Bugenvilija
05.04.2005., utorak
suze koje se guze
 Zanimljivo je kako se sve stvari koje napravis, mogu tumaciti na bezbroj nacina. Uvijek upotrijebiti protiv tebe kao tvorca. Bas onako kako svakom momentalno padne na pamet ili ga zasvrbi kita. Ti si u datom momentu imao cisto srce i ciste misli, a vec cas kasnije sve prestaje biti takvo jer je netko bas sada posumnjao u vjerodostojnost tvoje istine. Zasto je to tako, jednostavno je reci. Svi smo od krvi i mesa i nista do li toga. Sastavljeni smo od raznih izlucevina: limfe, znoja, masti, govana, mokrace i sluzi. Pa zar takav stvor uopce i moze reci istinu ili biti na njezinom tragu? To su sve moje lude tlapnje i nespretno izabrane rijeci koje govore manje sto ih vise rabim. Zapetljavaju se kao zice, nespretno ostavljene i cim po njima prva prasina padne u neraspletivo klupko upetljaju sebe. Jedina cistoca koja nas krasi, isplakati se dade. Ispustamo ih u rijetke trenutke nespokoja i sjete. Umjesto da ih rabimo u smijehu samo. |