlaska u vrt. No da... A htjela sam vam jos ispricati kako su me drsko pokusali prevariti za neku ultra-super-mega, glupu teglu koja mi je ionako premalena za moju tresnjicu. Uglavnom vrlo ruzna plava plasticna tegla ogromaticna ali ne dovoljno, za samo 5,5 eurica. Ma reko uzet cu je, imam doma jos laka pa cu je prefarbati u neku prikladniju boju. I strpam kalasturu u kolica i put kase. I izracuna meni komad to sve i ja platim uredno i ne da mi vrag mira, idem jos jednom prekontrolirati racun i nekaj mi ne stima. Naravno, zaracunala mi je teglu 14,99, e mislim si, pizda ti materina banditska i tebi i ducanu i tegli. I rikverc kasa. Ej teta nekaj ste mi previse zaracunali, tegla kosta 5 i nekaj a ne 14 i nekaj. Ne, ne, ona zna, ja sam krivo vidjela, ma jezi ga pa znam te spike pa nemres mi prodavati muda pod bubrege kad ne jedem iznutrice. I reko, stara zovi sefa, pa da to sredimo, a na kasu ceka ni manje ni vise, bar dvadeset kolica natrpanih do vrha i naravno da ih boli kita za mene i moje probleme, kao uostalom i mene za njih. Ko vas jebe pederi kad ste se stali u krivu kolonu. Dolazi sef, odmjerena koraka i mudre njuske, prefrigane bolje reci. I odmah mi govori da ta tegla koste 14 i nesto, ja uporno makar znam trik, govorim da on nije u pravu jer iznad doticne tegle pise ono sto pise, tj. 5 i po. Ne i on meni odgalopira odlucnim korakom i izdaleka mi pokaze papir na kome je rukom valjda tad na licu mjesta napisao 14,99, e mislim si papane papanski popapkareni. I odem iz ducana sa jebenom teglom. Utrpam stvari u auto i sa teglom nasom jelte poznatom, krasne plave boje, natrag u ducan, teti na kasu. Teta je istina od mene mladja bar 10 godina ali svaka zenska osoba koja radi na kasi je za mene teta. Rekoh, teta, dajte vi meni moje pare curik, a vi si zemite ovo svoje smece. Mogu reci da je teta imala vrlo tuzan izraz lica kad mi je vracala lovu, jebate, ko da ju je vadila iz svog djepa. Bas cudna raja. Jos sam im usput opsovala dvije tri partizansko njemacke relacione plus nesto bandita i prokletih svaba, veselo mi je bilo promatrati pritom lica teta na kasi i skvadre, a najveci uzitak mi je bio stricek poslovodja. He he he...bando banditska, varajte si svoje glupe sugradjane ali mene necete...

- 10:41 - Komentari (24) - Isprintaj - #

05.04.2005., utorak

suze koje se guze

Zanimljivo je kako se sve stvari koje napravis, mogu tumaciti na bezbroj nacina. Uvijek upotrijebiti protiv tebe kao tvorca. Bas onako kako svakom momentalno padne na pamet ili ga zasvrbi kita. Ti si u datom momentu imao cisto srce i ciste misli, a vec cas kasnije sve prestaje biti takvo jer je netko bas sada posumnjao u vjerodostojnost tvoje istine. Zasto je to tako, jednostavno je reci. Svi smo od krvi i mesa i nista do li toga. Sastavljeni smo od raznih izlucevina: limfe, znoja, masti, govana, mokrace i sluzi. Pa zar takav stvor uopce i moze reci istinu ili biti na njezinom tragu? To su sve moje lude tlapnje i nespretno izabrane rijeci koje govore manje sto ih vise rabim. Zapetljavaju se kao zice, nespretno ostavljene i cim po njima prva prasina padne u neraspletivo klupko upetljaju sebe. Jedina cistoca koja nas krasi, isplakati se dade. Ispustamo ih u rijetke trenutke nespokoja i sjete. Umjesto da ih rabimo u smijehu samo.

- 22:22 - Komentari (50) - Isprintaj - #

mala statistika

- 21:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.04.2005., ponedjeljak

DANAS DJECACI IMAJU 14 MJESECI, KAKO VRIJEME LETI...

Dawa prvi put u zivotu na toboganu. Nije se dao proc. Nyima je zakljucio nakon degustacije, da pijesak dobro skripi pod zubima. Naporan posao taj parkic...

- 23:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Koliko nas to pere?

