nedjelja, 30.04.2006.

An American Werewolf in London (1981)

Američki vukodlak u Londonu (1981)

Produkcija: Lycanthrope Productions/Polygram
Režija i scenarij: John Lanndis
Spec. Efekti i šminka: Rick Baker

Glume: David Naughton…..David Kessler
Jenny Agutter……..Alex Price
Grifin Dunne……...Jack Goodman
John Woodvine… Dr. Hirsch

Film je pušten u kina 21. 08. 1981 godine.
Trajanje: 93 minute
Buđet: 10 miliona $
Zarada: 34 miliona $
Nagrade:
1982 godine
- osvojen Oskar za najbolju šminku
- osvojena Saturn nagrada za najbolji horor film i najbolju šminku
- nominacija za Saturn nagradu za najbolji scenarij i najbolju glumicu (Jenny Agutter)

SADRŽAJ:
«- Dva prijatelja studenta David i Jack nalaze se na proputovanju Engleskom. Tijekom tog putovanja bivaju napadnuti od strane velikog vuka. Jack bude ubijen, a David samo lakše ranjen i spašen od lokalnih seljana. David se budi u bolnici, gdje mu pomaže lijepa bolničarka Alex, no on sam se osjeća čudno i zbunjeno, te ga prati osjećaj da mu se tijelo nekako izmijenjeno. Rane zadobivene u borbi sa vukom čudesno nakon par dana čudesno zarašćuju, no uz vrlo popratne i uznemirujuće efekte: užasne noćne more i sablasno pojavljivanje duha njegovog ubijenog prijatelja Jacka. Baš mu Jack objašnjava da ih je napao vukodlak, te da je David zaražen prokletstvom vukodlaka. Također Jack ga nagovara da izvrši samoubojstvo prije nego nastupi noć punog mjeseca jer će se David pretvoriti u krvožednog vukodlaka i početi ubijati, a uz to i Jack je pogođen popratnim efektom vukodlakovog prokletstva jer je njegov duh osuđen da luta u limbu između života i smrti među živima, i to sve dok je vukodlak u Davidu živ. David je u dvojbi: vjerovati tvrdnjama Jackovog priviđenja (koje svakim danom sve više truli i pretvara se u raspadnuti leš) ili lijepoj bolničarki Alex, koja tvrdi kao i Dr. Hirsch da su to traume uzrokovane napadom vuka. No, noć punog mjeseca se vrlo brzo primiče, a vremena za odluku što učiniti je vrlo malo…

RECENZIJA:
«- Po meni je ovo najbolji film o vukodlacima i istinsko remek djelo horor filma, te najbolji Landisov uradak (ne zaboravimo da je to njegov vrlo osobni projekt u koji je unio i srce i dušu više nego u ijedan svoj drugi projekt). Nakon uspjeha «National Lapoon's Animal House» (1978) i «The Blues Brothers» (1980) John je mogao birati projekt koji je god želio napraviti, te se odmah odlučio ostvariti svoj davno snivani san – film o vukodlacima. Tog ljeta 1981 godine kad je izašao u svjetska kina film je odredio novi standard i pogled za moderne filmove o vukodlacima (prvenstveno bi se to moglo odnositi na odlične «Ginger Sanps» trilogiju i fenomenalnog «Dog Soliders»). Film je odmah zadobio mnogo fanova širem svijeta i to zbog odlično sročene priče, te ponajviše najboljih prikaza vukodlaka ikada, a sve zahvaljujući legendi Ricku Bakeru (njegova djela od spe. efekata je i «Totalni Opoziv» i nenadmašni Carpenterov «Stvor)), koji je te 82' zasluženo odnio Oskara za najbolje specijalne fekte (najbolje ikad rekao bih ja i bez obzira na današnje CGI).
Pa da kažemo nekoliko riječi o filmu. Za početak struktura priče i nije baš nešto originalna, te poneke rupe u scenariju (poput odlaska Dr. Hirscha u krčmu «The Slaughtered Lamb» i prebrzog kraja) ne utječu u finalu na doživljaj u filmu. Ipak, scenarij vrlo dobro složen jer film ima iznenađujuću vrlo dobru mješavinu humora i jeze, koji se zajedno dobro upotpunjuju. Baš taj balans humora i šok prizora potvrđuje Landisa kao odličnog režisera koji zna kad treba zauzdati uzde a da sve ne ode u neku negativnu krajnost i pretjerivanje (recimo kao vrlo slabi 'nastavak' «Američki vukodlak u Parizu» (koji i nema baš veze sa Landisovim uratkom) koji je otišao što se humora tiče prešao taj balans). Tako humorne scene tijeraju na smijeh, a scene koje šokiraju govore da je ovo ipak film strave i užasa. Zato se Američki vukodlak može svrstati u onu malu grupu filmova kojima je taj balans smijeha i strave uspio u potpunosti (npr. «Zla Smrt», «BrainDead» ili «Return of the Living Dead»).
Većina kritičara je kritizirala Davidovu glumu kao previše uštogljenu i drvenu (pa što su očekivali pobogu od glumca koji je prije ovog filma glumio u reklami za «Dr. Pepper»?!), no baš ta njegova gluma dozvoljava gledatelju da se suživi sa glavnim glumcem i da njegov lik doživljavao kao 'običnog'. Također je lijepo vidjeti iskusne britanske glumce na djelu, a lijepo ubačena romanca između seksipilne Alex (J. Agutter tad u naponu svoje glumačke karijere) i Davida funkcionira sasvim solidno i ne zasjenjuje glavnu bit priče, pa tako imamo još veći razloga da navijamo za našeg Davida da se riješi prokletstva. Film je došao u kina 6 mjeseci prije «Urlikanja» Joa Dantea (režiser koji ima sličan opus filmova kao Landis) i koji je bio glavni konkurent u borbi pozicije najboljeg filma o vukodlacima. Najviše prepirki fanova doživjele su prelijepe transformacije čovjeka u vukodlaka, no za mene osobno su obje odlične pa bih samo malo stao na stranu Landisovog filma (fotofiniš!!). Iako su počeci 80-tih bili rezervirani za 'slasher' filmove ipak se je John sa svojim filmom uspio ugurati i osvojiti dio box office kolača (to je slično napravilo i «Urlikanje/Howlling» i isto tako odlični «Wolfen», pa možemo reći da je ta 81' bila vrlo plodna godina za odlične predstavnike vukodlak žanra, baš kao što je famozna 85' bila odlična za filmove o zombijima). Film je prepun seksualnih aluzija. Sam Landis i njegova karijera su izbljedeli (nešto slično poput Carpentera i Dantea), te jedini pravi spomena vrijedan uradak mu je «Innocent Blood» iz 1992 godine, gdje je opet dočarao onaj prelijepi balans humora i strave (netko će se sjetiti i njegovog «Draga smanjio sam djecu» iz 1997 na tragu jednog Spilberga i Dantea)
.
Zanimljivosti u vezi filma (Trivia):

1) Sve pjesme u filmu imaju 'mjesec' u naslovu.
2) Landis je scenarij napisao sa nepunih 19 godina.
3) Na odjavnoj špici je prikazana čestitka princu Charlesu i Lady Diani u pogledu njihovog vjenčanja.
4) Landis je želio da u filmu budu još dvije pjesme «Moonshadow» Cata Stevensa i verzija «Blue Moon» Boba Dylana, ali su oba izviđača to odbila.
5) Na odjavnoj špici je pisalo: «- Svaka sličnost sa bilom kojom osobom, živom, mrtvom ili nemrtvom je slučajna. Taj isti natpis se pojavio i na videospotu Michaela Jacksona «Thriller» (1983), gdje je Landis bio režiser spota a Baker je bio zadužena za efekte. Tad najskuplji spot.
6) Landisov cameo: na kraju filma, on je onaj bradati čovjek kojeg pogodi automobil i baci ga kroz stakleni prozor na Piccadilly Circusu.
7) 1997 godine film je prerađen kao radio drama od strane Audio Movies Limited za BBC Radio 1 u engleskoj. Prijenos je bio tijekom Noći Vještica te godine. Brian Glover, John Woodvine i slatka Jenny Aqutter su reprizirali svoje uloge iz filma.
8) Glavešine studija su željeli u glavnim ulogama Dana Aykroyda i Johna Belushija, no Landis je to odlučno i pametno odbio.
9) John je ideju za film dobio na snimanju «Kellyevih Heroja / Zlato za odvažne» (1970) u tadašnjoj Jugoslaviji. Promatrao je ciganski sprovod (gdje su u lijes stavili vijenac češnjaka da leš ne bi pobijegao) i pitao se kako bi zapadna kultura reagirala da netko od njih bude posječen od strane mrtvog prijatelja.
10) Kad se David telefonski pokuša javiti svojim roditeljima u Americi on operatoru daje broj 516-472-3402, koji sadrži Long Island, New York pozivni broj. To je jedan od rijetkih slučajeva da se netko u filmu služi pravim telefonskim brojem.
11) Londonska podzemna željeznica je Aldwych. Zatvorena je 1994 godine i sad služi kao set za druge major filmove.
12)Lokacija snimanja ispred i okolo Alexinog stana je snimana oko ulice Lupus u Pimlico, London (Lupus je na latinskom vuk).
13) Epizoda «The Muppet Show» (1976) koja se prikazuje na TV-u tijekom Davidove noćne more je u stvari prava epizoda, koja nikada nije prikazana u SAD-u. Zbog toga ljudi u Americi misle da je to lažna epizoda (uz to su Miss Piggy i žabac Kermit na kraju filma kreditirani).
14) David Naughton je rekaoda mu je najteža scena bila «bolnički krevet u šumi». Zbog toga što su tada koristili staklene kontaktne leće koje su mu izritale sluznice na očima.
15) Rick Mayall (serije «Šljam» i «Državnik novog kova») pojavljuje se kao jedan od šahista u krčmi «Zaklano Janje».

THE SCENA:
« - Jedino što još bolje pali od Davidove transformacije je scena Davidove noćne more, koja sa svojom noćna mora u noćnoj mori efektom zbunjuje gledatelja, koji od straha više ne zna što da očekuje u sljedećoj sceni tj. gledatelj više nije siguran što je san ili java (gubi dodir sa stvarnošću)…»
Davidova mora


Najbolji specijalni efekt ikad – Davidova transformacija

petak, 28.04.2006.

THEM! (1954)

Oni! (1954)

Produkcija: Warner Bros.
Režija: Gordon Douglas

Glume: James Whitmore……Narednik Ben Peterson
Edmund Gwenn……..Dr. Harold Medford
Joan Weldon………...Dr. Patricia Medford
James Arness………..Robert Graham

Film je pušten u kina 19. 06. 1954 godine.
Trajanje: 94 minuta
Buđet:
Zarada:

SADRŽAJ:
«- U pustinji Novog Meksika dva policajca u patroli pronalaze djevojčicu u stanju šoka kako bezciljno luta. Ubrzo policija otkriva da je dom njenih roditelja razoren nekom nevjerojatno jakom silom, a isti slučajevi se ponavljaju u okolici. Čudni događaji su još misteriozniji kad na istovjetan način bude razrušena lokalna trgovina, a njen vlasnik ubijen no ne i opljačkan (svi su novci bili u kasi i jedino što je nedostajalo u cijeloj trgovini su bile vreće sa šećerom). Ne prolazi dugo vremena kad narednik Peterson sa entmologom doktorom Medfordom i njegovom kćeri Patriciom, te FBI agentom Grahamom otkriva da su za sve smrti i rušilačke djelatnosti krivi mravi gigantskih proporcija. Mravi su narasli do takvih dimenzija zbog nuklearnih pokusa izvedenih u tom području 1945 i prevelike radijacije, koja je njihova tijela pretvorila u mutirana čudovišta. Policija na čelu sa Petersonom i Grahamom pronalazi gnijezdo i pomoću plina cijanida uništava cijelu koloniju.
Ipak, stvar postaje zamršenija kad saznaju da su dvije kraljice i nekoliko mužjaka preživjelo zahvaljujući time što su odletjeli sve do Los Angelesa, gdje su u pustim gradskim kanalizacijama odlučili napraviti novu koloniju. Narodna garda stavlja cijeli LA u opsadno stanje, a Medfordu i Petersonu predstoji utrka sa vremenom…da li će na vrijeme doći do kraljice i njenog legla?»



