Dvorci, crkve i stari gradovi
18.02.2021., četvrtak
Cernik grad-dvorac
|
Cernik U ranom srednjem vijeku Cernik je bio središte područja novog dijela Slavonije,a živjelo je ovdje više plemićkih rodova od kojih se navode Boričevci,Desislavići,Zapoljski i Cernički.Prvi dokument koji govori o cerničkom plemstvu „nobiles de Cherski i Cernički“ datira iz 1363 godine.To je ujedno i prva godina u kojoj se spominje Cernik.Vlasnici Cernika i okolnih krajeva plemići Deževići gospodarili su ovdje sve do dolaska Turaka 1536 godine.U to vrijeme je to plemićko sijelo doživljavalo svoj gospodarski rast i preporod.Godine 1520 Cernik je dobio pravo održavanja nedjeljnih sajmova,a na dan sv.Franje i godišnji sajam.I taj nas podatak upućuje da su franjevci već bili na tom području.Od godine 1593 ovo mjesto postaje središtem Sandžaka i to ostaje sve do godine 1687 kada se Turci povlače.Putopisac Evlija Ćelebi navodi da je u to vrijeme u Cerniku bila 21 džamija,tri osnovne škole,javno kupalište i 150 dućana. U „šeher Cerniku“ bile su kuće s baščama kao divni zemljaski raj (bag-i-irem). Nakon odlaska Turaka,1707 godine austrijska uprava dodjeljuje ovo imanje zapovjedniku brodske tvrđave generalu Maksu Petrašu,da bi od njega ovo imanje otkupio Marko pl.Marković 1753 godine.Njegovom sinu Stjepanu Carica Marija Terezija daje pridjev Markovich de Csernek. 1741 godine dolazi do velike seljaček bune na cijelom području zapadne Slavonije ,pa sve tamo do Varaždina.Želja i svrha pobune bila je da se ta područja pripoje Krajini,a ne banskoj vlasti,jer se smatralo da će biti manji porezi i davanja.Pobuna je naravno bila krvavo ugušena. Stari cerenički grad-kaštel stoji ovdje od davnina,ali je bitna barokizacija istoga 1756 godine,a nad barokni portal stavljen je grb obitelji Marković.Pregradnjom je sama osnova grada ostala ista,pravokutnik sa četiri kule na kutovima i zatvorenim dvorištem.U jugozapadnoj kuli nalaze se još uvijek medaljoni sa štukaturom u kojima je naznačena godina 1756 i inicijali obitelji Marković. Posljednji privatni vlasnik ovog grada-dvorca bio je grof Aleksandar Kulmer od 1927 do 1945 godine.Markovići su naime prodali grad i imanje 1849 godine i vlasnikom postaje Franjo de Colloredo Mannsfeld,zatim Vinko Muller iz Švicarske,od 1861 vlasnikom je jedna švicarska firma,1864 Carion iz Pariza,koji je bezobzirno haračio cerničkim šumama.Zabilježeno je da je u tri mjeseca izvezao 500.000 duga za burad u Francusku (francuska hrastovina za francuski konjak),a zatim dolazi do stečaja,da bi vlasnikom postao Kazimir Tarnoczy.  Oznake: Slavonija i Baranja |
17.02.2021., srijeda
Donji Miholjac dvorac Mailath
|
Donji Miholjac dvorac Mailath Na ovome bi dvorcu pozavidjeli svi oni engleski lordovi,samo oni nemaju ovakvu dušu kao što je ima Slavonija.U žiti,kukuruzu,nadomak granice sa Madžarskom leži pravi pravcati tudorski dvorac.Kao da je iznikao iz neke bajke,čini ukras ne samo Donjeg Miholjca ,ne samo Slavonije nego i cijele hrvatske,premda spada u red jednog od najmlađih dvoraca Hrvatske. Na državnoj cesti koja iz Pečuha vodi u Donji Miholjac i dalje u Našice bio je promet znatno usporen,jer na Dravi nije bilo mosta,a prijevoz kola i naravno roba,ovisio je o vodostaju rijeke.Narod je odavno traži da se digne most i to naravno stabilan,koji bi izdržao svu tu količinu