Marketing
BOZJE SJEME V
Parovi su usli u namjestene palace, sve je bilo na svom mjestu kao sto je bilo za ocekivati. Znatizeljno su ispitivali sve kutke palace, zavirivali pod stepenista, gurali glave u zdence u vrtu, penjali se stepenicama na gornje katove, bacali poglede u prekrasno jutro i plave daljine. Na kraju su zadovoljno izasli na veliku terasu na juznoj strani. Ambrozija se nalazila u visokom kristalnom vrcu, na malom kamenom stolicu posred terase. Pored njega stajale su takodjer dvije siroke kristalne case na kratkoj debeloj nogici. Win je natocio nektar u case i gledajuci Xin u oci, dao joj casu. Pili su malim srkovima, uzivajuci u svakom gutljaju. Vjetar je njezno milovao njihova tijela, mrseci im dugu kosu. Win njezno zagrli Xin. Ptice su zvrgljale u gustoj krosnji lipe koja je rasla pod terasom i cije su najvise grane jedva dosezale donji rub terasinog luka. Mirisala je zanosno u punom cvatu i privlacila leptire i pcele koje su zujkale u njoj. Bumbari su lijeno i u velikim lukovima kao odgurujuci se, prebacivali od jednog cvijeta na drugi, pazeci pri tom da se ne sudare u zraku. Lanad sa majkama odmarala se podno stabla uzivajuci u hladovini. Sve je bilo tako smireno i harmonicno kao da je oduvijek postojalo tu, samo sebi za svrhu. Stajali su tako pijuckajuci napitak i gledajuci sretno unaokolo. Namislili su jos malo pogledati dati im prostor i prilagoditi ga maksimalno svojim zeljama jer potrebe nisu jos imali nikakve. Bili su u trenutku svijesni glasova unutar svojih glava. To su im ostali parovi javljali, da im dolaze u posjetu. Tako je lako bilo komunicirati telepatski. Nisu izmedju sebe uopce koristili glas za razgovor, vec samo za pjesmu. Kad bi oni pjevali ptice bi zasutile i slusale. Popivsi, ostavise case na kamenom stolu. Vrc sa ambrozijom bio je i dalje pun kao da nitko iz njega nista nije istocio. Sad su bili siti i zadovoljni, to malo potrebe za hranom ambrozija je odlicno nadoknadjivala. Njihova skoro prozirna tijela nisu trosila pravu hranu jer ju nisu mogli variti. Nisu imali ni zeludac, ni crijeva niti su im se tijela sastojala od izlucevina bilo koje vrste. Jedini osjecaj koji ih je uzbudjivao i remetio im potpuni mir, bio je trbuh. To mjesto je stalno zarilo kao da se tu kuha neki vulkan koji ce se pretvoriti u erupciju ako ga nece drzati pod kontrolom. Nisu znali odakle to i sto mu je svrha. Svi su imali iz grupe iste simptome osim Jul. On nije imao nikakvih smetnji. Bio je malo ponosan na to i kao da se zato izdvajao. On je prvi odlucio da ce se danas svi sastati kod Xin i Win. Nitko nije imao nista protiv, nisu razmisljali na takav nacin. Sve je moglo doci u obzir kao i nista i sve bi i dalje bilo jednako dobro. Ali Jul nije mislio tako...
Post je objavljen 02.04.2005. u 00:16 sati.