Marketing
"Bojno polje Istra" - Danilo Brozović
Izdavač: Naklada Zoro, Zagreb
Stranica: 140 (meki uvez, 2007)
SADRŽAJ:
"- Nekoliko desetaka godina u budućnosti, Hrvatska još uvijek uzaludno kuca na vrata Europske unije. Mafija gotovo legalno gospodari državom, većina stanovništva osiromašena je do krajnjih granica iako je društvo već poprilično tehnologizirano, a virtualna stvarnost kojom je premrežen čitav planet ne služi samo dokolici, nego je i poprište nemilosrdnih obračuna hakera u službi najmoćnijih mafijaških šefova. Jednog od najsposobnijih svjetskih hakera, Olivera Riemera, sudbinske okolnosti bacit će u žarište istarskog rata za osamostaljenje od Hrvatske, države straha i kriminala, kojom gospodari jedan od najmoćnijih europskih mafijaša Martin Korajzl. Prisilno mobilizirani Oliver nakon zarobljavanja mijenja stranu, i svojim hakerskim vještinama pridonosi konačnom ishodu sukoba koji će mnogima, pa i njemu osobno, donijeti samo gubitak."
RECENZIJA:
- Evo jednog domaćeg SF romana koji je prije dvije godine digao poprilično prašine kako na netu tako i u pisanim medijima. Po meni ta sva gongula je bila nepotrebna, no svakako je lijepo došla marketingu samog romana. Irena Rašeta je na svom blogu "Ire's Corner Office" izrekla ne samo lijepe nego i mudre riječi sa kojima se u potpunosti slažem...citiram:
"- Roman se proglašava kontroverznim, a autor izdajicom, bez da su se uopće prolistale stranice ili knjiga uopće držala u ruci. Svima iz vida izmiče činjenica kako se radi o SF romanu, a ne političkom pamfletu, te da se, prema Brozovićevim vlastitim riječima, zapravo radi o antiratnom romanu u kojem je zorno prikazano da ni u jednom ratu ne profitira čovjek pojedinac, nego samo političari, a mali čovjek na kraju izgubi."
Dakle krenimo mi već utabanim putem:
Što valja u romanu:
- okosnica priče (sva radnja se događa u bliskoj budućnosti i to u Hrvatskoj)
- ovo je cyberpunk roman
- pogovor
- zadnji dio knjige pod nazivom "Korajzl šarajzl"
- Ilustracija naslovnice (zaslužna Nela Dunato) i oblikovanje (zaslužni KAMIKAZE)
Što ne valja u romanu:
- kopiranje naslova knjige "Battlefield Earth" L. Rona Hubbarda
- prebrza radnja i sama priča je plitka
- česta ponavljanja nekih iritirajućih riječi ili čak čitavih rečenica
- često korištenje engleskih upadica
- opis borbi
- karakterizacija likova
- ovo je jedan loš cyberpunk roman
o romanu:
- Kako vidimo iz potonjih nabrojanih negativnosti samog romana nemam ama baš ništa dobroga reći o njemu. Prvo kad pogledamo naslov odmah mi pada na pamet da autor nije nimalo originalan i da nije u stanju dati svoj pečat tj. sam osmisliti neki svoj naslov sa kojim bi roman izašao pred čitateljstvo.
Druga stvar koja se primjeti jest da je ovo roman koji ima manje od 140 stranica (recimo 110 kad izbacimo sva ona odvajanja, zahvale, te pogovor i tekst samog pisca o bilješki, a tu je i sadržaj), tako da bi slobodno mogli reći kako je ovdje riječ ne o romanu nego o noveli ili kratkoj priči koja je nepotrebno rastegnuta na više stranica nego treba.
Naime čini mi se da bi ovo djelo bolje izgledalo kao neka kratka priča od recimo kojih 25-30 stranica nego ovako (sam autor kako se priča u ZF krugovima bolji u kratkoj formi u kojoj je već osvojio dvije nagrade SFERA i to 2003 i 2006 godine).
Najveći problem Brozovićeva romana je što on ima dobru ideju, koja je očajno realizirana. Naime u njoj ništa ne funkcionira. Ne samo da je radnja prebrza nego je nezanimljiva i vrlo loše napisana. Kad kažem loše onda mislim da je stil pisanja na razini zadačnice koju je napisao malo napredniji i načitaniji osmoškolac odlikaš.
Da se razumijemo i romani sa malom brojem stranica (120 - 140) mogu mnogo pružiti čitatelju, no ovo djelo je zaslužilo da ima sporiju radnju što znači i podebljanje stranica na kojih 220 - 250, gdje bi čitatelj mogao malo bolje uploviti u svijet koji mu autor želi dočarati. Kad se napisano čita dobivate vrlo malo informacija o samom svijetu Hrvatske u bliskoj budućnosti (znači teško se uživiti u samu radnju), pa mi se dogodilo da imam mnogo pitanja a što sam bliže kraju nimalo odgovora.
Još jedna stvar koja me je jako smetala je jako loša karakterizacija glavnih (a da sporedne ne i spominjemo) likova, koji su da se metaforički izrazim "aseksualni".
Sa takvim bezkrvnim likovima čitatelj vrlo teško uspijeva steći bilo kakve simpatije prema njima, a i sam odnos između glavnog (anti)junaka Olivera i njegove izabranice Marine je jedan od najgorih koje sam u literaturi vidio/čitao.
Bolje romantične/ljubavne odnose sam čitao u "Erotici" i "Vrućem Kaju".
Nevjerojatno je kako se gl. lik brzo spanđa sa Marinom i kako njih dvoje odmah postanu bezvremenski par. Jedan od minusa koji ide glavnom liku je i ta što ga je autor prikazao kao najboljim hakerom na svijetu i ta se činjenica vuče kroz cijeli roman (pa iako tu konstataciju čitatelj vrlo brzo usvoji...Danilo svako malo ne zaboravlja da ubaci stvarno iritirajući, kako roman ide svom kraju, superlativ naj naj). A neuvjerljivo je i to kako Oliver brzo pređe u redove Istrijana...prebrzo brate.
Najvjerojatnije autoru ovog romana nije bila namjera no Oliver i Marina mi izgledaju kao petparačka verzija Nea i Trinity. Sljedeći minus je opis borbi između Istarske i Hrvatske vojske koje se pojave tu i tamo, a koje izgledaju po svojim opisima trasherski bliske onima koje je Veliki Blek vodio protiv crvenih mundira u dan danas popularnom strip serijalu.
Česte i nepotrebne engleske upadice također nimalo ne pomažu romanu, a kad smo kod toga onda ću spomenuti i najiritirajući detalj (nije kruncionalan, ali stvarno smeta) koji me je bacao u nevjericu koliko je puta kroz priču spomenut, a ide većinom u ovom kontekstu - "...vonjala je na zdravi, ženski znoj iskusne ratnice." (jebote život...ali on ovakvu ili sličnu rečenicu sa znojem spominje cirka svake 2-3 stranice). Opisi kad se Oliver umreži u cyber svemir (tehnologija je i inače u romanu većinom ofrlje predstavljena) su loši i vrlo zamršeni, te prepuni kompjuterskih fraza koje ne popravljaju dojam na bolje.
Nekakva pozitiva ovog Brozovićeva romana bi bila ta da je većinom pogodio onaj Istarski štih (iako u vrlo škrtim rečenicama), da se odvažio radnju staviti u Hrvatsku (a ne recimo u Kanadu ili Španjolsku), da kao glavne hakere spominje likove iz malih zemalja, a ne kako to većinom biva u drugim romanima iz SAD-, te da se tu spoimnju kriminalne organizacije (opet i ovo je jako slabo iskorišteno ili ako je već spomenuto onda ide u onom dječačkom tonu...gdje se spominju Ninje i sl. bedastoće).
Iako, je zadnji dio tj. kraj razočaravajuć u pogledu samog raspleta priče, to je ujedno gledajući napisane riječi i rečenice najbolji dio romana (da je takvim stilom pisan od početka roman bi mi bio mnogo pozitivniji u očima).
Kad se sve zbroji ovo je strašno loš znanstveno fantastičan roman, pisan vrlo lošim i jezikom i stilom, a što je još gore po samog autora namjerno ili nenamjerno probao je napisati djelo koje je trebalo ispasti (stvarno sam stekao takav dojam da to pokušava biti) kao neki čudnovati miks priča Philipa K. Dicka i Williama Gibsona.
Stekao sam dojam da je autor ovog ZF romana Danilo Brozović veliki fan SF-a i da je mnogo toga i pročitao i pogledao, te je utjecaj u radnji očigledan no to je i najviše zaslužno za ovakve velike negativne bodove jer je u svakom segmentu svog djela upao u one očigledne zamke te nije prebjegao originalnosti nego si je dopustio da podlegne tom utjecaju SF elementa iz raznih književnih i filmskih uzora.
Šteta da je ovako loš domaći znanstveno fantastični roman dobio priliku da u čak 3 000 primjeraka predstavlja hrvatsku ZF scenu (i to na način primjeren više ''žutom'' tisku), no to bi ipak trebalo ići na dušu uredniku Davoru Šišoviću, koji je u svom odabiru trebao biti oprezniji i mudriji, jer sigurno se mogao naći mnogo bolji roman za njegovu biblioteku WARP od ovog slabašnog cyberpunk djelca.
Post je objavljen 03.03.2010. u 19:59 sati.