robe,ali je gradnja tog mosta počela tek 1906 godine pod ravnanjem kraljevskog inženjera Adolfa Kralika i trajala je dvije godine do svibnja 1908 godine .Sama gradnja stajala je 1.520 000 kruna,a od ovih je novaca otpalo 600 000 na donju konstrukciju,stupove a 920 000 na samu gradnju mosta od željeza.Donju gradnju izvela je tvornica strojeva i ljevaonica željeza Schlick iz Budimpešte. Most je faktično dug 316 metara. Toliko naime iznosi udaljenost obaju otpornjaka: na lijevoj i na desnoj obali rijeke Drave. U samoj vodi stoje dva jaka stupa, kojima su temelji poput otpornjaka izvedeni pomoću komprimiranoga zraka sa željeznim caisonima. Temelj lijevog otpornjaka počiva na terenu od 16 metara i 25 centimetara dubljine ispod ništice dravskoga vodokaza. Temelj desnog otpornjaka počiva na terenu od 16 m. i 90 cm ispod ništice vodokaza; temelj lijevoga stupa 20 metara, a desnoga stupa 16 m. i 34 cm. ispod ništice spomenutog vodokaza rijeke Drave. Pneumatično fundiranje mosnih stupova bijaše veoma tegotno. Tako je kod lijevoga stupa trebalo 42 dana, dok je caison spušten na 15 metara dubljine. Šupljina caisona ispu-njena je betonom u omjeru 1 prema 2 i po odnosno prema 5.Temeljno je ziđe izvedeno od lomijenjaka u portland cementu, a ziđe izvan temelja od obdjelanoga kamena. Lomljenjak je t. zv. diorit, dobavljen iz kamenoloma kod Orahovice, dok je obdjelani kamen iz Almaša (na Dunavu, a ne na Dravi). Podložni kvadri (četvorine) od granita doveženi su iz Sarming-steina u Austriji. Trošak gradnje jednoga stupa iznosio je 90.000 kruna; od toga je 65.900 kruna otpalo na gradnju samoga temelja, a 25.000 kruna na zidanje stupa iznad temelja.K tomu još pridolazi trošak fundiranja ispod 10 metara dubljine, jer je svaki decimetar u dubljini do 15 metara stojao 270 kr., u dubljini do 20 m. 310, a do 25 m. 370 kruna. Na istom posjedu nalaze se dva dvorca ,ali ovaj kojeg želim opisati je onaj zbog kojeg ostajemo duže,zagledani i očarani.U nekada brižno i njegovanom parku,mada niti danas stanje nije loše,nalazi se dvorac Mailath,onih Mailatha koji su upravljali i Rijekom,kada je istu Marija Terezija „riječku krpicu“ 1776 godine vratila gradu,a bila je pod madžarskom upravom.Grofovi Mailath de Shekely došli su u posjed imanja u drugoj polovici 19 stoljeća,a 1905 do 1914 izgradili su predivan jednokatni dvorac velikih dimenzija u tudor stilu.Sama je građevina romantična,od položaja do načina gradnje i stila u načinu nemirnih ploha fasade i tornjića.Ističu se kule ,cilindričnih i poligonalnih oblika u duhu historicizma.Brojni mansardni prozori,nacifrani dimnjaci,prostrane terase s klasicističkim ogradama,balkoni od kovanog željeza. Samo vlastelintvo formirano je godine 1831 sa baroknim dvorcem obitelji Hilleprand von Parndau,a kada se Praundanova kžer Stefanija udaje za grofa Mailatha,posjed kao miraz dolazi u ruke obitelji Mailath. Dvorac je projektirao u neogotičkom stilu,sa historicističkim elementima,kao što sam napisao,arhitekt Istvan Moeller.       Oznake: Slavonija i Baranja |
16.02.2021., utorak
Erdut kurija
|