RECENZIJA:
«- Ovo je još jedan klasik SF žanra koji je svoj pečat udario u sad već dalekim 50-tim godinama prošlog stoljeća. Sam je film znakovit u nekoliko stvari, a to sve zahvaljujući originalnoj priči i spretnom manevriranju Gordona Douglasa u onom dijelu režiranja gdje je većina redatelja u tom žanru konstantno griješio ili se nedovoljno iskazao tj. želim reći kako je režiser pohvatao sve konce i uravnotežio priču, likove i same specijalne efekte. Znakovit je po tome što je ovo jedan od prvih pravih 'atomic monster movie', no ono što još više ističe tu znakovitost je to što je film aluzija na početak hladnog rata (čak negdje te aluzije idu tako daleko da se kad Nacionalna garda u LA objavi opsadno stanje vidi i antikomunistička poruka što u vrijeme početka komunističke paranoje u SAD-u u to vrijeme nije bilo niti čudno) , a cijelim filmom se osjeća jaka poruka i upozorenje na atomske pokuse (moj mlađi brat bi rekao «ne zajebavajte se sa prirodom»), te bi se moglo reći da film najviše funkcionira kao antinuklearna reklama.
Gledajući druge aspekte film jednostavno briljira od početka do kraja i na tome ima zahvaliti prvenstveno na idiličnoj atmosferi i prezentaciji odlične glumačke postave. Radnja uvijek ima nešto novo za ponuditi, te su svaki naredni događaji iznimno zanimljivi što gledatelju daje onu čar koju današnji filmovi vrlo malo puta pružaju kad se gledaju – gledatelj se jednostavno brzo uživi i sa velikom pažnjom prati svaki kadar, a što je još važnije on strepi za svakog glumca pojedinačno (trebalo je imati 'grande cohones' da bi se ubio glavni lik filma – dobri stari narednik Peterson u izvedbi uvijek odličnoga Jamesa Whitmorea).

Pričanje priče a i samog ugođaja je stilski blizu filmovima Jacka Arnolda (a moram priznati i da je u ovom slučaju priča ispala bolje nego u «It Came From Outer Space»). Također moram naglasiti vrlo upečatljivu početnu scenu sa malom Sandy Descher (glumi šokiranu djevojčicu), koja je svojim licem nevjerojatno odlično odglumila šokiranu curicu (nije uopće trepnula niti u jednom kadru, nego je držala onaj isprazni pogleda). Za one koji prate filmske događaje malu Sandy smo vidjeli i u «Čudu iz 34. ulice».
Posebno bih pohvalio i dijaloge koji su začudo vrlo inteligentni što me je pozitivno začudilo, no također ovo je jedan od onih rijetkih filmova koji ne pati od klišeja, a svi likovi su pametni i ne pate od nekih pro američkih stereotipova – patetike i sveameričkih izlijeva herojstva tipa John Wayne. Napetost se gradi postupno, a skoro dokumentaristički pristup dopunjuje ugođaj. Još kad sam bio dječak od kojih 8-9 godina film mi se svidio i ostao mi u lijepom pamćenju (isto kao i «Stvor» iz 1951) tako da toplo preporučam ljubiteljima starih filmova, kojima nije mrsko pogledati crno bijeli film, da ga pogledaju i imaju u svojoj kolekciji.

Zanimljivosti u vezi filma (Trivia):

1) U Švedskoj je film preveden kao «Spindlarna» što na švedskom znači «Pauci».
2) Dvadeset trogodišnji Leonard Nimoy (Spoc iz «Zvjezadanih Staza») ima malu ulogu (sedma u karijeri) kao narednik zračnih snaga, a budući Davy Crockett (Fess Parker) kao jedan od očevidaca leta mravljih kraljica.
3) Film je snimljen u crno-bijeloj tehnici zbog smanjenog buđeta (iako je prvenstveno zamišljeno da bude u boji, a jedino što je od te ideje ostalo je naslov filma u crvenoj boji na početku filma). Također je trebao biti snimljen u 3-D tehnici, no na kraju je snimljeno vrlo malo kadrova koji su imali te elemente.
4) Bacači plamena korišteni u filmu su bili standardna oprema američke vojske u II svjetskom ratu, a glumci koji su se njima koristili su stvarni ratni veterani tog istog rata.

Utjecaj Douglasovog filma na neke druge filmove:
1955
- Tarantula
- It Came From Beneath the Sea (opet film napravljen prema priči Georga Worthing Yatesa, prema čijem je djelu i snimljen film «Them!»)

1957
- Attack of the Crab Monster
- The Deadly Mantis

- Earth vs. The Spider (1958) i The Black Scorpion (1959)

SCENA:
«- Kad prestrašena djevojčica počne vrištati: «THEM!», «THEM!!!»…»


PAMTLJIVA IZJAVA (Quotes):

Dr. Harold Medford

četvrtak, 27.04.2006.

Popis filmova o Frankensteinu...

Evo napokon sam uspio zgotoviti i spisak filmova koji su rađeni po knjizi ili su uzeli osnovne ideje tj. koncept (bilo čudovišta bilo ludog znanstvenika Dr. Frankensteina) Mary Sehlley. Ovo su filmovi koji imaju Frankensteina kao jednog od likova ili pak imaju Dr. Frankensteina (ponekad su ima samo malo imena promjenjena ali sve ostaje u bazi istoga)… :

GOD. NAZIV FILMA / Orginalni naziv filma (zemlja proizvodnje)

1899 – The Frankenstein Trestle
1910 – Frankenstein
1921 – The Monster of Frankenstein / Il Mostro di Frankenstein (talijanski)
1931 – Frankenstein*
1935 – Bride of Frankenstein*
1939 – Son of Frankenstein
1943 – Frankenstein Meets the Wolf Man*
1944 – House of Frankenstein*
1948 – Abbott & Costello Meet Frankenstein*
1957 – The Curse of Frankenstein*
- I Was a Teenage Frankenstein

1958 – Frankenstein -1970
- Frankenstein's Daughter
- Tales of Frankenstein
- The Revenge of Frankenstein (I Frankenstein)*

1959 – The Teenage Frankenstein Meets the Teenage Werewolf*
- The Teenage Frankenstein

1960 – Orlak, the Hell of Frankenstein / Orlak, el infierno de Frankenstein (meksički)
1962 – Frankenstein, the Vampire and Co. / Frankenstein, el vampiro y compania (meksički)
1964 – The Evil of Frankenstein
- Kiss me Quick! (Dr. Breedlove)

1965 – Frankenstein vs. The Giant Devil Fish / Furankenshutain tai chitei kaiju Baragon

1966 – Jesse James Meets Frankenstein's Daughter
- The War of the Gargantuas / Furankenshutain no kaiju: Sanda tai Gaira
- Munster, Go Home
- Son of Frankenstein

1967 – Frankenstein Created Woman*
1969 - Dracula vs. Frankenstein / Los Monstruos del terror* (španjolsko-njemački)
- Frankenstein Muste Be Destroyed*

1970 – Flick
- The Horror of Frankenstein*
- The Vampire of the Highway / El Vampiro de la autopista (španjolski)

1971 – The Daughter of Frankenstein / Santo contra la hija de Frankenstein (meksički)
- The Daughter of Frankenstein / Figlia di Frankenstein (talijanski)
- Dracula Vs. Frankenstein*

1972 – The Erotic Rites of Frankenstein / Les Experiences erotiques de Frankenstein (španjolsko – francuski)
- The Dracula Vs. Frankenstein / Dracula contra Frankenstein* (španjolsko-francuski)
- Frankenstein 80

1973 – Blackenstein

1974 – Frankenstein and the Monster From Hell
- Young Frankenstein*
- Flesh for Frankenstein (Andy Warhol's Frankenstein)*
- Allen and Rossi Meet Dracula and Frankenstein*
- Santo & Blue Demon Vs. Dr. Frankenstein / Santo y Blue Deom contra el doctro
Frankenstein (meksički)
- Dr. Frankenstein's Castle of Freaks / Il Castello della paura (talijanski)

1975 – Frankenstein: Italian Style / Frankenstein al'italiana
- Young Frankenstein / Sevimli Frankenstain (turski film)

1977 – Victor Frankenstein
1981 – Frankenstein Island*
1984 – Frankenstein
- Frankenstein 90
- Frankenstein's Great Aunt Tillie

1985 – The Bride
1986 - The Vindicator (Frankenstein 88')

1987 – Gothic
1988 – Frankenstein General Hospital
1990 – Roger Corman's Frankenstein Unbound*
- Edison's Frankenstein

1991 – Frankenstein: A Cinematic Scrapbook (dokumentarac)
- Return From Death: Frankenstein 2000 / Ritorno dalla morte (talijanski)

1994 – Mary Shelley's Frankenstein*
1995 – Frankenstein's Planet of Monsters!
- Monster Mash: The Movie

1996 – Frankenstein and Me (kanadski)
1998 – Frankenstein Reborn!
- Billy Frankenstein
- Lust for Frankenstein
- Gods & Monsters*

1999 – Rock 'n' Roll Frankenstein
- She's Alive! Creating the Bride of Frankenstein (odličan dokumentarac)

2000 – Mistress of Frankenstein
- Frankenstein & the Werewolf Reborn

2002 – The Memoirs of Elizabeth Frankenstein
2004 – Creating Frankenstein Creature

2005 – Frankenstein Reborn
- Frankenstein Vs. The Creature from Blood Cove

Svi filmovi označeni (*) su preporučeni za pogledati.

Uskoro blog o najpoznatijem i najstarijem čudovištu modernog horora – Frankenstainovom čudovištu….

subota, 22.04.2006.

Deset najboljih pasa u filmovima strave i užasa!

Psi u Horor žanru

Svako malo u našem omiljenom žanru iskoči neki film u kojem je pas vrlo važan element priče i to bilo u svrsi kao vrlo važan dio ukomponiran u element priče ili kao još važniji atribut – kao jedan od najvažnijih likova.
Kroz povijest horor filma je proparadiralo mnogo što važnih što nevažnih filmova u kojima su životinje imale u dosta osobitih slučajeva vrlo važnu ulogu. U ovoj temi nećemo spominjati nikakve Lessie, Bethoveene i Air Bud filmove, nego ćemo spomenuti deset najdojmljivijih filmova u kojima su zapaženu ulogu imali psi. Da nećemo se baviti ostalom zvjeradi i raznoraznim živim bićima iz flore i faune, nego samo psima. Iako, ćemo napraviti samo deset po meni najupečatljivijih filmskih četveronožaca neću moći, a da uz put ne spomenem i još pokojeg psa kojeg se svi mi dobro sjećamo. Recimo da mi je jedan od prvih pasa koji je ostao u lijepom sjećanju je Barney iz «Gremlina», pa nikako ne treba zaboraviti i onog nesretnog rotvajlera iz «Aliena 3» iz kojeg se izlegla legendarna svemirska beštija. U novije doba su me se dojmili dobermani zombiji iz «Resident Evil serijala» (u igrama su još strašniji), a pas koji mi je konstantno išao na živce je bio Chip iz nove «Zore živih mrtvaca». Dakle ovo je mojih deset najžešćih :

1. CUJO (1983) - CUJO - bernardinac
Nema se baš što puno reći za ovaj fenomenalan film, koji je meni odmah poslije «Ralja» najdraži film gdje životinje napadaju ljude. Uz «ONO» možda i najbolji film horor tematike koji je lijepo napravljen prema Kingovu predlošku.
SADRŽAJ: Film govori o majci koju glumi uvijek slatka Dee Wallace-Stone i njenom sinu (Danny Pintauro) koji se nađe na meti poludjelog i krvoločnog Bernardinca, kojeg je ugrizao šišmiš sa virusom bjesnoće. Zarobljeni u automobilu njih dvoje jedva odolijevaju jakim napadima bijesne mrcine od psa (Cuju je glumilo 5 pasa, a svaki je korišten za drugi stadij bolesti), no vremena je malo jer je dječak izmoren i dehidriran, a ubrzo pada u šok…
SCENA: « - Kad onako krvav i pun sline i gnoja Cujo od ludila napada na automobil grizući i
grebući odgrize ručku na vratima, uspije izranjavati majku, zabiti se par puta glavom u vrata. Jednostavno kao što mu ime kaže na Indijanskom on je nezaustavljiva sila…»

2. BAD MOON (1996) – THOR - vučjak
Jedan od boljih filmova o vukodlacima, te uz niski buđet ima odlične efekte (osim one najgore 'werewolf' transformacije ikada sve ostalo odlično funkcionira).
SADRŽAJ: U jednom malo mjestašcu počnu se u lokalnoj šumi događati misteriozna ubojstva
SCENA: «- Kad Michael Parre pogleda sa prozora prikolice prvi put i ugleda kako vučjak Thor (pravog imena Primo) sjedi i oprezno motri na njega. On skloni zavjesu, a kad ju opet za par sati makne da vidi što Thor radi ovaj se začudi kad ga ugleda na istom mjestu nepomičnog.(ili bi se mogla izdvojiti borba vučjaka i vukodlaka na kraju filma).»

