HororFilm Playground predstavlja...

Opis bloga

Za sve Horor, SF i Fantasy ljubitelje... i one koje žele znati nešto više o tim žanrovima. Ovaj blog uključuje :
recenzije filmova, istinite i nevjerojatne činjenice koje povezuju film sa stvarnim događajima, sve podatke o određenoj temi, biografije glumaca i režisera, sve činjenice o određenom filmskom stvoru, čudovištu ili ikoni.

Moj mail: raulduke@net.hr
Moj sekundarni mail: virgil.vuksic@gmail.com

ponedjeljak, 29.03.2010.

Night of the Living Dead 3D (2006)

Noć Živih Mrtvaca 3D (2006)

Produkcija: The Horrorworks / Lux Digital Pictures
Redatelj: Jeff Broadstreet
Scenarij: Robert Valding

Uloge:
Brianna Brown (Barb)...............................Joshua DesRoches (Ben)
Sid Haig (Gerald Tovar, Jr.)......................Greg Travis (Henry Cooper)
Johanna Black (Hellie Cooper).................Adam Chambers (Owen)

Film je izašao u kina 08. rujna, 2006 godine (World 3D Film Expo)
Trajanje: 80 minuta
Budžet: oko 700 000$
Foršpan filma...
Službena stranica filma

SADRŽAJ:
"- Brat i sestra imenom Johnny i Barbara odlaze na pogreb majčinoj sestri. No, kad dođu na groblje bivaju napadanuti od živih leševa. Johnny bježi automobilom, ostavljajući Barbaru da se sama također spašava bijegom, ali pješice. Bježeći onoliko koliko su je noge nosile, stiže kasno noću na prividno napuštenu farmu.
Nedugo potom u toj istoj farmi se nađe još nekoliko ljudi, neznanaca, koji spoznaju da vani vlada neka čudna epidemija u kojoj oživljuju nedavno preminuli. Ti isti oživljeni leševi napadaju žive ljude i hrane se njihovim mesom. Oronulu kuću na osami polako sve veći broj živih mrtvaca opkoljuje. Samo se jedno pitanje pojavljuje svim protagonistima u njihovim glavama : «Tko će živ dočekati jutro?"

RECENZIJA:
- Evo nam već drugog po redu rimejka Romerovog kult klasika iz 68' (ove godine bi trebao izaći i treći). No, moram vam reći da smo nakon fenomenalnog rimejka Toma Savinija iz 1990-te dobili jedva prolazni zombi film. A evo i zašto:

Što valja kod filma:
- ovo je rimjek Romerovog klasika i prvog zombi filma gdje leševi jedu ljude
- ugođaj i atmosfera
- specijalni efekti i šminka
- Sid Haig glumi u filmu

Što ne valja kod filma:
- gluma i scenarij
- kraj filma
- redatelj ne zna svoj posao
- Sid Haig nije iskorišten kako treba
- ovo je jedan loš rimjek
- 3D efekta i nema baš puno u filmu

Završna riječ:
- Iako, film nije potpuna katastrofa (spašava ga odlična atmosfera i ugođaj, koju redatelj ne zna iskoristiti u radnji) ovo je jedan od lošijih zombi filmova. Ono što ga najviše srozava jeste jako loša gluma većine glumaca, no pozitivne strane glume kako tako zadržava Greg Travis, glumac koji se nije isakzao no svakako odaje neki minimalni talent u ovakvoj glumačkoj postavi. Što se tiče Sid Haiga (ugodno glumačko ime mnogih hororaca), on svakako nije u svojoj najboljoj ulozi no i ovakav je svjetlosnim godinama ispred svih što se tiče glume naravno (a i dodjeljena uloga mu pristaje). Scenarij je tu i tamo malo promjenjen (Ben više nije crnac...ali hej ovo je jedan od rijetkih zombi hororaca koji nema crnca u glavnoj postavi), no glavne stvari su i dalje tu (Barb, Johnny, Cooperovi, Kuća, zombiji...). Jedino je kraj mlohav i jako slabo scenaristički napisan (jednostavno ne pušim tu priču o 'ostavštini' Tovarovih i ponašanju Tovara Jr.-a)

Glavna boljka filma je redatelj Jeff Broadstreet, koji ne samo da nije uspio glumce uputiti u bolji način glume nego nije iskoristio sve one dobre aspekte što ih film ima (već spomenuti atmosfera i ugođaj, te specijalni efekti tj. šminka).
Zbog njegove redateljske nezrelosti film izgleda nedorečen, bljutav u nekim momentima, no opet u drugi ruku neki kadrovi odavaju da je ovo mogao biti sasvim pristojan film (većinom one na sredini filma, gdje se pojavljuju zombiji). Moram istaknuti da zombiji izgledaju jako dobro što se tiče toga da je film imao budđet od oko 700 000$, no kad živi leševi izgledaju bolje nego živi glumci u svojoj glumi to ne može dobro završiti zar ne? 3D efekte nisam primječivao (jedino početak kad ide naslov filma) tako da neću trošiti mnogo riječi na taj reklamni trik.
Ovako iako sam film gledao već po drugi put (zbog atmosfere i ugođaja...već 3 put to spominjem zar ne?), nisam nimalo očaran njim. Kako bilo ovaj film vam ne mogu toplo preporučiti, nego ću samo reći gledajte ga na svoju ruku, jer ako ga i odlučite ne gledati nećete mnogo propustiti (bolje pogledajte "Zonu Mrtvih", koji je imao sličan budžet, no izgleda u svim segmentima superiornije)...

