HororFilm Playground predstavlja...

Opis bloga

Za sve Horor, SF i Fantasy ljubitelje... i one koje žele znati nešto više o tim žanrovima. Ovaj blog uključuje :
recenzije filmova, istinite i nevjerojatne činjenice koje povezuju film sa stvarnim događajima, sve podatke o određenoj temi, biografije glumaca i režisera, sve činjenice o određenom filmskom stvoru, čudovištu ili ikoni.

Moj mail: raulduke@net.hr
Moj sekundarni mail: virgil.vuksic@gmail.com

petak, 17.08.2007.

Gwoemul (2006)

The Host (2006)

Produkcija: Chungeorahm Film i Showbox/Mediaplex
Redatelj i kreator čudovišta: Joon-ho Bong
CGI efekti: Kevin Rafferty

Glume: Kang-ho Song......Park Gang-Du
Hie-bong Byeon....Park Hie-bong
Hae-il Park............Park Nam-il
Du-na Bae............Park Nam-Joo
Ah-sung Ko..........Park Hyun-seo

Film je izašao u kina 27. lipnja, 2006 godine
Trajanje: 119 minuta/ Hrvatski DVD 110 minuta
Buđet: 11 mlijuna $
Zarada: 65 621 000 $

SADRŽAJ:
"- 2002 godine američki službenik zaposlen u američkoj vojnoj bazi u Seulu zapovjedio je da se toksički otpad baci u kanalizacijski sustav povezan s rijekom Han. Podčinjeni korejski službenik pokušao se usprotiviti, ali naredba je bila izričita.
Par godina (2006) kasnije na rijeci Han se pojavi golemi monstrum (očigledno mutirani vodozemac) koji počne napadati ljude uz obalu. A kad otme mladu srednjoškolu Hyun-seo, njena cijela obitelj kreće u potragu za čudovištem..."

glavni likovi filma na okupu

RECENZIJA:
"- Eto tako bi glasio kratki sadržaj ovog monster filma koji nam dolazi iz Južne Koreje. No, bilo bi pogrešno kad bi sada pomislili da je to još jedan nemaštoviti film o golemom čudovištu (Godzilla iz 98' enybody)...e pa nije (štoviše ja bih se usudio reći da je film više obiteljska drama nego monster movie).
Iako se po sadržaju reklo da je film prepun klišeja ono što u prvi mah treba primjetiti jeste ime redatelja Bong Joon-hoo (redatelj sjajnoga "Memories of Murder") i zemlju odakle dolazi - J. Korea (koja je u zadnjih 4-5 godina zasjela na tron azijske kinematografije, usprkos jakim konkurentima u Kini i Japanu). Svi koji su gledali "Sjećanje na ubojstvo" znat će odmah da je kao redatelj Bong pravi znalac (uz "Domaćina" i "Sjećanje..." ima još samo jedan film "Barking Dogs Never Bite") u dočaravanju priče (poput mu kolege Park Chan-wooka autora "Oldboya"; oba su članovi Demokratske Laburističke stranke), pa iako nema puno projekata u svojoj filmografiji.
Ono što krasi njegova filmove jeste kombinatorika raznih žanrova koji funkcioniraju u fabuli priče bez da jedno drugome smetaju, pa tako imamo red humora (komemoracija Park Hyun-seo; kad tip na busnoj stanici pljune u baru) , pa red akcije (fenomenalan početak), red jeze (kad čudovište povrača ljudske kosti) i napetosti (bitka na rijeci dok kiša pada), a sve to preliveno toplom obiteljskom dramom, ali i jakom i vrlo naglašenom političkom satirom (uz čudovište obitelj Park ima za neprijatelja i vladu), gdje je kritika riječ koja se najviše podcrtava.