3. THE LOST BOYS (1987) – NANOOK – sibirski huski
Drugi najbolji vampirski film svih vremena. Film ima sve od odlične glume do finog ugođaja, te vrlo važnu retrospektivu mode i načina življenja u osamdesetima 20-tog stoljeća.
SADRŽAJ: Skupina vampira tinejđera terorizira mjesto Santa Claru, te odluče unovačiti mladića Michaela kao novog člana. Njegov brat Mike uz veliku pomoć braće Frog pokušavaju pronaći glavnog vampira da bi spriječili Michaela da postane jedan od krvopija.
Nanook
SCENA: «- Kad sibirski huski imenom Nanook u odlučujućem trenutku uleće i baca jednog od vampira u kadu punu svete vode i češnjaka (prije toga je bila dobra i ona scena kad Michaela uhvati žeđ za krvlju, a Nanook ga ugrize kad pokuša napasti Mikea).»

4. MAN'S BEST FREND (1993) - MAX – tibetanski mastif
Poslije Cuje najbolji film o psu ubojici . Vrlo solidan film.
SADRŽAJ: Reporterka (Ally Sheedy) spašava genetički poboljšanog tibetanskog mastifa i vodi ga svojoj kući. Pas Max uskoro počne ubijati ljude koji mu se zamjere…
MAX
SCENA: «- Kad dječaci nahuškaju Maxa na mačku, a on krene za njom svuda, pa čak i uz stablo. Ubrzo ju uhvati i proguta cijelu….ili kad siluje susjedovu kuju...ili kad ubije poštara».

5. PEOPLE UNDER STAIRS (1991) - PRINCE - rotvajler
Wes Cravenov najbolji film uz «Brda imaju oči» i «Strave u Ulici Brijestova». Odlična gluma i film ima predivan ugođaj napetosti, bizarnoga i jeze.
SADRŽAJ: Nakon što provali u vrlo jezovito zdanje goleme kućetine sa svojim sudruzima, koji bivaju ubrzo ubijeni dječak Fool se nađe sam i napušten između misterioznih ubojica i psihotika Mame i Tate. Bježeći od njih dvoje on se sakriva u najdubljim kutcima kuće gdje otkriva još puno zanimljivih likova i bizarnih momenata…
SCENA: «- Svaka u kojoj rotvajler Prince krvoločnih manira i ljudožderskog apetita proganja obojanog dječaka Foola kroz zidove kuće (scena sa strujom i kvakom je legenda, a tek kad Tata zabije bajunetu u zid i ubije Princea misleći da je ubio dječaka)…»

6. THE HILLS HAVE EYES (1977) - BEAST – njemački ovčar
Kultni film i drugo odlično Cravenovo djelo.
SADRŽAJ: Obitelj se zaustavlja u pustinji zbog kvara na automobilu, no ubrzo ih napadaju kanibali.
SCENA: «- Svaka u kojoj Beast radi nered (ugrizao Pluta za gležanj) kanibalima i to sve nakon što je ubijena Beauty (kuja njemačkog ovčara), a najbolje je što cijelo vrijeme navijaš za pasa dok ljudio kao glavni protagonisti su ubačeni u drugi plan.»

7. THE THING (1982) - huskie/vuk
Još jedan kultni film, ovaj put Johna Carpentera. Pas Jed je sve svoje akrobacije i scene odglumio iz prvog puta.
SADRŽAJ: Grupa istraživača na Antarktiku vode borbu protiv neprijateljski nastrojenog vanzemaljca.
SCENA: «- Kad bude doveden u psetarnicu i počne polako ulaziti unutra, te se smjesti na sredinu prostorije. Ubrzo se počne raspadati i otkrivati užac…a psi kidaju zubima žicu kaveza.»

8. C.H.U.D. II: Bud the Chud (1989) - Pudl
Vrlo slab zombie film (blijeda kopija Povratka žive smrti), sa kojom dojmljivom scenom i odličnim maskama, nalik Romerovim zombijima.
SADRŽAJ: Pošto jedan od vojnih tajnih projekata krene ukrivo on se stavlja van pogona, no greškom uskoro u jednom gradu ljudi postaju živi leševi.
SCENA: «- Kad bijeli zombi pudl napadne poštara i pojede mu mozak..»

9. A BOY AND HIS DOG (1975) - BLOOD – mješanac
SADRŽAJ: Mladić Vic i njegov pas Blood sa telepatskim moćima bauljaju postapokaliptičnim svijetom nakon nuklearne katastrofe tražeći seks i hranu. Kad Vic (mladi Don Johnson) naleti na djevojku, koja ga (unatoč Blodovim upozorenjima) odvede u podzemlje, gdje ubrzo biva zarobljen i korišten kao rasplodni bik. Ubrzo njih dvoje bježe i pronalaze izgladnjelog Blooda kako čeka svog prijatelja..
SCENA: «- Posljednja scena gdje vidimo zdravog Blooda (zato se ne spominje dotična djevojka) i Vica kako se odlaze u zalaz sunca..»

10. SUSPIRIA (1977) - njemački ovčar
Odlično djelo Daria Argenta. Vrlo tmurno i jezovito uz odličan soundtrack, te pamtljive scene grafičkog nasilja (obješena djevojka).
SADRŽAJ: Djevojka dolazi u elitnu školu baletnog plesa, no ubrzo se počnu događati čuden stvari i ubojstva…
SCENA: «- Kad slijepog pijanistu Daniela (Flavio Bucci) na trgu krvnički prikolje njegov pas vodič, a sve zbog neke sile koja ga je na to natjerala.»

Eto to bi bili svi poznati filmski pseći negativci i pozitvci, te njihove legendarnce scene (netko će reći da sam zaboravio spomenuti pitt bulla «Thorna» u Izgubljenim dječacima, boksera od prosjaka u «Invaziji Tjelokradica» (1978) ili Njemačkog ovčara mješanca Dr. Mamba (Rock) pobješnjelog od virusa koji izjeda ljudsko tijelo u «Cabin Fever» no nažalost nisu uspjeli upasti u deset najboljih)…

nedjelja, 16.04.2006.

House of Wax (1953)

Kuća voštanih figura (1953)

Produkcija: Warner Bros. Picture
Režija: Andre De Toth

Glume: Vincent Price…….Professor Henry Jarrod
Phyllis Kirk………Sue Allen
Frank Lovejoy…...Lt.Tom Brennan
Paul Picerni………Scott Andrews
Charles Buchinsky…Igor

Film je pušten u kina 25. 04. 1953 godine.
Trajanje: 90 minuta
Buđet: 658 000$
Zarada: 9,5 miliona$

SADRŽAJ :
«- Briljantni ali vrlo ekscentrični prof. Henry Jarrod je genijalni umjetnik i izrađivač predivnih skulptura od voska, koji za partnera ima gramzivog Matthewa Burkea i koji zbog osigurnine od 25 000$ izazove požar u Kući voštanih figura. Burke se izvuče iz požara, a ostavi dobrog profesora u plamenu vatre među njegovim sada gorućim kreacijama. Ubrzo nedugo nakon požara pojavljuje se misteriozni ubojica kojem je prvi na spisku upravo Burke i njegova lijepa zaručnica. Cimerica od Burkeove zaručnice Sue je bila svjedokom, pa ju deformirani ubojica proganja. U to vrijeme se misteriozno pojavljuje i prof. Jarrod, koji je ipak uspio preživjeti požar i opet se bavi voštanim figurama, a sve uz svoja dva vješta sumnjiva suradnika. Prilikom posjeta novom muzeju voštanih figura Sue primjećuje sličnosti jedne voštane figure sa njenom preminulom prijateljice. To budi sumnju kod naše junakinje, jer je leš od njene prijateljice ukraden prije nekoliko večeri.
Da li je profesor Jarrod misteriozni ubojica ili je to samo slučajnost?

RECENZIJA :
«- Ovo je film koji je nastao kao remake na stari klasik Mystery of the Wax Museum (1933). Zanimljivo je spomenuti da je ovo film gdje se pojavljuje legenda Charles Bronson (potpisan je u filmu svojim pravim prezimenom Buchinsky) kao nijemi pomoćnik Vincenta Pricea u odličnoj ulozi Henrya Jarroda. Legendi Priceu je ovo bio film koji mu je bio odskočna daska u žanru gotičkog horora, jer je to žanr koji će negova gluma i ime obilježiti u slijedeća dva desetljeća, te biti sinonim za odličan film. Kuća voštanih figura je bio jedan od prvih u 3D tehnici (scena sa lopticama pred muzejom ili can-can ples je najbolji primjer), a također je postao prvi film u žanru po zaradi kroz 50-te. Za one koje vole ovakav starinski tip filmova, moram reći da mi je to jedan od najdražih što sam dosad gledao (uz Pad Kuće Usher, Muhu i serijal o Dr. Phibesu). Tothovo djelo krasi lijepa koncepcija fotografije i velikih setova, te odlična gluma glavnih glumaca (Phyllis Kirk). Vrlo lijep i nostalgičan film, a najljepše je što vam je Vincetovo profesora Jarreda žao njegove sudbine i njegovog ludila, pa tako nije jedan od onih klasičnih negativaca. Toplo preporučujem, za razliku od remaka iz 2005 (filmovi nemaju baš ništa zajedničkog)…

Zanimljivosti u vezi filma (Trivia) :

1) Režiser Andre De Toth je bio slije na jedno oko pa nije mogao vidjeti 3D efekte filma.
2) Scena sa giljotinom je snimljena odjednom iz prvog puta, a čak se željelo raditi sa pravom giljotinom no glumac je to odbio kao prerizično.
3) Nedrick Young koji glumi drugog pomoćnika je bio nekreditiran zbog toga što se je našao na MaChartyevu crnom spisku.
4) Ovo je bio prvi 3D film sa stereofoničnim soundtrackom.
5) Warner Bros. Je ovo bio najveći uspjeh još od «Života sa ocem» (1947)
6) Kad pokazuje skulpturu od voska, koja predstavlja njegovog bivšeg poslovnog partnera Burkea (koji je bio stvarno leš pokriven voskom), a koji je mučki ubijen (obješen u dizalu) Vincent Price kaže : "Foul deeds will rise, though all the world o'erwhelm them, to men's eyes." : što se odnosi na Hamleta, Čin I, Scena 2.

THE SCENA :
« - Kad Fantom sa deformiranim licem proganja Sue kroz mračne i napuštene ulice grada, obavijene maglom (koji predivni veliki set!!)..»