02:50 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

nedjelja, 21.03.2010.

Planet Hulk (2010)

Planet Hulk (2010)

Produkcija: Marvel Studios
Redatelj: Sam Liu
Scenarij: Greg Johnson
Prema stripu "Planet Hulk" strip-scenarista Grega Paka

Glasove posudili:
Rick D. Wasserman (Hulk)...................Lisa Ann Beley (Caiera)
Mark Hildreth (Red King).......................Liam O'Brien (Hiroim)
Kevin M. Richardson (Korg)..................Sam Vincent (Miek)
Advah Soudack (Elloe Kaifi)..................Paul Dobson (Beta Ray Bill)

Film je imao kino premijeru 14. siječnja, 2010 godine (ComicCon), a DVD premijeru 02. veljače, 2010 godine
Trajanje: 81 minuta
Foršpan filma...
Službena stranica filma

SADRŽAJ:
"- Članovi grupe Illuminati (Iron Man, Dr. Strange, Mr. Fantastic i Black Bolt) na prevaru uhvate Bruce Bannera, te ga uspavanog pošalju u svemirskom brodu na drugu planetu, gdje bi na tom čovjeku prihvatljivom, ali nenastanjenom mjestu Nevjerojatni Hulk mogao živjeti bez da dovodi čovječanstvo u opasnost neprestanim izljevima bijesa. No, Hulk se nepredviđeno budi, te porazbija sve u unutrašnjosti svemirskog broda i tako uništi automatskog pilota, a sama letjelica skreće sa svog predviđenog puta.
Vrlo brzo letjelica se struši na planet Sakaar, čiji stanovnici zarobe omamljenog Hulka i odvedu ga kao roba, gdje se uskoro mora boriti u gladijatorskim bitkama na život i smrt..."

RECENZIJA:
- Zelena grdosija Hulk je jedan od mojih najdražih strip junaka (što se tiče Marvela drugi najdraži, odmah poslije Conana) i njegove sam avanture pratio od malih nogu. Onda možete zamisliti moje zadvoljstvo kad sam vidio najavu za današnji film.
Na žalost nisam još uspio nabaviti dotični istoimeni strip (ali i WWHulk), no budem uskoro. Što se tiče same priče ona se mnogo ne razlikuje onoj iz stripa, no strip znalci će te manje detalje vrlo lako primjetiti (ulogu koju je Srebrni Letač imao u stripu preuzeo je ništa manje zanimljivi Beta Ray Bill, ne pojavljuju se No-Name i Brood jer scenaristi ih nisu mogli samo tako ugurati a da karakterizacija i bolje upoznavanje likova ne pati). Sama radnja je zanimljiva i dobar uvod, ako se bude razmišljalo o nastavku, a ako ne jako je dobro scenaristički osmišljena (tako da bude zanimljiva i strip ljubiteljima i onima kojima strip i nije baš u prvom planu). Dakako film ima dosta sličnosti i sa filmom "Gladiator", no to bi se trebalo zanemariti, jer ovaj animirani film se bazira prema stripu.

Pohvalio bih i animaciju/crtež, koji ne prati toliko crtež stripa koliko bi možda neki htjeli, no Marvel je sigurno ciljao na sve dobe skupine tj. na sve one koje vole Hulka (pa bili to oni od 7 do 77). Tako Hulk izgleda više nego dobro, no svakako se vidi da se išlo na to da film bude primamljiv djeci (Hulk ima blaži izgled lica, no ipak se primjeti tu i tamo malo žešće crte lica kad se Zeleni razbjesni, pa me taj njegov izgled podsjeti na Hulka iz Marvelovog Brončanog Doba). No, da stariji čitatelji Marvela ne budu zakinuti film se ne libi prikazati nekoliko krvavih sekvenci (likovi krvare, bivaju ubijeni ili zgnječeni, a neki ostanu i bez udova, dok čak i djeca nisu pošteđena smrti). Karakterizacija likova je dobra, no ipak najveći plus filma su svakako epizodna pojava Beta Ray Billija i cameo pojava Thora, koji je jako lijepo animiran. Također, ovo je prvi film o Hulku gdje nema njegovog alter ega Brucea Bannera, nego se cijeli film bazira na Hulku.

Glasovi glumaca su dobro pogođeni, a sam film sa svojih 81 minutu nema nikakvih mana bilo akcijskih ili scenarističkih. Borbe su dobro koreografirane i dobro se uklapaju u samu radnju (nisu samo ubacivane tako da ih što više bude), a od svih njih bih najviše izdvojio onu gdje se pofajtaju Hulk i Beta Ray...mogu reći da je divota gledati izmjenu udaraca (a bogme ima i krvi što ćete priznati rijetko viđamo u animiranim filmovima, a da nisu 18+).
Dakako ovo nije vrsta animiranog filma ala "Princess Mononoke" (1997), no u svom rangu je zasigurno jedan od najboljih i to ne govorim samo zato što mi je Hulk drag. Za one koji ga još nisu gledali - toplo preporučujem...nakon mnogo hororaca dobro dođe i jedan ovako relaksirajući film.

THE SCENA:
- Hulk golim šakama praši tur Beta Ray Billiju unatoč njegovom moćnom čekiću Stormbreakeru (brat blizanac Thorovu Mjolniru po moćima)

Hulk vs. Beta Ray Bill

19:56 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

nedjelja, 14.03.2010.

