Bugenvilija
30.04.2005., subota
VRUCINA PASJA... stetocina ko u prici
 Kao da sam znala, iz surove i nehumane satro proljetne hladnoce, skocili smo klokanskim skokom u sred ljeta za samo 24 sata. To se zove skok. Danas, ni vise ni manje, bijase punih 24 stupnja u 11 ujutro. To ja zovem finom temperaturom, sve ispod toga ne priznajem. Danas sam prvi puta ove godine susila kosu na suncu. Koji gust. Bila je suha za pola sata. Inace mi fenom treba toliko. Do kraja sam sredila vrt i porazmjestila tegle uz rub ograde, tako da Kiki ne moze nigdje kidnuti, a da ne smeta djeci koja su eto, u velikom stilu prohodala za pravo. Sad ih ima svugdje i sve mora biti na svom mjestu. U ponedeljak idemo kupiti pjescanik i drvenu veliku djeciju ljuljacku sa dva zica. To ce biti poligon za vjezbu. Klinci ce biti za par dana 15 mjeseci i danas je njihov otac izjavio jednu genijalnu zajebanciju, crkavala sam od smjeha pol ure he he. Pitao me naime, da zasto oni jos ne govore??? Da bas cudno, ne? He he... Ti stari ocevi nedovoljno informirani al' dobro, ne zna jadan, nitko mu nje rekao da muska djeca ne govore prije druge godine i ne traze na zahod bez da ih se to uci. Ali naucice ima jos vremena he he. Sad su vrata sirom otvorena i toplo je jednako vani i unutra. Pusevi golaci napadaju sve sto je zelene boje i njise se na povjetarcu. Bilo je puno vlage i kise, a ovo je posljedica. Nabaviti cu tuce jezeva i bataljon kameleona, sest dazdevnjaka i tri divlje svinje (one Glorijine sa Cresa) da me rijese toga zla. Mozda netko zna jos koju zgodnu zivotinju koja tamani tu zvjerad? Pojeli su mi cvjetove ivancica, i sto je za ne povjerovati, i listove hmelja koji su pikavi i bodljikavi i sigurno su teski za zvakanje. Banda razbojnicka, a necu ih trovati jer tu zivi puno vrsta ptica i rijetkih pjevica koje recimo u gradu ljudi tesko da mogu sresti. Dobro, ja i ne zivim u nekom gradu, vise u predgradju selendre. Moj prvi susjed je seljak koji je do prije dve godine u stali imao 12 krava. Sto jos reci. Kad bi u ljeto okretao gnojnicu, nama se danima okretao zeludac. Sreca sva da su te krave otisle, zajedno sa gnojnicom. Bah! Ali vratimo se pticama i puzevima. Ovi mali i nisu neka strava ali kad narastu i ojacaju, to su macani od dvadesetak centimetara, debeli tamnosmedje boje i samo kaj nemaju zube. A sluz koja ih obavija je neperiva i nedajboze da ga uzmete u ruku, to je ko ljepilo, nejde dolje ni vodom ni sapunom, nevjerojatno. Cak sam razmisljala jedne godine kad je bas bila plodna godina, napraviti od njih sirup protiv astme, koja me muci otkako sam krocila na plemenito njemacko tlo. Ali neka sila u meni mi je govorila, " zajebi spiku, nebus valjda to sranje pila, ko zna kaj su te mrcine zderale da su tak narasle" i tako nista od sirupa. Ali u dane kad sam o tome intenzivno razmisljala, nekako ih se manje smucalo vrtom kao da su znali o cemu razmisljam pa su me se klonili. Mozda je to rijesenje za njih! Od sada cu ujutro cim se probudim otici na terasu i objaviti da danas skupljam puzeve za sirup cim operem zube. Pa kad se vratim a vani nema ni jednoga. Da pokusati cu tom metodom zastrasivanja. P.S. ako netko zeli recept, rado cu ga podjeliti sa vama ;))) |