The Last House on the Left (1972)

Posljednja Kuća Nalijevo (1972)

Produkcija: Sean S. Cunningham Films Ltd./ Lobster Films
Režija: Wes Craven

Glume: David A. Hess…..Krug
Fred Lincoln…….Fred 'Weasel' Podowski
Jeramie Rain…….Sadie
Marc Sheffler……Junior Stillo
Sandra Cassell…...Mari Collingwood
Lucy Grantham…..Phyllis Stone
Gaylord St James...Dr John Collingwood
Cynthia Carr……...Estelle Collingwood

Film je pušten u kina 30. 08. 1972 godine.
Trajanje: 91 minutu
Buđet: 87 000$
Zarada: 3,1 milion$

Sadržaj filma :
- Priča počinje kad se dvije djevojke Mari Collingwood i Phyllis Stone spremaju na rock koncert grupe «Bloodlust» u New Yorku. Prije toga pokušavaju naći i kupiti malo marihuane, pa ubrzo lakomisleno upadaju u jeftinu zamku opasnog kriminalca Kruga i njegovih troje opasnih kompanjona – sina Juniora Stila, Freda 'Lasice' Padoskog i Sadie. Grupa zločinaca dvije djevojke odvode u šumu i mučki ih slijuju, muče i na kraju zvjerski ubijaju. Tražeći zaklon nakon što im se automobil pokvari oni dolaze do kuće Marinih roditelja i tamo ih oni uljudno ugoste, te im dopuste da prespavaju. Čistim slučajem otac ubijene djevojke Dr. John Collingwood otkriva da mu je kćer ubijena, te se sa svojom ženom Estelle odlučuje na odmazdu. Oboje kreću u nemilosrdnu i krvničku osvetu ljudima koji su ubili njihovo jedino dijete – kćer Marie…

Recenzija :
- Film je snimljen u godini kad je izašlo još jedno djelo slične teme – Oslobađanje u režiji velikoga Johna Bormana. Ovaj film je značajan po tome što je to bio Cravenov redateljski debi, a uz to je i djelo koje odudara od Cravenovih kasnijih radova (jednostavno niste navikli na ovakvog Wesa) Producent je bio poznati S. S. Cunningham, koji je vrlo poznati producent horor filmova kao što su Petak 13 serijal. Gledajući film ne mogu se oteti dojmu da je na taj film imao utjecaj «The Virgin Spring»/«Jungfrukällan» (1960) Ingmara Bergmana (dobio Oscara za najbolji strani film).
Sam film ima skoro dokumentarni pristup, priča je okrutno ironična (ubojstva djevojaka su se dogodila nedaleko od kuće Collingwoodvih, policija otkriva automobil ubojica, ali ništa ne čini, teka kad biva sve kasno, a da ne govorimo o samom krugu sve se vraća sve se plaća tj. Krug i njegovo društvo ubijaju djevojke, a na kraju oni bivaju usmrćeni još strašnije nego same njihove bespomoćne žrtve). Film prikazuje kako i u tzv. civilizirano doba miran čovjek može postati zvijer kada se od njega to ne očekuje, a samo zbog toga jer je primoran odbaciti svoje spone onoga što čovjeka razlikuje od životinja. Pravi primjer toga su otac i majka ubijene djevojke, koji su na početku prikazani kao dobri i srdačni ljudi, no kad saznaju da je njihova kćer ubijana u velikoj boli osvećuju se njenim ubojicama (ne možeš a da ne navijaš da kurvini sinovi zasluže onakav kraj) na najgore moguće načine, a sve po onoj 'oko za oko zub za zub'.
Posljednja kuća nalijevo nije nikakva bajka ili samo dobra zabava (maštarija da se bolje izrazim) poput Petka 13 i sličnih slasher filmova u kojima, nego je to čistokrvni i vrlo sirovi jezovit film sa mnogo izraženog grafičkog nasilja, koji za pouku i ima to da se greške skupo plaćaju. Jednostavno nisam bio toliko šokiran viđenim još od «Henrya – portret serijskog ubojice» i «Uljeza». Ovakvi i slični filmovi uče ljude da ne počinu greške koje su počinili likovi iz filma. Isto tako Cravenovo bi se djelo moglo okarakterizirati alegorija na rat u Vijetnamu, gdje su miroljubivi hipiji dobili po sebi od psa rata. Uzbuđujuč film koji nije za sve slabog stomaka zbog vrlo realnih prikaza grafičkog nasilja.

Zanimljivosti u vezi filma (Trivia) :

1) Kad je Craven odnjeo svoj filma MPAA odmah su ga označili oznakom «X», tad je smanji film za 10 min, pa nakon što nije uspio 20 min. I opet je dobio ništa. Film je i dalje imao oznaku koju su tad uglavnom dobivali porno filmovi. Napokon je odlučio namontirati opet film kakav je bio na početku sa svim scenama te je uz trud jednog svog prijatelja film dobio oznaku «R».

2) Hallmark and Atlas International (distribucijska companija) kad su počeli prikazivati film u Njemačkoj pokušali su film prikazati kao stvarni «snuf» film..

3) Mješavina crvene i plave hrane bojano sa sirupom od kramela je koršten za lažnu krv…

4) Film je zabranjen u Velikoj Britaniji već 30 godina.

5) Ime Krug je Craven dao i svom ubojici iz «Noćne more u ulici Brijestova» (1984) Freddyu Kruegeru, a prezime Collingwood je uzeo od imena svoje srednje škole.

6) David A. Hess koji je glumio glavnog negativca Kruga je kompozitor i sam je stvorio većinu muzike za film, također je napisao neke pjesme Elvisu Presley. Fred Lincoln koji u filmu glumi 'Lasicu' se poslije snimanja dao u porno vode kao režiser i dosad je snimio 250 filmova.

7) Zamjenik šerifa kojeg igra Martin Kove je poslije glumio u poznatoj policijskoj seriji «Cagney & Lacey» kao detektiv Vic Isbecki.

THE SCENA :
"- Estelle daje felacio Lasici (Fredu Lincolnu) i kad ovaj počne svršavati ona mu ga zubima otkine, te kad prereže vrat Sadie...isto tako brutalno silovanje dvije djevojke par scena prije."

subota, 15.04.2006.

Zombi kronologija u horor filmu

Kao vrlo važan dio horor žanra filmovi o zombijima su relativno mlad pod žanr, koji (gledajući njegove bliske rođake – filmove o vampirima i vukodlacima koji su svoje početke imali na samom osvitu stvaranja sedme umjetnosti) je u samo kojih trideset i nešto godina izborio svoje mjesto pod suncem, kao vrlo važan kotačić u filmovima strave i užasa.
Kad bih radio preciznu kronologiju filmova koji se bavi zombi žanrom onda bih ih odmah podijelio na vrijeme prije i poslije George A. Romera i njegovog epohalnog remek dijela i klasika «Noć Živih Mrtvaca». Iako je prije same prekretnice 1968 godine, kad se film počeo prikazivati u američkim kinima već postojalo par pamtljivih tzv. 'zombie' filmova kao što su :
«White Zombie» (1932) Victora Halperina, «I Walked with a Zombie» (1943) Jacquesa Tourneura i «The Plague of the Zombies» (1966) prava je stvar započela u godinama poslije booma koji je izazvao Romerov film. Zombiji prije toga su bili samo statisti u nabrojanim filmovima i sličnim produktima, a sam žanr je više ulazio u domene trilera nego dobrog starog horora (možda bi iz tog kluba ipak mogli isključiti «Kugu Zombija», jer su tu zombiji ipak malo drugačiji i važniji za cijeli zaplet filma). A da kažemo da su većina tadašnjih filmova obuhvaćali zombije kao žive ljude opčarane vudu magijom, a ne onakve kakve mi znamo – žive leševe koji žude za svježim ljudskim mesom.

Onda je na red došla 1968 godina koja je bila godina koja je kompletno promijenila horor žanr u potpunosti (šest godina kasnije će se dogoditi i drugi 'udar meteora' zvan «Teksaški masakr motornom pilom»). Te godine mladi i nepoznati Romero sa svojom malobrojnom ekipom snima prvi pravi 'zombi' film. Snimljen u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, sa jedva skupljenih 143 000 $ (zarada sa redistribucijom je iznosila 23 miliona $ !!), te u crnoj-bijeloj tehnici (ne radi atmosfere nego zbog jeftinijeg buđeta) i sa glumcima amaterima film vrlo brzo postaje kultnim, a sam režiser postaje kralj 'zombi' pod žanra. Sam Romero je kao veliki utjecaj na svoj film imao u knjizi (SF klasiku) - Richarda Mathesona – «Ja sam Legenda» (po kojem je i snimljen film sa Vincentom Priceom «The Last Man on Earth» (1964) i kojeg većina medija okarakterizraju kao 'zombi' film što on naravno nije, jer se radi o vampirima, baš kao u knjizi) i «Carnival of souls» (1962).
Film je publika dočekala sa velikim odobravanjem i ovacijama, no kritika je bila podijeljena u dva tabora i to u one koji su ga mlako ili negativno ocijenili kao previše mračno depresivan i pesimističan film, i one (vrlo mala grupica) kojima je film bio odjek socijalnog straha i žestoke kritike prema ratu u Vijetnamu (koji je počeo kopniti 1969 godine, povlačenjem američke vojske iz Vijetnama što je označavalo da je SAD doživjela još jedan poraz u ratu koji joj nije donio ništa dobroga i kojeg nije trebalo uopće biti). Također kritika nije bila baš oduševljena scenama kanibalizma i pojedinim izraženim 'gore' scenama, koje su za kraj šezdesetih ipak bile pomalo degutantne. Iako, je kritika prema filmu bila vrlo mlaka film je ubrzo dobio svoje sljedbenike i vrlo veliku vojsku obožavatelja.

No, sam odjek novoga pod žanra je ipak morao pričekati sljedećih deset godina (jedino dobro što se kroz to razdoblje dogodilo je bio Bob Clarkov «Children Shouldn't Play With Dead Things» (1972)). 1978 godine je Romero snimio drugi dio svoje Dead trilogije (po meni i najbolji) i pokrenuo sve sa mrtve točke. «Zora živih mrtvaca» je bila ovaj put odlično prihvaćena sa obje strane – kritike i gledalaca, a sam film je odaslao vrlo oštru kritiku potrošačkom društvu. Ipak, ovaj je put George bio bez Johna A. Russa kao scenarista (surađivali na Noći) zbog nekih nesuglasica (suradnju na scenariju je prihvatila Talijanska horor legenda Dario Argento) i baš zato Zora nema u naslovu Living Dead nego samo Dead.
Iste te godine kao direktan utjecaj na Europsku horor scenu Lucio Fulci snima posvetu Romeru i neslužbeni 'sequel' – Zombi (zvan još i Zombi II a. k. a Zombie Flesh Eaters, jer je Georgov film u Italiji bio preveden kao Zombi), koji je kasnije zaslužio i sve slabije nastavke. Fulci majstor i neosporni kralj 'gore' scena je uspio zombije napraviti vrlo realnima i vrlo odbojnima (za razliku od 'simpatičnih' Romerovih spodoba u kojima uvijek možete primijetiti par njih od kojih bi mogli izabrati svog favorite zombija), no ono što on nije u stanju je prikazati jest atmosfera u filmu (glumci šeprtljavo i drveno glume – posebice glumac koji igra ulogu Dr. Menarda, scenarističke rupe su vrlo izražene i film na trenutke postane uspavan). Film pamtim po dvije fenomenalne scene (kad se trska od vrata zabije Paoli Menard (Olga Karlatos) u oko i borba zombi versus morski pas pod morem) i par golišavih scena (topless pogled na prelijepo tijelo Susan (Aurretta Gay), te tuširanje Olge Karlatos), pamtljivoj depresivnoj muzici Fabia Frizzia.

Italiju, Španjolsku i donekle Francusku je zahvatio u razdoblju '79-'81 je pravi zombi bum. No, Fulci je svoju vladavinu potvrdio svojim možda i najboljim dijelom – The Beyond (1981) (aka «Seven Gates of Hell»), gdje su opet u glavnoj ulozi zombiji probuđeni magijom, a željni ljudskog mesa (u Zombiju je bio kriv vudu sa Kariba). Fulci je oko sebe opet okupio staru ekipu (Frizzi – muzika, a kao majstor šminke i efekata Giannetto De Rossi). Priča je bolje okakterizirana, scenarističke rupe su manje, a gluma probavljiva (jedino mi je smetala bljutava gluma glavnog glumca kojeg glumi Dave Warbeck i scenaristički glupi prikaz lika kojeg je glumio).
Film ima opet par pamtljivih i izrazito 'gore' scena (kad pas Dickie zakolje svoju gospodaricu Emily ili napad paukova) od kojih mi je najdraža kada dr. John MacCabe raznese glavu maloj djevojčici Jill (Maria Pia Marsala).
Svojstveno Fulciu film i nema baš neki logički sadržaj, nego je jednostavno spoj i niz vrlo uspjelih 'gore' scena sa kojim likovi i sve ostalo pada u drugi plan. Svi ti Europski filmovi se ipak ne mogu mjeriti sa Romerovim remek djelima, pa tako on 1985 godine snima «Dan živih mrtvaca» treći dio iz Dead serije, a i najslabiji u tom lancu. Taj dio je bio slab u prikazu glumačkih atributa glavnih glumaca (čitaj teško poistovjećivanje sa likovima), no specijalni efekti i šminka legende i starog Romerovog prijatelja Toma Savinija je najbolja do sada. Iako je u filmu glumačka ekipa razočarala (možda jedino Sarah Cardill bi mogla proći od cijele glumačke ekipe) zombiji su to 'iskoristili' i postale glavne zvijezde filma. Posebno bih istakao zombija po imenu Bub (Howard Sherman) kojeg sam uživao gledati u svakoj sceni filma…jednostavno legendarna interpretacija, a sama spoznaja da zombiji mogu učiti i raditi neke funkcije dovodi gledatelja u neku vrst nelagode (omjer je 1:400 000 u korist zombije naspram ljudi, a još počinju biti fizički jaki).