Erdut Već sami ulaz u dvorište – posjed,pokazuje njegovu nekadašnju moć,kad su ovdje bili očito bolji gospodari nego današnji.Vinorodni kraj sa vrhunskim vinima,činio je ovu kuriju ukrasom toga dijela Slavonije. Samo naselje spominje se još u 14 stoljeću kao Erdoed-šumski put,a u smislu grada 1472 godine kao Castelum Erdeed.Nakon turskog povlačenja 1688 godine s ovog područja sami posjed preuzima carska bečka komora,da bi nakon nje posjed došao u ruke baruna Zuana 23.2.1730.,a njegova ga udovica prodaje obitelji Pallfy. 03.06.1778 godine. Kupuje ga obitelj Adamović –Cseh Čepinski zajedno sa posjedom Aljmaš.U 19 stoljeću ovdje zatičemo novog vlasnika,sremskog župana Ervina Čeha,a u posjedu te obitelji ostaje do kraja 2 svjetskog rata do nacionalizacije kad obitelj odlazi u Austriju.Grof odlazi sa svoih 8 kćeri,osim najmlađe Etele koja ostaje kako bi mogla izabrati osobne stvari koje će biti izuzete od nacionalizacije.Ustvari uzela je samo osobne stvari,koje su bile spremljene kao miraz za njenu svadbu,a dobila ih je od majke Poljakinje,no ona se nikad ne udaje,jer njen zaručnik pogiba.Ostaje tako u Jugoslaviji,sa uspomenama na zaručnika i sa glasom da je luda. Kurija je razvedenog tlocrta ,građena u doba historicizma.prizemnica koju krasi poligonalna kula s tornjićem.Visoki trijem koji čini glavni ulaz ukrašen je drvenim rezbarijama. Možda je red da malo opišemo obitelj Adamović Čepinski koja je svakako vrlo stara i jedna od najodličnijih obitelji u Slavoniji,a u srodstvu su sa mnogim velikaškim obiteljima ne samo Slavonije već i u Hrvatskoj.Plemićki list ( ugarsko-hrvatski) i grbovnicu podijelio je 6.11.1714 godine u Beču Car Karlo III Pavlu Adamoviću i njegovoj Ženi Juditi,njegovim sinovima Martinu i Franji te kćeri Mariji,Kati i Margareti.Međutim darovnicom Njezinog Apostolskog Veličanstva Carice Marije Terezije 23.03.1765. Martinov sin Ivan Kapistran I dobio je dobro Čepin,a predikat „čepinski“ podijeljen je istom Ivanu Kapistranu 6.10.1770 godine.,u Beču.Ženidbom sa Juditom pl.Šaić Perničkom stekao je Ivan Kapistran dobro sv.Jelenu,Kanižu,Imbrovec i Đelekovec,a 1875 Tenju,Aljmaš i Erdut.Sinu Pavlu ostavio je Čepin,Antunu Tenju a Roku dobra u Hrvatskoj. Čepinska loza: Ivan Kapistran II 81802-1876,potomak Pavlov bio je najnapredniji ekonom svoga doba.Njegov unuk Bela bio je skladatelj i zastupnik u Hrvatskom i Ugarskom saboru. Tenjska loza (plemićka i barunska) Ovdje se posebno ističe Ivan (1886-1929) komornik i vitez malteškog reda,te zastupnik u saboru.On je 20.10.1913 godine dobio barunat.Od ove loze spominje se i Bela udovica Lotara pl.Berksa,Ostrožac u Bosni,te Janka koja je živjela u Turjaku. U plavom poluokruglom štitu zlatni lav,prednje šape ima položene na srebrni kameni stup,koji je pred njim na srebrnom polumjesecu,u lijevom gornjem uglu prati ga zlatna šestrokraka zvijezda.To je grb obitelji Adamović-Čepinskih.   Oznake: Slavonija i Baranja |
15.02.2021., ponedjeljak
Nuštar
|
A sad dosta o mom autu,ajmo malo o meni..... Svi kažu da su djeca rođena u svibnju najljepša,pa sam stoga cijeli taj maj ja u špiglu i ne mogu se nadiviti.U maju-svibnju rođeni su veliki ljudi,oštrog pogleda i sexualno nabijeni.Da ih ne redam za to bu te se morali sami malo info.Pogotovo ne smijem,a za neke nije prikladno navoditi njihove vrline,jer se dobro zna da bikovi nemaju mana.Možda malo veće rogove,ali to je naprosto hot i sexy. Sposobni su, pametni,lijepog i ugodnog glasa,pogotovo ako ih se ne izazove,jer onda glas poprimi tonalitet ugodnog glasnog govora.Umjetnici sve redom,bilo da su ovako šarmantni