Corey Haim (1971 - 2010) R.I.P

Corey Haim

PRAVO IME: Corey Ian Haim
DATUM ROĐENJA: 23. prosinca, 1971 godine
MJESTO ROĐENJA: Toronto, Ontario, Kanada
DATUM SMRTI: 10. ožujka, 2010 godine
MJESTO SMRTI: Burbank, Kalifornia, SAD
NADIMAK: Space Ace (Svemirski As) i The Haimster (igra riječ njegovog imena i hrčka)
PRVA ULOGA: u filmu "Firsborn" (1984)
PRVI HIT: "The Lost Boys" (1987)
KULTNI FILM: "The Lost Boys" (1987)
NAJPOZNATIJA FILMSKA ULOGA: kao Sam u filmu "The Lost Boys" (1987)
NAGRADE:
- bio nominiran tri puta za nagradu mladih umijetnika (86', 87' i 88), te istu nagradu dva puta osvojio (87' i 89')
- zaradio tri nominacije nagrade Saturn (88', 90' i 92')
- VH1 ga je proglasio #8 najboljom dječjom zvijezdom svih vremena, a 2006 godine VH1 ga je stavio na #26 mjesto 100 najvećih dječijih zvijezda

Corey Tim u naponu slave (80-te) i danas

Rođen u kanadskom gradu Torontu i od malenih nogu odgajan u židovskom duhu (majka Judy je porijeklom iz Izraela). Otac mu se bavio prodajom, a majka je radila kao kompjuterski operator.
Iako, je više volio skupljati stripove i baviti se hokejom i glazbom (svirao klavijature), na majčin i nagovor dvije godine starije sestre Carol počinje se baviti glumom (majka plaćala sate glume, a sestra mu nalazila audicije). Prvu prigodu dobija u popularnoj kanadskoj obiteljskoj komediji "The Edison Twins", koja je trajala sve do 1986.
Vrlo brzo dobija svoju prvu filmsku ulogu 1984 godine u obiteljskoj drami "Firstborn", gdje ima prilke glumiti rame uz rame sa Sarah Jessicom Parker i Robertom Downey Jr-om. Nakon omanjih uloga u "Secret Admirer" i "Murphy's Romance", dobija svoju prvu pravu ulogu koja je ujedno i glavna - onu dječaka paraplegičara Martyja u hororu "Silver Bullet" (1985), koji se bori protiv vukodlaka. Tu je uz malu pomoć Gary Buseya, ponudio ugodnu i stvarno pamtljivu glumačku prezentaciju, što će se manifestirati sljedećih godina u još bolja glumačka ostvarenja, a on sam će biti omiljen dječiji glumac MTV generacije. Da nije samo lijepo lice i ugodna pojava pokazuje u svom sljedećem filmu "Lucas" iz 1986 godine, gdje su mu glumački partneri bili Kerri Green, Winnona Ryder, Charlie Sheen i Courtney Thorne-Smith. Film nije bio zapažen, no za Coreya tek je taj film za njega imao veliki utjecaj u daljnoj glumačkoj karijeri, jer baš tada njegova karijera kreće uzlaznom putanjom.

U svom najpoznatijem filmu "The Lost Boys" sa braćom Frog

Tad snima svoj najpoznatiji i njegov zasigurno najbolji film "The Lost Boys" (1987) u režiji Joela Schumachera. Baš u tom filmu se sve pogodilo od odlične režije, scenarija i glume. Da svi glumci u filmu su dali svoje najbolje (ili jednu od najboljih) uloga u svojim karijerama, pa tako i sam Haim, koji se odlično uklopio u svoj lik
tinejđerskog dječaka Sama koji se sa svojim prijateljima braćom Frog bori protiv modernih vampira.
Ovaj film je bio važan i zbog toga što je tu započeo svoje prijateljstvo sa filmskim kolegom Coreyom Feldmanom, sa kojim je (uz ovaj) glumio u čak osam filmova ("License to Drive" (1988), "Dream a Little Dream" (1989), "Blown Away" (1992), "Last Resort" (1994), "Dream a Little Dream 2" (1995), "Busted" (1997) i "Lost Boys: The Tribe", 2008).
Baš te godine započinju i njegovi problemi sa drogom (te 87' popušio svoj prvi joint), pa tako kako njegova slava sve više raste, tako njegova ovisnost o sve jačim drogama postaje izrazitija (sa marihuane je prešao na kokain, a poslije koke na crack). 1988 snima još jedan horor film "Watchers", no već te godine njegova slava počinje bljedeti da li zbog lošeg izbora uloga ili zbog sve većih njegovih problema sa drogom ili pomalo zbog oboje, to je teško reći no početkom 90-tih on kao glumac nestaje, jer nakon što je sa Patriciom Arquette snimio " Prayer of the Rollerboys" svi sljedeći filmski projekti mu završavaju ravno na video. Ne samo da mu je karijera krenula strahovito nizbrdo nego mu je i život također krenuo tim putem (nije pomoglo ni to što su mu se roditelji 1993 godine rastali nakon 18 godina braka).

Na snimanju filma "Crank 2"... sa Amy Smart

Droge su mu postale životni prijatelj ("...gutao sam tablete kao bombone."), pa je tako već par puta doživio blisku smrt zbog zatajenja srca. 1997 godina je bila izrazito teška jer zbog financijskih problema doživljava bankrot. Tak polovicom prošlog desetljeća karijera mu kreće novom uzlaznom putanjom, pa tako počinje dobijati sve bolje filmske ponude (Randy u "Crank 2"). Uz to krenuo je u odvikavanje od ovisnost o drogama i raznim tabletama (pio i 85 vrsta na dan). Živio je u malom apartmanu sa majkom koja je bolovala od raka dojke i za razliku od mnogih filmskih zvijezda nikad se nije ženio.
U 02.15 sati 10. ožujka, ove godine proglašen je mrtvim. Špekulacije su odmah krenule da je umro od predoziranja, no službeno stoji pulmonary congestion (dotok tekućine u pluća), no kakve činjenice bile jedna od najvećih filmskih dječijih legendi je umrla, tako i jedan djelić prelijepih 80-tih.