Ta ista 1985 je bila plodna za zombi filmove, ne samo zbog Georgovog trećeg sequela nego i zbog pojave dva isto tako fenomenalna filma – «Re-Animatora» Stuarta Gordona i «Povratka žive smrti» neponovljivog Dana O' Bannona (jedan od najboljih Holywoodskih scenarista – napisao Aliena, Tamna Zvijezda, Totalni Opoziv..).
Umjesto da kopiraju Romera, kao recimo Fulci, oni stvaraju svoj vrste zombija. «Re-Animator» se temeljio prema Lovecraftovoj priči i bazirao se na nanovo reaktiviranim leševima uz veliku pomoć medicine.
Uz sjajnu glumu tada mladoga Jeffrey Combsa i lijepu tečnost filma iskazao se i sam redatelj – Stuart Gordon, koji je konce filma držao od početka do kraja lijepo miješajući 'gore' efekte sa crnim humorom (što Brianu Yuzni i nije baš pošlo u nastavcima, moglo bi se reći da je čak bolje odradio treći dio Povratka žive smrti). Combs kao Dr. Herbert West je jednostavno briljantan i samom svojom pojavom zasjenjuje sve ostale glumce (to se najviše odnosi na nastavke). Jedini film koji bi i može povući paralele sa Frankensteinovom čudovištem…
Drukčiji pristup je imao O' Bannon u svom prvijencu (jedan od najboljih debija u povijesti horor žanra, možda uz sam bok Romerovom orginalu iz 68') koji je dodao neku novu notu u elemente horor žanra – crni slapstick humor. Nakon razlaza sa Romerom Russo je udružio snage sa O' Bannonom (nakon što je projekt napustio Tobe Hooper) i snimio snažan na trenutke pesimističan i depresivniji film nego što je to slučaj sa Romerovom Noći, jer od početka nam biva jasno da O'Bannovi zombiji ne mogu biti nikako pobijeđeni i uništeni. Film je obilovao odličnim specijalnim efektima, odličnim punk sundtrackom i neponovljivo izvrsnom glumačkom postavom na čelu sa – Jamesom Karenom, Clu Gulagerom, Don Calfom i mladim Thomom Mathewsom… Film je proslavio Linneu Quigley, a svi koji su gledali film znaju zašto to govorim. Uz sve navedeno priča o nervnom plinu Trioxinu 2-4-5 vojnom tajnom biološko-kemijskim oružjem, projektu koje je propao, a koji je pretvarao leševe u zombije koji se hrane ljudskim mozgovima (no ne i ljudskim mesom) je bila odlična, kao i sam depresivan i vrlo pesimističan kraj (kasnije je kraj kopiran u Resident evil fenomenu). Dvije najveće promjene koje su O'Bannovi zombiji imali su taj što su mogli trčati, govoriti, a metak u glavu ih nije nimalo usporavao, a sama spomen da se u filmu govori o Romerovoj Noći i da je to kao istinit događaj koji se u prošlosti dogodio je samo šlag na jednoj predivnoj torti.
Povratak je bio hit među mladima, pa je zbog tog uspjeha zaradio još 4 nastavka (četvrti i peti dio su išli direktno na video i nemaju puno veze sa originalom i njegova dva sequela)…

Vrata za eksploatiranje zombi filmova je napokon dao svoj puni zahvati i iz godine u godinu su mnogobrojni uradci ugledali svjetlost dana i mračnih dvorana.
Sljedeći naslov vrijedan spomena je djelo Mary Lambert«Groblje kućnih ljubimaca» (1989) rađen prema Stephen Kingovu romanu, koji nam je stvorio novu vrstu zombija – žive mrtvace opsesivno željne ubijanja živih (za razliku od Jasona recimo koji je ban na onoj nije/je granici). Film je lijepo razrađen i uhodan, a to sve uz odličnu i jezivu atmosferu, te je kao takav jedan od pet najboljih filmova prema Kingovu predlošku gledajući horor žanr naravno.
Baš kada Yuzina snima «Re-Animatorovu Nevjestu» (vrlo slab nastavak) Tom Savini stari Romerov frend dobiva zeleno svjetlo i od samog Georgea i producenata za remake «Noći Živih Mrtvaca» i po meni snima drugi najbolji zombi film svih vremena (poslije Povratka žive smrti). Sam film je da citiram Hitchcocka «isti princip priče u različitoj formi» (isto bi vrijedilo i za Carpenterovog Stvora) gdje je ta ista priča ispričana u novom ruhu i to vrlo impresivno na mnogo zadivljujućih načina :
- zombiji nikada impresivnije nisu izgledali (opet Savini i njegovi momci); depresivnost izvire u svakom kadru, a što se film više bliži kraju ta depresivnost prelazi u očaj i paranoju; glumačka postava je vrlo dobro birana i što je najviše pogođena – Tony 'Candyman' Todd kao Ben je prikazao karizmu u još jačem tonu nego odlični Duane Jones, isto vrijedi za no Patricia Tallman je odradila najviše posla glumeći heroinu Barbaru bez premca (lik koji stoji bok uz bok Lindi Hamilton u «Terminatoru 2» i Sigurneyovoj poručnici Ripley u serijalu Alien) i to je najveći napredak koji je sam film ispoljio svojom radnjom (uz odlični međusobni sukob i prepucavnja Ben – Harry Cooper).

I dok fanovi nove i stare verzije još i dan danas polemiziraju oko toga koji je film bolji, došli smo i do Peter Jacksonovog remek dijela (da to je onaj koji je snimio Gospodara prstenova) «BrainDead» (aka DeadAlive) iz 1992 godine. Bio mu je to prvi pravi film nakon «Lošeg Ukusa» (1987) Sam film govori o sinu Lionelu i o njegovoj posesivnoj majci, te njegovoj borbi da se otrgne od njene pre izražene 'ljubavi' i da njegova ljubav sa slatkom Paqitom zaživi bez ikakvih tajni pred ikim. Uz tu pripetiju sa svojom majkom, on se mora i boriti sa njenom tajanstvenom bolešću od koje se postepeno pretvara u zombija. Naposljetku na grbači jadni Lionel ima tucet gladnih zombija (na čelu sa svojom majkom, lokalnim grubijanom i svećenikom, te demonskom bebom) protiv kojih se bori u svojoj kući pri kraju filma. Jaksonov film obiluje 'gore' scenama i crnim slapstick humorom (ravan drugom i trećem dijelu Zle Smrti), a specijalni efekti su na velikom nivou gledajući mizeran buđet koji je film imao. I dan danas je taj film najkrvaviji film svih vremena (u sceni kad naš junak masakrira krdo zombija svojom kosilicom za travu (!!) potrošeno je više od 300 litara lažne krvi i jedni film koji je pokušao ali samo pokušao tu scenu nadmašiti je irski film «Boy Eats Girl» (2006)).
U devedesetim godinama još je jedino vrijedilo spomenuti «Cemetery Man» (aka Dellamorte Dellamore) (1994), a koji je za junaka imao čuvara groblja u interpretaciji Ruperta Everetta. Film se bazirao na talijanskom strip junaku i nama dobro znanom istraživači natprirodnih pojava Dylan Dogu (točnije film je uzeo neke dijelove iz stripa Dylan Dog «Smrt, Ljubav, Smrt» iz 1989)). Rupert je bio lik koji je ubijao one pokojnike koji su odlučili ustati i svojih grobova, te bih ih tako vračao svom vječnom miru.

U 21.stoljeće zombi filmovi su opet gubili slavu i zanimanje publike a sve zbog toga jer su raznorazni sumnjivi uradci dolazili direkt u videoteke. Tad se pojavio Boylov «28 Dana Poslije» i opet udario novi pečat ili da se bolje izrazim novu injekciju adrenalina u srce tog uvijek zanimljivog pod žanra. Iako, nije bio 'zombie' film imao je sve simptome i odlike pravog 'zombi' filma. Pošto je uz sjajne efekte, kameru i odlične glumce, te nadasve jezivu atmosferu popraćenu ugodnim soundtrackom film pobrao odlične kritike (samo neki kritičari su mu spočitavali Garlandov scenarij pun klišeja i vrlo razočaravajući kraj(??)) i imao odličan odaziv na box officeu, to je bio onaj vjetar koji je zapuhao u posustalom žanru horor filma.

Tako nam onda slijedeće godine dolazi i remake «Zore Živih Mrtvaca» koja odmah doživljava dobru prođu na box officeu, te otvara put posustalom i skoro zaboravljenom 'kralju' zombie filmova da snimi svoj četvrti po redu film iz Dead serije naslovljen «Zemlja Živih Mrtvaca».
Nova Zora je odlično funkcionirala i u efektima i samoj priči, te u odličnim glumcima (nadasve slatka Sarah Poley i uvijek odlični Whing Rhames), a sam početak je za anale horor filma (a tek na početnom creditsu spotovski redani dokumentarni isječci praćen Johnny Cashovom «When a Man Comes Around»), iako su neki fanovi negodovali da je film slabiji prema originalu iz 78' (slabiji je jedino u manjoj karakterizaciji likova) i da su trčeći zombiji ubili onu jezu filma.
Kod Romera su njegovi ljubimci ostali spori (sam je rako kako će uopće trčati kad su leševi koji se raspadaju), ali sad sa inteligencijom i sposobnošću učenja (uče pucati i služiti se oružjem(!!)). I opet imamo pregršt zombija koje pamtimo (Big Dady prije svega, zombi mesar, zombi navijačica i sam Tom Savini glavom kao zombi sa mačetom). Zemlja nije bila bolja od stare Zore i Noći (pa čak ni od Savinijeve Noći), ali je bila veliki pomak u pogledu na Dan, kako u pristupu likovima tako i u inovacijama u pogledu zombija.
Na tržištu se poslije toga pojavilo još nekoliko naslova no vrlo slabih performansi :
Australski «Undead», Irski «Dead Meat», američki «Zombie Honeymoon», «Dead & Breakfast»…te užasni «Dead Man Walking» i «Day of the Dead 2 : Contagium» i tako u valjda svijetlu budućnost u kojoj će se opet pojaviti dva tri odlična uratka…

utorak, 11.04.2006.

Zombiji - vrste filmskih nemrtvih

Evo nas i u drugom dijelu teme što obuhvaća - Zombije. Ovaj dio će se baviti filmskim zombijima. Pa da pođemo iz početka…
Najprije da obuhvatimo pojam što to znači zombi film. To je jedan od važniji pod žanrova horor filma, koji se već nekih skoro trideset godina ustoličio u žanru, točnije od Romerove Noći, i izborio za svoj dio kolača u filmovima strave užasa.
Svoju pravu prekretnicu žanr zombi filma je imao 1968. godine kad je George A. Romero snimio naizgled jednostavan, ali vrlo sadržajan i jak film «Noć živih mrtvaca» (jedan od rijetkih filmova koji je činio prekretnicu u horor žanru) sa nekim inovacijama koje su poslije bile mnogo puta blijedo kopirane. Romero nam je dao pravu indiciju što je to pravi zombi film i po tom kriteriju se valja ravnati kad govorimo o zombi filmu, a to je :

- zombi je reanimirani leš mrtve osobe
- ti mrtvi leševi hrane se živim bićima (ili su nasilni prema živim bićima)

To su osnovna dva najvažnija pravila, no ima i manjih pravila no ona nisu toliko važna za tijek radnje filma, a i lijepo je kad film uvede neku novinu što film čini posebnim. Moj primjer što ja ne smatram pravim zombi filmom je :

a) Karl Freundova «Mumija» iz 1932 godine – zbog toga iako je mumija u pravilu reanimirani leš, ono
je ipak oživljeno magijom (pomoću koje se tijelo regenerira i u stvari zbog te iste magije to klasično čudovište je u stvari postalo nanovo živa osoba koja u stvari i nije bila tehnički mrtva (u stvarnosti bih to mogao usporediti sa sporama koje ispuštaju neke vrste gljiva, koje mogu biti i po nekoliko stotina godina naizgled mrtve, a onda nanova zaživjeti kad se stvore određeni uvjeti; također sam se sjetio i tzv. Tutankamonovog prokletstva koje se povezuje sa smrću nekoliko znanstvenika koji su prvi otkrili njegovu do tada netaknutu grobnicu, a sve zbog virusa (napada najneotpornije čovjekove organe) koji je preživio 500 godina).

b) White Zombie (1932), I Walked with a Zombie (1943) - zbog toga jer je ovdje primjer o vudu
zombijima tj. ljudima koji su u stvari još živi no drogirani posebnim praškom (vidi blog prije ovog). U ovu skupinu bih uvrstio i The Serpent and the Rainbow iz 1988 godine.