"hranjenje" domaćina

Ono što je meni samome najdraže u filmu jeste to što ovdje nemamo tipične junake veće od života poput Stallonea, Schwarzeneggera i što ti ja znam. Ovdje imamo obične ljude koje život baš i nije ljubio:
- Gang-du - je glavni lik kojeg je supruga davno napustila i ostavila mu kćer da se sam brine o njoj, a koji nije u stanju niti da se sam o sebi brine; uz sve to pomalo je usporen u svemu
- Park Hee-bong - otac obitelj, koji je imao dosta grijeha u mladosti i sebe krivi za ponašanje najstarijeg djeteta
- Park Nam-il - student (zasigurno sudjelovao u mnogim demonstracijama protiv vlade) bez posla koji svoje probleme liječi velikim dozama alkohola (njegova je rečenica najljepša u cijelom filmu, uz to najbolji prikaz kritike korejskog (našeg, vašeg bilo čijeg) društva: "- Žrtvovao sam mladost za demokratizaciju zemlje, a gadovi mi ne daju posla!"
- Park Nam-joo - odlična streličarka, sa vrlo malo samopouzdanja
- Park Hyun-seo - lik koji povezuje sve likove gore navedene (zbog velike ljubavi prema njoj obitelj je opet na okupu, ona se bori za nju i na kraju svatko nadvladava svoje probleme i izlazi kao bolja osoba kako potraga ide svom kraju)

Sačmarica vs. mutirani vodozemac

Ne treba zaboraviti spomenuti odličnu kreaciju monstruma, te specijalne efekte (za ovo je zaslužan K. Rafferty, isti tip koji je radio efekte u "The Day After Tomorrow") i samu akciju koji idu ruku pod ruku (napete, uzbudljive i vrlo realne scene, koje su tu samo samo da bi započeli radnju), te fenomenalnu kameru (prelijepi kadrovi dok pada kiša a obitelj se bori sa monsturmom uz rijeku) i muziku koja podiže tenzije...
Iako sam veliki ljubitelj filmova o čudovištima (Alien, Predator, The Thing, Gojira serijal...) drago mi je naići na ovako drugačiji film, gdje su likovi obični ljudi poput nas i gdje ima dosta kombinacije žanrova (u jednom trenutku plačete od tuge, a već u drugome plačete od smija). Uz sve to volim vidjeti poruku u filmu (kao što su imali i "Night of the Living Dead", "They Live" ili "Invasion of Body Snatchers"), a njih je malo više nego se čini na prvi pogled:
- ljudska bahatost prema prirodi (bacanje opasnih tvari u prirodu)
- kritika američkom uplitanju u politku drugih država (naređivanje da se otrovne kemikalije bace u rijeku Han)
- kritika slabom demokracijskom ustroju i podvodljivoj vladi u Koreji (povlađivanje Americi)

Zato definitivno preporučam ovaj topli i crnohumorni film svim filmofilima (da vidite da je moguće spojiti uspješno više žanrova odjednom) jer kao što glavni likovi u filmu nauče da budu bolje osobe, tako i mi učimo da je najvrijednije ono što čovjek jeste njegova vlastita obitelj, ma kakva god ona bila. A ja se nadam da će Bong i dalje izvrćati konvencije ili obrasce jednobojnosti žanrova i snimati ovako dobre filmove, jer ovo je definitivno film koji morate pogledati.... (hej vi...da vi koji volite gledati samo američke filmove...zadnja rečenica se i na vas odnosi).

Zanimljivosti u vezi filma (TRIVIA):
- film je jednim svojim dijelom (točnije sam početak filma) temeljen na istinitom događaju kad je u američkoj vojnoj bazi stacioniranoj u Seulu izliven u slivnike formaldehid, a koji je direktno istjecao u rijeku Han
- "Agent Yellow" (organs žuto) je aluzija na "Agent Orange" (organs naradžasto) koji je korišten tijekom Vietnamskog rata, a za koji nema naznaka što je točno bio (iako se nagađa) jer je zaveden velom tajne (kao i svi poslovi koje vode amerikanci); no ono što se zna jeste da izaziva zastrašujuće mutacije na ljudima...i životinjama
- film je bio vrlo prihvatljiv i u Sjevernoj Koreji jer je bio prihvačen kao otvoreni Anti-Američki film tj. film sa puno kritika upućenih SAD-u
- prema redatelju Bongu lik mladog nezaposlenog studenta Park Nam-il je anakronizm prošle političke povjesti J. Koreje
- Clinton Morgan glumac u filmu je deportiran iz J. Koreje zbog članka 20. imigracijskog zakonika da stranci ne mogu sudjelovati u određenim djelima ako to nije posebno dozvoljeno ili naglašeno
- u igrici "Vanguard: Saga of Heroes" (MMORPG) bića Gataro koji se nalaze na kontinentu Koja su direktno inspirirani ovim filmom
- 2008 godine film dobiva nastavak (buđet opet 11 milijuna $), također i Jenkiji su bacili oko na remake
- sam film je najgledaniji fil svih vremena u J. Koreji i pogledalo ga je 15% cijelog pučanstva (inače spominje se brojka od 20%, ali to treba smanjiti zbog toga što su neki išli gledati film po više puta)
- Howard Waldrop i Lawrence Person iz "Locus Online" nazvali su ga "the best monster movie since Tremors." (najboljim filmom o čudovištu još od Tremorsa)

