Džinovska Kandža (1957)
Produkcija: Clover Productions
Redatelj: Fred F. Sears
Glume:
Jeff Morrow (Mitch MacAfee)....................................Mara Corday (Sally Caldwell)
Morris Ankrum (gen. por. Edward Considine)..........Louis Merrill (Pierre Broussard)
Edgar Barrier (Dr. Karol Noymann)..........................Robert Shayne (gen. Van Buskirk)
Film je izašao u kina u lipnju 1957 godine
Trajanje: 75 minuta
Foršpan filma
*PAŽNJA VAŽNO - molim pogledati tek poslije pročitane recenzije da ne ubije dojam...unaprijed hvala
SADRŽAJ:
"- Tijekom pokusnog ispitivanja radara na njemu se ukaže neki neidentificirani leteći objek. Zračne snage odmah šalju svoje avione u izviđanje, no ne pronalaze ništa čudno iako se jedan od aviona gubi tijekom akcije.
Mitch MacAfee koji je opazio taj objekt na radaru je pred opomenom od svojih nadležnih, ali kad se počnu događati nerazjašnjeni nestanci drugih aviona u okolici stvari počinju dolaziti na svoje mjesto, jer se otkriva odgvorni krivac za razne nestanke.
Predhistorijska ptica gigantskih proporcija iz antimaterijske galaksije i svog ledenog doba od prije 17 milijuna počinje terorizirati New York. Ekipa na kojoj je na čelu Dr. Karol Noymann i Mitch MacAfee, te glavna časnička klika ubrzano rade na uništenju naizgled neuništivog letećeg predatora. Redom padaju zgrade Ujedinjenih Nacija i Empire State, koje svojim moćnim kljunom ptica velika poput bojnog broda mrvi i pretvara u ruševine. Hoće li cijeli NY biti devastiran ili će ekipa znanstvenika uspijeti uništiti smrtonosnu prijetnju...?"
Ne ovo nije The Muppet Show ili Ulica Sezam...ovo je Džinvska Kandža
RECENZIJA:
"- Već dugo vremena tražim neki crno-bijeli film o čudovištima koji bi od gušta pogledao i nakon što sam prije par dana primo mail od jednog prijatelja iz Škotske gdje mi preporučio jedan od najboljih "tako loš da je dobar" filmova. Naravno...to je film današnje moje recenzije a ime samom filmu je
The Giant Claw (1957)
A.. što kažete?
Jebeno ime za SF B-film iz druge polovice 50-tih.
Ok. Idemo dalje.
Početak filma započinje sljedećim rečenicama naratora:
Jednom je svijet bio velik i niti jedan čovjek za svog života nije ga mogao obaći. Tijekom stoljeća, znanost je čovjeku životni vijek povećala, a svijet načinila manjim. Sada je najudaljeniji kutak Zemlje blizu isto kao prekidač, i vrijeme je izgubilo sav svoj značaj prema uređajima napravljenih od ljudskih ruku brzine mnogo mnogo puta bržih od zvuka samog.
Famozna 27:53 minuta kad stradava prvi avion...
Krasnog li početka zar ne?
Potom se lagano upoznajemo sa likovima koji će nas pratiti kroz film - Jeff Morrow (This Island Earth, Kronos), Morris Ankrum (Invaders From Mars, Earth vs. the Flying Saucers) i Mara Corday (Tarantula, The Black Scorpian) sve sama jako poznata glumačka imena B produkcije SF-a tog doba.
Sve krasno ide, ali nakon 20min se pitam gdje je jebeno čudovište?
A onda BAM točno kao sat u 27 minuti (ako ćemo cjepidlačiti - 27:53) dobivamo prvu pojavu opake beštije, ali smo par minuta prije upozoreni na njen jako opširan opis (opet narator):
(hrv. - "- Nešto, nije znao što, ali nešto veliko kao bojni brod (može i oklopnjača) je upravo prelijetjelo i prošlo kraj njega")
"- Pasija ti mater!!!" : uzviknuh dok sam skakao sa naslonjača i počeo umirati doslovno od smija dok sam gledao crno bijelog letećeg monstera, a Jägermeister sa par kocki leda koji sam lagano pijuckao mi izletio kroz nozdrve (bez leda) te se umaloh udavih.
Čudovište sa mog gledišta izgleda ovako:
Opis br. 1 (moj opis) - pola lešinar (ili mutirani kondor) pola starija verzija Goge Dode iz Tiny Toon Adventures crtića gigantskih proporcija, sa pankerskom čupom na glavi (ima i uši)
Opis br. 2 (opis mog mlađeg brata) - mješavina purana (ili Raphus cucullatus tj. znan i kao Dodo sa Mauritiusa) i Gonza (ne mene ili Huntera S. Thompsona) iz The Muppet Showa koja je velika poput bojnog broda (sa pankerskom čupom na glavi, a ima i uši....znači dolazi iz svemira...ptica sa ušima...kontate)
Uglavnom beštija ima - jako buljave oči (konjiktivitis??), uvijek je gladna (jede sve odreda beton, avione, aute, ljude, vlakove), puše nozdrvama kao bjesni bik i glasa se gra-graaa...eh da skoro zaboravih na najvažnije dolazi iz antimaterijskog svemira. Kako to znam? E pa lijepo...znanstvenik u filmu po imenu Dr. Karol Noymann sve zna pa i što je leteće čudovište (slušajte sad...heheh):
(hrv. -Ta je ptica vanzemaljac. Dolazi iz svemira (nemoj srat...). Iz neke od Boga zaboravljene antimaterijske galaksije milione i milione svjetlosnih godina od Zemlje (zar Džinovska Kandža putuje warp brzinom?). Niti jedno drugo objašnjenje nije moguće (e svaka ti dala))
Dž. Kandža je izgleda ženka sa svojim Džinovskim Jajetom...
Da ne duljim evo na što treba obratit pozornost:
Što je dobro kod filma:
- izaziva salve smijeha od prve pojave monstera (27:53min.)
- dobra ideja koja bolno zaziva remake (Tim Burtonu je jedan od filmova koji se pamte...)
- Mara Corday koja glumi Sally Caldwell je u svoje doba bila jako dobra koka
- film je kratak (samo 75min.)
