Dvorci, crkve i stari gradovi

26.06.2022., nedjelja

Botinec

Botinec je selo, danas gradska četvrt gusto naseljena ostala onim starim Zagrepčanima možda u ne tako dobroj uspomeni. Naime, nakon poplave 1964 godine ,nakon što se Sava razlila po Zagrebu, stradala su neka područja odnosno kvartovi. Kuće su bile uništene ,a mnogim tada stanovnicima grada nađen je rezervni smještaj I ovdje u Botincu. Botinec se davno spominje u povijesti grada ,njegove okolice. 19 siječnja 1541 godine dade kralj Ferdinand poveljom na vječna vremena Medvedgrad sa svim pristajalim imanjima tako I Botinec Zrinskima. NIsu samo oni ovdje gospodarili , kasnije su se mijenjali mnogi vlasnici,tako da nam ostaje I informacija da je otac gospodične Emilije pl. Švabelove ,bogate francuske plemkinje , čiji je otac došao ovamo s Napoleon I ostao kupivši Botinec. Emilia je se naime ,premda sopran, samo prošetala pozornicom pri prvoj izvedbi LJubav I zloba.Bila je prijateljica Sidonije Rubido-Erdoedy.
MOžda je nekako za nas u ova vremena najbitniji podatak da je prije ustoličenja na bansko mjesto Banus grof Jelačić upravo iz Botinca , koji je tada bio u vlasništvu Amboza Vranicani ,došao u grad. Ban je naime dan prije ustoličenja otputovao u Botinec I tamo večerao. U grad je ušao na bijelom konju arapu odjeven u narodnu nošnju : bijela surka, crvena kabanica, modre hlače, kratke hrvatske čizme, turska sablja na svilenoj vrpci, na glavi kapa s ilirskim grbom. Samo još jednom u životu nosio je to ruho, na Tijelovo 1849.
Tako da ispada , kada danas naprosto projurimo, što ja znam često činiti , žureći se dalje prema Pisarovini ili Jamnici, nekako ne vidimo slavnu prošlost tog dijela ,možemo slobodno reći Zagreba.
Krenuti jedno popodne , kad je doma dosadno , nedaleko samo par kilometara od asfalta grada u mir, u vrt prepun želja I nadanja. Sami posjed služio je upravo kao odmor barunu Ambrozu od političkog djelovanja. Tamo s pogledom na grad I na Savu. Na početku 19 stoljeća kuriju gradi Ignjat Gyulay, hrvatski ban, a koristi ju kao ljetnjikovac Vranicani. Kasnije ta kurija prelazi u ruke njegovog zeta Ivana Buratti.
KOmpleks je danas obrastao, a uz kuriju pristaje I kapelica, danas devastirana. Slika ista po cijeloj Hrvatskoj. Bogatstvo koje možemo iskoristiti na razne načine se naravno rasipa I uvijek sebi kažem, mi smo bogat narod , ovakvo što nam ne treba. To treba onoj sirotinji vani , koja sve uređuje kako bi preživjela. Sarkazmom I ironijom svakako se lakše nosim sa baštinom.
Zagrepčanima koji još nekako krpaju svoju ljubav prema baštini ne obazirući se na novu povijest evo predlažem taj mali izlet koji ne košta puno, ali ipak kako god da bilo puni dušu. Mir I kurija,kapelica za molitvu. Tako je malo potrebno da budemo sretni,a I sačuvamo u našem oku bar možda dio ljepote povijesti Hrvata. Krenite , obavezno, ali molim nemojte raditi zlo ovom zdanju ili nekadašnjem perivoju. Samo odmorite dušu u vrtu uspomena.

Oznake: Zagreb, botinec, Hrvatska, povijest
- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.