Dvorci, crkve i stari gradovi
22.06.2022., srijeda
Topolovac grofova Keglević
|
Većinu Hrvata povijest i baština ne zanima, osim nekih dobro reklamiranih likova , pretežno zlih vladara i dobrih spasitelja. Ovi posljednji obično nisu prošli dobro,a pitanje je uopće i kakvi su bili. U svakodnevnim trzavicama i političkim obaranjima ,te uz sijaset peripetija čuje se bojni poklič koji biva smiren naglo porastom cijena i života. Većina Hrvata ne poznaje svoju baštinu i ne interesira ga. Da li su to ostaci povijesti iz škola ili možda nekadašnji sistem koji je popljuvao i to doslovno sve osim tekovina revolucije. Oni koji se zauzimaju za baštinu obično ju i kupe, urede za svoje privatne i vlastite potrebe , postave zaštitare i na tren se ustvari pokaže kako se nismo daleko makli od onoga od čega je bivša (socijalistička ) vlast zazirala. Nema interesa za očuvanje iste, ako nije za promidžbu ili skupljanje para i ako ne može poslužiti pojednicu da se istakne kakvom nekretninom koju zapravo preuređenjem siluje. Tu ne pomaže niti onaj koji bi morao, sve para vrti di burgija neće, stara je narodna. Puno krivice snosi i Zavod (zahod) za baštinu koji ne brine nimalo,a uz lovu koja je potrebna da se stavi u funkciju ,nema volje niti sluha vlasti. I to sve propada. Što nisu upropastili ljudi, a to je u većem dijelu tako, upropaštava priroda koja se buni. I tako je zadnji potres dotukao sve nade za boljim vremenima naše baštine. Slavna obitelj koja je posjedovala mnoga imanja i prostirala svoju moć od tamo davnih ratova pa sve do 20 stoljeća kada i nestaje – izumire. U 18 stoljeću 1754 godine ubrzano se uređuje Hrvatska ,a sve za što svečaniji i veličajniji doček ,jer dolazi Carica. U tu svrhu uređuju se ceste ,a plemići će dati vojsku – banderije i na svoj trošak je urediti, obući i zbrinuti dobrim oružjem ,tako da se navodi da će Gospođa grofica udovica Petra Keglevića s imanja Topolovca s one i ove strane Save dati 167 ljudi. Kada bi to kojim slučajem predočili ili ispričali strancu – putniku, on bi vas u čudu pogledao i htio bi vidjeti to o čemu pričate, ali kamo ga odvesti , što mu pokazati? Staru ,zapuštenu kuriju ,nakrivljenog tornja ispod kojeg se koči grb slavne obitelji. Taj isti toranj prijeti da će se urušiti ,a da nitko nije bar postavio kakav potporanj ili bilo kakvu brigu poveo da se ne sruši. Ne, stoji tamo i čeka. Na svojem vlastelinstvu – danas je u privatnim rukama , , grof Thomas Keglević od Bužima 1831 gradi kuriju u kasno baroknom slogu – klasicističkom,a s njom zajedno i gospodarske zgrade, o čemu svjedoči i ploča. Tamo je radila i špiritana. Samo vlastelinstvo bilo je jedno od najvećih tada u Hrvatskoj, sa 12 sela. Već 1861 godine stoji podatak da je sve uređeno. I park od kojeg danas nije ostalo ništa. Kao niti od obitelji. I ono što sam davno napisao od Bužima do jebivjetra mogu ovdje samo ponoviti,ali ne u istom kontekstu. Kompleks Topolovec zaštićeno je kulturno dobro najvišeg ranga,ali propada do nekih možda za njega sretnijih vremena.        Oznake: Hrvatska, Sisak, plemstvo, Putovanja, izlet |
11.04.2021., nedjelja
Sisak ili sve skupa pa si ti misli
|
Sve skupa pa si ti misli Kao deca smo se igrali svašta,indijaneri prihajaju,kauboji odbijaju i u tu svrhu smo digli čadore na pol dvorišta.Izradili smo i oružje po ugledu na iste gore spomenute.Pištolje u zrak,tomahavke,isfrizirali smo se u kokoticu,sve kako bi zorno prikazali bitku.Pa kako bi onaj stari kuknjavac rekao was ist weiss in grune walde ili što se bijeli u gori zelenoj,nismo ostavljali niti ranjenike,nego smo ih na nejakim plećima nosali u za to prilagođeno sklonište.Jest istina Bog da smo malo i pobrkali vremena,ali to je dječja igra i mašta i neka nitko ne zamjeri na ne odveć istinitom povijesnom igrokazu.Lako za djecu,ali to kaj se stari delaju to nitko nemre reprizirati.I još za to,umesto dvorišta ,dignu čadore po uzoru na slavnu vojsku i sklone se ravno pa u crkvu.Pa kad si prolazio skoro pa centrom grada,Zagreba,mislio si kaj je ovo,jel ovo kazališna predstava Juran i Sofika ili se netko naselio,jer je deložiran.A kad tamo u tim šatorima,sve po ugledu na slavne bitke i ratničke dane.Trgaju se rukama mesa,kao Turci,pije se vino harno i crveno,uzvikuje se ,skoro pa Allahu Ekber i na taj tren na semaforu mene je odneslo u davna vremena.Skoro pa se pridružih povikom „ U boj ,u boj“.Samo kaj je slično ,ipak je to neka druga priča,sa pjevanjem i jako lepim kostimićima,di se glavna malo prejela i sad vrišti iz sveg glasa,jer ju valjda želudac buba.I to je Katarina Zrinska!!Ne,ljubavi,malo si se zjačala u boku pa ti je i profil pojačan,pa ni banica tak loše zgledala! Ipak sam nastavil dalje polako,radio svira rok and rol,nova su vremena,i ne može nitko vratiti taj za mene historijski tren pogotka u glavu!!!A vele da su Turci bili strašni.A da ne bi otišao predaleko ,vraćam se ravno pred koje stoljeće,upravo u ono 16 stoljeće kad su Turci i pajdaši digli svoje bijele čadore upravo pred Siskom.Da utješim nadležne čadoraše,nikad Sisak neće biti turski...... Kaže meni jedna gospođa da znam biti vulgaris,ali kako ukratko i na najjasniji mogući način reći da nije bilo dobro,a da to svi shvate.....Ne mogu i ne želim povijest pisati na način da se nekome udvorim i dodvorim,jer ne pišem za danas,nego pokušavam na svoj način objasniti svoj stav i onoga što se zaista jedino može reći,poštovana pardonček,da je sve otišlo ,ma da je barem vrit,nego je zaista otišlo u krasan penis.Šenoa će to svakako finije reći od mene : kralju slomi se žezlo,sve je u krvi ogrezlo.Amen! Krenimo ,a da ne odem od početka,jer kraja borbe povijesti s nama nikad dosta.Ratnički smo raspoloženi,ali nikad jedinstveni i nikad složni.Prebrojavanje krvnih zrnaca nikad neće i ne može učiniti homogeno jedan narod koji bez obzira na sve plaća istu ratu kredita svojeg postojanja.Pa makar hvalili i slavili neke datume razlikujući ih od drugih i premda kako kaže onaj dok pametni šute,fukara viče,a fukara i to polupismena je uvijek snažnija od pametnih,tipa nemoj se spuštati na tu razinu.Za neke stvari tu su knjige,a za neke druge moral i obraz.No,nije o tome riječ,nego o teškim danima,sudbinskim ,tko nije s nama on je s njima.Nažalost nije Alan Ford,nego krvava zbilja događanja 16 stoljeća i to pred sami kraj. Pozivam se na sporne ili istinite činjenice,jer povjesničari se vole nadmetati,pa jedan drugome,kolega niste u pravu,ali je tako svejedno,jer krv ratnika i ljudi neće izbrisati niti lažno niti pravo postavljena priča,nego svjedočanstvo zapisa i pogleda. Rasulo se sve,kako bi stranac mogao lakše vladati,a kad stranac vlada nije mile lale nego je najblaže rečeno jako grdo.I krene sve po zlu.Kako bi se austrijski Rudolf lakše petljao u pitanja kraljevine Hrvatske odstrani on bana i biskupa Gjuru Draškovića imenovavši ga Gjurskim biskupom,a na to dade podban Alapić ostavku i isprazni mjesto za upravljanje hrvatskom, austrijskom Karlu,stricu Rudolfovom.To su Turci samo dočekali,jer su vidli da sloga nije baš prava i da su politička previranja jača od obrane i odbrane,da nema junačkog čela više,pa navale 1577 godine iz sve snage.Ubrzo krvi na sve strane,padoše Mutnica,Ostrožac,Zrin,Velika Kladuša,Stublić,Podzvizd,Peć i spale i sva mjesta i sela oko njih.Ali nije kraj!I dalje nema sloge,te Turci godine 1578 udare silnom svojom vojskom na Gvozdansko.Tri su ga dana opsjedali, jedva jedvice ga zauzmu,jer su branitelji grada pomrli,što od hladnoće,što od gladi a što od ne pomoći,a što od rana.Ali kad nema našijeh ima njihovijeh,pa ih slavni Ferhat-paša pokopa kao katolike,sa svim počastima i slavom kakve i dolikuju samo junacima.Ono što stalno ponavljam,a nitko ne čuje ili ne čita:kodeks ratovanja i uzajamnog poštovanja,junak na junaka.Iz hrabrog Gvozdanskog stušte se Osmanlije na Dubovac i spališe ga do temelja,ali im Korana i i Ivan Farenberg ne dadoše dalje.I stari Drežnik bio je u opasnosti,ali ga Senjani dobiše natrag bojem.Jedva smo dobili pod Ungnadom stare gradove natrag,ali kad su ih napustili eto ti opet Turaka pred vratima i opet ista priča.Borbe i borbe,slavni likovi koji su ostavili svoju djecu,žene,obitelj i branili svoje.Ti dani su bili dani strepnje,dani planiranja i ratovanja,turska vojska s jedne strane i generali Kišlin,Auersperg i Bakač.Ali kako su nama odavnina važnije gluposti i izgleda krvna zrnca nego vlastiti prosperitet i sloboda,pa nam lako stranci i vladaju,slavni Krsto Ungnad zamjeri se Hrvatima,radi vjere,jer je zagovarao luterane i ostavi Baniju praznu i omogući,radi nečije fiks ideje,Turcima da opet naprave dar mar i to godine 1583 kod Pribince kraj Kupe i za taj čas bili su njihovi pješaci pod Bosiljevom. Treslo se Beču i Rudolfu gače,da ga ne bi ovi posred Beča carskog pomazili,pa zaključi sa sultanom mir na devet godina 1584 godine.Ali mira nema......Skender-beg požeški navali ,ali ga kod Kraljeve Velike dočeka Gjuro Šubić-Zrinski te ga odbije tako ,da je beg jedva izvukao živu glavu.Idem malo šire,da pokušam barem objasniti,kako i zašto su se Turci najednom našli pred Siskom.Možda netko i neće pročitati sve ovo,ali je svejedno,ja pišem za one koji će možda iz ovoga izvući pametnu,bez brojanja krvnih zrnaca i bez brojalica,a poglavito ne želim da se u ovo umiješa nova politika.To ne podnosim. Cijela je Hrvatska gorjela u plamenu tih godina na samom kraju 16 stoljeća.Carskoj kući koju smo doveli da nam vlada ,samo nekoliko godina prije ovog svega,bilo je sasvim svejedno,glavno da su oni tamo mirni.Redom padaju gradovi i sela,pokrajine,Međimurje,Ivanić-grad,Križevci,Božjakovina,Rakovec,Vrbovec i ostala i eto ih zamalo sasvim slobodno i neometano pred vratima Siska.Kralj se ni htel mešati,ni onda kad su ga molili pomoć,jer je u Beču i okolici bio mir,pa da ne naruši primirje i ne zameri se ,a i da mu ovi ne pokucaju na vrata,ostavi Hrvate da se brane sami kako znaju i umiju.Pala Moslavina ,ali ju Toma Bakač obrani,što je toliko razljutilo Turke da ih evo 1592 godine taman pred Siskom.Ban Mikac sa hrabrim junačkim sisčanima odbije napad koji je trajao tri dana,ali tu nije kraj priče.Vratit će se natrag.I to preko Petrinje,gdje je Hasan digao novu utvrdu.Kako bi prestali napadi Turaka na ovaj kraj Save i Kupe okupi Bakač momčad,ali biva strašno poražen.Slaba vojska kontra velike.Padaju jedni za drugim naši krajevi,Turopolje,Kerestinec,Lomnica, Okić.Strava i očaj posvuda. Godine 1593 vrati se Hasan paša bosanski uz pomoć begova i eto ga tu pred Siskom.Desi se naime da je kod juriša odskočio zapor gradskih vrata te ubio zapovjednika kanonika Fintića i 12 ratnika.Klonuli su duhom Sisčani i vidli da im nema spasa,no priskoči im u pomoć opet Bakač,dovede sa sobom vojsku,Ekenberg sa Kranjcima,i Štajerci,te se Bakač i Auersperg baciše ko lavovi među Turke,te ih natjerali na bijeg 22 lipnja 1593 godine.Natjerali su ih na povlačenje,te u hladnoj Kupi izgubi glavu i sam zapovjednik Hasan-paša,kojeg su kasnije izvadili iz vode i sa svim počastima ga pokopali.Opet kodeks ratovanja. Ta je pobjeda toliko proslavila Bakača,da odavde kreće njegov put ,kasnije obitelji Erdedi,hrvatske loze,ka bogastvu i moći do 30-tih godina 20 stoljeća.Ostala su slavna ,teška vremena borbe,ratovanja,časti i kodeksa.Ostalo je toliko mnogo krvi za slobodu,za misao i za duh,da zaista danas nije potrebno trošiti vrijeme na gluposti tko je i kada,nego da se u slobodi i domaćoj reči na toplom ognjištu ide dalje .Ide dalje u čast i slavu svim onim ratnicima,koji su nam omogućili miran život i napredak,kojeg toliko čekamo,a nikad ne dolazi.Ne znam tko na krvi želi zaraditi svoje ja ,svoje sebične želje,ali mu nikako na sudnjem danu ne bih želio biti u koži. Eto.putujte svijetom,putujte domovinom i uvijek i bilo gdje da stanete samo onaj,ponavljam po stoti puta ,trenutak je Vaš i trenutak je da kažete samo tri riječi : Hvala i Slava Im!!Vječna!  Oznake: Sisak |
