Dvorci, crkve i stari gradovi
14.02.2021., nedjelja
Eugen Savojski dvorac Bilje
|
Ojgen Savojski DeČec je svakako bil pametan,volio je matematiku,ali je volio i ratovati,a kako ga u francusku vojsku nisu primili,zbog malog rasta,on se zainatio i otišao ravno u Beč i tu počinje njegova blistava karijera vojskovođe,kojem se divio cijeli svijet,a kasnije su sigurno Francuzi zbog toga sebi kose čupali. U to vrijeme još su Turci pretili Europi,premda sad već mnogo slabiji,nego prijašnjih stoljeća,no ipak dovoljno jaki,da još budu prijetnja zapadu. U vrijeme dok sam ovo pisao,vani je bilo ljeto,vruće,teško sparno,pa se pitam,pa kak ratovati po tom vremenu.Em su godišnji odmori,em se ljudi opustiju uz pivu i gola tijela,a tam se neki preznojaval u teškom oklopu da se obrani kraljevina i carevina naša.Kak sam već rekel da je mali volil matematiku,lepo si je zračunal sve kaj je mogel, lepo se sredil pa je tako na današnji dan otišel na ručak u Petrovaradin,možda si je kaj i popil,pa se krv užgala,bacil salvetu na stol i rekel sad buju vidli Turki kak se to dela,skupil ono nejačadi od 60000 gostiju nazočnih na obedu i porazio gore navedene tamnopute,a oni su fakat zauzeli to područje pošteno,raširili suncobrane,uzeli od doma košer hranu,a možda su imali i koncesiju tamo na Dunav i okolne plaže,jer su bili jači za ravno cirka 200000 momaka. Veliki vezir Halil paša dovede 200.000 Turaka u Srijem, gdje ga princip Eugen Savojski sa 60.000 vojnika dočeka kod Petrovaradina. Ovdje dođe 13. kolovoza 1716. do strahovite bitke, u kojoj stiže Turke potpun poraz. Veliki vezir i 20.000 Turaka pogiboše u boju; drugih 10.000 Turaka izgibe na bijegu. Princip Eugen dobije čitav turski tabor s ratnom blagajnom, a odmah iza toga istjera on Turke iz Srijema i Banata. Slijedeće g. 1717. udari Eugen na Beograd, pa ga zauze 22. kolovoza. Hrvatima je Eugen za toga rata namijenio zadaću, da suzdrže bosanske Turke od glavnoea bojišta. Zato je grof Ivan Drašković kao banski namjesnik g.1716. zauzeo Dubicu, Ostrožac i Kozarac; pukovnik pak Petraš provali iz Slavonije preko Save, te zauze bosanski Brod, Derventu i Doboj. Osvajajući Srbiju i Vlašku, prisili Eugen sultana, da mirom u Požarevcu 21. srpnja 1718. odstupi Srijem, Banat, dio Srbije (između Drine i Morave), zapadnu Vlašku (do rijeke Alute) i sjeverni dio Bosne (uz rijeku Savu i Unu). Kad je princ Eugen Savojski s carskom vojskom 11. rujna 1697. kod Zente nametom potukao sultana Mustafu II˝ klone Turska, koju je izmorio 15-godišnji neprekidni rat. U siječnju g. 1698. ponudi sultan kršćanskim vlastima mir. Nato iu austrijski, turski, mletački, poljski i ruski poslanici došli u srijemske Karlovce. Ovdje je iza dugih rasprava bio 26. siječnja 1699., potpisan mir, kojim je Turska morala odstupiti mnogo zemalja. Mlečani dobiše; Dalmaciju i Moreju Poljaci: Podolje, a Rusi grad Azov. Leopoldu ostade čitava Ugarska osim Banata. No Hrvate nije zadovoljio karlovački mir. Oni su naime Turskoj morali vratiti Kostajnicu, Dubicu, Jasenovac i Gradišku. Tvrđa Brod na Savi bude razvaljena, a Srijem raspolovljen. Turcima ostade jugoistočni dio Srijema. Ondje postade međom crta, koja od ušća Tise u Dunav vođina ušće Bosuta u Savu; tako su Mitrovica. Ruma