c) Zla Smrt trilogija (1982, 1987 i 1993) – zbog toga jer se uopće tu ne radi o zombijima nego o
osobama koje su zaposjeli Kandarijski demoni, te su u stvari opsjednute osobe (tako bi se onda moglo nazvati i malu Lindu Blair u «Istjerivaču Đavola» da je zombi kad god ju demon Legija/Pazuzu opsjedne (sjetimo se scene okretanja glave za 180 stupnjeva i ranjavanje raspelom).

d) Svi Petkovi 13 i Noći Vještica – zbog slijedećeg, iako je Jason Voorhees vrlo blizu da ga
proglasimo nekom vrstom zombija on to u biti nije nego je jednostavno leš kojom vlada neka neobjašnjiva zla sila (tko nije pogledao XI dio iz serijala «Jason ide u Pakao» neka pogleda, jer mu je to najbolje objašnjeno pa se te teme neću uduboko dirati). Što se tiče legende Michaela Myersa (kojem je Jason mlađi brat/kopija) on je za života bio od malena opsjednut nekim zlom koje porijeklo vuče još od vremena druida (pogledati III dio iz serijala «Sezona Vještica»), a koje mu je davalo veliku moć zacjeljivanja (sad se odmah sjetim Hulka i Wolverina, koji su opet najbliži toj moći).

e) Warning Sign (1985), 28 Days Later – zbog toga što su u stvari to živi ljudi zaraženi nekim virusom
i moguće ih je ubiti ili usporiti jednim metkom bilo gdje u vitalnu točku (a ne samo u mozak kao u pravih zombija). Hoću reći to su isti ljudi koji nikada nisu ni umrli, nego zaraženi bolešću zbog koje polude i ubijaju nezaražene ili ih pokušavaju zaraziti. Posebno 28 Dana Poslije za koji sam i ja pomislio da je britanski zombi film, a i tako se je oglašavao u recenzijama i u reklamama, ali sa velikim žaljenjem moram reći da film nije NIJE zombi film iako ima skoro sve elemente jednog čistokrvnog zombi filma (pandemija, grupica nezaraženih protiv zaraženih, trzavice među grupom), no najvažniji elementi nisu zadovoljeni – zaraženi se ne hrane ljudskim bićima (nego su nasilni i agresivni, a ponekad čak i namjerno više vole zaraziti nego ubiti), iako su vrlo brzi i brojni vrlo su ranjivi (napad zaraženih na vilu gdje su se stacionirali vojnici i naši junaci). Isto vrijedi za Warning Sign jer ako se malo bolje pogleda mora da je taj film imao nekog utjecaja na Boyleov film uz naravno Romerove filmove (u Warning Signu je čimbenik koji normalne ljude pretvara u zaražene jedna vrsta bakterije koja je razvijana kao biološko oružje firme «Biotek», a u 28 Dana Poslije je krivac neka vrsta eksperimentalnog virusa bjesnila koji je sa čimpanza prešao na čovjeka ljudskom glupošću).

f) Night Shadows a.k.a Mutant (1984), Life Force/Svemirski vampiri (1985) – zbog toga jer su tu u
ulozi opet neka vrsta mutiranih ljudi, ali ovaj put ne zbog virusa nego zbog drugih čimbenika. Oba filma imaju više dodirnih točaka sa vampirskim ili vanzemaljskim filmovima. U oba filma živi ljudi su pretvoreni u 'žive' mutirane ljude koji se pretvaraju u krvožedne krvopije (više u Mutantu gdje ljudi imaju na dlanovima neke pipke pomoću kojih sišu ljudima krv, a sve zbog nepoznatog toksičnog otpada, dok se u Svemirskim vampirima radi o nekoj nepoznatoj vrsti vanzemaljaca čiji je brod nađen u Halleyevoj kometi tijekom svemirskog istraživanja i koji zaraze skoro cijeli London, te pretvore ljude u nešto između vampira i zombija).

Možda se neki od vas neće složiti sa iskazanim, ali ja sam vam priložio svoja uvjerenja. Sada ću objasniti i zašto smatram slijedeće filmove pravim primjerom zombi filma :

1) Romerova tetralogija (Noć 68, Zora 78, Dan 85 i Zemlja 05) – neću puno trošiti riječi na ove
klasike, jer je George takoreći stvorio žanr zombi filma. Tu imamo sve prave odlike zombi filma : neobjašnjiva pošast, oživljeni leševi koji se hrane ljudskim mesom, ubiti ih možeš samo ako im uništiš mozak ili odvojiš glavu od tijela, iako su spori njihova brojnost je njihovo naj jače oružje, ugriz im je fatalan i osoba se u najmanjem mogućem roku pretvara u zombija, izolirana grupica živih ljudi, nesloge i svađe među grupom. Također se ista stvar događa i u fenomenalnim remakovima «Zori živih mrtvaca» (2005) i Savinijevoj Noći živih mrtvaca iz 1990, te nelošem trash filmu «Dead Next Door» (1988). Simptomi zomizma u filmovima ili su nerazjašnjeni ili se samo nagađaju – od radijacije do svemirske prašine i sl.

2) Re-Animator (1985) i nastavci (90 i 04) – izvrstan film koji je rađen prema kratkoj noveli H. P.
Lovecrafta legende pisanih priča strave i užasa (u knjizi su zombiji puno strašniji i sablasniji). Filmovi koji su izrodili Jeffreya Combsa u veliku zvijezdu B horor filmova (te također veliku zvijezdu malih ekrana). Ovdje nisu prikazani tipični zombiji, jer ne jedu ljudsko meso, a možeš ih ubiti kao i ljudsko biće. U stvari oni su neka čudna mješavina vudu zombija i živih leševa, koji su isti poput živih bića, no vrlo nestabilni, destruktivni te vrlo nasilni prema živima, te jake nadljudske snage sa kojom mogu čovjeka prepoloviti napola, a otkinuti koji ud ili glavu nije neki veliki problem. Ova vrsta zombija se vraća u život pomoću tajanstvene zelene tekućine koju je razvio Dr. Herbert West (Combs), a koja djeluje na nanovu reanimaciju svježeg leša tj. lešovog mozga koji ponovo vraća neke osnovne funkcije, a kod stvarno svježih tijela (čitaj tek umrlih subjekata) ponekad se dogodi da se osobi vrati svijest, razum i sva sjećanja (primjer je Dr. Carl Hill). Westova epohalna tekućina ipak ne djeluje na leševe koja su u prošlosti imali problema sa srčanim manama ili u gorem slučaju mozgovnim funkcijama.


3) Povratak Žive Smrti trilogija (85, 88 i 93) - Moj najdraži zombi film i Dan O' Bannonov prvijenac (on
je idejni tvorac Xenomrfa u «Alienu»), koji je pomaknuo onu depresivnu sliku koji je započeo Romero u svojim filmovima (Dan je izdao svoj film u isto vrijeme kad i Romero svoj Dan živih mrtvaca, te bio pokopan na box office blagajnama). Film ima fenomenalnu priču (uz najbolji soundtrack u nekom horor filmu) te dobre stare zombije, ali ovaj put u novom ruhu : nisu spori nego brzi i trče za svojim žrtvama, ne jedu ljudsko meso nego samo mozak (Brain!!!We need fresh brain!!!), leševi su neuništivi tako ih niti metak u mozak ne zaustavlja (a spaljivanje ne dolazi u obzir), kod ovakve vrste zombija ne gubi se moć rasuđivanja i prosuđivanja, te verbalne i vizualne funkcije ostaju u istom rangu i poslije nakon što žrtva postane zombi. Za zombifikaciju leševa je kriv plin Trioxin 245. (*namjerno nisam spomenuo 4 i 5 dio jer su shit!).

4) Pet Sematary (1989) – ovdje imamo vrstu zombija koji isto tako ne jede ljudsko meso, ali dobiva
neutaživu želju za ubijanjem živih bića. U ostalim funkcijama iako su mrtvi isti su poput živih bića, a razlog njihovih oživljavanja je stara indijanska posvećena zemlja, gdje su je bilo indijansko groblje. Tipični primjer mješavine Povratka žive smrti i Reanimatora. (*nastavak iz 1992 je isto shit!)

5) Zombie (1979), Children Shouldn't Play With Dead Things (1972) – ovdje su opet na snazi
tipični zombi filmovi, koji su direktno povezani sa vudu magijom i tu imamo spore mesa željne zombije (za ljubitelje 'gore' efekata Zombie i (Seven Doors of Death/The Beyond) (1981) ima na pretek), koji su probuđeni zlom vudu magijom.

Eto i taj smo dio dovukli kraju, a za završni čin ove male povijesti zombi filmova i činjenica ćemo se pozabaviti kako je tekla povijest zombi filma od njegovih stidljivih početaka do današnjih dana, kad svakih par mjeseci izađe na tucet što neloših što odličnih, pa i shit uradaka… Zato do skorog viđena horor fanovi i ljubitelji stave i užasa puno pozdrava od braće Frog….

nedjelja, 09.04.2006.

ZOMBIJI - fenomen horor žanra i vudu religije

Uz vukodlake i vampire najdraži likovi strave i užasa. Pa, da kažemo najvažnije činjenice i osnove u pogledu njih kao fenomen koji obogaćuje literaturu i film kroz žanr horora. Braća Frog predstavlja...

Zombiji - sve što ste željeli znati

Slika pravog (??) zombija Felicia Felix - Mentor (umrla 1907 godine od groznice, a ova slika je slikana 1937 godine).

Prva pojava riječi zombi dolazi negdje početkom 18 stoljeća sa Haitija i zapadnog dijela Afrike, gdje prevladava vjersko - religijski kult vudu (eng. voodo). Vudu je nastajo spajanjem dviju vjerskih tradicija - katoličke i crnačke tradicionalne religije kojoj korjeni sežu više od 6000 godina unatrag. Najveću populaciju kult doživljava u vrijeme kad se počnu dopremati robovi sa Haitija, Antila, Nigerije i drugih dijelova zapadne Afrike u južne dijelove Sjeverne Amerike. Najrasprostranjeniji je na područiju Louisiane.

Riječ zombi na kongoanskom nzambi (koja je pak nastala od riječi zumbi što znači fetiš) znači bog i bilo je ime božanstva u obliku pitona (nikako ga miješati sa sličnim zmijskim božanstvom - svetom zmijom mudrosti Danbhalah Wedo Ye-H-We). Ime tog božanstva u obliku pitona je bilo Li Grand Zombi (tako se zvala zmija poznate svećenice iz New Orleansa Marie LaVeau).
Vudu obavljaju svećenici (svećenici bijele magije):

1. Houngan - muškarac svećenik
2. Mambo - žene koje također obnašaju svećeničku dužnost, gdje je u pravilu moć svećenice veća i jača
nego u svećenika
3. Bokor - haićanski vudu svećenik iste jakosne moći kao hunangan i mamba, samo što on svoje usluge
naplaćuje

Imamo 2 vrste zombija :

1. Vudu zombiji - Podrazumjeva osobu drogiranu posebnim praškom koji sadržim mnoge sastojke, koji
sadrže toksine vrle otrovne po čovjeka (najjači je neurotoksin iz "puffer" ribe koje japanci zovu fugo). Prašak droga tako jako paralizira osobu ili žrtvu da ona izgleda kao mrtva, jer su joj naočigled prestale sve životne funkcije. No, to je samo naizgled tako, jer je žrtva živa iako su joj životne funkcije dovedene na minimum (nešto kao kod fakira u Indiji i na Tibetu kad meditiraju, kad su im otkucaji srca svedeni na 20-25 otkucaja u minuti). Kad se žrtva probudi iz tog stanja sličnog komi, izgleda kao da je uskrsla iz mrtvih.
Tako drogirani ljudi nemaju svoju volju nego su pod neosporivom voljom i kontorlom 'zlog čarobnjaka'.
Ti zli čarobnjaci koji se zovu - caplatas, bave se crnom magijom. Ti 'ljevoruki voduni' bave se onim dijelom aktivnosti koje izbjegavaju honungani i mambe, jer su ti rituali vrlo opsani po život.