THE SCENA:
- Iako film obiluje odličnim akcionim scenama ja bih ipak odabrao čak dvije i to pomalo neobične

scena koja ismijava paranoju zbog virusa kojeg u stvari nema

i

scena zbog koje se plače i smije u isti čas

18:07 • Komentari ( 2 ) • Print • # •

četvrtak, 02.08.2007.

Frostbiten (2006)

Frostbiten (2006)

Produkcija: Paramount Pictures (plus par švedskih produkcijskih kuća)
Redatelj: Anders Banke
Muzika: Anthony Lledo
Vizuelni spec. efekti: Fido Film AB
Nagrade:
2006 god. - osvojio Fantasporto međunarodnu nagradu (naj. film) i Festival Trophy na Screamfestu (naj. Score - Anthony Lledo)

Petra Nielsen.............Annika
Grete Havnesköld......Saga
Emma Ĺberg.............Vega
Jonas Karlström........Sebastian
Mĺns Nathanaelson....Lukas
Carl-Ĺke Eriksson......Prof. Gerhard Beckert
Mikael Göransson......Jacob
Anna Lindholm..........Mona

Film je izašao u kina 28. veljače, 2006
Trajanje: 98 minuta

Odličan početak filma

SADRŽAJ:
"- Doktorica Annika i njena 17-godišnja kćer Saga su se upravo doselile u mali gradić Norrbotten na sjeveru Švedske, gdje će Annika vršiti svoj novi posao u obližnjoj bolnici. U svojoj novoj školi Saga upoznaje bizarnu djevojku po imenu Vega, koja joj odmah predloži da dođe na party koji će se uskoro održati. Pošto se nema baš puno raditi u gradiću u kojem upravo nastupa mjesec dana noći, Saga pristaje doći. U isto to vrijeme se događaju čudni događaji, gdje mladi ljudi stradavaju u čudnim nesrećama. A kad se na partyu pojave crvenolike tablete za koje svi misle da je neka nova vrsta ecstazya svi sve pomame za njima, no misteriozne tablete obične ljude pretvaraju u vampire...ubrzo se hladnim, snježnim gradom otvori pravi pakao na zemlji..."

u čošku vampir kutri Saga...look out, girl

RECENZIJA:
"- Evo nam svježeg vampirskog filma, ali ovaj put iz Švedske. Ono što mogu reći za ovaj film jeste da imam dvojakih dojmova nakon što sam ga pogledao:

pozitivni dojmovi
- okoliš u filmu (snijeg...mnogo snijega) i stalna noć...što ćete slab sam na takav okoliš u bilo kojem filmu
- ratni početak filma (gdje u zabitom dijelu Ukrajne, 1944 godine njemački vojnici se izgube i poslije u jednoj kolibi bivaju napadnuti od vampirice)
- par odličnih komičnih scena (svi prizori sa Švedskom policijom; scena kad baba zove policiju u trenutku kad ekipa povampiri pa napadne one koji nisu vampiri na partyu, a ona izvali da su tinejđeri prekrdašili sa hip-hopom; scena sa psima koji pričaju)
- specijalni efekti su u nekim djelovima odlični
- veliki plus filma jeste da je Švedski (napokon da se malo maknemo sa engl. govornog područja)
- Grete Havnesköld je definitivno mlada nada Švedskog glumišta (a ako nećemo gledati konju u zube i Emma Ĺberg)
- odlična muzika (pogotovo na odjavnoj šici: Disable me od "Raised Fist") za koju je zaslužan Anthony Lledo

negativni dojmovi
- mnogo se petljalo sa filmom (scenarij je bio gotov još davne 99'), a bogme i scenarij na mnogo mjesta propušta (da ne zaboravim....film se gubi u zadnjih 30-40 minuta)
- film je mogao biti sa boljom atmosferom tj. mračnijom...a ne bi mu falilo ni da j krvaviji
- 30 Days of Night klon (ako ćemo ići u krajnost)
- film kao da je napravljen za tinejđere od 12 do 16 godina, a oni koji su naviknuli na filmove poput "Fright Night" ili "Lost Boys" neka film gledaju na svoju odgovornost
- specijalni efekti su u nekim djelovima vrlo slabi (baš se vidi da je CGI efekt kompjuterski)