Evo što je rekao o njemu njegov prijatelj Corey Feldman Larryju Kingu na dan Haimeove smrti:
"...On je sam sebi bio neprijatelj. Gledajte, mnogo ljudi koji su umjetnisti teže da budu sami sebi najgori neprijatelji zato jer smo strastveni ljudi... U posljednje vrijeme je bio, iskreno, u najboljem stanju svijesti u prošlih par godina..."

Zato kapa dolje i Rest in Peace legendo (hej hodao je i sa Victoriom Beckham 1995 godine, ako to nekome išta znači), jer meni ćeš uz Coreya Feldmana biti najdraža dječiji tandem ikad i jedan od najdražih horor glumaca pa iako nisi imao mnogo uloga u takvim filmovima. Ovo što si napravio mi je sasvim dovoljno...

Kao Randy u "Crank 2"

23:38 • Komentari ( 1 ) • Print • # •

utorak, 09.03.2010.

The Descent part 2 (2009)

Užas iz Dubine 2 (2009)

Produkcija: Celador Films
Redatelj: Jon Harris
Scenarij: J Blakeson, James McCarthy i James Watkins

Uloge:
Shauna Macdonald (Sarah)
Natalie Jackson Mendoza (Juno)
Krysten Cummings (Rios)
Gavan O'Herlihy (Vaines)

Film je izašao u kina 24. kolovoza, 2009 godine (Fantasy Filmfest)
Trajanje: 94 minute
Službena stranica filma
Foršpan filma...
Zarada: 587 087 Ł (UK)
Zarada u prvog vikenda u UK-u: 313 739 Ł

SADRŽAJ:
"- Sarah Carter, jedinu preživjelu planinarku iz ženske skupine koja je zašla u jednu od još neistraženih pećina u Appalachi brdima pronalazi jedva živu spasilačka ekipa. Nakon što jedva dođe k sebi i nakon što se sazna da pati od blage amnezija Sarah je ipak primorana da krene sa malom spasilačkom ekipom natrag u špilje i pomogne u traženju ostatka njene družbe. No, kad se sjećanje na stravične događaje koje je preživjela počnu vraćati, Sarah zna da ih duboko u špiljama čekaju stvorenja...gladna sviježeg mesa."

Juno i Sarah are back

RECENZIJA:
- Moram reći da sam ovom filmu jedva nadjenuo naslov na hrvatskom "Užas iz Dubine 2", jer stvarno se divim talentu koji je prvom djelu nadjenuo takvo ime. Inače film bi se po našem trebao zvati "Potomstvo" ili "Porijeklo", eh da se barem osnove engleskog jezika znaju...
Dobro što je tu je. Da film i to nastavak remek djela iz 2005 godine, no ovaj put u redateljskoj stolici nije Neil Marshall. Koliko je to pozitivno za sam film, pa pogledajmo:

Što valja kod filma:
- Shauna Macdonald i Natalie Jackson Mendoza repiriziraju svoje uloge iz prvog dijela
- odnos Sarah i Juno
- sadrži više akcije i krvi od prvog dijela
- ima 3-4 jako dobre i efektne scene
- gore element izrazito prisutan
- osjećaj klaustrofobije i dio atmosfere iz prvog dijela također prisutni
- ovo je i dalje ženski film
- kraj filma

Što ne valja kod filma:
- slab i neuvjerljiv scenarij
- ponavljanje nekih scena iz prvog dijela
- zadnjih 2 minute filma, koji vrijeđaju gledateljevu inteligenciju
- karakterizacija likova slabašna

O filmu:
- Kako sam i mislio to se i dogodilo. Kakav je REC 2 naspram prvom REC-u, takav je Descent 2 svom prvjencu. Usudio bih se reći ćak i nešto slabiji. Naime najveća negativnost filma jest scenarij, koji je vrlo neuvjeljivo napisan, sa šturim i jednoličnim dijalozima, kopiranim scenama koje smo već vidjeli u prvom djelu, no koji su zakamufirani pojačanim akcijskim elementima (a koji izgledaju odlično). Također likovi su lišeni neke bolje karakterizacije (čak i Sarah i Juno izgledaju slabašno naspram onoga što smo vijdeli u Marshallovom filmu).
Unatoč neoriginalnosti scenarističkog trojca sve te iskopirane scene ipak imaju neki svoj šarm, a da li je to baš zbog tog akcijsko-krvavog štiha ili je to samo zbog toga što podsjeća na prvi dio ni sam nisam siguran. Znam da će se većini kraj činiti glup ako ne i odbojan, no meni je bio sasvim u redu i čak mi se pomalo svidio što film ima 'američki' završetak. No, nije mi se svidjelo onih zadnjih 2 minute, jer je kraj filma toliko glup da je nevjerojatno da scenaristi imaju tako malo pameti da se igraju sa gledateljem i da mu daju kraj kakav smo viđali u u B-horocima tijekom 80-tih (tad je to prolazilo danas već ne) ili koje viđamo u današnjim horocima C i ŽNJ produkcije, koji su naravno ravno na DVD produkti.

