HororFilm Playground predstavlja...

Opis bloga

Za sve Horor, SF i Fantasy ljubitelje... i one koje žele znati nešto više o tim žanrovima. Ovaj blog uključuje :
recenzije filmova, istinite i nevjerojatne činjenice koje povezuju film sa stvarnim događajima, sve podatke o određenoj temi, biografije glumaca i režisera, sve činjenice o određenom filmskom stvoru, čudovištu ili ikoni.

Moj mail: raulduke@net.hr
Moj sekundarni mail: virgil.vuksic@gmail.com

srijeda, 27.06.2007.

HorrorFilm Playground NEWS #15

Evo svježih vijesti iz svijeta filma koji obuhvaća naše vrlo drage žanrove; pa da krenemo:

D-War (2007)

Sadržaj:
" - Prema drevnoj korejskoj legendi mistična bića će doći na Zemlju da je unište. Reporter Ethan Kendrick i djevojka Sarah upoznaju se sa čudnim događajima koji govore o tome da je legenda istinita. Los Angeles je prvi na planu uništavačkih hordi zmajeva i njihovih rođaka.... "
A evo i foršpana..:
D-WAR

Zmijoliki monster visok kao zgrada

Mišljenje:
Nakon odličnog "Domaćina" (The Host) Koreja nam donosi još jedan monster movie i to sa buđetom od velikih 70 milijuna $ (The Host je do sada bio vodeći sa buđetom od 11 milijuna $...), ali sa pretežno američkim glumcima (ne znam koliko je to pametno...ali sam vidio u foršpanu da u filmu glumi Robert Forster ("Peacemaker" (1990) i "Alligator" (1980) ) i Matthias Hues (legendarni negativac u Dolph Lundgrenovu možda i najboljem filmu "I come in Peace" (1990) )... Mogu reći da film obećava, a jedini minus koji za sada mogu naću gledajući foršpane jeste da u Korejskom filmu glume američki glumci (jesam za epizodne i cameo uloge...ali glavne...dajte malo)... Inače film ima odlične promotivne postere (ovaj gore me je jako dojmio) i gledajući treći i drugi foršpan mogu reći da ćemo svi uživati (scene kad monster se zmijski vere po zgradi je fenomenalan, a najbolja baza koju sam zamjetio jeste kad zmaj napravi manevar i zajebe helić...)....
Očekujte - "Gojira" susreće "Regin of Fire" mix
Izlazi: 02. 08. 2007

30 Days of Night (2007)

Sadržaj:
" - U jednom Aljaškom gradiću upravo nastupa 30 dana noći. problem nastaje kad taj isti gradić posjeti banda krvožednih vampira...stanovnicima preostaje borba za goli život."
Foršpan...:
30 Days of Night

Jedan djelić stripa...

Mišljenje:
Neću puno govoriti o ovom filmu, jer sam mnogo rekao u prošlim postovima što se tiče glumaca i same produkcije. Mislim da će ovaj film biti ove godine No.1 što se tiče vampirske tematike (bez obzira na "I am Legend" , a jedini takmac za presto bi mu mogao biti manga crtić "Blood: The Last Vampire" ). Film obećaje u svim segmentima (radnja, ugođaj, kamera, efekti i akcija...a redatelj je David Slade autor predobrog psihološog "Hard Candy" )
Očekujte - "28 Days Later" susreće "Salem's Lot"
Izlazi: 19. 10. 2007

Hellboy - animirana serija

Hellboy se ne boji fajta....i sa divovima

Ovo je u zadnje vrijeme jedna od odličnih animiranih serija baziranih na stripu (ovdje odličnoga Mikea Mognole)... Najbolje je to što likovima glas daju originalni glumci iz filma (iz 2004; Ron Perlman, John Hurt...). Što reći nego da je prošle godine izašao prvi dio ( Sword of Storms ), ove drugi ( Blood & Iron ), a već sljedeće se najavljuje treći - The Phantom Claw .
Animirani film ima svega od akcije, krvi i najviše od svega raznih vrsta čudovišta sa kojima se kolje Hellboy (uz njegove svojstvene doskočice)...
Foršpan za drugi dio (trajanje 75 minuta):
Hellboy: Blood & Iron

