Marketing
Batoru rowaiaru (2000)
Battle Royale (2000)
Produkcija: Battle Royale Production Committee / Fukasaku-gumi / Toei Company
Redatelj: Kinji Fukasaku
Scenarij: Kenta Fukasaku
Prema romanu: Koushun Takami
Glume:
Takeshi Kitano (Kitano)......................................................Tatsuya Fujiwara (Shuya Nanahara - Dečko br. 15)
Aki Maeda (Noriko Nakagawa - Djevojka br. 15)................Taro Yamamoto (Shougo Kawada - Dečko br. 5)
Chiaki Kuriyama (Takako Chigusa - Djevojka br. 13)........Sosuke Takaoka (Hiroki Sugimura - Dečko br. 11)
Takashi Tsukamoto (Shinji Mimura - Boys #19)................Yukihiro Kotani (Yoshitoki Kuninobu - Dečko br. 7)
Film je izašao u kina 16. prosinca, 2000 godine
Trajanje: 114 minuta / 122 minuta (director's cut)
Buđet: 4,5 mlijuna $
Zarada: 250 000€ (Španjolska i Francuska u ograničenim kinima), 3,110,000,000Ą (Japan)
Nagrade:
2001 godina - osvojio nagrade Japanske Akademije: nagradu najpopularnijeg filma, nagradu za najbolju montažu, najbolje nove glumačke nade (Tatsuya Fujiwara i Aki Maeda), te isto tako nominaciju u kategoriji najboljeg glumca (Tatsuya Fujiwara), zvuka, muzičkog broja, scenarija i filma
- osvojio nagradu Plava Vrpca za najbolji film i najboljeg glumca (Tatsuya Fujiwara ), te zaradio nominaciju za najbolji film na međunarodnom katlonskom filmskom festivalu u Sitgesu
2002 godina - osvojio nagradu za najbolju sporednu glumicu (Kou Shibasaki) na Yokohama Filmskom Festivalu
Foršpan filma - Battle Royal
Kyouichi Motobuchi: "- Ako preživim. Mogu li ići kući?"
Učitelj Kitano: "- Da, ali jedino kad svi ostali budu mrtvi."
SADRŽAJ:
"- Na početku 21 stoljeća japansko gospodarstvo je u rasulu, nezaposlensot sve više raste, a učenici u školama bojkotiraju nastavu i odaju se delikvenciji. Stariji se počnu bojati mladih i gube vjeru u njih, pa stoga japanska vlada donosi akt Battle Royal tj. Milenijsku Edukacijsku Reformu.
Po programu svake godine se odabire jedan razred koji se šalje na izolirani otok gdje se učenici u naredna tri dana moraju međusobno pobiti da bi ostao samo jedan preživjeli. Svatko je obružan svojim svojstvenim oružjem, hranom i eksplozivnom elektronskom ogrlicom koja se nalazi oko vrata učenika. Ako učenici ne budu radili po pravilima ogrlice će same eksplodirati nakon postavljenog roka od tri dana. U smrtonosnoj igri nema mjesta prijateljstvu, simpatijama...kad se svi nađu sami na otoku...krvoproliće dojučerašnjih 42-oje razrednih prijatelja iz devetoga razreda može započeti...."
RECENZIJA:
"- Ovaj film sam dugo vremena tempirao za gledanje ne zato što sam mislio da je loš, nego zato jer su azijski filmovi specifični za gledanje (ako nisi koncentriran lako izgubiš konce komplicirane radnje, a ovo vrijedi za one koji tu radnju i imaju).
I bogme mogu reći da sam ostao totalno zadivljen viđenim. Od prvih minuta filma vidjelo se da će film biti jedno od najboljih azijskih (Japanskih) ostvarenja ovog desetljeća. No, kad se malo bolje zagledamo u sam film i kad odbacimo one sintagme koje su vezane za njega - nabrijana koljačina bez smisla ili gore fest na azijski način - uvidjet ćemo da je film mnogo više od toga i da ako ćemo gledati razboritije film ima mnogo toga ponuditi u svim svojim segmentima.
Glavni junaci ove epopeje - Shuya i Noriko
Gdje sam god bacio oko po netu svi govore da je film čista kontroverza i da je u pojedinim zemljama zabranjen ili da ga je uopće teško nabaviti. Ja se pitam - zašto?
Pa, "Kill Bill vol.1 i 2" ili "Rambo III" (da ne spominjem ovog najnovijeg po imenu "John Rambo") imaju više bezočnog grafičkog nasilja nego ovaj film. Ali, izgleda da ljudima ovi filmovi ne smetaju koliko ovaj. Film jeste brutalan film u nekoliko scena, ali baš zato film ne bi trebalo olako odabaciti jer baš ta brutalnost podcrtava karakteristike i odnose glavnih likova.