Moram spomenuti i dobre stvari - više ogavnih i kravih scena (odgrizanje prstiju, kidanje ruke cepinom, kidanje grkljanja zubima, gnječenje glave jednog od beštija gromadom stjene...krv, krv na sve strane i to doslovno...). I dalje je prisutan klaustrofobičan ugođaj (špilje i tijesni prolazi...svaka čast redatelju).
Iako, film ima muških likova vrlo brzo postaje jasno da je ovo ipak ženski film, kao što je to i prvi dio bio. Jedna od malobrojnih pozitivnih stvari scenarija je ta što odnos Sarah i Juno odlazi na viši nivo (no i ovo je moram reći moglo i trebalo biti bolje scenaristički odrađeno i napisano). Unatoč svemu i svim tim minusima koje film ima mogu reći da kod mene ima prolaznu ocijenu i sasvim je u redu nastavak,a što se tiče samog redatelja kojem je ovo debi onda i on sam može biti zadovoljan odrađenim poslom. Šteta što će ovom djelu prvi dio visjeti nad glavom kao Demaklov mač, ali hej nije jedini (pogledajmo REC 2). Pogledati, ali pod uvijetom da zaboravite kakav je prvi dio bi filmčina (k vragu ako se gleda po originalnom završetku, koji mi je draži od 'američkog', onda ovog dijela nikad ne bi ni bilo, što ne bi ni bilo neka velika šteta).

THE SCENA:
- obračun i brčkanje u sraoni beštija
- borba na plafonu (vidimo i ženku beštija)
- svaka scena u kojoj vrat krvari usljed udaraca, griženja i sl.
- finalna borba do zadnje kapi krvi - žene vs. grupa beštija plus alfa uber jaki teško ga ubiti mužjak

03:22 • Komentari ( 6 ) • Print • # •

subota, 06.03.2010.

Zona Mrtvih (2009)

Zone of the Dead (2009)

Produkcija: Talking Wolf Productions / Trees Pictures / PFI Studios / ABS Production / Viktorija film / Passworld
Global Media / Produzione Straordinaria
Redatelji: Milan Konjević i Milan Todorović
Scenarij: Milan Konjević
Priča: Vukota Brajović i Milan Todorović
Maska i spec. efekti: Miroslav Lakobrija
Muzika: Stefano Caprioli

Uloge:
Ken Foree (Ag. Mortimer Reyes)....................Kristina Klebe (Ag. Mina Milius)
Emilio Roso (Zatvorenik).................................Miodrag Krstović (Insp. Dragan Belić)
Vukota Brajović (Armageddon).......................Steve Agnew (Profesor)

Film je izašao u kina 22. 02. 2009 godine
Trajanje: 97 minuta
Budžet: oko 1,6 mlijuna $
Zarada: 24 000 Eura (ovo se odnosi na zaradu u Srbiji u samo 5 dana)
Foršpan filma...
Službena stranica filma

SADRŽAJ:
"- Agenti Interpola Reyes i Milius sprovode opasnog zatvorenika kroz Pančevo baš kada u to vrijeme u gradu izbije kemijski incident koji stanovnike pretvara u zombije. Nastaje borba za život u kojem se malobrojni preživjeli nastoje dokopati luke, gdje bi pomoću broda pobjegli iz područja preplavljenim mnogobrojnim živim leševima, čiji je broj svakim satom sve veći."

RECENZIJA:
- Nakon više od godinu dana napokon imamo prilike vidjeti prvi ex-Jugoslavenskih zombi film. Naravno da će Srbi biti prvi sa mudima i hrabrošću, koji će se upustiti u ovakvu vrst projekta (skidam im kapu).
Mogu reći da sam od gušta pogledao film (vrijedno je spomenuti da sam mu dao ogromnu prednost nad "The Descent part 2" i "The Forth Kind") i stekao sam sljedeće dojmove:

Što valja kod filma:
- ovo je prvi zombi film na području ex-Juge
- Ken Foree glumi jednu od glavnih uloga
- odlična šminka i maska i spec. efekti
- ugođaj i muzika, dijalozi
- scenografija i prvi službeni plakat (pogledaj prvu fotku gore)
- jedan od boljih horor (zombi) filmova u kojem ne engleski glumci govore engleskim jezikom

Što ne valja kod filma:
- odluka da se ne govori srpskim nego engleskim jezikom
- kamera u dosta akcijskih sekvenci
- nedorečen scenarij i neki klišej likovi
- omot DVD-a za englesko govorno područje (predječije i nezanimljivo, loših filmova sa skoro istim omotim ima mnogo, te gledatelju daje lošu reklamu; sto puta je bolji prvi službeni poster gdje vidimo i Kena Foreeja)
- špica filma (trasherski font)
- Godzilla urlikanje jednog od glavnih zombija (zombi sa gas maskom)

O filmu:
- Mogu reći da sam napravio ispravnu odluku što mi je ovaj film bio prvi izbor u maratonu. Kao velikom ljubitelju filmova o zombijima važna mi je stvar da film iako ima mali budžet bude na svoj način prihvatljiv. Ovaj uvijet film ispunjava u potpunosti, pa tako izgleda bolje nego neki drugi filmovi sličnog (kao recimo jako dobar The Zombie Diaries, 2006 ili slabi australski "Undead", 2003) ili čak i većeg budžeta (razočarvajući "Diary of the Dead", 2007). Što je još važnije film ima odličnu šminku i specijalne efekte koje je radio mladi srpski FX meštar Miroslav Lakobrija (sad vidim zašto ga zovu srpski Savini) čiji su efekti na visokom nivou (recimo slični efektima koje smo vidjeli u "Dead Next Door", 1989) i koji su svakako najbolji aspekt filma. Ovdje stvarno zombiji izgledaju kao zombiji a kidanje crijeva i ruku je realno, a još kad vidimo da se film ne libi pokazati i čak više od 25-30 zombija na jednom mjestu onda to sve govori koliko se ulagalo u realnost.