Osoba koja je postala "zombijem" (primjer je ranije spomenuta Felicia ...vidi sliku, a uz nju jedini primjer zombija je slučaj Clairviusa Narcissa koji je umro 02. 05. 1962 god. od groznice, a pojavio se opet u zombiniranom stanju 1980)vrlo se rijetko vraća u normalno stanje, no iako se vrati jer je imala jaku volju i duhovnu snagu onda ima izražene zdrastvene poslijedice - bilo fizičke (gubitak kliaže), bilo psihičke (traume poput - nesanica, noćne more, priviđanja, autizam, povremeni škovi i komatoidna stanja, mjesečarenje).
Iako je bilo priča da caplatasi mogu oživjeti i leš, vrlo je malo vjerovatno i znanstveno nemoguće (problemi oko rigor mortisa, brzo raspadnje živčanih stanica već nakon 15 minuta nakon smrti dotične osobe). Zato drogirane osobe trebaju biti otkopane u vremenskom rokuod 8 sati ili bi pokopani umro od asfikacije (pomanjkanje kisika).
Saznanja o prašku drogi zvan 'coup de poudre' - fra. napad prahom (saznanja otkrio američk biolog i etnobotaničar kanadskih korijena Wade Davis, koji istražuje na Haitiju "slučaj zombi" još od 1982 godine):

1. TETRODOTOKSIN - formula C11H17N3O8 (anhydrotetrodotoxin 4-epitetrodotoxin, tetrodonic,
TTX). Smrtonosna doza za ljude 5 do 8 mikrograma po kilogramu tjelesne mase osobe. Manje od pola miligrama može ubiti čovjeka. Spada među najjače toksine znane čovjeku (jedino palytoksin i određeni bakterijski proteini endotoksini su jači).
Prvi put izoliran 1909 godine (genus Hopalochlaena). 1200 puta jači od cijanida, a 160 000 puta jači od kokaina (kao antibiotik).
Otrov se može naći kod Plavo Prstenaste hobotnice (točnije kod 4 vrste), nekih vrsta žaba i salamandera.
Tetrodotoksin je nervni otrov koji uzrokuje brzu i potpunu paralizu. Taj specifični otrov koji imobilizira osobu uzima se kao dodatak iz jedne vrste ribe.
Ta riba je poznata pod imenom Puffer fish (japanci je zovu "fugu"). Pa da kažemo nešto i o samoj ribi :

Kingdom : Animalia
Phylum: Chordata
Subphylum: Vertebrata
Class: Actinapterygii
Order: Tetraoodontiformes
Family: Tetraodontidae

Puffer fish je kao što vidimo iz obitelji Tetraodontidae (ima ih 185 znanih vrsta, a od toga 38 se može naći u Japanu). Oči i unutarnji organi (najviše jajnici i jetra)sadrže toksični otrov. Meso joj je usprkos otrovu velika delicija, no nažalost samo u Japanu i okolnim Azijskim zemljama. Ribe same ne proizvode taj otrov nego jedna vrsta bakterije (Pseudoalteromonas tetraodonis) koja se nalazi u njima, točnije bakterija se nalazi na njihovoj hrani koju jedu.
Jedna otrovna riba može ubiti i 30 ljudi, a kuhanjem otrov ne gubi na svojoj ubitačnoj snazi (zato u Japanu dosta ljudi zna umrijeti nakon konzumacije nestručno spremljenog jela, što se sve manje događa jer jedino specijalno uviježbani kuhari sa pripadajućom dozvolom imaju pravo spremati puffer fish meso).
U dotičnoj ribi se može u manjoj mijeri nači i Saksitoksin, koji uzrokuje neurologične simptome - mnogobrojna trzanja usta i usana (biointoksikacija).

2. BUFOTOKSIN - Drugi je sastojak bila tekućina koju izlučuju žlijezde na koži otrovne vrste žaba Bufo marinus, koja je sadržava jak anestetik i halucinogeno svojstvo.

Bufo marinus - morska krastača (druga znanstvena imena u znanstvenoj literaturi : Rana marina, Bufo
gigas). Uobičajeno ime: Marine toad, Giant toad...

Kongdom: Animalia
Phylum: Chorada
Subphylum: Vertebrata
Class: Amphibia
Order: Anura
Family: Bufonidae
Genus: Bufo
Species: Bufo marinus

Slična vrsta joj je Bufo terrestris. Morska krastača naraste od 15 do 23 cm, teži do 90 dkg, a jedna je od tropskih vrsta i jedno od 100 najgorih vrsta koje se velikom brzinom šire te svojom velikom populacijom ugrožavaju ravanotežu u životinjskom svijetu. Brani se od predatora tako što sa podušnih žlijezda zna 'opaliti' veliki mlaz bufotoksina. Smrt nastupa u roku 15 minuta zbog srčanog zastoja. Uštrcani otrov kad se žaba brani od napadača može ući kroz membrane sluznica kao što su oči, usta i nos, kod ljudi izaziva intezivnu bol, te trenutnu slijepoću.
Koža sadrži tri sastojka koja čine žablji mliječni otrov (nalazi se u podušnim žlijezdama) toliko efikasnim i otrovnim: biogenic amines, bufogenine i bufotoksin.
Jedan od njihovih najvećih efekata je da su vrlo jak analgetik - daleko jači od kokaina.

3. ATROPIN i SKOPOLAMIN - treći dio sastojka se sastoji od dvije suspstance, koje se dobijaju iz
biljke Datura stramonium (zvana još i Jimsweed, loco weed, Angel' Trupet, Devil's Trupet, Jimova trava, Anđeova truba, luda trava, đavolova truba). Biljka vuće porijeklo iz Indije, a član je tzv. "of the potato or nightshade family of plants" (kao što su Belladonna i Mandrake). Svi dijelovi biljke su otrovni, no najveću koncetraciju toksičnog otrova ima u sjemenkama, plodu i listovima. Glavne supstance u biljci su alkaloidi - atropin i skopolamin (također nađeni i u velebilju).

Atropin - se koristi u liječenju Parkinsonove bolesti, probavnih čireva, proljeva, bronhijske astme.
Također se liječi u trovanju nervnim plinom.

Skopolamin - je dostupan u ljekarnama na recept za liječenje mučnine (izazvane vožnjom), također
ponekad se koristi kao zamjena za heroin.
Popušeni ili pojedeni sjemenje, lišće i cvijetni nektar izazivaju veliki doživljaj kod konzumenata što uključuje :
delirij, zablude, halucinacije, dezorijentiranost i traljav govor. Često konzumenti ne sjećaju se tog iskustva. u antičkoj medicini koristila se kao lijek za : ludilo, epilepsiju, melankoniju, a kao sastojak za - opekline i reumu.
Simptomi trovanja biljkom : neprestana žeđ, glavobolja, povraćanje, groznica, visoki krvni tlak, suhe sluzne žlijezde, teškoće pri disanju i gutanju, zamagljen vid, fotofobija, hipertermija, zbunjenost, halucinacije, nemir, nasilno ponašanje. Efekti se pojavljuju nakon 30-60 minuta. Trajanje od 24 do 48 sati zbog toga što tijelu treba više vremena za proces probavljanja. Već i manja doza od 5 grama može biti smrtonosno za dijete.
Datura stramonium pripada obitelji Solanaceae, a naraste u visinu do 2 metra; toksični princip - Tropinski alakloidi. Biljka (datura se na arapskom zove i Jozumatal) sadrži također i hiosciamin, a uporadba joj je u : medicinske svrhe, afrodizijak, psihotropski ili vjerski.

Slično otrovno bilje : velebilje (Atrope belladonna), mandragora (Mandragora officinarum), bunika (Hyoscyamus niger).

Eto, to bi bilo sve vezano uz vudu zombije. Štivo za pročitati na tu temu :
- "Voodo" u izdanju zagrebačke naklade
- "Magija" Thomasa H. Knighta
- " The serpent and the rainbow" (1985) i "Passage of darkness : The ethnobiology of the Haitian zombie" (1988) Wadea Davisa

2. Filmski zombiji - no o njima čemo u nastavku...

John Carpenter's THE THING (1982, Universal Studios)

Stvor je remake starog crno-bijelog SF klasika "The Thing from another world" iz 1951 godine (iako svugdje piše da je režiju potpisao malo poznati Christian Nyby, prava je istina da je film uz produkciju režirao legendarni Howard Hawks (slična situacija kao u Poltergeistu, čitaj režija Tobe Hoper, a produkcija Steven Spilberg)). Također film je jedan od rijetkih primjera gdje je remake bolji od orginala (no ovo ne znači da je crno bijela verzija loša, dapače kod mene a i na raznim top listama na netu upada među 10 najboljih SF klasika) što isto tako dokazuje koji je potencijal bio u to vrijeme tada još mladi John Carpenter (sjetimo se samo Noći Vještica, Magle, Oni žive...).
Film se bazira na kratku novelu Johna Wooda Campbella Juniora (1910 -1971) "Who goes there?" iz 1938 godine, koju je za scenario obradio Bill Lancester (trebala mu cijela godina za savršeni scenarij).
Samom Carpenteru je to bio prvi film sa velikim buđetom i prvi film kojem nije radio scenarij, te prvi iz njegove (kako on to zove) Apokaliptične trilogije (drugi je "Princ Tame" (1987), treći "PLanine Ludila"(1995)). Stvor je također jedan od rijetkih Carpenterovih filmova, gdje on nije imao prste u soundtracku nego 'El Maestro' Ennio Morricone (omiljeni suradnik Sergia Leonea u njegovoj "Dolarskoj trilogiji").
Uz jedva prikupljeni buđet od 10 miliona $ najveće porođajne muke je imao Rob Bottin (i njegov pomoćnik Alfred Whitlock) sa rekvizitima. Onima kojima je Bottin slabo poznat reći ću da je on uz Stana Winstona (također uz prijateljski poziv Bottina pripomogao na fenomenalnoj "Dog Canell" sceni *hint* pogledajte huskia kojeg McCready prvog upuca, jer je mehanička lutka) najpoznatija i legenda specijalnih efekata (dobio Oscara za najbolji specijalni efekt u film "Američki Vukodlak u Londonu" Johna Landisa i to za "Jackovu transformaciju iz čovjeka u vukodlaka".
Troškovi za specijalne efekte su bili enormno visoki u to doba i iznosili su 1,5 miliona $, a izrađivali su se skoro godinu dana. Ne zanemarimo to da je Bottin sam radio na projektu 7 dana u tjednu tijekom cijele operacije, te kad je napokon film bio dovršen prijavio se u bolnicu radi psihičke isrpljenosti (možda je tome pridonijelo i to što je prvotni model odvajanja Norrisove glave (vrat i glava) završio u velikom požaru gdje je rad od nekoliko mjeseci nepovratno otišao u dim, no na sreću nitko od njegovih 40 suradnika nije nastradao).
Sa ovim završavamo prvi dio recenzije, a sada se osvrnimo na sami film i monstruma :

Film je pušten u kina 25. 06. 1982 godine.
Trajanje: 109 minuta
Buđet: 10 miliona$
Zarada: 13 miliona$
Nagrade :
1983
- nominacija nagrade Saturn za najbolji horor film
- nominacija nagrade Saturn za najbolje specijalne efekte (Rob Bottin)
- nominacija nagrade Razzie za najgori muzički broj/Worst musical score (Ennio Morricone)

Sadržaj filma:
- Antartika 1982 godine, prvi tjedan početak zime. Na američkoj istraživačkoj stanici br.31 Nacionalnog Instituta za naučna istraživanja počinju se događati čudne stvari kad 12 članova stanice budu napadnuti od strane njihovih norveških kolega, koji su sumanuto proganjali huskie psa. Jedan od norvežana strada u nesretnom slučaju, a drugi biva ubijen od strane menađera stanice Garrya. Misleći da su dva Norvežana poludjeli od izolacije doktor Cooper i pilot McCready odlaze provjeriti što se to dogodilo sa preostalim norvežanima. Ubrzo tamo pronalaze uništen norveški kamp i samo jednog člana stanice, koji si je na užasan način oduzeo život britvom za brijanje. Tamo pronalaze i neidentificirani deformirani leš, kojeg ponesu sa sobom. Ubrzo saznaju da je pas zaražen, a da je leš zampravo vanzemaljski organizam koji je prije 100 000 godina bio zaleđen kojeg su pronašli norvežani. Problem nastaje kad se vanzemaljac odledi i počne preuzimati jednog po jednog člana. Organizam savršeno oponaša druge oblike života, nakon što ih apsorbira, tako da se 'zaraženi' čovjek ne može razlikovati od nezaraženog. Napetost i sumnjičavost među članovima postaje nategnuta i vrlo oštra, nepovjerenje raste jer se više ne zna tko je tko, a tko Stvor. Nada sve više kopni kako se jaka oluja sve više približava, a sa njima i vrlo niske temperature. Tko će preživjeti naredne sate sa organizmom koji ubija iz mraka...