"The Boss" ganja dok. Anniku

Sve u svemu film mogu okarakterizirati kao dobar pokušaj (Andersu Bankeu je ovo takoreći prvjenac, pa kako se kaže prvi se mačići u more bacaju) prikaza vampira sa Švedske strane (Hey, Sweden! viknuo bi sad McReady), pogotovo onaj početak. Likovi su plošni skoro na granci nezanimljivosti (scenarij je vrlo slab; iako se glumice koje glume Vegu i Sagu svojski trude), ali gledao sam ja i stvarno loših vampirskih filmova, pa ovaj postavljam u onaj limbo - nit smrdi nit miriše. Ali kad se osvrneš oko sebe i pogledaš na termometar (sad je kod mene 38 celzijusa) dobro dođe da malo naguštaš oči na zimsku ugođaj u filmu. Eto, neću pametovati kao što inače radim, nego onaj tko voli neka izvoli...a ja ću poželjeti da što prije dođe "30 Days of Night".

23:59 • Komentari ( 2 ) • Print • # •

srijeda, 01.08.2007.

Redatelji straha #1: John Carpenter

JOHN CARPENTER

PRAVO IME: John Howard Carpenter
ROĐEN: 26. siječnja, 1948 godine
MJESTO: Carthage, New York, USA
NADIMAK: JC
NAGRADE:
osvojene - Oskar 71' u kategoriji kratkometražnog filma (za scenarij "The Resurrection of Bronco Billy"), Golden Scroll 76' (za specijalne efekte u "Dark Star"), New Generation Award 79' (nagrada kritike), Avoriaz nagrada kritike 88' (za "Prince of Darkness), ACE nagrada 91' (za scenarij TV western filma "El Diablo"), Fantasporto nagrada kritike 95' (za "In the Mouth of Madness"), nagrada Saturn 99' (za muziku u "Vampires")
nominacije - Nebula Award 76' (za scenarij "Dark Star"), Edgar nagrada (za najbolju TV film " Someone's Watching Me!"), za nagradu Saturn: 82' (kao najbolji redatelj za "Escape from New York"), 87' (za najbolju muziku u "Big Trouble in Little China"), 88' (za najbolju muziku u "Prince of Darkness"), 90' (za najbolju muziku u "They Live"), 99' (za najbolju muziku u "Vampires"), Avoriaz glavnu nagradu 84' (za "Christine"), Fantasporto nagrada za najbolji film: 89' (They Live), 93' (Memoirs of an Invisible Man) 94' (Body Bags), 95' (In the Mouth of Madness), Bram Stoker Award 99' (za najbolji soundtrack "Vampires"), Sitges nagrada 91' (za najbolji film "Ghosts of Mars")
PRVI HIT: "Halloween" (1978)
KUĆNI GLUMAC: Kurt Russell, Sam Neill, Tom Atkins
KUĆNA GLUMICA: Jamie Lee Curtis i Adrienne Barbeau

Početak:
"- Svoje mlade dane proveo je u Bowling Greenu, Kentucky (gdje se njegova obitelj preselila 1953 godine),a već sa 8 godina bio očaran western filmovima Johna Forda i Howarda Hawksa i SF klasicima poput "Forbidden Planet", "The Thing from Another World" i "Creature From The Black Lagoon".
Evo što on sam kaže o tim svojim prvim dodirma sa žanrom SF-a i Horora:

"- Moju mladost ispunio je pulp filmova "Not of This Earth", "It Conquered the World" i "Enemy From Space". Bilo mi je osam godina kad sam vidio "Zabranjeni Planet", i još se od toga nisam oporavio. Mlade oči koje su gledale nevidljivo stvorenje ida kako ostavlja otiske stopala u punom svjetlu lasera nisu mogle više biti iste."