Gledajući film redateljski dvojac Konjević - Todorović je odradio solidan posao, no daleko od toga da tu baš sve štima i da ide po špagi. Njih dvojica nisu kalibar redatelja poput Balagueróa i Plaze (redatelji oba REC-a), no imaju njuh za horor što se vidi po dobro ugođenoj atmosferi koja je vdiljivo dobra kroz cijeli film (kad bi se samo gledalo na atmosferu onda bih je prije usporedio po bliskosti sa ugođajem i atmosferom odličnog "The Living Dead at the Manchester Morgue" (1974), nego sa recimo Romerovim zombi filmovima).

Sam film ima dvije boljke koje su me najviše smetale:
kamera - koja je jako nestabilna u većini trenutaka kad zombiji krenu, tako da gledatelj jedva prati te scene a da mu ne dođe muka. Srećom po nas takvih stvari nema baš u svakoj sceni (jer da ih ima film bi ispao jako loš). Moram reći da je kameran Steve Brooke Smith skoro uništio uživanje u gledanju filma svojim načinom snimanja ala "24" (ne znam što je to danas, ali zar ta serija i slične moraju biti baš svima uzor? ja ipak više volim kad je kadar miran, a ne da se kamera ljulja kao da je na brodu koji plovi oko rta Horn).
Bilo je bespotrebno tako snimati, ako se je željelo zakamuflirati zombi lica i efekte, jer to je bilo sasvim nepotrebno (svatko tko je imalo gledao horor filmove to bi trebao znati). Miroslav je odradio svoj posao jako profesionalno i po mom mišljenju iznad kvalitete koju mu je budžet dopuštao i šteta da nismo te efekte i maske gledali u stabilnijem pogledu kamere.
srbijanski engleski - prvo ću reći da nije toliko loš, jer sam gledao mnogo gore filmove sa lošim engleskim, ali ipak po mom mišljenju su se trebali filmaši odlučiti da svi srpski glumci govore svojim jezikom (meni bi film onda još realnije izgledao). Shvaćam da su producenti (među njima bili i sami redatelji) željeli tom odlukom da se svide američko-britanskom tržištu i to stoji (jebeš ga ako film ima dobru prođu na DVD renti, imaš prilike da snimiš još jedan horor film...tako to ide danas), ali kad se vidi kako noviji odlični horori s neengleskog govornog područja (francuzi i španjolci prvenstveno) prolaze u SAD-u i UK-u postoji ta žal da su se i Srbi mogli predstaviti filmom na svom jeziku.

Scenarij i sama priča su pod utjecajem ranih filmova Johna Carpentera i Georgea A. Romera. Tako bi film lako mogli opisati kao "Assault on Precinct 13" (1976) susreće "Dawn i Day of the Dead". To se vidi da gl. likovi na početku premještaju 'opasnog' neimenovanog zatvorenika iz običnog u sigurniji zatvor i sve to u ugođaju na dva spomenuta Romerova filma (mnoge se scene prepoznaju, no vrlo su simpatično ukomponirane u film tako da imaju neku vrst originalnosti iako su one očigledne posvete, a ne krađe).
Film čak ide dalje pa neke omanje djelove drugih uspiješnih filmova imamo također vidjeti u već spomenutoj posveti ("Planet Terror" scena puštanja plina, zombiji bliži po krvožednosti 'zaraženima' iz "28 Days/Weeks Later"...i sl.). Za ovakvu vrstu filma dijalozi su prihvatljivi i nisu trivijalni, no tu i tamo imamo trash element (to se najbolje vidi na kraju filma...kad vidimo zatvorenika sa katanom). Scenarij je trebao biti dorađeniji u svojoj radnji i nekim scenama (recimo da je loše izveden taj dio kad ženska počne histerizirati i onda napravi ono što inače takvi likovi u hororima naprave ili ona scena kad zombiji prodiru kroz razvaljena/zabarikidirana vrata i zatvorenik bez ikakvog razloga poleti zrakom u John Woo stilu i ispuca sav žaržer u njih, pa iako su svi već na sigurnom i niko nije u opasnosti...ali jebeš ga važno je da je on to herojski napravio i da scena izgleda akcijski dobro; urlik gl. zombija neću ni komentirati, jer je film mogao i bez Godzlla glasanja).