Za ljubitelje Sf-a i malo bolje relanosti u svijetu superjunaka preporučam:

Ultimate Avengers I i II (2006) - zašto sam sad to spomenuo reći će neki?
- pa zato jer dobro prikazuje svijet MARVELA i zato jer tu imamo - Thora, Hulka, Kapetana Ameriku...
- i najvažnije (uz sva svemirska čudovišta sa kojima se Osvetnici bore) jeste:
Fajt između Hulka i Osvetnika je nešto naj što sam gledao u zadnje vrijeme (pogledajte kako je Hulk razvalio p.čku svima - Giant Manu, Iron Manu i na kraju Kapetanu Ameriki...dok se Thor jedva izvukao)

Jedan od samo par njih sretnika koji je uspio dignuti Thorov moćni čekič Mjlonir jeste Nevjerojatni Hulk ( uspijelo im - Odinu, Beta Ray Billu, Dargu Kytou (Tor 26. st.), Air-walkeru (Galaktusov glasnik), Kapetanu Americi i DCovoj Wonder Woman)

Evo foršpana i za:
I am Legend
Unearthed (2007)
- film o kojem sam već par puta pričao u novostima - mješavina The Thing i Aliena... Ja msilim da imamo novi Feast sa mnogo Alien/Vrsta elemenata...

20:25 • Komentari ( 2 ) • Print • # •

nedjelja, 17.06.2007.

Majstori specijalnih efekata i šminke - ROB BOTTIN

Rob Bottin

Rođen: 1959 godine u predgrađu El Monte (dio Los Angelesa), Kalifornija, SAD
Prvi koraci: od 14 godina
Mentor: Rick Baker
Prvi film na kojem je radio: "Kong Kong" (1976) - nekreditiran
Prvi film sa kojim iskazao: "The Howling" (1981)
Najbolja kreacija: "John Carpenter's The Thing" (1982) - Norris/Spider-head scena...
Najbolje osmišljeni lik: Robocop
Nagrade:
- 5 nominacija sa nagradu Saturn (81', 83', 86', 87', 91'), te dvije osvojene istoimene nagrade (88' i 96')
- jedna nominacija za nagradu Oskar (87' za film "Legend"), te osovojena Specijalna nagrada za dostignuća (91' za film "Total Recall") na noći Oskara
- BAFTA nominacija 86' i 89' za filmove "Legend" i "Robocop"

Već sa 14 godina počinje raditi u filmskoj industriji kad ga pod svoje okrilje uzima još jedna FX ikona - Rick Baker, a sve zbog toga što mu je Bottin sam poslao neke svoje ilustracije i ideje inspiriran starim horor filmovima i magazinom "Famous Monsters of Filmland". To je bilo dovoljno da ga Baker uzme u svoju ekipu...
Ubrzo svakim novim pristupom prema projektima kao član ekipe Ricka Bakera sve više uči, a ako niste znali radio je na ovim filmovima - često mu ime nije bilo na odjavnoj špici (kao recimo u King Kongu) :

- "King Kong" (1976)
- "Star Wars" (1977)
- "The Incredible Melting Man" (1978)

Bottin na snimanju "Stvora"

gdje se polako osamostaljuje i postaje polako jaka karika u FX domeni, gdje radi na projektima poput :

- "Piranha" (1978)
- "Humanoids from the Deep" (1978) - kreacija čudovišta

Nije mu trebalo dugo, a već je svojim inovacijama (glede konstrukcije monstruma) i idejama postao vodeći mladi majstor FX efekata (radi i na: "Maniac" (1980), "The Fog" (1980)...).

Svoj prvi pravi uspijeh ostvaruje radom na filmu "The Howling" iz 81' redatelja Joe Dantea. Kreacija transformacij Roberta Picarda u vukodlaka je toliko odlična bila da je i dan danas i samom vrhu najbolji prikaza specijalnih efekata na filmu, a uz to ta scena je bila velika konkurencija onoj sceni "Amerikčkog Vukodlaka u Londonu" iz iste godine, gdje je pokazao da je ravnopravan svom mentoru i prijatelju Ricku Bakeru. Kasnije će fanovi horor filma mnogo puta uspoređivati čija je kreacija transformacije ispala bolje i efektnije (za mene je Baker bio samo mrvu bolji, ali stoji moja misao da su te dvije transformacije najbolje i do dan danas nepotučene u scenama transformacije čovjeka u čudovište ili da se malo ispravim čovjeka u vukodlaka). Slava je Bottinu zakucala na vrata u velikom stilu, jer je i on poput Bakera i Winstona bio vrlo tražena roba...

Najbolju i najveću suradnju ostvaruje sa legendom horor filma - Johnom Carpenterom sa kojim će ispoljiti najbolje svemirsko čudovište ikad napravljeno (sorry "Alien" i "Predator"...za dlaku ste izgubili).
Sam Bottin je tada imao samo 22 godine, ali je bio prepun ideja za konstrukciju čudovišta, te njegove razne stadije... Carpenter je našao pravoga u Bottinu jer su oba imali mnogo ideja u kojem aspektu treba krenuti prikaz monstruma.
Uz pomoć Mikea Plooga i Mentora Huebnera, koji su bili zaduženi za storyboard, Bottin je došao do mnogo ideja, a kako je sam bio prepun suludih (do tada vrlo malo korištenih na filmu u tom segmentu žanra) zamisli sami razgovor među njima sve govori - jednom prilikom je to ovako izgledalo:

Bottinove kreacije:
prvi red - Total Recall; ostalo scene iz "Legend" R. Scotta

"...kad bi Ploog počeo crtati monstruma sa ticalima i ustima koji se kreće, a Bottin bi mu hladnokrvno rekao: "- Stavi oči na ta usta..", a Ploog bi ga blijedo pogledao i rekao: "- Ma, ne možeš staviti oči na usta..."

Nakon što je radio na projektu 24 sata svaki dan u tjednu i to više od godine uz mnogo problema (jednom je izgorio set, problemi sa animatorikom i nemogućnost da se napravi dosta toga što se zamislilo...) Bottin je uspio napraviti 5 veličanstvenih scena tako dobrih da i dan danas bolje izgledaju nego mnogi CGi efekti na najmodernijim kompjuterima (još jedan primjer da CGI i nije tako bajan kako se danas govori u filmskom svijetu)... pogledajte samo dog - canell scenu (Winston je pripomogao u izradi lutke huskia) ili izgled deformiranog leša pronađenog u Norveškom kampu...
U to vrijeme Bottin je koristio sve FX efekte koje je mogao, a ponajviše je bio ponosan na 'Blair čudovište' koje je bilo teško 150kg i bilo je potrebno 63 tehničara da bi se pokretao...
Poslije je Carpenter prijavio Bottina zbog iscrpljenosti u bolnicu, a ovaj mu je obećao da se više nikada neće tako opsesivno uhvatiti posla...

Iako je Carpenterov film prošao u kinima vrlo loše (potukao ga prokleti E.T), najviše kritike je od strane kritičara dobio sam Bottin jer su po mišljenju 'cijenjenih' kritičara efekti bili previše groteskni, no to nije Roba puno pokolebalo nego je bio zapljusnuti poslovnim ponudama pa tako radi efekte i šminku na filmovima poput:

- "Twilight Zone: The Movie" (1983) - (treća priča) konstrukcija gremlina
- "Legend" (1985) - predivno osmišljene maske, a naručito kreacija Lord of Darkness (glumi ga legenda Tim Curry)

a onda dolazi još jedno iznimno plodno razdoblje gdje osmišljava Robocopa 87', godine te 1990 godine ulazi u projekt pod nazivom "Total Recall" gdje pravi jedne od najboljih SF efekata ikad (desing mutanta Kuata i scena sa debelo ženom/Arnoldom S.), a li OSkar niako da mu padne ruku (do sada jedna nominacija)...
Vrijedno je spomenuti i efekte koje je radio za "Se7en" (1995).....