ko ja,bilo da su vladari poput Tita i Marije Terezije,temperamentni poput Staljina ili samo samozatajni poput Stepinca.O Titu se sve zna,samo kaj se nije dokazalo,a kako ja ipak pratim i tu stranu povijesti onda su mnogi tog kobnog dana za naše narode oči izbili suzama,a danas to ne bi priznali sve da im muda režeš na šnite,fete,kriške ili samo sitno kosaš.Za Maricu koja je bila više nego sposoban i prosvijetljen vladar,jer smo mi bikovi uvijek ispred svoga vremena,kažu da je imala i jak sex libido,pa se žemskica trošarila na sve strane,pa u samom carskom Šenbrunu stoji,da su je našli pod konjem,ali ja u to ne verujem,jer pored naših vrlih Slavonera i Linera i konj bi se posramil,poglavito ako se sećate priče o našoj dici Trenku i njegovih vrlih 30 cm ukrudbe.U Zagrebu se trenutno održava i izložba posvećena ruskoj carici,inače Njemici,Katarini s Velikom,koja je također bila svibanjsko dete,pa se i za nju tvrdi da ju je imala cela štela sa komplet menažerijom. Maj osim pjesama punim romantike dao je i dvije povijesne ličnosti izuzetno važne za teritorije,a kako su bikovi oduvijek bili skloni šopingu i mladenačkom izgledu te se vole lijepo odijevati kažu za njih da su i hohštapleri,ali isto tako i diktatori,samo zato jer ne trpe osobe koje nemaju ukusa u odijevanju,a to bikove jako smeta i uvijek treba biti prikladno oblečen.Tako je jedan bik odlučno rekao ne drugom biku,a onda je ovaj prvi bik ponorel i trećeg bika lepo strpal u kućni pritvor,sve zbog garderobe,a onda je ovaj treći bik rekao ne buš ti meni,kak je i red u Hrvatskom pitomom Zagorju,drugome,pa je sve skupa završilo pušketanjem na sve strane jako malo godina nakon što je drugi bik preselio na ahiret.I to su sinovi naših naroda! A po onoj staroj se bum vas tužil,ispada da su bili više po sudovima nego markirani finom robicom.Premda je onaj prvi bik bil fest neodlučan na koju će stranu prvo,pa se nesvrstao,treći je isto tako bio neodlučan,pa je pokušao spojiti ,ali nije išlo,pa smo se razišli.O drugom biku sa velikim brkovima,tipa posjetite Rusiju prije nego ona vas,ne bum puno,jer se zna da je četvrtog koji se borio lepo utamanio na primjeren način.A četvrtom biku se omaklo samo zato kaj je dal postreljati i posmicati sa planete celu carsku kuću.Pa ti sad znaj kaj je kaj nije pravo,no bikovi su svakako nježni i podatni!Peti bik odnosno ja,se polako priprema,a kad uzme skok,bute vidli! No,svibanj na samom kraju svog postojanja,kad se poštenom i vrlom biku primiče i neki drugi horoskopski znak,zaigran i sa više lica,nas dva brata skupa ratujemo,ima i svoje crne strane,tako da u doba cvatnje i pupanja prirode,desi se teška zabuna pa se odmah okrene naglavačke,tako da se to sve skupa teško može pohvatati.Vi koji ste došli dovde sa čitanjem,vjerojatno se već hvatate za glavu i dosta je,ako mislite razbiti komp,počupati kosu,nazvati bolju polovicu da se isperete,nemojte,jer zapravo sad tek slijedi zaplet. Bilo je to godine 903.....( to je samo zato da operem bikove od loše karme,a lepo su nam mogli dati celi maj).Izgleda da ipak to vreme cvatnje ,a poglavito pelud na sve strane izaziva teške alergije,pa smo nervozni,jer nam suziju oči,kišemo,nos nas svrbi,a znate da kad nos svrbi,onda bumo ljuti,to i deca znaju! U krasnoj Slavoniji,povijesnoj kraljevini,koja je oduvijek čuvala čast pa skoro cele kraljevine od mora do žitnice,rasao je jedan dečko,za kojeg bi čovek ruku u vatru dal,da bu mali fest pobožan,no vidi vraga,mali se odmetnul i napravio je teški kaos u cijeloj politici Hrvatske,pa je ostao zapamćen i primijećen kao jedan od onih koji nikako da sjašu s grbe ovih naših napaćenih prostora,a to se vidi i do danas,samo kaj domaći svet prednjači kako bu se više ulizal strancu,pa je onda to nekako povijesno kronološki povezano.Na maloj uzvisini iznad ceste,leži predivan dvor Nuštar,naravno kakav bi bio nego barokni,ali broji on više godina u svojim temeljima nego se vidi izvana.Naime već u 12 ili 13 stoljeću ovdje postoje benediktinski samostan,1263 godine monasterium s.Spiritus de Wolko,a po tom istom samostanu Monustar,dobilo je i naselje ime Nuštar,a nedaleko odavde bio je i utvrđeni kaštel.Naravno je da se i ovdje mijenjaju vlasnici kroz stoljeća,Gorjanski,Berzete,Daubaši i ostali,ali konačno barok gradi na ostacima samostana de Coseaux početkom 18 stoljeća.Niz arkada u prizemlju natkrite dugim balkonima na katu,privlači pažnju svakog posjetitelja.No u 19 stoljeću on biva pregrađivan i tu ustvari počinje ta priča.U tom dvoru rasao je Khuen Hedervary zloglasni Hrvatski ban. Kompleks baroka sačinjava najprije velika jednokatna zgrada pravokutnog olibka,a ovo staro zdanje ima skoro pa sa svih strana prostrani trijem s boltanima arkadama,a na prvom katu drvene dugačke drvene galerije.Uz glavni dvor nalazila se i dvorska kapela,a s druge kasnobarokna jednokatna građevina građena u ključ.Među zadnjim vlasnicima spominje se Hinko Kala.No,nemojmo zaboraviti da 1740 godine ovo imanje kupuje Trenk ,te nam tako ostaje isto da je u ovom dvoru prenoćila i slavna Carica zajedno sa barunom Trenkom. Jačanjem nacionalnog pokreta u zemljama carevine,a bojeći se raspada carstva,austrijska kuća sa Franjom Josipom I na čelu,postavlja mađarona na bansku stolicu,a sve poslije zaključivanja hrvatsko-ugarske nagodbe,a i zbog većeg otpora Hrvata i prema kruni,a pogotovo prema mađarima,koji su silom htjeli slomiti hrvatski nacionalni interes,te isto tako u to doba počinje se javljati i ideja o zajednici južnih Slavena i to u Hrvatskoj,no svi znamo kako je to završilo 100 godina kasnije,1990-te godine.Ne mogu se nabrojati sve štete koje je ovaj ban napravio Hrvatskoj,i premda je rasao u Slavoniji u Nuštru ,gdje se na svom imanju kao dijete i privatno školovao.Razdoblje njegove 20-godišnje vladavine na banskoj časti naziva se khuenština,odnosno prikaz nasilja i samovolje Mađara i njihovih poklonika na području Hrvatske. Neću duljiti više i ići tako daleko u povijest i razglabanje,analizu svega onoga što smo popušili usput i dali se samo tako lako.Kao da su generacije zaboravile čojstvo i junaštvo i predale se rukavicama štrikanim i heklanim.Ako idete od Vinkovaca ,preko Jarmine za Vukovar,čeka vas sada zapušteni i napušteni dvor Nuštar. Uživajte u maju,cvijeću,buđenju prirode i ljubavi...jer su bikovi ,a i općenito,osim nekih,djeca maja i djeca cvijeća.....     Oznake: Slavonija i Baranja |
Čepin
|