Mjuza u filmu je konstantno odlična i primjerena određenim scenama. Likovi su dobri i što je najvažnije nisu odbojni kao u nekim drugim zombi filmovima (čak je i Kristina Klebe prihvatljiva u svojoj glumi, tako da ne znam zašto se većina negativno odnosi na njenu prezentaciju agentice Millius).
Volio bih da je ipak izbačen onaj Tarantinovski ugođaj vrlo blizak i trash filmovima (opet ta scena na kraju zatvorenika i njegove katane), ali što ćeš neki to vole pa sam mišljenja da je to ipak prihvatljivo, jer gdje ćeš sve apetite zadovoljiti. Jako velika stvar je bila aganžiranje Kena Foreeja (još jedna jaka podveznica sa Romerovom Zorom) koji je stvarno zvijezda filma i to ne samo zbog svog horor glumačkog statusa i staža. Ovo da se zna nije njegova najbolja uloga, no svakako je zanimljiva (nema preglumljivanja) i baš primjerena filmu (tip se baš uklopio). Ostali glumci su odradili svoj posao konkretno ovakvoj vrsti filma, te ih gledatelj vrlo brzo upozna i prihvati kao likove filmske radnje.
Za kraj bih rekao da je ovo najbolji niskobudžetni zombi film koji je do sada snimljen (stvarno je potukao sve svoje rođake, a mogu reći da sam ih stvarno mnogo pogledao) i kad mladi redatelji uspiju srediti kameru, doraditi malo priču i obogatiti scenarij kojim žešćim/smislenijim/zanimljivijim dijalogom i scenom onda će drugi dio biti još bolji (iskreno se nadam da će doći do realizacije dvojke).
Lakobriji dajte malo više budžeta i efekti će biti još više zadivljujući. Ovo je dobar zombi film i preporučam njegovo gledanje (a mi Hrvati snimimo sljedeći horor film tek za kojih sto godina)...

THE SCENA:
- kad auto udari u zombija (prava BU scena)
- saobračajna kad se automobil preokrene
- živa otkinuta glava u podrumu (Miroslave you done fine job here)
- pokolj zombija na kraju (2 naj scena koju sam vidio, odmah iza "BrainDeada")

22:20 • Komentari ( 1 ) • Print • # •

srijeda, 03.03.2010.

"Bojno polje Istra" - Danilo Brozović

Izdavač: Naklada Zoro, Zagreb
Stranica: 140 (meki uvez, 2007)

SADRŽAJ:
"- Nekoliko desetaka godina u budućnosti, Hrvatska još uvijek uzaludno kuca na vrata Europske unije. Mafija gotovo legalno gospodari državom, većina stanovništva osiromašena je do krajnjih granica iako je društvo već poprilično tehnologizirano, a virtualna stvarnost kojom je premrežen čitav planet ne služi samo dokolici, nego je i poprište nemilosrdnih obračuna hakera u službi najmoćnijih mafijaških šefova. Jednog od najsposobnijih svjetskih hakera, Olivera Riemera, sudbinske okolnosti bacit će u žarište istarskog rata za osamostaljenje od Hrvatske, države straha i kriminala, kojom gospodari jedan od najmoćnijih europskih mafijaša Martin Korajzl. Prisilno mobilizirani Oliver nakon zarobljavanja mijenja stranu, i svojim hakerskim vještinama pridonosi konačnom ishodu sukoba koji će mnogima, pa i njemu osobno, donijeti samo gubitak."

RECENZIJA:
- Evo jednog domaćeg SF romana koji je prije dvije godine digao poprilično prašine kako na netu tako i u pisanim medijima. Po meni ta sva gongula je bila nepotrebna, no svakako je lijepo došla marketingu samog romana. Irena Rašeta je na svom blogu "Ire's Corner Office" izrekla ne samo lijepe nego i mudre riječi sa kojima se u potpunosti slažem...citiram:
"- Roman se proglašava kontroverznim, a autor izdajicom, bez da su se uopće prolistale stranice ili knjiga uopće držala u ruci. Svima iz vida izmiče činjenica kako se radi o SF romanu, a ne političkom pamfletu, te da se, prema Brozovićevim vlastitim riječima, zapravo radi o antiratnom romanu u kojem je zorno prikazano da ni u jednom ratu ne profitira čovjek pojedinac, nego samo političari, a mali čovjek na kraju izgubi."
Dakle krenimo mi već utabanim putem:

Što valja u romanu:
- okosnica priče (sva radnja se događa u bliskoj budućnosti i to u Hrvatskoj)
- ovo je cyberpunk roman
- pogovor
- zadnji dio knjige pod nazivom "Korajzl šarajzl"
- Ilustracija naslovnice (zaslužna Nela Dunato) i oblikovanje (zaslužni KAMIKAZE)

Što ne valja u romanu:
- kopiranje naslova knjige "Battlefield Earth" L. Rona Hubbarda
- prebrza radnja i sama priča je plitka
- česta ponavljanja nekih iritirajućih riječi ili čak čitavih rečenica
- često korištenje engleskih upadica
- opis borbi
- karakterizacija likova
- ovo je jedan loš cyberpunk roman

o romanu:
- Kako vidimo iz potonjih nabrojanih negativnosti samog romana nemam ama baš ništa dobroga reći o njemu. Prvo kad pogledamo naslov odmah mi pada na pamet da autor nije nimalo originalan i da nije u stanju dati svoj pečat tj. sam osmisliti neki svoj naslov sa kojim bi roman izašao pred čitateljstvo.
Druga stvar koja se primjeti jest da je ovo roman koji ima manje od 140 stranica (recimo 110 kad izbacimo sva ona odvajanja, zahvale, te pogovor i tekst samog pisca o bilješki, a tu je i sadržaj), tako da bi slobodno mogli reći kako je ovdje riječ ne o romanu nego o noveli ili kratkoj priči koja je nepotrebno rastegnuta na više stranica nego treba.

Naime čini mi se da bi ovo djelo bolje izgledalo kao neka kratka priča od recimo kojih 25-30 stranica nego ovako (sam autor kako se priča u ZF krugovima bolji u kratkoj formi u kojoj je već osvojio dvije nagrade SFERA i to 2003 i 2006 godine).
Najveći problem Brozovićeva romana je što on ima dobru ideju, koja je očajno realizirana. Naime u njoj ništa ne funkcionira. Ne samo da je radnja prebrza nego je nezanimljiva i vrlo loše napisana. Kad kažem loše onda mislim da je stil pisanja na razini zadačnice koju je napisao malo napredniji i načitaniji osmoškolac odlikaš.
Da se razumijemo i romani sa malom brojem stranica (120 - 140) mogu mnogo pružiti čitatelju, no ovo djelo je zaslužilo da ima sporiju radnju što znači i podebljanje stranica na kojih 220 - 250, gdje bi čitatelj mogao malo bolje uploviti u svijet koji mu autor želi dočarati. Kad se napisano čita dobivate vrlo malo informacija o samom svijetu Hrvatske u bliskoj budućnosti (znači teško se uživiti u samu radnju), pa mi se dogodilo da imam mnogo pitanja a što sam bliže kraju nimalo odgovora.

Još jedna stvar koja me je jako smetala je jako loša karakterizacija glavnih (a da sporedne ne i spominjemo) likova, koji su da se metaforički izrazim "aseksualni".
Sa takvim bezkrvnim likovima čitatelj vrlo teško uspijeva steći bilo kakve simpatije prema njima, a i sam odnos između glavnog (anti)junaka Olivera i njegove izabranice Marine je jedan od najgorih koje sam u literaturi vidio/čitao.
Bolje romantične/ljubavne odnose sam čitao u "Erotici" i "Vrućem Kaju".
Nevjerojatno je kako se gl. lik brzo spanđa sa Marinom i kako njih dvoje odmah postanu bezvremenski par. Jedan od minusa koji ide glavnom liku je i ta što ga je autor prikazao kao najboljim hakerom na svijetu i ta se činjenica vuče kroz cijeli roman (pa iako tu konstataciju čitatelj vrlo brzo usvoji...Danilo svako malo ne zaboravlja da ubaci stvarno iritirajući, kako roman ide svom kraju, superlativ naj naj). A neuvjerljivo je i to kako Oliver brzo pređe u redove Istrijana...prebrzo brate.

Najvjerojatnije autoru ovog romana nije bila namjera no Oliver i Marina mi izgledaju kao petparačka verzija Nea i Trinity. Sljedeći minus je opis borbi između Istarske i Hrvatske vojske koje se pojave tu i tamo, a koje izgledaju po svojim opisima trasherski bliske onima koje je Veliki Blek vodio protiv crvenih mundira u dan danas popularnom strip serijalu.
Česte i nepotrebne engleske upadice također nimalo ne pomažu romanu, a kad smo kod toga onda ću spomenuti i najiritirajući detalj (nije kruncionalan, ali stvarno smeta) koji me je bacao u nevjericu koliko je puta kroz priču spomenut, a ide većinom u ovom kontekstu - "...vonjala je na zdravi, ženski znoj iskusne ratnice." (jebote život...ali on ovakvu ili sličnu rečenicu sa znojem spominje cirka svake 2-3 stranice). Opisi kad se Oliver umreži u cyber svemir (tehnologija je i inače u romanu većinom ofrlje predstavljena) su loši i vrlo zamršeni, te prepuni kompjuterskih fraza koje ne popravljaju dojam na bolje.

Nekakva pozitiva ovog Brozovićeva romana bi bila ta da je većinom pogodio onaj Istarski štih (iako u vrlo škrtim rečenicama), da se odvažio radnju staviti u Hrvatsku (a ne recimo u Kanadu ili Španjolsku), da kao glavne hakere spominje likove iz malih zemalja, a ne kako to većinom biva u drugim romanima iz SAD-, te da se tu spoimnju kriminalne organizacije (opet i ovo je jako slabo iskorišteno ili ako je već spomenuto onda ide u onom dječačkom tonu...gdje se spominju Ninje i sl. bedastoće).
Iako, je zadnji dio tj. kraj razočaravajuć u pogledu samog raspleta priče, to je ujedno gledajući napisane riječi i rečenice najbolji dio romana (da je takvim stilom pisan od početka roman bi mi bio mnogo pozitivniji u očima).
Kad se sve zbroji ovo je strašno loš znanstveno fantastičan roman, pisan vrlo lošim i jezikom i stilom, a što je još gore po samog autora namjerno ili nenamjerno probao je napisati djelo koje je trebalo ispasti (stvarno sam stekao takav dojam da to pokušava biti) kao neki čudnovati miks priča Philipa K. Dicka i Williama Gibsona.

Stekao sam dojam da je autor ovog ZF romana Danilo Brozović veliki fan SF-a i da je mnogo toga i pročitao i pogledao, te je utjecaj u radnji očigledan no to je i najviše zaslužno za ovakve velike negativne bodove jer je u svakom segmentu svog djela upao u one očigledne zamke te nije prebjegao originalnosti nego si je dopustio da podlegne tom utjecaju SF elementa iz raznih književnih i filmskih uzora.
Šteta da je ovako loš domaći znanstveno fantastični roman dobio priliku da u čak 3 000 primjeraka predstavlja hrvatsku ZF scenu (i to na način primjeren više ''žutom'' tisku), no to bi ipak trebalo ići na dušu uredniku Davoru Šišoviću, koji je u svom odabiru trebao biti oprezniji i mudriji, jer sigurno se mogao naći mnogo bolji roman za njegovu biblioteku WARP od ovog slabašnog cyberpunk djelca.