ovo je dječak koji će kasnije snimiti "Stvora"

Sa ovim gore izrečenim sam je otkrio odakle mu tolika darovitost za sve filmove koje je snimio (u svakom filmu koji je on snimio vidi se dašak starih westerna poput "Vampira" ili utjecaj filmova koja je većina njih izašla iz kućne radinosti velikoga Rogera Cormana). Kao tinejđer pohađa Western Kentucky University (gdje mu je otac Howard bio profesor glazbenog...valjda mu od njega potječe takva darovitost za glazbu), ali se 1968 godine prebacuje na University of Southern California's School of Cinematic Arts. Tu uči zanat i upija znanje u svim filmskim vještinama, te uz put snima kratke SF filmove na 8mm kameri (naslove poput: "Gorgon the Space Monster", "Sorceror From Outer Space" i sl.)"

"- Kao klinac znao sam da je mnogo filmova koje sam gledao zapravo ogavno, ali nisam mario. Ipak sam ih volio." -John Carpenter

Karijera započinje (70-te):
"- Do 1969 godine postaje meštar za sve (montažer, skladatelj, redatelj, pomoćnik redatelja, scenarist, koscenarist) što se ispoljuje na najbolji mogući način za njega jer baš te godine dobija Oskara za najbolji kratki film ("The Resurection of Bronco Billy") kao scenarist. Baš u to vrijeme se upoznaje sa još jednim talentiranim momkom (koji je želio postati meštrom FX efekata) po imenu Dan O'Bannon i sa njim je započeo plodnu suradnju (čitaj: diplomski rad).
I za samo 60 000$ snimaju 74' godine "Dark Star" tatu svih niskobuđetnih, trasherskih i gražno/amatersko/studenskih filmova (S.Raimijevog ili P. Jacksonovog prvjenca navedimo kao primjer). Carpenter je tim filmom uhvatio sav onaj duh filmova Rogera Cormana (jeftini efekti, vanzemaljac napravljen od gumene lopte što se u svakom kadru vidi), te od samoga filma napravio filozofiju (bomba koja zbog greške u sistemu kompjutera dobiva vlastitu svijest i sa posadom se da u ontološke razgovore), ali isto tako odličnu SF parodiju koju bih pomalo usporedio sa "2001: Odisjeom u svemiru" , iako je parabola između ta dva filma različita.

Također Carpenter se uhvatio svega što film zahtjeva: montažu, produkciju, scenografiju, te je uz to napravio svoj prvi sundtrack. Sam O' Bannon je napravio specijalne efekte (što neće promaknuti oku Georgea Lucasa, koji ga ubrzo zove da bude jedan od izvođača efekata na njegovim "Star Wars: New Hope"), a kasnije postaje poznat po svojim odličnim scenarističkim dostignučima ("Alien" u kojem će mnogo motiva preuzeti baš iz Tamne Zvijezde, "Plavi Grom", "Total Recall"), ali i redateljskim prvjencem (strong>"Return of the Living Dead" iz 85'). Što se tiče Carpentera Hollywood je u njemu vidio novu veliku nadu (recimo svojevrsnog Spilberga tj. redatelja za mase). Sljedeći film koji snima jeste "Assault on Precinct 13" (1976) i to sa buđetom ispod 100 000$, gomilom slabo poznatih glumaca. Sam film je posudio ideju iz Hawksovog "Rio Brava" (ako pogledate odjavnu špicu vidjet ćete da je montažu radio John T. Chance što je jedan od Carpenterovih pseudonima...ali isto tako se zove lik u Rio Bravu, kojeg glumi J. Wayne).

na snimanju Noći Vještica

U Europi je film prihvaćen kao režijsko remek djelo bez obzira što je film imao par uznemirujućih i vrlo depresivnih scena (ubojstvo djevojčice). Također su svi cijenili odličan soundtrack (uz "Vampire" meni najdraži). John nije mirovao nego je uspio Hollywoodu uvaliti i svoja dva scenarija "The Eyes Of Laura Mars" (1978) u kojem je gl. ulogu igrala Faye Dunaway i "Zuma Beach" (1978) gdje je jednu od uloga igrao Michael Biehn (Terminator, Aliens...kućni glumac Jamesa Camerona).

Tad dolazi velika 1978 za sve ljubitelje JC-a i slashera, jer snima "Halloween" jedan od najboljih horora ikad snimljenih. Nema onoga koji nije barem jednom čuo onu jezovitu i glavnu temu iz filma (neka vam na klaviru ili sintesajzeru netko od glazbeno izučenih osoba pokaže tonove e, a i f i to vam je sva mudrost), kojoj je jedini konkurent John Williamsova tema iz "Jaws". Sam sadržaj filma je klišej nad klišejima i baš se pitam da je netko drugi uzeo ovaj projekt pod svoju ruku bi li film bio ono što danas jeste. Što se tiče filma on je sam jednostavan, mračan i prikazuje ono najbolje kod horor filmova strah od onoga u mraku, od onoga što ne vidimo a znamo da je unutra i čeka. Zamaskiranog ubojicu Michaela Myersa je pretvorio u najveću ikonu horor žanra, a Jamie Lee Curtis zacementirao kao glavnu i No.1 kraljicu vriska svih vremena (uz to što joj je taj film bio dobra odskočna daska u karijeri). Ne treba reći da je "Noć Vještica" bio veliki hit koji je donio mnogo love (325 000$ buđeta, a zarada 65 milijuna $).

Kurt Russell, Debra Hill i JC

Mojih top 5 najboljih filmova:
1) The Thing (1982) - imbd ocjena 8.1/10 (36,826 glasova)
2) Halloween (1978) - imbd ocjena 7.9/10 (32,717 glasova)
3) They Live (1988) - imbd ocjena 6.7/10 (9,672 glasova)
4) The Fog (1980) - imbd ocjena 6.8/10 (9,659 glasova)
5) Assault on Precinct 13 (1976) - imbd ocjena 7.3/10 (7,628 glasova)

"Someone's Watching Me!" (1978) mu je prvi TV projekt. Upoznaje A. Barbeau.
79' snima odličan TV film o Elvisu Presleyu u kojem započinje svoju dugu suradnju sa svojim omiljenim glumcem Kurtom Russellom (najbolji Elvis uz Bruce Capbella naravno) sa kojim snima 5 odličnih filmova (a na putu je izgleda kako se šuška i 6 film, treći "Bijeg..." u bliskoj budućnosti). Uz to se ženi sa Adrienne Barbeau (prvi sječnja iste godine) koja i glumi u dva Carpenterova filma ("Magla" i "Bijeg iz New Yorka") i sa kojom 7.7. 84' dobija sina Codyja (razvode se 84').

80-te godine Johna Carpentera:

80' - koliko je dobar redatelj kojem treba vrlo malo da prikaže jezu i napetost prikazuje "Maglom", gdje odlična montaža, rezovi i naravno sound daje filmu vrlo jezovit i nadrealan ugođaj iako je opet film sa steretipnom pričom o grupi prokletih nemrtvih mornara koji se nakon 100 godina vraćaju po osvetu malom ribarskom gradiću obavijenom maglom (film koštao 1 milijun $, a zaradio 21...pa niti ne treba spominjati da je film bio još jedan hit).

81' - snima "Escape from New York" gdje potvrđuje da je Kurt Russell njemu ono što je Johnu Fordu bio John Wayne. Toliko lijepi kadrovi prljavog, zapuštenog i ruševnog New Yorka i mračni kadrovi dugo nisu viđeni na filmu i to je jedna od stvari koje sam volio u tom filmu, a druga je Snake Plissken jedan od najvećih akcijskih likova u povijesti kinematografije (uz bok Prljavom Harryu).
Spomenimo da je Carpenter okupio fenomenalnu glumačku postavu odličnih karakternih glumaca (većina njih na zalasku svojih velikih karijera).