Još malo Bottinovih krecaija:
prva slika - Peter Weller kao Robocop; druga scena iz "Fog" 80' Johna Carpentera, gdje vođu (kapetana Blakea) leševa koji se vraćaju po zlato glumi sam Bottin (inače visok je 1.88 cm); zadnja slika je sa seta "Stvora", gdje Bottin uz prisustvo Carpentera (desni tip) pregledava lutku za scenu Palmerove pretvorbe u "The Thing"; crvoliko čudovište iz "Deep Rissing"

Danas je malo stao sa poslom i odmara se od poslovnih iskušenja i živciranja (zadnji put radio 2002), ali i dalje ostaje jedan od najboljih meštara specijalnih efekata današnjice pred kojim je nadam se još mnogo čudovišta za napraviti...jer već sada ih je broj pozamašan i svima nama tako drag, a da ne zakinemo nekoga spomenimo i ove - crvoliki monstrumi iz "Deep Rising" (1998) i čovjekoliki-kukci iz "Mimic" (1997)....

Bottin TRIVIA :
- bio jedan od mnogih scenarista koji su predali scenarij za film "Freddy vs. Jason", te bio glavni redatelj 1998 za taj istoimeni film za koji je kasnije palo zanimanje i tek 2003 se snimio pod palicom Ronnya Yua...

20:48 • Komentari ( 4 ) • Print • # •

utorak, 05.06.2007.

Podžanrovi Horora: "GIALLO"

Ovo je vrlo specifična grana horor žanra, a svoj početak vuče iz nama susjedne Italije. Pa, da najprije u kratkim crtama obasnimo što znači ta riječ - giallo.

Korijeni:
"- Oni koji uče talijanski jezik znaju da ta riječ znači žuto, no iako se tako čini sama riječ je prvenstveno označavala petparačke kriminalističke šund romane koji su se počeli štampali krajem 20-tih godina prošlog stoljeća (točnije u Italiji je sa štampom započela velika Milanska izdavačka kuća Mondadori i to 1929 godine), a koji su imali prepoznatljive žute korice.
Do tog vremena Talijani su bili slabo upućeni u detektivske romane, no kad je započelo zanimanje tako su se pojavili i vrlo plodni talijanski pisci koji su modernizirali takve romane dodajući im onu mračniju stranu (vrlo približnu onoj tate detektivskog romana - Edgara Allana Poa, čiji će romani kasnije biti uzor filmašima koji su proslavili giallo žanr), nego da su išli po onom prokušanom receptu - sir Arthura Conana Doyla, Agathe Christie, Edgara Wallacea, Cornella Woolricha i Georgesa Simenona (sami Talijani su ih svrstavali u taj žanr gialla što je grdna greška jer nisu pripadali u tu skupinu).

korice giallo šund romana (na kojima su u početku talijanski pisci bili potpisani američkim pseudonimima)

Tek poslije rata 50-tih godina se žanr sasvim razvio i dobio svoju dušu i tako raskrstio sa Angloameričkim detektivskim romanima. Pionir svega toga je bio Sicilijanac po imenu Leonardo Sciascia (1921 - 1989, član Eurpskog Prlamenta) koji je napisao dva vrlo važna djela za giallo žanr - "Dan Sove" (tal. "Il giorno della civetta", 1961) i "Svakome njegovo" (tal. "A ciascuno il suo", 1966), nego je u to doba napisao i dva vrlo važna članka koja su se ticala talijanskog gialla kao vrlo specifičnog žanra talijanske književnosti sa kojima je privukao vrlo pozitivne simpatije svojih sunarodnjaka intektualaca.
Jedan od najboljih primjeraka talijanskog gialla jeste vrlo cijenjena knjiga u cijelome svijetu - "Ime Ruže" (tal. "Il nome della rosa") Umberta Eca, po kojoj je snimljen i odličan film (red. Jean-Jacques Annaud; gl. (nikad bollji) Sean Connery, (fenomenalni i neprepoznatljivi) Ron Perlman) iz 1986 godine - za kojeg vjerujem da ste svi gledali, ali bogme malo je od vas čitalo knjigu (koja je odlična)."