Čepin Da nam je turizam glavna grana gospodarstva vidi se i po tome,što pazimo na svoju baštinu,no mi više volimo i patimo na prirodan izgled devastiranog stanja i ruševine.Te ruševine nam govore,kaj smo mogli,a nismo i daje opomenu svima onima da to tak mora ostati,jer bi mogli nahrupiti svakakvi turisti i naprosto kopirati nekaj lepo,a znamo da su posebice ovdje Kinezi najljući protivnici,koji sve kopiraju,pa bi tako mogli i nekaj od naših građevina graditi po Kini.Zato je bitno da se sve sruši i ne daj Bog obnavlja,osim onoga kaj bi se moglo svideti kome od obitelji ili bliskom frendu,pa mu ga gešenkamo. Ono kaj se i sačuvalo,a kasnije i preuredilo,jesu bolnice,u koje bolje ne ući,pretežno za slaboumne osobe,jer su ionako slaboumne pa ako i žive u vlagi ,nije niti bitno jer oni to ne kuže,em kaj bi se u škole,pa je to malo i popravljeno.Čim se napravi nova škola,naravno je da se stara zapušta.Ne bumo sad o ratu,koji je to malo i popravio dodatno,jer je od tog rata prošlo već skoro pa 30 godina i još uvek ništa. Dakle,turizam nam buja u stilu i prilici,gole guze,gole noge,pokoji eksremitet koji nije fino pokazivati javno,pa pivo,vino,sladoled ,večera i šetnja uz naše more.A ostalo kako kome. Od romanike na Jadranu pa do 20 stoljeća na kontinentu moremo jedino biti posebni i zadovoljni kaj uopće išta više i postoji. I ovo zadnje kaj nam se desilo,potresi,svakako poboljšava situaciju,da krenemo dalje u novo vrijeme,jer vrijeme je mobitela,tv-a,kompjutera,a ovi starci to nisu imali i kaj će nam.Kaj nije lepše videti koji moderni trgovački centar recimo onak sa krasnim parking placom negde usred livade i recimo koji trgovački centar uguran u secesiju i historicizam.Naravno da jest,a ne durilo od kakvog dvorca po kojem još jedino štakori hodaju. Široka ravnica,magla koja se diže i pomalja se sunce,zove na zrak,u prirodu i naravno na put.Cesta je prazna,pokoja kola sa konjima,auti,a on stoji usred neke novotarije poslije 1945 godine,kad su prognani baš svi ti mučioci jadnog naroda,svi ti kulati i plemići i mora im se zatrti zemlja i imena. Desetak kilomatara od Osijeka na cesti prema Đakovu,nalazi se veliko naselje Čepin-nekad slavno i staro,danas zapušteno i tužno.Točno negdje na pol sela stoji taj dvor u klasicizmu dan.Donesen je na ovaj svijet od obitelji Adamović u 19 stoljeću. No,već prije toga znamo za to naselje u povijesti,već u antici,kada se razvija manja postaja od velike Murse (Osijeka).U 13 stoljeću je zapisan,a opet jedan povjesnik nam ga daje kao Kendchupa iz 1258 godine.U nekoliko dokumenata daje nam se u godini 1258 i 1494 kao oppidium Chapa.U srednjem vijeku ovde su oni slavni Korođi,a onda dolaze Turci.Oni nisu rušili kao neki drugi kasnije,čuvali su mjesta i gradili i dalje. Čepin je od odlaska Turaka s ovih područja dan vojnicima,pa zatim je komorski posjed,a onda ga Marija Terezija daje Ivanu Kapistranu Adamoviću,koji ga i drže skoro pa do novijeg vremena.Adamović Čepinski ovdje su kao i na svim svojim posjedima organizirali uspješan posjed,a kasnije otvaraju i manufakture i tvornice za preradu poljoprivrednih proizvoda.U prostranom parku podižu dvorac,jednostavnih linija,a kasnije nam ovdje dolaze oni Mihaljevi- Mihailović ustvari,koje pak zatičemo u Orahovici.Glavno pročelje ima izbačen rizalit,a predsvođeno je sa devet prozora.Jednokatan je.U prizemlju rizalita ugrađena su četiri plitka pilastra-pretpostavlja se da je ovdje bio otvoreni trijem prema parku. Nekako volim tu maglu koja me vodi.Ona sakriva su bijedu tih naših dvorova,ali isto tako kad se približite kojem od njih,oni iz te magle izranjaju kao čarolija,samo treba raširiti ruke ,zagrliti ih,ali otvoriti dobro i oči i ne zaklapati ih ,da ta slika ne nestane u prostoru i vremenu kao fatamorgana.   Oznake: Slavonija i Baranja |
14.02.2021., nedjelja
Eugen Savojski dvorac Bilje
|
Ojgen Savojski DeČec je svakako bil pametan,volio je matematiku,ali je volio i ratovati,a kako ga u francusku vojsku nisu primili,zbog malog rasta,on se zainatio i otišao ravno u Beč i tu počinje njegova blistava karijera vojskovođe,kojem se divio cijeli svijet,a kasnije su sigurno Francuzi zbog toga sebi kose čupali. U to vrijeme još su Turci pretili Europi,premda sad već mnogo slabiji,nego prijašnjih stoljeća,no ipak dovoljno jaki,da još budu prijetnja zapadu. U vrijeme dok sam ovo pisao,vani je bilo ljeto,vruće,teško sparno,pa se pitam,pa kak ratovati po tom vremenu.Em su godišnji odmori,em se ljudi opustiju uz pivu i gola tijela,a tam se neki preznojaval u teškom oklopu da se obrani kraljevina i carevina naša.Kak sam već rekel da je mali volil matematiku,lepo si je zračunal sve kaj je mogel, lepo se sredil pa je tako na današnji dan otišel na ručak u Petrovaradin,možda si je kaj i popil,pa se krv užgala,bacil salvetu na stol i rekel sad buju vidli Turki kak se to dela,skupil ono nejačadi od 60000 gostiju nazočnih na obedu i porazio gore navedene tamnopute,a oni su fakat zauzeli to područje pošteno,raširili suncobrane,uzeli od doma košer hranu,a možda su imali i koncesiju tamo na Dunav i okolne plaže,jer su bili jači za ravno cirka 200000 momaka. Veliki vezir Halil paša dovede 200.000 Turaka u Srijem, gdje ga princip Eugen Savojski sa 60.000 vojnika dočeka kod Petrovaradina. Ovdje dođe 13. kolovoza 1716. do strahovite bitke, u kojoj stiže Turke potpun poraz. Veliki vezir i 20.000 Turaka pogiboše u boju; drugih 10.000 Turaka izgibe na bijegu. Princip Eugen dobije čitav turski tabor s ratnom blagajnom, a odmah iza toga istjera on Turke iz Srijema i Banata. Slijedeće g. 1717. udari Eugen na Beograd, pa ga zauze 22. kolovoza. Hrvatima je Eugen za toga rata namijenio zadaću, da suzdrže bosanske Turke od glavnoea bojišta. Zato je grof Ivan Drašković kao banski namjesnik g.1716. zauzeo Dubicu, Ostrožac i Kozarac; pukovnik pak Petraš provali iz Slavonije preko Save, te zauze bosanski Brod, Derventu i Doboj. Osvajajući Srbiju i Vlašku, prisili Eugen sultana, da mirom u Požarevcu 21. srpnja 1718. odstupi Srijem, Banat, dio Srbije (između Drine i Morave), zapadnu Vlašku (do rijeke Alute) i sjeverni dio Bosne (uz rijeku Savu i Unu). Kad je princ Eugen Savojski s carskom vojskom 11. rujna 1697. kod Zente nametom potukao sultana Mustafu II˝ klone Turska, koju je izmorio 15-godišnji neprekidni rat. U siječnju g. 1698. ponudi sultan kršćanskim vlastima mir. Nato iu austrijski, turski, mletački, poljski i ruski poslanici došli u srijemske Karlovce. Ovdje je iza dugih rasprava bio 26. siječnja 1699., potpisan mir, kojim je Turska morala odstupiti mnogo zemalja. Mlečani dobiše; Dalmaciju i Moreju Poljaci: Podolje, a Rusi grad Azov. Leopoldu ostade čitava Ugarska osim Banata. No Hrvate nije zadovoljio karlovački mir. Oni su naime Turskoj morali vratiti Kostajnicu, Dubicu, Jasenovac i Gradišku. Tvrđa Brod na Savi bude razvaljena, a Srijem raspolovljen. Turcima ostade jugoistočni dio Srijema. Ondje