"- Ne poričem da komercijalni uspijeh meni mnogo znači, najbolji osvrti koje dobiješ su na blagajni."
- JC -

82' - vraća se prvotnim korjenima i snima "The Thing", koji nije remake Hawksovog filma iz 51', ali je zasigurno velika posveta tom crno bijelom klasiku. Tu Carpenter daje najbolje od sebe i snima svoj najbolji film...zanemarimo fenomenalne efekte, već se zagledajmo dublje i vidjet ćemo koliko je film jak u svim svojim segmentima, a ponajviše u svom mračnom, hladnom, klaustrofobičnom prikazu ljudske paranoje i što je najvažnije film je pesimističan do kraja i vjeran je predlošku kratake priče Johna W. Capbella "Tko ide tamo?". Kritika je film sasjekla i film je bio propao na box-officeu (prokleti E.T) a sve zbog toga što se publici više sviđao topli Spilbergov film, koji je izašao iste godine. Nemojmo zaboraviti odličan score Ennia Morriconea (začudo JC nije radio soundtrack za ovaj film).

projekti se i dalje redaju:
83' "Christine" - o demonskom 1958 Plymouth Furyju prema knjizi S. Kinga, odlično ali veliki deja vu "The Car" (1977) mu daje malo gorak okus, ali ipak odličan film.
84' "Starman" - odličan SF ljubić kojeg ljudi nisu isto tako prihvatili/privolili (čitaj shvatili).

86' snima za svoj gušt fantazi/kung fu zajebanciju vrlo trash izgleda "Big Trouble in Little China" (1986) koju sam siguran sam svi voljeli (a gledaj tko sve glumi od onih likova koje stalno možete vidjeti u hrpi drugih akcijskih filmova tj. poznate im lica ali im ne znate ime: Gerald Okamura, Al Leong, James Hong); film kakav bih i ja volio snimiti da mi se da prilika.
"Prince of Darkness" (1987) - imam dojam da se Carpenter malo izgubio u ovom filmu, no sve u svemu lijepa je to metafizička rasprava o čistom zlu (pa neka je to staklenka zelene sline).
"They Live" (1988) je progovorio na onaj isti način kao i Romerovo djelo o zombijima iz 68' uz veliku količninu paranoje (poput "Invasion of Body Snatchers" iz 56'), a film se može gledati kao Reganovska histerija u vrijeme antikomunističke histerije, ali još više kao upozorenje na današnje stanje u Americi.

Sumorne 90-te, Carpenter upada u trash kategoriju:
potom Carpenter malo gubi bitku sa američkom produkcijom i gledateljima koji ga ne shvaćaju, jer
"Memoirs of an Invisible Man" (1992) - biva big budget podbačaj iako se mogao podičiti uz tada revolucionarne i zadivljujuće specijalne efekte.
"Body Bags" (1993) - najslabiji film, pa iako je za televiziju
"Village of the Damned" (1995) - nitko nije niti zamjenio (a kako i bi kad je film imao loš tajming zbog bombi u Oklahomi gdj je mnogo djece poginulo), iako je film vrlo solidan remake britanskog originala iz 60', ja sam ću ga pamtiti po odličnoj glumi Christophera Reevea (koji je i tu dokazao da je odličan karakterni glumac, a ne samo filmski čovjek od čelika).
"In the Mouth of Madness" (1995) - napokon JC kojeg znamo, odlična režija, jezoviti kadrovi, odličan gl. glumac Sam Neill (sa kojim Carpenter obožava raditi) i što je najbolje film hvata ono najbolje iz Lovecraftovih djela (što se vidi najviše u zadnjih pola sata filma).
"Escape from L.A." (1996) - još jedno slabo djelo uz jedinu iznimku povratak Snakea (standardno odličan Kurt Russell).
"Vampires" (1998) - opet JC u svom najboljem ruhu daje nam opet jednog od nezaboravnih likova horor žanrova Jacka Crowa (odlični James Woods), odličan soundtrack (ekvilalentan onome u "From Dusk Till Dawn"), uvodnih 10 minuta filma su među najboljih 5 koje sam ikada vidio (mračno napeto i vrlo andrenalinski), vampirski film sa okusom vesterna.

2000....do danas:
Ghosts of Mars (2001) - unatoč odličnoj glumačkoj ekipi (Joanna Cassidy pogotovo) i ugođaju, te standradno dobrom soundtracku...film je najslabiji od sviju koje je do sada JC snimio.
Danas se odmara i snima samo za TV (2 epizode za serijal "Masters of Horror"), te radi na scenarijima i ponekad na glazbi za druge filmove (npr. radio score "Crazies Come Out" za "Grindhouse" (2007)).

"- Francuzi me zovu auteurom, Nijemci sineastom, Englezi redateljem horora, a Amerikanci propalicom." - Carpenter o sebi kao o redatelju -

na setu Vampira s T. I. Griffithom

Malo zanimljivosti o meštru horora:
- od 1990 godine oženjen Sandy King (imaju dva sina blizanca), koja mu je producirala filmove od "Oni Žive" 87'; trenutno žive u Massapequa, NY (gradić Nassau County na Long Islandu)
- pseudonimi kojima se znao korisiti su: Frank Armitage, James T. Chance, John T. Chance, Rip Haight i Martin Quatermass
- mnogi likovi u njegovim filmovima su dobijali imena po njegovim stvarnim prijateljima Nick Castle, Elizabeth Solley, Sandy Fadel, Dan O'Bannon, Tommy Wallace, a lokacije u filmovima su uzete sa stvarnih lokacija pokraj njegova Bowling Greena, Kentucky
- radio glazbu za video igru Sentinel Returns i veliki je fan košarke bez koje ne može (kao i bez doručka); visok je 1.83 cm
- utjecao na redatelje: Robert Rodriguez, Paul W.S. Anderson, Guillermo Del Toro, Paul Thomas Anderson i Quentin Tarantino
- najveći utjecaj na njega kao režisera imali su: Howard Hawks, Alfred Hitchcock, Nigel Kneale
- samo na svoja 4 filma nije radio sountrack: The Thing, Starman, Escape From L.A., i Memoirs of an Invisible Man; u svojim filmovima koristi piano i atmosferičnu glazbu
- veliki je obožavatelj widescreena i zato su mu svi filmovi u formatu 2.35:1 (Panavision)
- svi filmovi (osim Memoirs of an Invisible Man) imaju John Carpenter's prije naslova
- u filmovima se trudi da mu je prazan prostor pun i pun prostor prazan, a svi negativni likovi u filmovima su bez imalo osjećaja i emocija;
- Tramer i Baxter su imena koja se često ponavljaju u njegovim filmovima, dok su mu glavni likovi uvijek antijunaci
- ima dozvolu za upravljanje helikoptera što koristi u svojim filmovima obilno i kad može (npr. Memoirs of an Invisible Man)
- The Beach Boys su mu omiljeni band, a također je veliki fan filmova Sergija Leonea
- veliki je obožavatelj filmova o profesoru Martinu Quartermassu, Elvisa i starih Cadillaca
- kao Rip Haight pojavio se u: The Fog (1980), Starman (1984), Body Bags (1993) (TV) i Village of the Damned (1995)
- Debra Hill surađuje sa njim kao producentica od "Halloween" i čak su neko vrijeme bili u romantičnoj vezi

Zaključak:
John Carpenter ostaje moj najbolji horor redatelj koji shvaća što znači pravi horor (ne prikazivanje dekapitacije ruku, nogu i ostalih djelova tijela...nego prikazivanje atmosfere i jeze). Iako je snimio samo 23 filma niti jedan nije tako loš da mogu reći da mu je smeće (iako u 3-4 je izgubio onu svoju nit, nikad je nije izgubio potpuno). Zašto mi je JC tako prirastao srcu da ga toliko hvalim...pa možda zato jer je ostao vjeran pravom prikazu horor filma i time što jedino on daje u svojim filmovima onaj štih kakav su imali SF filmovi 50-tih i 60-tih. Zato jer vjerujem da je on svestrani redatelj koji može snimiti bilo koji žanr na svoj poseban način, a da bude rado gledan. Zato jer se još nikad do kraja nije pokorio prljavom Hollywoodu i predvidljivim zahtijevima američke publike. Zato jer mu je važniji psihološki efekt u filmu više od toga koji mu glumac glumi u filmu.
Zato jer sam uz njega odrastao kao mali i jer on kad nas nikada nije niti neće izgubiti svoj redateljski ugled...i što je nabolje on je redatelj koji najbolje funkcionira na onim malim naizlgled beznačajnim filmovima vrlo malog buđeta....

"Oni Žive" film za današnje doba...!!!

"- Ne znam pisati ni čitati note. Komponiram tako da montirani film prebacim na video i sinhroniziram ga sa 24-kanalnom miksetom koju imam u studiju. popušim joint i počnem se igrati sa sintesajezerom. Ono što čujete je čista improvizacija. pojma nemam otkud te zamisli dolaze"
- o glazbi koju radi za svoje filmove -