i Zemun ostali Turskoj. No,tu nije priči kraj,sve da si i htel sad ga ne bi niti žena,koje nije imao,niti deca.koje nije imao,zadržali doma,mali se tak razmahal pa je htel celo to naše balkan područje očistiti ,pa je navalio i na Sarajevo.Dao je Turcima ultimatum,poslao im u grad trubača i barjaktara, da se geneju ili ne bu dobro,a kak je ogladnio,a zna se da su ćevapi u Sarajevu poznati i priznati,navali on grad i protjera tursku vojsku.Ako to preneseno na današnje vrijeme,Austrija-Sarajevo 1:0,ali je toj rasplamsaloj tekmi nastradao,kao i u svakom huliganskom ispadu,sami grad,biva spaljen i uništen.Zadužio je Austriju svojim uspjesima,osigurao joj mir i blagostanje,otjerao ljute neprijatelje Turke ,kako bi se Habsburzi mogli lepo prošiti po Slavoniji,dijelu Bosne i dijelu Srbije.Ratovao je po Italiji Belgiji,pa nam ostaje i podatak da je jedan Dubrovčan ratovao pod njegovom komandom Bunic Bona Franjo. U povijesti bilo kojoj ili bilo čijoj on će postati i ostati besmrtan ,kao jedan od najvećih vojskovođa na svijetu,izuzmemo li hvalisave Engleze,čiji su ratnici ipak najbolji,jer nemreš ti nema veze za Engleze. Svidjela mu se naša zlatna ravnica i kad su ga pitali što bi želio za svoje poduhvate on je spremno odgovorio da želi imanje u Slavoniji poznato pod nazivom Kopački rit,pa je tamo digao i svoj krasan dvor,danas zapušten i devastiran u kome netko ispucava svoje veleposjedničke ideje i igra se ratnika bez imalo sluha i smisla za to.Ko šumom,a rijetko i drumom,osim ako je rakija u pitanju. Pretpostavlja se da je dvor napravljen na temeljima turskog grada,a poznato je da je nedaleko odavde postojao i turski most preko Drave,od 1566-do 1687 godine,a to bi mogli dokazati i ogromni podrumi ispod dvorca.Dvorac je pravilnog četverokuta sa unutarnjim dvorištem,a sazidan je između 1705 i 1712 godine,kao ljetnja rezidencija.Kako je u to vrijeme još uvijek postojala turska opasnost,građen je i kao grad,sa opkopima i šancima.Glavno je krilo jednokatno sa tornjem nad ulazom,.Obojen grb nad ulazom govori o pobjedniku nad Turcima velikom i hrabrom Eugenu Savojskom,kojeg kako sam već spomenuo Luj XIV zbog malog rasta nije htio primiti u vojsku.N,srce je ono što daje hrabrost,a ne visina,a to je naš Ojgen i dokazao. Ostaje nam sjećanje u vječnost da je jedan takav veliki lik uz sve izbore koje je imao,ostavio ipak nama zadužbinu i sjećanje na jednu veliku ljudsko-ratničku ideju i ostavio nam dio sebe u Baranji,u Bilju.Nije to mala stvar,kako ćete možda pomisliti,kaj ,bio ,umro i ok,imamo mi svoje velikane,svoje ljude ,ljude koji su obranili taj dio,taj komadić ove naše Hrvatske zbilje na samoj granici velikog svijeta,ali ipak nama je ,kao i njemu najljepši i najznačajniji,inače ga ne voljeli kao i on. Ako Vas put nanese,obavezno stanite u Bilju,razgledajte dvorac ,ako uspijete ući unutra od šumara i sličnih,poklonite se jednom vremenu,više manje slavnom,i obavezno zadržite svoja sjećanja na protekla vremena pored grba čovjeka kojeg više nema. Umire u Beču u svojoj palači Belvedere 1736 godine,a njegovu ostavštinu dobiva nećakinja koja sva njegova imanja rasprodaje.Za svoje zasluge prema carskoj kući,biva pokopan u bečkoj katedrali.    Oznake: Slavonija i Baranja |