Giallo filmovi i kako je to sve započelo:
"- Ono što je specifično i vrlo zanimljivo kod giallo filmova jeste što oni nisu kao drugi podžanrovi ili žanrovu uopće koji nam govore o vrsti osjećaja koje možemo očekivati kod određenog filma. Dapače giallo filmovi su vrlo fleksibilni u svojoj prezentaciji i sadržajnosti, jer ujedinjuju više grana i kategorija filmskog izričaja na tekućoj vrpci i to na sljedeći način....

Glavne odlike giallo podžanra
- ostaje onaj glavni dio radnje filma - 'whodunit'
- Grand Guignol* (vidi dolje) dramski aspekti
- slasher elementi (liberalni prikazi golotinje i seksa, te intezivno dugi prikazi grafičkog nasilja)
- prikazi ljudske svijsti i ponašanja (ludilo, paranoja, fobije)
- atmosferična muzika

te primjese koje se jako često javljaju:

- gotički horor (primjer. "La lama nel corpo" - The Murder Clinic, Emilio Scardimaglia, 1966)
- policijske procedure (primjer. "Morte sospetta di una minorenne" - Suspected Death of a Minor Sergio Martino, 1975)
- kriminalistička melodrama (primjer. "Cosě dolce, cosě perversa" - So Sweet So Perverse, Umberto Lenzi, 1969)
- konspiracija (primjer. "Terza ipotesi su un casa di perfetta strategia criminale" - Who Killed the Prosecutor and Why?, Giuseppe Vari, 1972)

prvi giallo film

Ovo gore navedeno (mislim na primjese) su samo djelovi koji se ponekad mješaju u giallo žanr (ponekad više njih ponekad samo jedan ili dva), ali bazična činjenica je tu tj. one tri glavne odlike (Whodunit, Guignol i Slasher elementi). Često se giallo filmovi mogu zamjeniti za Talijanski horor ili policijski (poliziotto) žanr sa kojima imaju mnogo dodirnih točaka."

Zlatno doba Talijanskog filma:
"- Baš u vrijeme kad su Fellinija počeli u Americi shvaćati zaozbiljno (nakon odlične "La Strade", došla je i "Dolcevita") i kad su svoju ekspaniziju započeli Spaghetti vesterni (još jedan predivni Talijanski proizvod i brand takoreći), pa da ne zaboravimo spomenuti i filmovi mača i sandale (u Italiji zvani - peplum) pojavili su se prvi giallo filmovi.

1963 godina - Mario Bava snima prvi pravi giallo film - "La ragazza che sapeva troppo" (The Girl Who Knew Too Much aka The Evil Eye) sa Leticiom Roman i Johnom Saxonom.
Film je prepun giallo posveta (pogledajte samo početnu scenu gdje Nora Davis (Romanova) čita giallo roman)

1964 godina - Bava opet na djelu snima i najbolje djelo giallo filmova - "Sei donne per l'assassino" (Blood and Black Lace), gdje se već vide značajke koje su se kasnije upotrebljavalo kao pravilo (maskirani ubojica nosi crni kišni ogrtač, POV je sa njegove strane, a sječivo (nož) uvijek blješti u njegovim crnim kožnim rukavicama kad ga prati kamera)