- film ima scene rušenje loših maketa zgrada Ujedinjenih Nacija i Empire State
- montaža je predivna (Anthony DiMarco i Saul A. Goodkind su nadljudskim snagama film prikazali što boljim....kapa dolje) i čistina slike je kao u A-prodkuciji
- film ima jedno od najsmješnijih opakih čudovišta svih vremena - lutka koja leti na jako vidljivim žicama
- riječ bojni brod se mnogo spominje tijekom cijelog filma (jednom budem prebrojio) i baš dobro dođe za popit bićerin nećeg žestokog kad god se ta riječ spomene
- sad znam odakle je Larry Cohen pokupio ideju za svoj kultni film "Q" iz 1982
Što nije dobro kod filma:
- produkcija (Sam Katzman možda i najgori producent svih vremena, koji je želio zaraditi što više love za jako malo love....zato je snimanje bilo u Meksiku a ne u Americi i zato film izgleda tako smiješno i žalosno)
- film ima jedno od najsmješnijih opakih čudovišta svih vremena - lutka koja leti na jako vidljivim žicama
- jeftino do zla boga (makete, lutka čudovišta, iritirajuće smiješno glasanje čudovišta...i sve ostalo)
- scenarij je jedan od najgore napisanih koje sam vidio (dijalozi smiješni i glupi, mislim da bi i dijete izmislilo bolje porijeklo čudovišta, nepotrebno ubačeno i najviše iritirajuće je sam glas naratora, koji nama gledateljima sve objašnjava kao da smo najveći kreteni)
- upotreba scena iz drugih filmova (evo samo nekih koje sam primjetio - "The Day the Earth Stood Still" (1951), "The Beast From 20,000 Fathoms" (1953) i "Earth vs. the Flying Saucers" (1956)...da me sada jebeš ne mogu se drugih sjetiti...ali kad vidim da je 06:12 ujutro...koga briga)
- neprestano forsiranje riječi (opis čudovišta) - bojni brod
- ovo definitivno nije film tipa filmova kao što su Mothra i Rodan
ne ovdje ne puši kubanku, nego krši loše napravljenu maketu aviona
Završna misao:
"- Ovo je jedan od onih filmova koji su ispoljili trash podžanr i ako očekujete filmske klasike ala "Them!" (1954) ili "Gojira" (1954) onda zaboravite na gledanje ovog C/B djela (film je ipak nastao 3 godine nakon tih...a ima žalosne efekte...a da ne spominjem "King Konga" iz tada već daleke 33', koji je imao prejebene efekte).
Ako želite zabavu i želite se ismijati na istinsko (ne)djelo i film iz zlatnih godina SF-a gdje ljudska znanost (i bedastoće) pobjeđuje čudovišta i opake vanzemaljce onda toplo preporučujem ovaj film.
Kako bi HorrorHR rekao - ovo je baš film za ekipu...e bogme baš jeste...(uz mnogo piva)
THE SCENA:
- iako je bilo par njih ja sam izabrao jednu i to sa zanimljivom izjavom (Quotes):
Mitch MacAfee: "- You keep your shirt on and I'll go get my pants on."
te naravno kršenje UN zgrade ala Gojira:
Čak je jednim dijelom tijela (u letu) skršila slučajno zgradu (lijepo je izgledalo)
p.s. - JamesNintendoNerd je ovog monstera stavio na svoje No. 1 mjesto svih vremena čak ispred drugih legendarnih monstera...što dovonjo govori kakav je dobar (smiješan dojam) ostavio na njega
Zvjeszdani Jurišnici 3: Maruder (2008)
Produkcija: Sony / ApolloMovie Beteiligungs / Bold Films / Film Afrika Worldwide / Sony Pictures Home Entertainment
Redatelj i scenarist: Edward Neumeier
Glume:
Casper Van Dien (Johnny Rico)........................Jolene Blalock (Lola Beck)
Stephen Hogan (zvjezdani maršal Anoke)........Cécile Breccia (Link Manion)
Boris Kodjoe (Dix Hauzer).................................Stelio Savante (Bull Brittles)
Film izašao ravno na DVD.
Trajanje: 105m minuta
Buđet: 20 milijuna $
Službeni site
Foršpani - 1 i 2
Novo oružje Buba - eksplozivni trilobit i stvarno jedan od scenaristički nerealnijih detalja...
SADRŽAJ:
"- Rat protiv Buba se nastavlja. Nakon što Arahnidi osvoje važan vojni položaj Roku San, mediji na zemlji okrive poručnika Johnnya Rica za neposluh i nepoštivanje čina, te udaranje višeg časnika. Osuda za takav čin je vješanje.
Kada Federacijski Zvjezdani Brod biva napadnut sa njega se u spasilačkoj kapsuli spasi par ljudi među kojim su i Zvjezdani Maršal Anoke i kapetanica Lola Beck. Oni protom sleću na planet znan kao OM-1, koji je rasadnik Arahnida i njihova glavna baza tj. rasadnik velikih rojeva.
Johnny Rico, heroj i junak borbi na planeti P, je sada glavni adut u njihovom spašavanju, pa ga general Dix Hauzer u zadnjem trenu spašava od vješala i šalje u spasilačku misiju.
Hoće li veteran rata i junak mnogih bitki Johnny Rico uspijeti spasiti svoju staru prijateljicu i buduću ženu generala Hauzera i ostale ili će im Arahnidi doći glave svima?"
U filmu ima par kadrova golotinje, a tu je naravno i Lola Beck (desno) ljubiteljima ST-a poznata Jolene Blalock tj. T'Pol
RECENZIJA:
"- Kad sam čuo da se radi treći dio Starship Troopersa nisam bio ushićen, ali sam mislio da bi film mogao ponuditi solidnu dozu zabave. Eto napokon odgledah film u malom maratonu sa još jednim (nepotrebnim) nastavkom - The Lost Boys 2: The Tribe (2008) (recenziju ovoga filma u lijepim detaljima možete pročitati na - ovdje... tj. na HorrorHR siteu)i mogu reći da sam od oba filma dobio gorak ukus.
Neću mnogo trošiti riječi kao kod drugih filmova, jer ovaj film ne zaslužuje da se puno o njemu piše. Mnogo sam puta govorio da samo u rijetkim slučajevima kad je redatelj ujdeno i scenarist film ispadne u svim svojim djelovima odlično, isto tako dogodi se i to da film ispadne i loš i dobar u isto vrijeme, no u ovom slučaju je sve ispalo loše i to baš zbog sljedećih stvari:
Ono što ne valja kod filma:
- scenarij je aljkav, skupusan i bez neke očigledno zacrtane rute pisanja sa kojom bi radnja dijelovala smislenije (zar se ljudi moraju skinuti do gola da bi mogli voziti skafander borbenog meha zvanog Maruder? pjevačka zvijezda zvjezdani marshal koja pjeva neku umobolnu pjesmicu kako je lijepo umrijeti u borbi? ubacivanje vjere bez ikakvog smisla u film? ...a ima toga još)
- scenarist i redatelj Edward Neumeier kao da nije gledao predhodnike (pogotovo original iz 97') i učio kako da napravi donekle dobar film
- film je prepun klišeja iz žnj akcijske produkcije, aljkavih akcijskih scena (borbe protiv Buba su dozlaboga isforsirane i nezanimljive da je to za plakanje od muke i dosade) da film niti ne zaslužuje da uđe u onaj dio žanra koji se naziva trashem
- dosta stvari je isprekopirano iz orginala (najpoznatiji citati, reklame sa televizije) i to na onaj način koji gledatelja nervira
- nadalje tu ima scena kojih se montaži slobodno moglo izbaciti i tako bi film mogao biti skraćen za kojih 20 minuta, gdje bi tad bio na prihvatljivijih 85 minuta
- gluma je prava žalost, a najviše me je razočarala Jolene Blalock koja glumi kao naše Kristina Krpela ili jelena Veljača...izgleda da je ona samo jedno lijepo lice koja je uspijela uhvatiti ulogu T'Pol na račun svog tijela; ostali glumci su prava strava i nadam se da više nigdje neće dobiti gažu (barem u SF-u ili nedaj bože u kojem nadolazećem hororu)
- što se tiče CGI efekata oni su najveća žalost koju sam vidio u zadnje vrijeme (film je ipak imao buđet od 20 milja $) i stvarno jadno, glupavo i jeftino izgledaju...ne bi da su efekte radili na Amigi prije 15 godina;
iako su efekti iz filma Paula Verhoevena stari već 11 godina izgledaju sto puta bolje...kad bolje razmislim efekti u sekvencama starih igara (npr. Quake 2) izgledaju bolje nego u ST 3.
- zaspao sam čak 3 puta gledajući film u popodnevinm satima
Što valja kod filma:
e ovo je bilo teško, ali mogu reći samo tri stvari pozitivne:
- vjerujem da nastavaka više neće biti
- Casper Van Dien svojom pojavom uljepšava film, ma koliko god on loš glumac bio ipak svojim prisustvom mi je film napravio podnošljivim... za mene je on neka svojevrsna legenda c horor produkcije (opet napominjem unatoč lošoj glumi) i uvijek mi ga je drago vidjeti (kao recimo Van Dammea u kacićima nego David Bradleya ili Jeffa Speakmana i slične likove)...začudo on u filmu nije glavni lik(???)
- film ima par scena lijepe ženske golotinje (a za žensku publiku i mušku gdje prednjači Casper) i lijepo napravljeno sučelje kad krenu reklame
U smjeru kazaljke na satu - raspjevani maršal na svom koncertu, Maruder marinci na čelu sa Ricom deru miniganovima na Arahnide i Rico i vojnici susreću Skorpiona
Završna misao:
Film je teški proljev i baš zbog ovakvih filmova SF žanr nije toliko cijenjen u nekim sredinama. Slobodno zaobiđite ovaj film jer ne nudi ništa lijepoga, niti novoga, a ako već želite nešto slično odgledati radije se vratite originalu...pa čak i dvojci (koji uopće nije loš film za C produkciju, a i koštao je skormnih 7 milja, no efekti su definitivno bolji nego u ovom pišljivom trećem dijelu)....ma što govorim, pogledajte i onu animiranu seriju "Roughnecks: The Starship Troopers Chronicles" (1999) samo ne ovaj treći dio
Lijepo napravljene reklame i to sa Johnnyem Ricom (našim junakom Casperom Van Dienom) junakom brorbi sa planeta P
p.s. - Johnny Rico postaje general i glavni časnik za Marauder program
Battle Royale (2000)
Produkcija: Battle Royale Production Committee / Fukasaku-gumi / Toei Company
Redatelj: Kinji Fukasaku
Scenarij: Kenta Fukasaku
Prema romanu: Koushun Takami
Glume:
Takeshi Kitano (Kitano)......................................................Tatsuya Fujiwara (Shuya Nanahara - Dečko br. 15)
Aki Maeda (Noriko Nakagawa - Djevojka br. 15)................Taro Yamamoto (Shougo Kawada - Dečko br. 5)
Chiaki Kuriyama (Takako Chigusa - Djevojka br. 13)........Sosuke Takaoka (Hiroki Sugimura - Dečko br. 11)
Takashi Tsukamoto (Shinji Mimura - Boys #19)................Yukihiro Kotani (Yoshitoki Kuninobu - Dečko br. 7)
Film je izašao u kina 16. prosinca, 2000 godine
Trajanje: 114 minuta / 122 minuta (director's cut)
Buđet: 4,5 mlijuna $
Zarada: 250 000€ (Španjolska i Francuska u ograničenim kinima), 3,110,000,000Ą (Japan)
Nagrade:
2001 godina - osvojio nagrade Japanske Akademije: nagradu najpopularnijeg filma, nagradu za najbolju montažu, najbolje nove glumačke nade (Tatsuya Fujiwara i Aki Maeda), te isto tako nominaciju u kategoriji najboljeg glumca (Tatsuya Fujiwara), zvuka, muzičkog broja, scenarija i filma
- osvojio nagradu Plava Vrpca za najbolji film i najboljeg glumca (Tatsuya Fujiwara ), te zaradio nominaciju za najbolji film na međunarodnom katlonskom filmskom festivalu u Sitgesu
2002 godina - osvojio nagradu za najbolju sporednu glumicu (Kou Shibasaki) na Yokohama Filmskom Festivalu
Foršpan filma - Battle Royal
Kyouichi Motobuchi: "- Ako preživim. Mogu li ići kući?"
Učitelj Kitano: "- Da, ali jedino kad svi ostali budu mrtvi."
SADRŽAJ:
"- Na početku 21 stoljeća japansko gospodarstvo je u rasulu, nezaposlensot sve više raste, a učenici u školama bojkotiraju nastavu i odaju se delikvenciji. Stariji se počnu bojati mladih i gube vjeru u njih, pa stoga japanska vlada donosi akt Battle Royal tj. Milenijsku Edukacijsku Reformu.
Po programu svake godine se odabire jedan razred koji se šalje na izolirani otok gdje se učenici u naredna tri dana moraju međusobno pobiti da bi ostao samo jedan preživjeli. Svatko je obružan svojim svojstvenim oružjem, hranom i eksplozivnom elektronskom ogrlicom koja se nalazi oko vrata učenika. Ako učenici ne budu radili po pravilima ogrlice će same eksplodirati nakon postavljenog roka od tri dana. U smrtonosnoj igri nema mjesta prijateljstvu, simpatijama...kad se svi nađu sami na otoku...krvoproliće dojučerašnjih 42-oje razrednih prijatelja iz devetoga razreda može započeti...."
RECENZIJA:
"- Ovaj film sam dugo vremena tempirao za gledanje ne zato što sam mislio da je loš, nego zato jer su azijski filmovi specifični za gledanje (ako nisi koncentriran lako izgubiš konce komplicirane radnje, a ovo vrijedi za one koji tu radnju i imaju).
I bogme mogu reći da sam ostao totalno zadivljen viđenim. Od prvih minuta filma vidjelo se da će film biti jedno od najboljih azijskih (Japanskih) ostvarenja ovog desetljeća. No, kad se malo bolje zagledamo u sam film i kad odbacimo one sintagme koje su vezane za njega - nabrijana koljačina bez smisla ili gore fest na azijski način - uvidjet ćemo da je film mnogo više od toga i da ako ćemo gledati razboritije film ima mnogo toga ponuditi u svim svojim segmentima.
Glavni junaci ove epopeje - Shuya i Noriko
Gdje sam god bacio oko po netu svi govore da je film čista kontroverza i da je u pojedinim zemljama zabranjen ili da ga je uopće teško nabaviti. Ja se pitam - zašto?
Pa, "Kill Bill vol.1 i 2" ili "Rambo III" (da ne spominjem ovog najnovijeg po imenu "John Rambo") imaju više bezočnog grafičkog nasilja nego ovaj film. Ali, izgleda da ljudima ovi filmovi ne smetaju koliko ovaj. Film jeste brutalan film u nekoliko scena, ali baš zato film ne bi trebalo olako odabaciti jer baš ta brutalnost podcrtava karakteristike i odnose glavnih likova.
Sam film je studija ljudskog ponašanja u neprimjerenim i nadasve stresnim situacijama, a istakao bih da je ovo i najbolji primjer nakon "Stvora" (1982) Johna Carpentera. Iako je filmova sa sličnom temom bilo jako malo u prošlosti (evo sjetit ću se ova dva: "Wedlock/Deadlock" (1991) and "Escape from Absalom" (1994)) ja bih ipak istakao iznad svih Schwarzeneggerov film "The Running Man" iz 87', koji je rađen prema istoimenom romanu legenadranog Stephena Kinga.
Kako je većina od vas sigurno gledala ovaj SF filmić (meni jako drag jer je jedan od filmova iz mog djetinstva) zasigurno znate radnju, no ako ne znate evo mali podsjetnik - robijaši se natječu u reality showu protiv obučenih ubojica u gladatorskim borbama gdje se gube glave i prolijeva prava krv - ono što se još pamti u filmu jeste da su na početku filma robijaši na prinudnom radu nosili elektronske ogrlice koje ako počnu bježati eksplodiraju i raznesu im glavu (kasnije će isti efekt donijeti ista ogrlica i robijašima u filmu Rutgera Hauera 4 godine poslije).
Eto nakon samo 9 godina kasnije ogrlice su se opet pojavile i to smrtonosnije nego ikad (iako od nje glava ne eksplodira nego sam raspara grkljan, ali hej tko je nosi njemu je svejedno).
Jedna od najžešćih pucačina ala "Divlja Horda" na djevojački način...
Kako kaže Učitelj Kitano (legenda Beat Takashi): "- Život je igra. Zato se bori za opstanak i vidi jel se isplati." i od prve minute kad su svi učenici na otoku kreće stvarna verzija američkog Survivora (2000–?). Iako je većina glumaca u filmu u svojim prvim ulogama oni odrađuju jako dobar posao (Takashija neću niti spominjati, jer svako njegovo pojavljivanje je užitak za oči) i svako to malo glumačko ostvarenje, koliko kratko bilo, je mali nebušeni dragulj. Karakteristike koje se vide u filmu jako naginju dramskim i romantičarskim elementima nego nekom drugom žanru kao što je čistokrvna akcija (film ima obilnih akcionih scena gdje pljušte eksplozije a puščana zrna rešetaju mlade ljude na sve strane) ili splatter/gore fest (ako koja sjekira u glavu ili nož u trbuh može spasti u taj podžanr onda jebeš ga).
Možda najvažnija karika samoga filma nije niti roman Koushunija Takamija nego niti dobro režirane akcijske scene niti lijepo napisani scenarij (Kenta Fukasaku, redateljev sin) nego je to redatelj Kinji Fukasaku, koji je u vrijeme snimanja filma napunio 70 godina (odmah se sjetim Yôji Yamade koji svoje najbolje filmove snima duboko u svojim 70-tima...). Kinji je iskusni redatelj (japanske sekvence Hitchocockovog filma "Tora! Tora! Tora!" (1970), mnogi filmovi o Yakuzama, te nama horor i SF ljubiteljima najpoznatiji je njegov uradak "Fukkatsu no hi" (1980) tj "Virus") koji sve drži u koheziji. Da je bio neki drugi redatelj pitam se bi li ovaj film imao takvu vrijednost koji je kod mene dobio. Fukasaku je prenio oštru kritiku modernom društvu na ozbiljan i prihvatljiv način (jaki odnosi među likovima - ljubav/mržnja - bilo da su to oni koji se jako malo pojave bilo da su to vodeći) da malo filmova danas to može napraviti a da ne ispadnu smiješni ili glupavi, no isto tako je pokazao koliko običnom čovjeku treba da se pretvori u bezosjećajnu zvijer. Filmu nemam mnogo toga zamjeriti osim malo lapsusa i nemaštovitosti pri kraju filma (moglo se to i bolje odraditi).
Ovaj film vam preporučam da ga što prije pogledate, ali sami jer ako bude bučno društvo oko vas nećete uhvatiti one najbitnije stvari koje film nudi, a koje se ne tiču ubojstava i akcije.
Svi učesnici Battle Royal akta - Shiroiwa 9 razred B (42 učenika + Kitano + dva naknadno ubačena delikventa)
THE SCENA:
Definitivno najbolja scena u cijelom filmu - razgovor umiruće Chiguse i Hirokia...skoro sam se rasplakao
Chigusa: [umirući] : "- Bože, mogu li mu reći samo još jednu stvar?"
"- Ti...ti...izgledaš stvarno slatko Hiroki... "
Hiroki Sugimura: "- I ti isto. Ti si najslađa cura na svijetu."
Tamna Zvijezda (1974)
Produkcija: Jack H. Harris Enterprises / University of Southern California (USC)
Redatelj i kompozitor muzike: John Carpenter
Scenaristi: John Carpenter i Dan O'Bannon
Montažer: Dan O' Bannon
Glume:
Brian Narelle (Por. Doolittle).....................Cal Kuniholm (Boiler)
Dre Pahich (Talby)....................................Dan O'Bannon (Nar. Pinback)
Adam Beckenbaugh (Bomba #20)............Nick Castle (vanzemaljac)
Cookie Knapp (kompjuter Majka)..............Joe Saunders (zapovijednik Powell)
Alan Sheretz (Bomba #19)........................Miles Watkins (Watkins - kontorlor misije)
Film je izašao u kina 9. veljače, 1979 godine
Trajanje: 83 minute
Buđet: 65 000$
Nagrade: 1976 godina - osvojio Golden Scroll nagradu za specijalne efekte (Douglas Knapp, Bill Taylor, John Carpenter, Dan O'Bannon) i nominaciju Nebula (za najbolji svenarij - J. Carpenter / D. O'Bannon), te također nominaciju Hugo nagrade za najbolji filmsa drmaskom prezentacijom
Svemirski brod "Dark Star"
SADRŽAJ:
"- Sredinom 22 stoljeća malobrojna posada skautskog svemirskog broda "Dark Star" je već u 20-to godišnjoj misiji 'čiščenja' nestabilnih planeta u planiranoj navigacijskoj ruti koju su zacrtali znanstvenici na Zemlji.
Nakon serije kvarova brodski kompjuter "Majka" više ne može zadržati Bombu br. 20 (inteligentnih kompjuterskih bombi) da eksplodira, jer je uslijed kvara primila zapovijed da se aktivira. Hoće li jedna od tzv. 'Exponential Thermostellar Bombs' sa kojom posada diže u zrak cijele planete eksplodirati i tako raznijeti svemirski brod "Tamnu Zvijezdu" ili će posada uspijeti razgovorom odgovoriti Bombu br. 20 da eksplodira?"
RECENZIJA:
"- Prvi film legendi horor filma - Johna Carpentera i Dana O'Bannona, koji je u nekim svojim djelovima udario temelje novom i modernijem SF žanru.
Već u svom prvom projektu vidi se da je Carpenter meštar od redatelja (ali i od glazbe), dok je Dan O' Bannon pokazao svoju vještinu u pisanju scenarija (u tandemu sa Johnom) i montaži (čak je i bio nadglednik specijalnih efekata). Isto tako vidi se veliki utjecaj utjecaj Raya Bradburyija (oca Zvjezdanih Staza) i Philipa K. Dicka u nastanku radnje i nekih SF elemenata.
Što se tiče Raya Brandburyja sam kraj filma je totalna preslika njegove kratke priče - "Kaleidoscope", dok ideja da zaleđena osoba može i dalje razgovarati preko kompjutera je uzeta iz dvije priče P. K. Dicka - "What the Dead Men Say" (1963) i "Ubik" (1969), gdje se takva mogućnost spominje.
Film po svom ugođaju, ali i nekima djelovima radnje nalikuje "2001: A Space Odyssey" (1968) što se najviše vidi po poludjeloj intligentnoj bombi koja zbog kvara želi eksplodirati iako joj to nije naređeno, a koja jako nalikuje po načinu razmišljanja čuvenom kompjutoru HAL-9000. Baš taj dio filma gdje poručnik Doolittle odgovara Bombu br. 20 da ne eksplodira na način da ju upoznava sa osnovama fenomenologije jeste najbolji i tako dobro scenaristički napisan da duboko zalazi u filozofsku raspravu, ali ujedno daje jednu od najboljih antologijskih scena što ih je SF žanr podario.
Kad se pogleda koja je ekipa radila na filmu tek se onda vidi zašto film zalužuje kultni status u SF žanru (iako je po IMDb-u malo slabije ocijenjen - 6.6/10 (6,248 glasova)), a pošto Carpentera većina vas zna evo ostalih:
Dan O'Bannon (Nar. Pinback) i Brian Narelle (Por. Doolittle)
Dan O'Bannon - scenarist filmova: Alien (1979), Blue Thunder (1983), Lifeforce (1985), Screamers (1995)...i redatelj jednog od najboljih zombi filmova - The Return of the Living Dead (1985)
Nick Castle - redatelj filmova: The Boy Who Could Fly (1986), The Last Starfighter (1984), Major Payne (1995)... i scenarist - The Resurrection of Broncho Billy (1970) i Escape from New York (1981)
Tommy Lee Wallace - redatelj i scenarist filmova: Halloween III: Season of the Witch (1982) i Fright Night Part 2 (1988)
Kako vidimo po imenima gore spomenutih od samih početaka većina ekipe koje je sudjelovala u stvaranju ovog filma i dan danas surađuje sa Carpenterom. Što se tiče O'Bannona očigledno je gdje je nastala ideja o Xenomorfu tj. nadasve poznatom Alienu, koji je svijetlo dana ugledao 5 godina kasnije.
Iako se priča bazira na filozofiji o tome što bi stvarno par ljudi radilo 20 godina u svemiru, O'Bannon si je dopustio kojih desetak minuta prave zabave u scenama, kako njegov lik narednik Pinback kaže, maskote "Tamne Zvijezde", što je u stvari jedini oblik vanzemaljskog života na kojeg su naišli u 20 godina koliko obavljaju svoj posao. A sama originalnost načina na koji su Carpenter i ekipa napravili tako jednostavnog vanzemljaca (lopta za plažu ofarbana u crveno sa gumenim kanđama) istovjetna je onima u ranijim filmovima Rogera Cormana (prije svega mislim na It Conquered the World (1956)). Što je nabolje u svemu tome te smiješne scene gdje narednik Pinback ganja po cijelom brodu vragolastog vanzemaljca odrađuje sam O'Bannon i to vrlo uspiješno (u jako sličnoj maniri kao što je to radio Ash u "Army of Darkness" (1993)).
Nar. Pinback vs. alien u prolazu za lift u urnebesnoj sceni preživljavanja...
Likovi u filmu su po svojim osobinama različiti, ali svi dijele par poveznica (usamljenost, depresija i ponajviše dosada koja ponekad prelazi u napade ludila, što je rezultat življenja u 20-to godišnjoj izolaciji).
Nekim ljubiteljima SF-a ala "Star Wars" ili "Star Treck" neće pasati ta vrsta radnje u kojoj nema tipične SF akcije i fluidnosti radnje, ali svi oni koji vole onu flegmatičnost "Velikog Lebowskog" (1998) maksimalno će uživati (hej ne mogu svi uživati u filmu gdje par momaka švrljaju po svemiru i dižu u znak planete, umiru od dosade, a najveći događaj im je kad ostanu bez svih zaliha toaletnog papira uslijed eksplozije skladišta zbog neodržavanja i nebrige o održavanju instalacija).
Meni samome je ovaj film jedan od najbolje snimljenih SF filmova ikada i kada bi se mene pitalo on bi se našao na listi kao obavezno štivo za studente TV režije na Akademiji dramskih umjetnosti.
Zanimljivosti u vezi filma (TRIVIA):
- kada brod eksplodira jedna od krhkotina nosi natpis "THX 1138 Toilet Tank" što referenca na "THX 1138 (1971)" Georgea Lucasa
- Talbyjev govor je sikronizirao sam Carpenter, jer je glumac Dre Pahich koji ga je glumio imao jaki akcenat
- u jednom dijelu filma na ekranu od kompjutera prođe rečenica "FUCK YOU HARRIS" što je osveta Johna Carpentera producentu filma Jack H. Harris, koji mu je zanovijetiao tijekom cijelog snimanja
- Ron Cobb (prodavač Crnog Lotusa u "Conanu Barbaru" (1982) je nacrt "Tamne Zvijezde" nacrtao na ubrusu dok su jeli u "International House of Pancakes"
- svemirska odijela (rađena od raznih dijelova TV-a i modela automobila) su skoro slična akcijskoj figuri Major Matt Mason proizvođača Mattela
- lik Billa Fruggea je posveta profesoru Williamu Frougu koji je predavao Carpenteru i O'Bannonu
- Carpenter i O'Bannon su za 5 000 $ su originalno snimili film za trajanje od 68 minuta, a to je jako zadivilo porucenta Jacka H. Harrisa (producenta originalnog "The Blob" (1958)) da im je dao još 60 000$ da film bude trajao 15-tka minuta duže (kao cijelo večernji film)
THE SCENA:
razgovor poručnika Doolittlea i Bombe br. 20
razgovor poručnika Doolittlea i Bombe br. 20 - YouTube...
Bomba je odlučila...
Rođen: 7. travnja 1946. godine, Arlington, Virginia, SAD
Umro: 15. lipnja 2008. godine, Malibu, Kalifornija, SAD (multiplog mijelom)
Prvi koraci:
Mentor: Bob Schiffer
Prvi film na kojem je radio: "Gargoyles" (1972)
Prvi film sa kojim iskazao: "Terminator" (1984)
Najbolja kreacija: Terminator i Predator
Najbolje osmišljeni lik: Terminator, Alien Queen, Predator, Pumpkinhead
Trivia:1996 godine bio redatelj i jedan od producenata najskupljeg i njadužeg spota svih vremena "Ghosts" Michaela Jacksona; drugi majstor specijalnih efekata koji ima svoju zvijezdu na Hollywoodskoj Stazi Slavnih (23. veljače, 2001)
Nagrade:
- 4 osvojena i 6 nominacija nagrade Oskar (za spec. efekte i šminku)
- 6 osvojenih i 10 nominacija nagrade SATURN
- 3 osvojene i 3 nominacije BAFTA nagrade
- 2 osvojene i 2 nominacije nagrade Emmy
- osvojio: nagradu Nikola Tesla, nagradu film festivala Virginia, Sitges nagradu za najbolje spec. efekte, nagradu za životno djelo filmskih kritičara Las Vegasa
- nominacije: nagradu "Hollywood Makeup Artist and Hair Stylist Guild", nagradu PFCS, nagradu "Zlatnu Malinu" (za najgore specijalne efekte za film "Invaders from Mars" (1986)), nagradu DVDX (za najbolji audio komentar na nekom DVD...dobio za "Aliens")
Početak:
"- 1968 godine diplomirao likovne umjetnosti (slikanje i skulpturstvo) na Sveučilištu Viginia, Charlottesville. Nakon kratkog boravljenja na Kalifornijskom Državnom Sveučilištu u Long Beachu odlazi u Hollywood u nadi da će ostvariti glumačku karijeru.
Dok je čekao prvu priliku za glumačku gažu, preživljavao je kao stand-up komičar. No, kako posla nije bilo prisiljen je zaposliti se u odjelu za šminku Walt Disney studija. Kad se prihvatio tog posla, vjerovao je da će mu to biti samo "dnevni posao". No, malo po malo počinje voljeti ono što radi, pa njegov talent biva prepoznat od strane Boba Schiffera, koji je dvije godine ranije postao ravnatelj odjela za "Make-Up & Hairstyling", WDS-a.
Bob koji je bio veteran u efektima koji su se ticali šminke i maske (zaslužan za odličnu masku Burta Lancastera u "Ptičaru iz Alkatraza" (1962) gdje je ovaj odličan glumac odglumio legendarnog zatvorenika Roberta Strouda od 18 do 80 godine) uspio je svo svoje znanje prenijeti na mladoga Stana i naučiti ga svim trikovima ovog unikatnog zanata. Winston je u Bobu imao sjajnog mentora.
Na snimanju prvog Terminatora u razgovoru sa Jamesom Cameronom
Stan je vrlo brzo usvojio se finese svog novog posla, pa kad su krenuli njegovi prvi projekti odmah je polučio jako dobre i iznimno kvalitetne uratke. Na svom prvom pravom filmu dobio je Emmy za odličnu šminku u TV filmu "Gargoyles" (1972). Sljedeće godine osniva svoj studio - Stan Winston Studio u garaži svoje kuće u mjestu Northridge, gdje je živio sa svojom ženom i djecom Matthewom i Debbie.
Potom je od 1973 - 1979 naredao dvije nominacije iste nagrade, da bi je osvojio još jednom za šminku u filmu "The Autobiography of Miss Jane Pittman" (1974), gdje je do izražaja došla naučena škola Boba Schiffera (šminka koja glumace prikazuje kao osobe starije 20-30 godina nego što jesu).
1978 godine radi maske Wookieea u spin-offu SW-a "Star Wars Holiday Special", da bi tri godine poslije zaradio i svoju prvu Oskarovsku nominaciju za masku u filmu "Heartbeeps" (1981). No, usporedo sa razvijanjem novih načina šminke i maske, usavršava nove tehnike lutkarstva i mehanike (točnije animatronika) u specijalnim efektima.
To se najbolje vidi u Carpenterovom filmu "The Thing" (1982) kada je došao pripomoći svom prijatelju Robu Bottinu u 'dog-cannel' sceni (naglašavam realnu animatronsku maketu u omjeru 1:1 huskie psa, koju Mcready upuca).
Iako priznat umjetnik u svom poslu karijera mu dostiže novi nivo kad radi specijalne efekte za film tada mladog vizionara i učenika velikog Rogera Cormana Jamesa Camerona. Film se zove "Terminator" (1984).
Način na koji je oživio i prikazao nezaustavljivu ubilačku metalnu mašinu kiborga zadivila je kako ljubitelje filmske umjetnosti tako i kritičare. Ono što je važnije na samom snimanju je u Cameronu i Arnoldu Schwarzeneggeru stekao dobre prijatelje sa kojima je radio na još nekim krucijalnim filmskim projektima, kako za njega samoga tako i za njih.
1986 godine sudjeluje u još jednom projektu J. Camerona "Aliens", gdje stvara još jednu magičnu kreaturu - Aliensku Kraljicu, što mu donosi i prvog Oskara za najbolje vizuelne efekte.
Do tada je to bio najteži posao koji je Stan i njegova ekipa imala, jer su morali uz pomoć lutkarskih trikova, hidraulike, el. kabela i raznih dizalica oživjeti najimpresivnije svemirsko čudovište. I napravili su predivan posao.
Da ne bi bi mnogo odilazio od svemirskih čudovišta Stanley preuzima posao rada specijalnih efekata na filmu redatelja Johna McTiernana "Predator" (1987) i to sve na nagovor A. Schwarzeneggera, koji je bio zvijezda filma.
Sa Arnijem na zahtjevnom dovršavanju šminke lutke tj. Terminatora
Za vrijeme dok je letio prema Japanu na snimanje "Aliensa" radio je skice Predatora, a pošto je sa njim bio i redatelj Cameron, ovaj mu je dao par prijedloga i Stan je odmah napravio 2-3 nove skice, koje su se svidjele svima, pa tako i J. McTiernanu. Tako je nastao vanzemaljac Predator kakvog danas znamo.
Na dodjeli Oskara 1987 godine Stan osvaja svog prvog Oskara (za najbolje vizualne efekte - Alien Queen), a sljedeće godine dobija i novu nominaciju za "Predatora".
Poslije toga redali su se isto tako uspiješni projekti:
The Monster Squad (1987) - ovdje se iskazao odličnom šminkom (ističem WolfMana), gdje je probudio onaj štih legendranih Universalovih klasičnih čudovišta
Pumpkinhead (1988) - njegov prvi redateljski pokušaj za koji je dobio nagradu kao najbolji novi redatelj na Priškom Filmskom Festivalu; film iako slabo primljen u kinima kasnije postaje u vidotekama kult-klasik
Leviathan (1989) - najbolji dio filma (kao i kod "Pumpkinheada") zasigurno su monsturozne kreacije i spec. efekti majstora Winstona
Edward Scissorhands (1990) - gdje je Johnnyja Deppa učinio jako efektivnim svojom šminkom, sa kojom je dopustio Deppu da iskaže svoj glumački talent te da Edwarda prikaže kao tragičan lik (većini drugih majstora šminke bi to uprskali svojom prenaglašenom šminkom dostojne za neki horor film); i tu je zaradio nominaciju za nagradu Oskar (najbolja šminka)
Te 1990 godine snima svoj drugi redateljski film simpatičnu dječiju fantaziju "A Gnome Named Gnorm" (1990) , te ponovo udružuje snage sa Jamesom Cameronom (koji je sada već prihvaćen redatelj nakon uspijeha "Terminatora" i "The Abyss") te zajedno snimaju megauspiješni nastavak o ubojitom metalnom kiborgu - "Terminator 2: Judgment Day" (1991).
Stan Winston osvaja ovaj put čak dva Oskara - za šminku i najbolje vizualne efekte.
Nakon što se lovorike i pohvale nisu niti smirile Tim Burton zove Stanleya da mu radi šminku za film "Batman Returns" (1992) gdje opet radi odličan posao.
Kako je Stanleya zanimala posebna vrst specijalnih efekata
color=#FF0000>animatronika (tehnika koja lutkama daje iluziju stvarnog živog bića), koja je iziskivala ogroman trud i strpljenje sve je svoje snage usmjeravao u tom pravcu, iako nije zanemarivao niti ostale prave spec. efekata. Ta ljubav prema animatronici koju je iskazao mnogo puta u svom poslu (huskie pas u "Stvoru", kiborg u "Terminatorima", alienska kraljica u "Aliensima", mutanti u "Leviathanu" i sl...) zapela je za oko meštru Stevenu Spilbergu te je vrlo brzo aganžirao Stana da mu radi uglavnom animatroničke efekte na novom filmu. Taj film je bio "Jurassic Park" (1993) i uz to što je bio megahit sa zaradom od 357 milijuna $, ujedno je bio i revolucionaran na svim poljima sepcijalnih efekata. Uz to što je oživio izumrle dionosaure Winston je uspio dočarati još neke nezaboravne protagoniste SF-a i Horora:
Na snimanju "Aliensa" sa Alienskom Kraljicom
The Island of Doctor Moreau (1996) - gdje je najbolji dio filma opet bio Winstovih ruku djelo tj. fenomenalno napravljena šminka
Small Soldiers (1998) - ovdje se lijepo uklopio u ekipu Joea Dantea, te nam predočio jako zanimljive likove Gorgonite i Komando Elitu, a sve u onom obiteljskom i zabavnom okružju
Lake Placid (1999) - gdje nam je realno prikazao (mislim na animatroniku) 10 metarskog krokodila
A.I. (2001) - opet Spilberg, a i opet kiborzi i roboti raznih vrsta i dimenzija...što reći nego da je Stan opet bio na svom nivou
Wrong Turn (2003) - još jedan film gdje je Stanleyeva meštarska ruka (ovaj put u šminki) bila jedino što se pamti
Usporedo ovim filmovima uvijek se vraćao nastavcima Jurskog Parka (97', 01' i 09') i Terminatora (03' i 09').
1993 godine je sa bivšim glavnim menadžerom ILM-a Scottom Rossom suosnovao tvrtku Digital Domain, koju ubrzo napušta nakon uspijeha "Titanica" 1997 godine.
Nakon 2000-te se i više puta upušta u producentske vode (Creature Features projekt od 5 filmova koji je producirao sa sinom slavnog producenta Samuela Zachary Arkoffa, Louom Arkoffom, a koji su se bazirali na starim B-filmovima (iz monster movie žanra) koji su izašli iz tadašnje producentske kuće American International Pictures iz 50-tih godina prošlog stoljeća.
U svom dugogodišnjem radu jedini i najveći udarac u svojoj karijeri je doživio od redatelja Paula W.S. Andersona koji ga nije želio aganžirati na "AvP" (2004), iako je on to žarko priželjkivao (zato su i Predatori ispali onako nezgrapno ako se mene pita). Zadnji od projekata koje je radio jeste "Iron Man" (2008) i opet je odlično predočio oklop superjunaka baš onako kako ga fanovi stripa vide.
Ove godine je bio jako zauzet projektima - četvrti Terminator i Jusrki Park, a prihvatio je ponudu da pripomogne u izradi čudovišta u nadolazećem filmu "The Suffering", prema istoimenoj videoigrici. No, borba s višestrukim mijelomom (neizlječivi oblik raka koštane srži) koju je vodio od 2001 godine je bila izgubljena.
Stan Winston je umro u 63. godini svog života mirno u krugu svoje obitelji u kući u Malibuu u nedjelju navečer 15. lipnja, 2008 godine. Tako je filmski svijet prerano ostao bez svog dragulja...čovjeka koji je znao kako od specijalnih efekata izvuči ono najviše.
Stan sa svojim najboljim kreacijama (u smijeru kazaljke na satu) - Alien Warrior, Predator, Alien Queen, demon Pumpkinhead i endoskelet kiborga Terminatora
Rekli su o velikom meštru Stanleyu:
James Cameron - "Vozio je punim gasom, i u radu i u igri, i bio je čovjek pun ljubaznosti i mudrosti, sa sjanim smislom za humor.
Bio je dijete koje nikad nije odraslo, i čiji su snovi ostvareni na filmskim platnima širom svijeta. Ponosan sam što sam mu bio prijatelj, i jako će mi nedostajati."
Arnold Scwarzenegger - "Stanovo djelo i njegova četiri Oscara govore sve o njemu, i trajat će vječno. Ono što će vječno ostati u mom srcu je način na koji je Stan svakoga volio i sa svakim od svojih prijatelja postupao kao s članom obitelji. Nedostajat će mi i ponosan sam što sam s njim radio."
Moja misao o preranom preminulom čarobnjaku šminke i specijalnih efekata:
"- Filmski je svijet pretrpio veliki gubitak što se tiče osobe koja je bila inovator na nekim poljima u području specijalnih efekata (opet ističem animatroniku), ali isto tom trenu je izgubio jednu od najboljih osoba što je Hollywood iznjedrio.
Winston ne samo da je bio čovjek koji se razumio u specijalne efekte i šminku, on je bio čovjek koji je volio posao koji je radio (...ja ne radim specijalne efekte, ja radim likove, ja radim čudovišta...), ali što je još naglašenije kod njega on je volio sva svoja bića i čudovišta koja je stvorio (Predator, Alien Queen...oni su mi kao djeca : jednom je rekao).
Ako ste ikada gledali barem jedan njegov intervju ili dokumentarac u kojem je sudjelovao uvidjet ćete koliko je on volio posao kojim se bavio (dječačka razigranost dok priča i euforičnost, koja se još jedino može vidjeti kod recimo Toma Savinija).
Stanley je svojim kreacijama pričao priču, a nerjetko su te iste njegove kreacije spašavale film (zbog toga što su tako pune života i realistične). Mislim da neću puno lagati ako kažem da je sada sve ostalo na Ricku Bakeru, Tomu Saviniju i Robu Bottinu (koji je već nekoliko godina na godišnjem) od te prave škole specijalnih efekata, a kada i oni jednoga dana odu....CGI će da zavlada i neće više biti niti šminke niti animatronike i ostalih lijepih spec. efekata što su nas godinama zabavljali. Nadam se samo da otac prelijepih filmskih čudovišta Stan Winston, koji ih je godinama stvarao s dubokom ljubavlju, neće za kojih 20 godina biti zaboravljen."
Stan sa svojim kreacaijama iz trećega Terminatora - dva tipa terminatora 850 serija Model 101, T-1 i Terminatrix aka T-X...
R.I. P starče uvijek veselog osmjeha
< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv