Bugenvilija
17.04.2005., nedjelja
KURUKULLE (Crvena Tara)
|
Danas smo vodili na inicijaciju Kurukulle, blizance. Bila je to greška u koracima. Sad sam kao da je beogradski trolejbus presao preko mene, a ne moja mila dječica. Bili su nemogući ili bolje rečeno: Dawa je bio kao vreča buha. Tako nesto nemirno nikad niste vidjeli. Ja sam uvijek mislila da su Luka i Ivan bili "zločesta" djeca ali oni su bili pravi anđelčići u odnosu na tasmanskog vraga od milja zvanog Dawa. Ponijela sam i kameru i fotač ali nisam stigla nista od toga ni izvaditi iz cekera, a kamo li nešto slikati/snimati. Otac se svojski trudio pomoći mi ali oni su htjeli obojica biti na meni. Neki nesmotreni ljudi doveli su svoje kućne ljubimce, pa se tako baš ispred nas našao jedan shi chu ili neka slicna đukela, na kojega je Dawica imao strašan pik. Zašto smo se ovako namučili mogli bismo pitati mog dragog jer smo u startu kasnili 20 minuta sto je puno kad se zna da nam do centra treba 45 minuta autom i da je inicijacija čista rijetkost cak i u Evropi i da ce biti krcato. Naravno, kad smo stigli vise nije bilo mjesta za kolica pa su dječaci sjedili na meni, što nije neko ludilo. Drugo, bili smo skroz u prolazu kod samog izlaza, tako da sam Rimpochea vidjela dobro, pukim čudom. Nije mi to puno koristilo jer sam morala imati fokus na malom gusaru, a za sve vreme Nyima je milo sjedio i igrao se slikovnicom, pio mlijeko iz flašice i malo jahao po majci. Baš dobro djete. Tako da od preokupacije klincima, nisam ni čula prevodioca jer Rimpoche govori i prenosi na tibetanskom. Jedino što sam uspjela to su uvodne molitve koje ionako znam na pamet. Ovo su Thanke, slike koje se koriste za rađenje Sadana jer prikazuju ključnu figuru koju se onda vizualizira tokom meditacije. Ima ih raznih, sa dvije četiri i šest ruku. To znaci ako se odlucimo Crvenu Taru raditi kao vlastitu praksu, onda moramo naslikati ili kupiti gotovu Thanku. Prije bih ju naslikala za tjedan dana ali sa "zločestoćama" nema šanse...   Sad ću vam odgovoriti na pitanja iz komentara sa predhodnog posta... Riječanka je zamolila da napišem koju riječ o tibetanskoj medicini... na žalost to baš i nije tako lako. Ali pokušati ću biti jezgrovita. TM se bazira na prirodnim ljekovima, znaci: biljke, minerali, metali, mantre. E sad, to je sve vrlo staro i korijene debelo vuće iz ayurvedske medicine i naravno Veda. TM, liječi uzrok, a ne posljedicu i po tome se razlikuje od zapadne medicine. To je u isto vrijeme i odgovor na Annieno pitanje, vjerujem li ja u to. Da naravno da vjerujem jer su oni močni doktori koji razumiju povijest bolesti bolje od bilo kojih naprednih sprava i naprava za otkrivanje svega i svacega. Anspik je pitala kakvi su to pečati? I moram ispraviti svoj netočan navod, bilo je pet pečata ali to sam skužila tek kad sam se pogledala u ogledalu. To su pečati napravljeni u tradicionalnoj posudici za tuš u koju je dodan neki ljek i umješan sa tušem, zatim je tu pečat na kome su ugravirana slova mantre na tibetanskom pismu, koje se onda u koloni od tri, smjeste od grlene čakre do srčane sa jednom izmedju i dvije sa strane tako da tvore križ. To mora stajati 24 sata. Nakon 24 sata od pečata nije ostalo ništa, sve se upilo u kožu. Lucy Fair na žalost ništa od opisa inicijacije, to su takozvana tajna učenja (he he) i moraš biti prisutna. Juliere u neku ruku si u pravu ali to zaista jesu ljekovi, više nego čajevi. Oni te koktele biljaka i minerala samelju i naprave male brabonjke (bas tako izgledaju), koji se onda prožvacu prije ili poslije jela. Nema neke magije ako si na to mislila. Jagode, Carolinche i Riječanka, moja kosa je i dalje kao na slici gore lijevo, boja nije niž primila, tako da nista od "plavuše" (samo u duši). Armine, napisati ću jos koji post na tu temu i to opsirno ali se moram pripremiti ;)) |