Kupila sam zadnjih godina, vise puta sjeme persuna. Uvijek sam se pitala, kako to da bakin persun bude visok i do 40 cm i divlje bujan grm, a moj suga zadnja sa dva ili tri perca i od toga pola zute polukrepane boje. Zapravo, nikad mi ni nije htio nesto dobro niknuti. Sve nesto ja cekam cekam, a od njega ni traga ni glasa i onda ja popizdim i sugu sugavu izbacim ili pomjesam zemlju i u nju posadim nesto drugo. Dok eto ove godine nisam saznala zasto je to tako. Sve sto posadim uvijek bujno raste i naraste veliko i divlje. Od korova do egzoticnog bilja, sve bas, osim tog glupog persinga. Kaze moja baka, a i tko ce drugi kad se ona stvarno kuzi u sadnju i sijanje jer citav svoj zivot je u tome, da sjeme persunovo nice ravno 21 dan. Hm... Da to pise na bilo kojoj vrecici u kojoj se kupuje sjeme, to bi bilo jasno ko dobar dan. Ali to bas nigdje ne pise. Inace kad sijete bilo koju biljcicu, ona, ako su uvjeti dobri, nikne nakon par dana najkasnije tjedan, a da nekome treba 21 dan, zaista prvi glas. I to, kaze baka, sijes u zemlju ali u vrijeme kad je zemlja vec topla (???) sto god to znacilo. Po mogucnosti u dane lista. Ajde to mi je jasno, ni ja ne sijem nista po vrtu prije nego li pogledam sto mjesecev kalendar mi ima za reci. Sad cekam prvi dan lista da posijem tu sugu, pa da odbrojim tih 21 pa da vidimo koliko se baka kuzi u to. Bas me zanima koliko ljudi uopce vjeruje u moc mjeseca? I sta mislite u kojoj mjeri i koliko on utjece na nas i na koji nacin?

- 00:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.04.2005., subota

ZA VELIKOG COVJEKA...

- 22:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Hunjavica

jedna sljiva u cvatu, prije nego ju zadesi nevreme koje se krmelja u pozadini Danas mi je dan De. Imam takvu hunjavicu da mi suze oci od muke, a nos se ponasa kao da nije moj. Hm...mozda ni nije. Glava se cvrsto priljubila uz vrat, tako da je ovaj od siline dobio grceve koji se protezu do lopatica. Ma bole me i sinusi, uho, grlo i zubi. Jednom rijecju, nisam nizasta. Kao da inace jesam. Ne mogu ni citati, sva su mi slova presitna na blogovima, stvarno naporno. Idem gledati Silverado. Telka je srecom dovoljno velika i nema teksta. Uzivajte bez mene. Pusa...

- 21:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

BOZJE SJEME V

Parovi su usli u namjestene palace, sve je bilo na svom mjestu kao sto je bilo za ocekivati. Znatizeljno su ispitivali sve kutke palace, zavirivali pod stepenista, gurali glave u zdence u vrtu, penjali se stepenicama na gornje katove, bacali poglede u prekrasno jutro i plave daljine. Na kraju su zadovoljno izasli na veliku terasu na juznoj strani. Ambrozija se nalazila u visokom kristalnom vrcu, na malom kamenom stolicu posred terase. Pored njega stajale su takodjer dvije siroke kristalne case na kratkoj debeloj nogici. Win je natocio nektar u case i gledajuci Xin u oci, dao joj casu. Pili su malim srkovima, uzivajuci u svakom gutljaju. Vjetar je njezno milovao njihova tijela, mrseci im dugu kosu. Win njezno zagrli Xin. Ptice su zvrgljale u gustoj krosnji lipe koja je rasla pod terasom i cije su najvise grane jedva dosezale donji rub terasinog luka. Mirisala je zanosno u punom cvatu i privlacila leptire i pcele koje su zujkale u njoj. Bumbari su lijeno i u velikim lukovima kao odgurujuci se, prebacivali od jednog cvijeta na drugi, pazeci pri tom da se ne sudare u zraku. Lanad sa majkama odmarala se podno stabla uzivajuci u hladovini. Sve je bilo tako smireno i harmonicno kao da je oduvijek postojalo tu, samo sebi za svrhu. Stajali su tako pijuckajuci napitak i gledajuci sretno unaokolo. Namislili su jos malo pogledati dati im prostor i prilagoditi ga maksimalno svojim zeljama jer potrebe nisu jos imali nikakve. Bili su u trenutku svijesni glasova unutar svojih glava. To su im ostali parovi javljali, da im dolaze u posjetu. Tako je lako bilo komunicirati telepatski. Nisu izmedju sebe uopce koristili glas za razgovor, vec samo za pjesmu. Kad bi oni pjevali ptice bi zasutile i slusale. Popivsi, ostavise case na kamenom stolu. Vrc sa ambrozijom bio je i dalje pun kao da nitko iz njega nista nije istocio. Sad su bili siti i zadovoljni, to malo potrebe za hranom ambrozija je odlicno nadoknadjivala. Njihova skoro prozirna tijela nisu trosila pravu hranu jer ju nisu mogli variti. Nisu imali ni zeludac, ni crijeva niti su im se tijela sastojala od izlucevina bilo koje vrste. Jedini osjecaj koji ih je uzbudjivao i remetio im potpuni mir, bio je trbuh. To mjesto je stalno zarilo kao da se tu kuha neki vulkan koji ce se pretvoriti u erupciju ako ga nece drzati pod kontrolom. Nisu znali odakle to i sto mu je svrha. Svi su imali iz grupe iste simptome osim Jul. On nije imao nikakvih smetnji. Bio je malo ponosan na to i kao da se zato izdvajao. On je prvi odlucio da ce se danas svi sastati kod Xin i Win. Nitko nije imao nista protiv, nisu razmisljali na takav nacin. Sve je moglo doci u obzir kao i nista i sve bi i dalje bilo jednako dobro. Ali Jul nije mislio tako...

- 00:16 - Komentari (19) - Isprintaj - #