1970 godina - dolazi novi uradak mladog redatelja Daria Argenta "L'Uccello dalle piume di cristallo", (The Bird with the Crystal Plumage), koji postaje zaštitno ime giallo žanra. On je do kraja oslobodio giallo podžanr i većinom njegove filmografije sačinjava baš takva vrsta filma (njegov najbolji giallo uradak - "Profondo rosso" (Deep Red) iz '75. u kojem je glavnu ulogu igrao David Hemmings). Uz to nemojmo zaboraviti da je Argento kasnije surađivao i sa Enniom Morriconeom i njegovim muzičkim direktorom Brunom Nicolaiom koji su također bili zaduženi za specifičnu glazbu u nekim giallo filmovima...

glupa američka reklama, odličan poster odličnog filma

1971 godina - Lucio Fulci snima "Una Lucertola con la pelle di donna", (Lizard in a Woman's Skin) i uz Argenta čini najplodnijeg autora giallo žanra (iako mnogo slabijeg od Daria), čije će najbolje djelo gialla biti "The New York Ripper" iz 82'.

još jedan plakat Argentovog filma

Što je najvažnije napomenute 70-te su i bile najplodnije razdoblje giallo filmova u kojem su svoje redateljsko umijeće prikazali redom:
Michele Soavi, Umberto Lenzi, Aldo Lado, Sergio Martino, Giuliano Carnimeo, Massimo Dallamano, León Klimovsky, Andrea Bianchi i Pupi Avati.
Uz nekoliko stranih redatelja koji su se ugledali na giallo filmove poput Guya Lee Thysa iz Belgije ili argentinskog španjolca Leóna Klimovskya moram posbno spomenuti i redatelja koje mnogo cijenim i za koje mislim da filmska umjetnost nikako nije mogla:

Brian De Palma - i to za "Dressed to Kill" (1980) i "Blow Out" (1981), za koji je prvi bio pravi prikaz gialla, iako će on sam tvrditi da mu je A. Hitchcock bio najveći uzor (ponekad sam De Palmu znam zvati 'mali Hitchcock') vidi se da mu slavni Britanac nije bio i jedini.
Što se tiče drugih utjecaja na horor žanr uopće, ali i na druge redatelje mogu reći da je giallo podžanr mnogo utjecao na svog krvnog brata 'slasher' film.
Recimo samo da je negdje da su počeci gialla u 60-tima (tu mislim prvenstveno na Bavin "Reazione a catena" (Bay of Blood) iz 71', koji se smatra prvim slasherom) utjecali na 'slasher' filmove krajem 70-tih (Halloween enybody!!) i ponajviše dali ideju Bobu Clarku da snimi svoj "Black Christmas" 74'. No, ono najvažnije jeste da je taj dio Talijanske kinematografije i žanra (a horor podžanra) još živ i dobro se drži (za razliku od Spagetti vesterna ili pepluma koji su zamrli već ima 20 godina), a samo treba baciti oko na današnju kinematografiju, a kao najveći primjer spomenuo bih animirani manga film "Perfect Blue" (1998) redatelja Satoshija Kona.

poster prvog s l a s h e r a

Zato nemojte molim vas mješati thrillere sa giallom i ako vam se giallo sviđa (tj. ako volite gledati kako maskirani manijak proganja žrtvu/heroinu koja je uz to neurotična i u nekoj bolesnoj psihičkoj vezei sa svojim progoniteljem) možete uzeti:
"The Giallo Collection" DVD box set ($59.99) izdan sa strane Anchor Bay Entertainmenta, a sadrži:
- "Short Night of Glass Dolls, Who Saw her Die?" i "The Bloodstained Shadow" plus eksluzivni bonus disk "The Case of the Bloody Iris" (dostupan u ovome setu); podržava i TV format 16x9; takđer ima foršpane filmova i nove intrvjue sa Aldom Ladom i Antoniom Bidom.