postade međom crta, koja od ušća Tise u Dunav vođina ušće Bosuta u Savu; tako su Mitrovica. Ruma i Zemun ostali Turskoj. No,tu nije priči kraj,sve da si i htel sad ga ne bi niti žena,koje nije imao,niti deca.koje nije imao,zadržali doma,mali se tak razmahal pa je htel celo to naše balkan područje očistiti ,pa je navalio i na Sarajevo.Dao je Turcima ultimatum,poslao im u grad trubača i barjaktara, da se geneju ili ne bu dobro,a kak je ogladnio,a zna se da su ćevapi u Sarajevu poznati i priznati,navali on grad i protjera tursku vojsku.Ako to preneseno na današnje vrijeme,Austrija-Sarajevo 1:0,ali je toj rasplamsaloj tekmi nastradao,kao i u svakom huliganskom ispadu,sami grad,biva spaljen i uništen.Zadužio je Austriju svojim uspjesima,osigurao joj mir i blagostanje,otjerao ljute neprijatelje Turke ,kako bi se Habsburzi mogli lepo prošiti po Slavoniji,dijelu Bosne i dijelu Srbije.Ratovao je po Italiji Belgiji,pa nam ostaje i podatak da je jedan Dubrovčan ratovao pod njegovom komandom Bunic Bona Franjo. U povijesti bilo kojoj ili bilo čijoj on će postati i ostati besmrtan ,kao jedan od najvećih vojskovođa na svijetu,izuzmemo li hvalisave Engleze,čiji su ratnici ipak najbolji,jer nemreš ti nema veze za Engleze. Svidjela mu se naša zlatna ravnica i kad su ga pitali što bi želio za svoje poduhvate on je spremno odgovorio da želi imanje u Slavoniji poznato pod nazivom Kopački rit,pa je tamo digao i svoj krasan dvor,danas zapušten i devastiran u kome netko ispucava svoje veleposjedničke ideje i igra se ratnika bez imalo sluha i smisla za to.Ko šumom,a rijetko i drumom,osim ako je rakija u pitanju. Pretpostavlja se da je dvor napravljen na temeljima turskog grada,a poznato je da je nedaleko odavde postojao i turski most preko Drave,od 1566-do 1687 godine,a to bi mogli dokazati i ogromni podrumi ispod dvorca.Dvorac je pravilnog četverokuta sa unutarnjim dvorištem,a sazidan je između 1705 i 1712 godine,kao ljetnja rezidencija.Kako je u to vrijeme još uvijek postojala turska opasnost,građen je i kao grad,sa opkopima i šancima.Glavno je krilo jednokatno sa tornjem nad ulazom,.Obojen grb nad ulazom govori o pobjedniku nad Turcima velikom i hrabrom Eugenu Savojskom,kojeg kako sam već spomenuo Luj XIV zbog malog rasta nije htio primiti u vojsku.N,srce je ono što daje hrabrost,a ne visina,a to je naš Ojgen i dokazao. Ostaje nam sjećanje u vječnost da je jedan takav veliki lik uz sve izbore koje je imao,ostavio ipak nama zadužbinu i sjećanje na jednu veliku ljudsko-ratničku ideju i ostavio nam dio sebe u Baranji,u Bilju.Nije to mala stvar,kako ćete možda pomisliti,kaj ,bio ,umro i ok,imamo mi svoje velikane,svoje ljude ,ljude koji su obranili taj dio,taj komadić ove naše Hrvatske zbilje na samoj granici velikog svijeta,ali ipak nama je ,kao i njemu najljepši i najznačajniji,inače ga ne voljeli kao i on. Ako Vas put nanese,obavezno stanite u Bilju,razgledajte dvorac ,ako uspijete ući unutra od šumara i sličnih,poklonite se jednom vremenu,više manje slavnom,i obavezno zadržite svoja sjećanja na protekla vremena pored grba čovjeka kojeg više nema. Umire u Beču u svojoj palači Belvedere 1736 godine,a njegovu ostavštinu dobiva nećakinja koja sva njegova imanja rasprodaje.Za svoje zasluge prema carskoj kući,biva pokopan u bečkoj katedrali.    Oznake: Slavonija i Baranja |