Sam film je studija ljudskog ponašanja u neprimjerenim i nadasve stresnim situacijama, a istakao bih da je ovo i najbolji primjer nakon "Stvora" (1982) Johna Carpentera. Iako je filmova sa sličnom temom bilo jako malo u prošlosti (evo sjetit ću se ova dva: "Wedlock/Deadlock" (1991) and "Escape from Absalom" (1994)) ja bih ipak istakao iznad svih Schwarzeneggerov film "The Running Man" iz 87', koji je rađen prema istoimenom romanu legenadranog Stephena Kinga.
Kako je većina od vas sigurno gledala ovaj SF filmić (meni jako drag jer je jedan od filmova iz mog djetinstva) zasigurno znate radnju, no ako ne znate evo mali podsjetnik - robijaši se natječu u reality showu protiv obučenih ubojica u gladatorskim borbama gdje se gube glave i prolijeva prava krv - ono što se još pamti u filmu jeste da su na početku filma robijaši na prinudnom radu nosili elektronske ogrlice koje ako počnu bježati eksplodiraju i raznesu im glavu (kasnije će isti efekt donijeti ista ogrlica i robijašima u filmu Rutgera Hauera 4 godine poslije).
Eto nakon samo 9 godina kasnije ogrlice su se opet pojavile i to smrtonosnije nego ikad (iako od nje glava ne eksplodira nego sam raspara grkljan, ali hej tko je nosi njemu je svejedno).
Jedna od najžešćih pucačina ala "Divlja Horda" na djevojački način...
Kako kaže Učitelj Kitano (legenda Beat Takashi): "- Život je igra. Zato se bori za opstanak i vidi jel se isplati." i od prve minute kad su svi učenici na otoku kreće stvarna verzija američkog Survivora (2000–?). Iako je većina glumaca u filmu u svojim prvim ulogama oni odrađuju jako dobar posao (Takashija neću niti spominjati, jer svako njegovo pojavljivanje je užitak za oči) i svako to malo glumačko ostvarenje, koliko kratko bilo, je mali nebušeni dragulj. Karakteristike koje se vide u filmu jako naginju dramskim i romantičarskim elementima nego nekom drugom žanru kao što je čistokrvna akcija (film ima obilnih akcionih scena gdje pljušte eksplozije a puščana zrna rešetaju mlade ljude na sve strane) ili splatter/gore fest (ako koja sjekira u glavu ili nož u trbuh može spasti u taj podžanr onda jebeš ga).
Možda najvažnija karika samoga filma nije niti roman Koushunija Takamija nego niti dobro režirane akcijske scene niti lijepo napisani scenarij (Kenta Fukasaku, redateljev sin) nego je to redatelj Kinji Fukasaku, koji je u vrijeme snimanja filma napunio 70 godina (odmah se sjetim Yôji Yamade koji svoje najbolje filmove snima duboko u svojim 70-tima...). Kinji je iskusni redatelj (japanske sekvence Hitchocockovog filma "Tora! Tora! Tora!" (1970), mnogi filmovi o Yakuzama, te nama horor i SF ljubiteljima najpoznatiji je njegov uradak "Fukkatsu no hi" (1980) tj "Virus") koji sve drži u koheziji. Da je bio neki drugi redatelj pitam se bi li ovaj film imao takvu vrijednost koji je kod mene dobio. Fukasaku je prenio oštru kritiku modernom društvu na ozbiljan i prihvatljiv način (jaki odnosi među likovima - ljubav/mržnja - bilo da su to oni koji se jako malo pojave bilo da su to vodeći) da malo filmova danas to može napraviti a da ne ispadnu smiješni ili glupavi, no isto tako je pokazao koliko običnom čovjeku treba da se pretvori u bezosjećajnu zvijer. Filmu nemam mnogo toga zamjeriti osim malo lapsusa i nemaštovitosti pri kraju filma (moglo se to i bolje odraditi).
Ovaj film vam preporučam da ga što prije pogledate, ali sami jer ako bude bučno društvo oko vas nećete uhvatiti one najbitnije stvari koje film nudi, a koje se ne tiču ubojstava i akcije.
Svi učesnici Battle Royal akta - Shiroiwa 9 razred B (42 učenika + Kitano + dva naknadno ubačena delikventa)
THE SCENA:
Definitivno najbolja scena u cijelom filmu - razgovor umiruće Chiguse i Hirokia...skoro sam se rasplakao
Chigusa: [umirući] : "- Bože, mogu li mu reći samo još jednu stvar?"
"- Ti...ti...izgledaš stvarno slatko Hiroki... "
Hiroki Sugimura: "- I ti isto. Ti si najslađa cura na svijetu."
Post je objavljen 15.07.2008. u 05:59 sati.