Bugenvilija
21.04.2005., četvrtak
Zadnji dan i Tsog
|
Upozorih Luku unapred tjedan dana, kakvi su nam planovi u vezi programa u Garchen-centru. A moje djete koje nis ne misli svojom glavom, ode lijepo jucer oko jedan sat van i samo mahne prek vrata. Ja sam bas nesto pisala i klinci su spavali u kolicima, pa da ih ne budim smo mu odmahnem rukom, misleci pri tom da ce u neko normalno doba doci kuci. Ne bi to ni bio neki strasni problem da je kojim slucajem bio pametniji i ne ostavljao mobitel u jakni, dok igra biljar. Tako da sam ga mogla nazvati jedino na goluba pismonosu. Dogovor je bio, znaci, da mi krecemo od kuce oko 15 do 6 jer do Minhena, kad je radni dan, treba nam najmanje sat, sat i pol vremena, a da kisu uopce ni ne spominjem. Dovoljno je da je jedan pokvareni auto na putu pa da stau bude po par kilometara. Ja sam klince sredila i priredila za cuvanje i reko ak sad dodje na vreme mi samo uskacemo u auto i jurimo. Bas je tako i bilo, on je stigao u 15 do 6, a cijela akcija pocinje u 7. Znaci bilo je navratnanos, kisa je ljevala ko iz kabla i bil je jedan ukvareni kamion i neoznacen na cesti, da ne duljim, kolona je bila do Minhena ali smo usprkos svemu stigli na vreme. A tamo nas je cekalo iznanedjenje. Bila je kratka meditacija sa citanjem Kurukulle Sadhane, a poslije - Tsog! Kako smo nesmotreno zaboravili da nakon svake inicijacije i ucenja, citanje Sutre sa majstorom i meditacije, dolazi Tsog. I dosli smo ko blesani bez igdje icega. Nisam kupila nikakvu hranu ni cvijece, nisam ponjela Katake (bijele marame), ni ritualne predmete kao sto su dorje, zvono i damaru, a ni kameru. Imala sam samo mobitel cije slike su koma. Ali sta se moze. Nama je bilo bitno da odredimo barem jedno "sjedenje" sa Rinpocheom jer to je ujedno i oralna transmisija Ili da to bolje objasnim, svako ucenje ti mora prenjeti autorizirani ucitelj, tako da sa njim prodjes kroz cijelu Sadhanu. Na samoj inicijaciji se dobiva nesto sto tibetanski budisti nazivaju "lung", lung je u prevodu vjetar ali u ovom slucaju oznacava prenos Budhine rijeci kroz citanje Sadhane. Ali na inicijaciji on samo procita na brzinu Sadhanu, a tek kasnije, obicno drugi dan radi se prava transmisija. Poslije citanja Sadhane Crvene Tare, koja je prekrasna, melodiozna i lako pamtljiva i sto je najvaznije nije jako duga, bio je Tsog. Tsog je posvecenje zasluga akumuliranih tokom svih aktivnosti u centru i svih meditacija i ucenja. Obicno svi koji prisustvuju Tsogu donesu ponesto od hrane i pica ili ispeku kolac. To se onda poslozi dekorativno po stolu i bude blagoslovljeno. Za tu priliku se radi Thorma, koja ne biste vjerovali ali predstavlja tijelo (poznato?) bozanstva ciji Tsog se radi. Thorma je ukrasena ukrasima od putra i cesto bude jako dekorativna. Ona se nakon sto se svim uzvanicima podjeli hrana i pice, takodjer razmrvi na toliko komada koliko ima ljudi. Tad se radi Tsog Sadhana doticnog bozanstva, koja je jako efektna jer se koriste svi tradicionalni instrumenti kao sto su skoljke, dugacke trube, damarui, zvona, cinele, bubanj za ritam i jednom rijecu sve to stvara zaglusnu buku koja cesto u prvi mah zvuci disharmonicno ali ima neku svoju snagu koja nosi i dize kosu na glavi i dlake po ledjima. Nakon toga se pojede nesto sitno i izdvoji jedan dio hrane na jedan tanjur i to se daruje gladnim duhovima, obicno vani na balkonu ili dvoristu. Navodno gladni duhovi su zato gladni jer sto god da prinesu svojim ustima pretvori se u prasinu, jedino sto mogu jesti je hrana sa oltara. I ona darovana i posvecena. Jadni. Ono sto nam ostane od hrane nosimo kuci i djelimo svojim bliznjima, kucnim ljubimcima, a ako nesto ostane dajemo pticama. Na Tsog moze doci tko hoce, bez obzira da li je budist ili samo znatizeljnik. Staviti cu par slikica sa nekog drugog Tsoga tek toliko da vam pokazem kako to izgleda. Pjesma Dakini:  Puhacica skoljke:  Thorme:  Nas Lamica za bubnjem:  Dodatak: Dakini song, pjevaju samo zene svom ucitelju. Pjesma je jako zahtjevna i ja ju ne mogu uopce otpjevati a da me ne izbace iz zbora ;)) Dodatak II: 20.04. se slavi rodjendan Padmasambhave |