*Le Théâtre du Grand-Guignol je teatar u Pigalleu, dio Pariza (točnije. 20 bis, rue Chaptal) koji se specijalizirao u naturalističkim horor predstavama (točnije. od otvaranja 1897 do svog zatvaranja 1962 godine). Ime je često uzimano kao generalna riječ za grafičku, amoralnu horor zabavu (vidi "Interview with the Vampire: The Vampire Chronicles" iz 94')

05:00 • Komentari ( 4 ) • Print • # •

petak, 01.06.2007.

Black Sheep (2006)

Crna Ovca (2006)

Produkcija: The New Zealand Film Commission + pet nezavisnih kompanija
Redatelj i scenarist: Jonathan King
Šminka i efekti čudovišta: Weta Workshop New Zealand

Glume: Nathan Meister............Henry Oldfield
Danielle Mason.......................Experience
Peter Feeney..........................Angus Oldfield
Tammy Davis..........................Tucker

Trajanje: 87 minuta
Film je pušten u kina 29. 03. 2007 (N. Zeland)
Nagrade:
2007 godina
- na filmskom festivalu Gérardmer osvojio nagradu publike i specijalnu nagradu žirija

Jedna od pamtljivijih scena...

SADRŽAJ:
"- Henry Oldfield se nakon 15 godina vraća na farmu svojih roditelja, gdje se nalazi sa svojim bratom Angusom.
Henryev brat želi da mu ovaj proda svoj udio u farmi, jer Angus želi na farminom području sagraditi uzgajalište genetičkio modificiranih ovaca, koje bi davale mnogo više vune i bile veće i bolje fiziološki...
No, ubrzo to eksperimentiranje sa genetičkom modifikacijom dovodi do toga da se 'zaražene' ovce počnu mesožderski ponašati...
Hoće li braća Henry i Angus i ostala ljudska populacija od 4 milijuna ljudi izdržati navalu mesa gladnih i vrlo opakih ovaca kojih je 10 puta više nego ljudi (40 milijuna)...?"

Genetika, ljudi i ofce...

RECENZIJA:
"- Što reći o ovome filmu nego da je najveće razočarenje godine (a tek je 6 mjesec narode!!) i bez obzira ako se pojavi netko drugo (ne)djelo sumnjam da će biti baš tako loše.
Naime kad kažem loše mislim na sama moja očekivanja koja sam imao kad sam vidio i foršpan i čitao o njemu na netu, jer sam pomisilo da će film biti u sličnom tonu kao (prošlogodišnje veliko i jako ugodno, pa pomalo i osvježavajuće iznenađenje) "Slither" ili da se još bolje izrazim poput "Evil Aliens"....

No, kako su moja iznenađenja bila velika, tako su nakon gledanja ovog filma brzo i neugodno aterirala na zemlju...što mi se nije dogodilo još od "War of the Worlds" (2005)...

Pa da krenem sa svim tim detaljima koji su me tako deprimirali da sam sam na imdb-u filmu dao ocjenu 3 od 10 zvjezdica (dobro se film i izvukao, kako sam bio ogorčen i nisam odolio pogledao sam film još jednom, jer nekad se dogodi da film moraš više puta pogledati da uđeš u radnju...no to nije pomoglo, nego mi je samo otvorilo nove trule stvari u djelu J. Kinga).....:

Što je pozitivno u filmu:
- kao prvo efekti Weta Workshop ekipe (zaslužne za efekte i šminku u LOTR trilogiji) su izvukli film, jer gledajući buđet filma zasigurno nije bio veliki (mnogo ga kompanija financiralo, nadajući se da je J. King novi Peter Jackson), ali su momci ipak dostojantveno odradili posao (u nekim scenama slabije, ali u većini vrlo zavidno)
- ideja je bila nešto svježe i ne tako glupavo kako se na prvi pogled čini; film ima jedan od boljih foršpana
- film obiluje sa mnogo gore scena (ovce otkidaju noge, kolju ljudima grkljane, crijeva lete svud...)
- nekoliko smješnih situacija i pamtljvih izjava
- pokušaj transformacije ala "Urlikanje" ili one u " Američkom Vukodlaku u Londonu" koja izgleda iznad prosjeka...
- napad ovaca, Uber Ovca scene...

Kad ljudovi utihnu...

Što je negativno u filmu:
svaki dio filma (osim efekata) počevši od:
- traljavo napisanog scenarija koji je prepun rupa i stupidnih te nadasve banalno - drvenih situacija, likovi su beživotni i hladni; ovo je primjer kako netko tko je režiser i ujedno i scenarista filma može biti loš (jer nisu svi poput Neila Marshalla genijalci...) prezenter ideja i samih zamisli
- Jonathanu Kingu (nije u rodu sa S. Kingom - piscem) je ovo bila prva prava režija cijelovečernjeg filma, ali se nimalo nije iskazao, jer je stvarno stvarno loš redatelj koji forsira scene da budu smješne (još ih k tomu naglašava...), jedan od većih primjera slabe režije u filmu je taj u trenutku kad se događa transformacija čovjeka u čudovišnu kreaturu Uber Ovce (jeste glupo zvuči, no bolje izgleda kad se gleda u filmu) gdje baš kad dođe najbolji dio promjene lica...redatelj napravi rez (WTF??!?) i na kraju nam uskrati uživanciju
- kako dosta ljudi i kritičara film opisuju ili (što je još gore) uspoređuju sa "Bad Taste" (1987) P. Jacksona moram reći da ta usporedba nije primjerena iz više razloga od kojih su najvažnija dva - prvo jeste to da J. King neće nikada biti P. Jackson, jer ne zna tempirati scene i uskladiti sve toplomjere da budu ukomponirani u nesvakidašnju cijelinu, a drugo je to što film pokušava biti smješan na silu (kod horor crnih komedija nema ništa gore) i takav pristup upropaštava film (rijetke su scene u kojima bi se ismijali do suza)
- glumci...pa reći ću samo da uopće nisu ništa napravili da bih zavolio njihove likove (djelomično kriv za to scenarij, a djelomično njihova blijeda i nezanimljiva prezentacija) i jedini koji se ponešto trudio jeste
Tammy Davis (Tucker), a kako već par dana govorim prijateljima - ovce su ispale bolji glumci od samih ljudi

najnenormalnija scena u zadnje vrijeme (toliko stupidna da poslije nekoliko puta gledanja postane neopisivo smješna..)

Zaključak:
"- Film se da pogledati, ali odmah poslije toga kad krene odjavna špica zaboravit ćete na njega. Jednostavno izgleda da je foršpan bio nabolji dio cijelog filma (tj. najbolji djelovi filma su u foršpanu, pa ako želite skraćenu verziju u nekoliko minuta pogledajte trailer filma...).
Napomenuo bih da je film prepun glupavih scena (kad glavni junaci dignu u zrak tor za ovce i to na način da te dotične simpatične životinjice kad prdnu proizvode metan i dovoljno je baciti među njih Zippo upaljač (??)..., pas na kraju filma koji zalaje kao ovca (??) aludira na nastavak..., kad tor eksplodira, a junaci padnu od eksplozije trljavo kao da su zapeli.. a tek onaj avion koji se otme kontroli bez ikakvog razloga...) koje dobro prolaze u Trominim filmovima ili nekim drugim trashioidnim filmićim koji vode bitku sa tanušnim buđetima, pa tako ti uradci ispadnu tako loši da su na kraju genijalni (ili su te scene tako dobro snimljene da ta namjernost da film ispadne bedasto na kraju bude praznik za oči).
Ako je netko za drugu opciju preporučio bih mu :
ili "Piranha Part Two: The Spawning" (1981) (genetički modificirane piranje, trash trashera)
ili "Evil Aliens" (2006) (gore scene sa dušom...za razliku od onih u Crnoj Ofci....)",
a ako je i dalje odvažan onda film pogledajte (bolje i to nego recimo "Lake Placid 2" (2007) ili "Primeval" (2007)...."

"- BEEE!!" : laje pas na kraju...

Kraj?