Članovi "Postaje 31" :
- McCready....Kurt Rusell - pilot helikoptera (NEZARAŽEN)
- Childs..... Keith David - glavni mehaničar (NEZARAŽEN)
- Blair.......Wilford Brimley - glavni biolog (ZARAŽEN)
- Nauls....T.C. Carter - kuhar (UBIJEN?)
- Palmer.... David Clennon - pomoćni mehaničar (ZARAŽEN) II žrtva
- Bennings... Peter Maloney - meteorolog (ZARAŽEN) III žrtva
- Clark... Richard Masur - održavatelj psetarnice (UBIJEN)
- Garry... Donald Moffat - šef stanice (UBIJEN)
- Fuch.... Joel Polis - asistent biologa (UBIJEN)
-Windows... Thomas G. Waites - radiooperator (ZARAŽEN) IV žrtva
- Norris... Charles Hallahan - geofizičar (ZARAŽEN) I žrtva
- Cooper...Richard A.Dysart - psihijatar (UBIJEN)

ZANIMLJIVOSTI U VEZI FILMA ( TRIVIA ) :

1.) Stvor je jedan od onih rijetkih filmova koji ima likove samo jednog spola (Dobar, Loš, Zao; Pakao na Pacifiku i slični...) U cijelom filmu nema niti jednog ženskog lika, osim što se na početku može čuti ženski glas iz kompjutera (glas Adrienne Barbeau tadašnje Carpenterove žene), dok MacReday igra šah sa njim.
2.) Prvotno je film trebao snimiti Tobe Hooper (napisao scenarij za samo četiri tjedna).
3.) Carpenter se pojavljuje u cameo ulozi (u sceni Norveškog dokumentarca).
4.) Film kad je pušten u kina bio je zabranjen u Finskoj.
5.) Radnja orginalnog filma iz 1951 godine se događa na Sjevernom polu, a u Carpenterovoj verziji se radnja odvija na Južnom polu.
6.) Donald Pleasance je bio orginalan izbor za ulogu Blaira, no zbog bolesti i svađe sa J. Carpenterom odustao od te uloge.
7.) Na početku filma Norvežanin sa puškom viče na Norveškom :

8.) Norveški pas u filmu se zvao Jed. Bio je polu huskie/polu vučje pasmine. Jed je bio vrlo poslušan, nikad nije zalajao tijekom snimanja svojih scena i svaku scenu je odradio precizno po uputama svog trenera iz prvog
puta.
9.) Kada krupni plan prikaže ploču sa natpisom « Nacionalni znanstveni institut Sjedinjenih Država, stanica 4»,
vidi se i natpis «Smokey the Bear» (Medo Smokey).
10.) Da bi što realnije prikazali Antarktičku hladnoću filmska ekipa je temperaturu smanjila na samo nekoliko
stupnjeva ispod ništice u unutarnjim interijerima studija u Los Angelesu, dok je vanjska temperatura bila 2,5
puta veća.
11.) U sceni kada Copper ostaje bez obje šake, korišten je dubler (koji je u stvarnom životu imao amputirane
obje šake) sa maskom nalik liku kojeg je dublirao. No, potresna scena je tako djelovala na gledatelja, da je
on samo bio prikovan pogledom na odgrizene ruke od strane Stvora, a maska je ostala neprimijećena (imala
je neke nedostatke).
12.) Norveški kamp na koji dolaze Copper i MaCready na početku filma su u stvari ostaci razrušenog američkog kampa sa kraja filma. Tko je Carpenter uštedio na gradnji još jednog kampa.
13.) Universal Pictures su dali 15 miliona $ za cijeli buđet, no film je snimljen za samo 10 miliončića $.
14.) Film je zaradio 13 miliona $ i sa tom je svotom dobro podbacio na box officu, te nije ispunio studijska očekivanja.

THE SCENA : - Copper započinje reanimaciju Norrisa (koji je doživio srčani udar u naguravanju sa McReadyem i Naulsom) pomoću respiratora. Nakon prvog neuspjelog pokušaja, požrtvovani doktor opet pokušava. Nesretni 'Doc' gura svoje ruke u ono što je malo prije predstavljalo Norrisova prsa, a pretvorila su se u velike ralje sa mnogo zubiju oštrih poput britava. Tad svi otkrivaju da je Norris bio stvor (imitacija), no sve je kasno za psihologa, jer ždrijelo vanzemaljskog organizma mu odgriza obje šake, a ostale članove prizor prestravljuje, te baca u očaj i paranoju…

VRIJEME DOGAĐANJA
(prema vremenu u filmu tj. većinom satu u rekreacijskoj sobi, prema scenariju, ipak neko vrijeme nije označeno, a za njega se zna da se po redoslijedu događaja događa sljedeći dan)

DAN 1
8.25 h Članovi se odmaraju u rekreacijskoj sobi; MacReady igra šah u svojoj kolibi
8.30*h Norveški helikopter prelijeće postaju; Pas-Stvor stiže na «Outpost 31#»
9.36 h Norveški leš leži na stolu za ping-pong; diskusija što dalje
9.55 h MacReady i Copper odlaze u Norveški kamp
11.00*h MacReady i Copper stižu u Norveški kamp i vrše inspekciju
12.30 h Pas-Stvor napada svoju prvu žrtvu (Norris najvjerojatnije - gledajući sjenu)
14.00*h MacReady i Copper se vraćaju na svoju postaju «Outpost 31#»
Odmotavanje i početna inspekcija spaljenog neidentificiranog leša
Autopsija Norvežanina i neidentificiranog leša sa Norveške postaje
19.00 Članovi se odmaraju u rekreacijskoj sobi
19.05*h Clark zatvara imitaciju psa


DAN 2

4.30 h Imitacija psa napada ostale pse u psetarnici; Članovi otkrivaju uljeza
Prije podne Autopsija imitacije psa i drugih napadnutih pasa; diskusija između ljudi
Prije podne Pregled norveških traka i kazeta, te spisa
Prije podne MacReady, Norris, Palmer kreću prema mjestu udesa svemirskog broda
Prije podne MacReady, Norris, Palmer ispituju nepoznatu vanzemaljsku letjelicu
Poslije podne MacReady, Norris, Palmer se vraćaju na svoju postaju «Outpost 31#»
Poslije podne Žučne rasprave i diskusije o pronađenoj vanzemaljskoj letjelici
17.36 h Blair vrši kompjutersku simulaciju i kalkulira o mogućoj zarazi Stvora
Večer Premještanje deformiranog leša (Stvora) u ostavu postaje
Večer Bennings ubijen; Nedovršena imitacija Benningsa spaljena
Večer Blair pomućena uma čini diverziju na helikopterima i u sobi za radio –
vezu; Ubrzo savladan od strane McReadya i ostalih


DAN 3
Prije podne Blair zaključan u alatnicu
Prije podne Otkrivene uništene zalihe krvi, koje bi mogle biti zaražene
21.20* h Zalihe krvi uništene spaljivanjem; MacReday drži svoj govor
21.35 h Copper, Garry i Clark drogirani i dobro svezani u sobi za rekreaciju



DAN 4
Nema događaja tog dana u filmu

DAN 5
20.30*h MacReday snima svoju traku
21.00*h Fuchs biva ubijen
22.05 h MacReady organizira potragu za Fuchsom; Idu on i Nauls
22.50*h Childs i ostali daskama zapečaćuju sve ulaze u postaju
23.20*h MacReady upada na silu i preuzima komandu nad društvom i stanicom;
23.20*h Imitacija Norrisa se otkriva, ubija Coppera, te na kraju biva spaljena

DAN 6

00.26*h MacReady naređuje svima da se vežu u sobi za rekreaciju
00.28 MacReadyja napada Clark, kojeg Mac ubija Garryevim revolverom
00.43 h Pomoću krvnog testa MacReady otkriva da su leševi Clarka i Coppera nezaraženi; Sljedećim testovima
kao ljudi prolaze Nauls, Windows, dok se Palmer otkriva kao Stvor
00.49 h Palmer teško ranjava Windowsa i on tim činom biva zaražen; obojica spaljeni bacačima plamena od MacReadyja; Child i Garry nisu zaraženi
01.10*h Otkriva se da Blair nije u alatnici
01.15*h Alatnica i polu napravljeni izvanzemaljski brod uništeni
01.30 Buldožer uništava sobu za rekreaciju
01.40*h Započinje uništavanje postaje «Outpost 31#»
02.00*h Konačni obračun sa Blair-Čudovištem; Garrya ubija Blair, te možda i Naulsa, koji je nestao, a preživljavaju MacReady i Childs

(svi sati obilježeni * su približni vremenu događanja)


ZAKLJUČAK : - Film koji je po meni ispoljio najružnije i najsmrtonosnije čudovište na filmskom platnu. Kultni film Johna Carpentera (režirao još neka kultna ostvarenja poput : Noć Vještica, Napad na policijsku stanicu, Maglu, Oni žive..), kojeg su svjetska publika i kritičari hladno primili (što se vidjelo na box-officu). No, ljudi su varljiva bića (pogledajte samo primjer «Bladerunnera», koji ima istu sudbinu kao «Stvor»), pa je svima film sa godinama sve bolji, a već je duže vremena na popisu kultnih filmskih ostvarenja u SF okružju.
Krećući od same ideje da postoji takav smrtonosni organizam, ulijeva nam jezu i bespomoćnost od prve minute kad vidimo sve mogućnosti vanzemaljskog bića, jer gledajući druga svemirska čudovišta (Predator, Xenomorph, Monstrumi Čupavci, T-Rex..itd) vidimo da niti oni koliko jaki bili nemaju nikakvih šansi protiv takvog protivnika.

Carpenter je uspio prikupiti vrlo jaku ekipu kako glumaca tako i majstora specijalnih efekata. U filmu je naslovnu ulogu glumio jedan od Carpenterovih stalnih tzv. kućnih glumaca Kurt Rusell (zvijezda takvog kalibra svojim je nastupom u filmu B-produkcije mogla izvući maksimum na box-officu), ali zasluga nije ništa manja i kod drugih glumaca koji su odglumili upečatljivo svoje uloge.
Majstor specijalnih efekata Rob Bottin (radio specijalne efekte na mnogo filmova : Totalni opoziv, Gremlini..itd. te za spot Michaela Jacksona «Thriller») se mnogo namučio sa svojim rekvizitima i zamislima, koje je radio prema briljantnim skicama (storyboarda) Michaela Plooga. Uz malu pomoć Stana Winstona uspio je svoje vizije dovesti skoro do savršenstva (kažem skoro, jer je imao još većih zamisli, no u to doba nije se moglo sve izvesti bez velikih poteškoća), a snimanje samog filma je nalikovalo «Danu živih mrtvaca» Georgea A. Romera (to hoće reći da je mnoštvo žive akcije snimljeno prije nego što su uopće snimljeni specijalni efekti). Iako je zvijezda filma samo čudovište, ne treba zapostaviti i druge vrlo odlične atribute koje pridonose čarima tog SF-a – osjećaj izoliranosti (12 članova sami na polarnoj stanici više mjeseci), klaustrofobija (suživot na malom prostoru, vrlo malo mjesta za pobjeći od Stvora) i najvažniji dio osjećaj sumnje[suspense], te paranoje (tko je asimiliran u maloj grupi istraživača od strane Stvora tj. tko je čovjek, a tko imitacija).
No, gledajući film i nakon toliko godina, on ne gubi na snazi i u glumačkom dijelu, a ni u prezentaciji specijalnih efekata u kućnoj radinosti Roba Bottina.
A sam kraj filma nam ostavlja da se zamislimo da li je tko od preživjelih zaražen…

Preporuke :
- video igra kompanije Computer Artwork "The Thing" rađena kao svojevrstan nastavak filmu (u toj third person shooter horor igri susrećeš i Childsa i McCreadya, a prisutna je legendarna muzika i sam pristup paranoje da ne znaš tko je od tvojih suboraca stvor, također su prebačeni i neki zvučni elementi iz filma što je vrlo pohvalno od ekipe koja je radila igru)..
- pročitati uz Capbellovu knjigu (koja je mnogo drugačija nego film i ima mnogo drugačiji pristup) i filmsku novelizaciju Stvora Alana Deana Fostera..
- Onaj tko voli stripove može nabaviti i dvije serije stripova o Stvoru pod naslovom:
«The Thing from another world» i «Climate of Fear» Dark Horse Comicsa.


Eto za sada je ovo tek bio početak, a za kraj ostavljamo poslijednje riječi cooleru McCreadyu....

MacReady: