Dvorci, crkve i stari gradovi
21.06.2022., utorak
Petrinja
|
Krećemo se prema centru cijele te Banijske priče, prema Petrinji. Ovaj cijeli kraj I Banije ( Banovine) I Korduna zaista je oduvijek na udaru nekih sila , što vojnih, što prirodnih, pa se čini kao da je neko prokletstvo o uništenju bačeno na ovaj dio Hrvatske. Stari gradovi , utvrde – ruševine , gradovi ,mjesta , sela stradali od ratova , koja I koji se više nikada izgleda popraviti neće. Stanovništvo sve više raseljava, bježi od neimaštine, tuge u strani svijet ,jer mu očito strani svijet bolje daje I više ga čuva nego njegova domovina. Poslije domovinskog rata, kad je bila nada da će sve biti bolje , da će se sve urediti , popraviti, sanirati ,ostala je samo gorčina koja je još više pojačana ovim zadnjim velikim potresom koji ćemo pamtiti svi , baš svi I oni stariji I srednji , pa čak I mladji. Ne usudim se niti krenuti na put prema Baniji, jer stalno mi glasi dolaze da su se kule još više urušile, gradovi slažu kamenje, utvrde još više plaču, a sama Petrinja odraz je I tuge I očaja I krajnjeg nemara. Što nije srušila vojska srušit ćemo mi I nebriga. Kao da I Bog diže ruke s ovog kraja. Zar se I zar je zaista istina da je stranac više dao I više pazio I više se brinuo nego mi sami prema nama I našemu. Iz Trsta 1770 godine 25.5. Njezino Carsko Veličanstvo udova carica Marija Terezija naredjuje kako se ima od turskoga korduna svaki put, kada razbojnici u Hervatsku zemlju uležu, svim obćinam u zemlji to dati na znanje, da se svaki za vremena opomenut, bude mogao čuvati. I to na trima jezicima, njemačkom ,talijanskom I hrvatskom. Petrinja se počela razvijati gospodarski u 19 stoljeću. Poljodjelci se stali udruživati u udruge. Od udruga te vrste spominjemo Poljodjelsku zadrugu u Petrinji osnovanu god. 1847. Mi tu zadrugu ovdje spominjemo, jer je ova, kako ćemo to kasnije opširnije istaći, preustrojena u Gospodarsku bratovštinu, a ova je temelj današnjoj Vinogradarskoj i voćarskoj školi. Tako da iz graničarskog kraja I obrane postaje važna činjenica gospodarstvu I Hrvatske, a slobodno možemo reći I Monarhije. Presvukle se ,mada već ima dosta vremena , vojničke čizme u cipele , pa je u samom centru povelik broj kurija, baroknih I klasicističkih. Danas su ruševine, a poslije velikog potresa 29.12.2020.. godine. Tada sam bio opet I po ne znam koji puta. Nedugo prije toga posnimio sam ih ,kao da me upravo nešto tjeralo da barem kamera zabilježi ono što oko možda više neće nikad vidjeti. Na terenu sve je mirno. Bukačenje je prestalo I busanje u prsa I od sto glasa ,glasa čuti nije, sve je stalo I sve propada. Glazbena škola u Petrinji osnovana je god. 1843. od ondašnjega glazbenog društva, koje ga je izdržavalo sve do godine 1877. Te je godine preuzeo izdržavanje toga zavoda po zaključku gradskoga zastupstva grad Petrinja. Puno toga napravilo je to 19 stoljeće za taj grad ,ali I za Banovinu. Krenulo je industrijski, poljoprivredno, da bi opet bio rat I to onaj Veliki I kad taman da je to stalo , opet rat I opet ispočetka. Smirilo se sve to skupa nekih 50-tak godina I da nije bilo ludih glava I usijanih I da nisu te glave stare opet napravile rat, vjerojatno bi bilo bolje . Nažalost je da svaki rat nosi neke nove ljude , koji su skloni samo sebi I samo sebi ili smo takav narod da grabimo a za opće dobro nas nije briga I to se vidi ne samo po ovome gradu nego I po cijeloj zemlji. Mogao bih ovdje sada napisati puno toga, ali iz Petrinje na kraju 19 I početku 20 stoljeće dolaze nam, kao I iz svakog grada ,mnoštvo pisanog, pametnih I sposobnih ljudi, koji kliču narodnim jezikom I voljom za napretkom. Nekada ratnici mačem sada pišu perom ., Matagić Lovro: Uspomene na pokojnoga druga. Pedagoško-didaktička pripovijest. Petrinja, 1904. Sadržaj: To je mala knjižica, no nakrcana zdravim poukama i obilnim iskustvom, a zadahnuta žarkom ljubavi prema narodu i pleme-nitom težnjom za promicanje njegove prosvjete. Razvoj grada možemo pratiti od 13 stoljeća gdje se navodi Petrinja kao dobro naseljeno mjesto, premda se smatra da se nije nalazila na ovom položaju kojeg zauzima danas. POtvrdu svojih prava, dobivaju Petrinjani kao I mnošto gradova 1242-43 godine od Bele IV ,poradi junaštva I obrane protiv Tatara. 1592 godine osniva se Nova Petrinja ,dozvolom carigradskog sultana a gradi je Hasan paša Predojević. I tada je izgrađena I tvrđava ,danas je više nema, a nalazila se na mjestu današnjeg hrvatskog doma. Osolobođenjem Siska od Turaka , oslobodila se I Petrinja ,mada je bilo još turskih provokacija I upada , ipak 1595 godine I od tada ostaje u domaćim rukama. POvijest Petrinje uglavnom je ratna, krajiška I obrambena a u 17 stoljeću vojna posada sastavljena je od pretežno njemačkih vojnika. Sama kapetanija pripada velikaškoj obitelji Erdoedy. Kako smo uvijek više za strance nego za sebe, tako je I Napoleon podijelio stanovništvo , pa je dio mislio da će biti bolje dok je drugi dio ostao vjeran Austriji ,pa je često dolazilo do svađa I trzavica. I tu polako već ulazimo u naše vrijeme,a da ne odem preopširno. Tvornica Gavrilović ostavila je veliki trag na gospodarstvo same regije,a poglavito Petrinje. MOžemo slobodno reći da je bio jedan od bogatijih krajeva naše zemlje. Plodna tla, uzgoj stoke, kooperanti I širenje industrije zaustavio je rat 1990 godine. Nikad pameti. U samom centru Petrinje nalazi se crkva sv. Lovre , zaštitnika grada, koja je oštećena u potresu.Kasno barokna crkva ,odnosno neoklasicistička građena je 1780 godine. Sve do onog trenutka 1992 godine kad je teško stradala. Stara crkva je porušena do temelja,a sagrađena je na njezinom mjestu nova, možemo reći kopija stare. Nikad kraja priči I povijesti, ali treba stati, krenuti doma I pozvati sve vas da krenete na put I upoznate I Banovinu I Kordun pa I s time naravno I Petrinju,ma koliko god ona sada lose izgledala.      Oznake: Petrinja, povijest, Hrvatska, priče, foto |
14.08.2018., utorak
Stjepan Radić
|
Došlo doba da se rastajemo,no ,nikako ne mogu spokojno ići tamniti na Jadranu dok se ne obazrem na povijesnu zbilju bespuća u lektiri za 4 razred pučke škole.Velikani i malikani,Turci i Mlečani,Austrija i Ugarska,pa kraljevina SHS i na vrhu popisa drug Tito.Kad se stavi na papir hrvatska povijest Hrvata to otrpilike zgleda ovako ko iz one serije di je pokojni Ivo Serdar ovak : Su me pitali da li sam domobran,onda sam rekel da jesam,pa su me tukli,pak sam rekel da sam ustaša ,pak su me tukli,pa sam onda rekel da sam partizan ,pak su me tukli......I kaj onda ostaje,uvek po glavi nikad s glavom. Rekoše neki na nekom portalu da su naši zaboravili ovjekovječiti blago u Gospodinu preminuloga Štefa Radićevog,pa je to naravno i ne znam kaj se tko tako čudi,izvređal ih je na pasja,a more i mačja kola i rekel da su guske u magli,a to svakako nije lepo niti pristojno.Dečec nije pedigree imal,a očito ni žulj na jeziku ,pa im se očitoval i sad kaj,nema ga nigde niti zapisanog kak sveto pismo ,niti su se obazreli,mada nije prvi na kojeg se nisu.Nisu se pojavili niti na Zrinskom i Frankopanu kad su ih slavili u Zagrebu u prvostolnici.To onda ispada ovak,da je školstvo krivo i Šuvar koji je to sve loše posložio,nikak mi nismo krivi.Deda partizan,a njegov buraz od iste majke ustaša.Pa kak da si onda čovek bude dobar s familijom,kad su od iste majke na krv posvađani.I kaj nam ostaje posle svega,napiti se ,jer naravno utjehe nema u vodi i zapjevati jednu po domaću ,za dom spremni.Malo se mešaju stilovi,to jest isto tako,pa se zalomi i Ti-To,ali glavno da imamo stručnjake za povijest,samo kaj si i oni malo magleni,pa i kao guske slijede jednog,dok god netko ne zaboravi upaliti maglenke,a onda je domaća juha,pa malo mesa i mlinci.Ručak! Sad bu pak ovaj peval,narod je razdragan,jest da smo blokirani,jest da deca umiru po cestama,jer netko nije upalio maglenku,pa se tražiju po ulicama,ali pevamo i pevamo,samo se molim da onome gebis ne opadne ili ako netko ne zna kaj je to ,možda će znati dentijera,pa i ako ih zvadi,onda bumo imali maore i španjolke ,kaj predstavlja bratstvo i jedinstvo sa španjolskim Francom i onda moremo svi skupa lepo kastanjirati. Kako rekoh na startu,kad se ovak posloži sve skupa na papir,pa mi smo Evropa-Europa u malom,samo dok se dogovorimo ko bu koga prvi u mraku i onda smo na konju,i to lipicancu,jer je i to naš dorat za ponos.Samo nam staviti sedlo i da vidiš,ko rodeo u Ameriki,a tamo nas ima i još smo glasni.To ti je isto tak kak je onaj u onoj kurvinoj nepoštenoj Austriji vikal na grobovima za dom,pa su ga odpelali da se predoči pred sudom,a onda se ovaj plakal i rekel da je bil nagovoren od drugih i da se sada fest kaje i da nije krivi.Omaklo mu se!Pa bi onaj rekel od sto glasa glasa čuti nije.A to se pak zove lanca probijanca,a to smo se ko deca igrali u pauzi indijanera kaubojnera i naravno otpisanih.Nekada smo se igrali ,a danas to jesmo.Kak je povijest lepa!  No,Štefa s početka,kaj je lepo staro hrvatsko ime Stephan,Steven,nemremo zaobići s početka ove priče,jer se dečec uznojil od silnog govora,pa su ga ne kipec deli da se malo odmori.Kip je tvrd,postojan i lepo se hladi,dok su dečka zavezali u gupcu,da se nedajbog vilica preveć ne raširi.Zaboravljamo međutim da je sami taj komunizam,kao i ideja općeg mira među Jugićima potekla iz Hrvatske i to ni nišče nikome objasnil,pa se ljudi buniju i mešaju pojmove.Pored jučerašnje amnezije se zaboravilo da je dedek bil u partizanima,a unuki 100 godina posle ustaše.Točnije 2018 godine.Ljudi baš ne voliju videti,zato je možda porast naočala i pregleda kod optika,da ljudi konačno progledaju,ali kak,kad nam doktori ne valjaju,pa krivo zmeriju,zato imamo reklamu di si moreš povećalo zabiti ravno u oko.Ali ni tome nema spasa,jer nikak ne ide i nikak nije dobro. Sam Stjepan Radić rođen je davne godine,pri tome moram napomenuti da smo si mi navek dobri bili s njizi,pa je dotični rado jel u ovo doba godine bučnicu kod mojih doma.Meni ni bil na krstitkama,jer se nisam tada rodio,ali mi je pričala moja baka.čiji je tatek bil u skupštini,gradu i lepo se nosil sa halbcilindrom.To je šešir,da ne bi netko iz 1990 godine pital kaj je to.Imal je lepe gradske cipele a ne opanke,jer su to tada nosili seljaki,a ne fina gospoda.Danas nemamo niti opanaka niti gospode.Kaj to nije tragično,kak je to Tito uredil,da hoće seljake na sveučilište i onda se pitamo kak nam je školstvo tak loše.Moreš ti vun iz opanaka svih vrsta i kolora,a opanak iz tebe nikak.Pogotovo ako ti je duboko zarinut u anus pa te vleče na sluh i oči.I tu je Tahek bil u pravu,zemi im sve,buju me volili,a daj im nekaj,mam bu buna.Hrvatska koračnica! Badava su se svi likovi znojili uzduž i poprek,ali povijesti nisu nas naučili nikak.Sve krivo,pa se ja danas pitam,da li da vratim diplomu ili si ju malo pribijem za zid,nek se najde ko ukras,jer ju je tak lepo videti,baš se šika. U Petrinju dođem svako malo,ne stanem uvijek pored,nego samo prođem,mahnem i bacim koju junačku onak kak mi dojde.Eee moja Štefe bolje da si i ti otišel na Jadran,nego kaj si se klal okolo,viš da to za tebe nije dobro završilo.Sad si mrtav,ostala je rečenica ,a ostali lade muda na tvojoj ideji kad im zatreba da puk svoj nasušnji držiju u ovrhama. Stjepan Radić Desno ( kaj je znakovito)Trebarjevo kod Siska 1871 godine – Beograd 8 kolovoza 1928. Oznake: Petrinja |
