Dvorci, crkve i stari gradovi
24.02.2023., petak
POjava duše iz čistilišta na Ilici
|
NIje ILica samo obična ulica kojom prođemo,pogledamo izloge. U njoj se isto tako I dan danas sreću čudni, neobični I vrlo živopisni ljudi, kao I prije stoljeće ili dva. Tako nam iz davnine dolazi priča, koju bih možda trebao ispričati za laku noć, kao dječju bajku, ali eto, nekako kad sam hodam tom ulicom, sjetim se I pročitane strave koja se dešavala. Navodno pojavljivanje duše iz čistilišta – kako nam je ispričao Krčelić Plemić Aleksandar Jelačić ima zidanu kuću u podgrađu na Harmici kod kapelice sv.Spasitelja. Njegova je prva žena bila rođena Malenić, koja mu je rodila više sinova I jednu kćer Konstanciju, koja je umrla vrlo rano, još kao mlada djevojka. Govorilo se po tadanjem gradu da se često vidi ta pokojnica kako šeta po hodnicima I gleda kroz prozor I da se čuje kako u podrumu podiže buku. U toj je kući stanovala neka građanka, udovica Kristina. U noći 24 ožujka,uoči Blagovijesti, dok je spavala u krevetu ,a vrata su, kako kaže, bila zaključana, ona osjeti neku vruću ruku kako je dodiruje.Naglo s okrene I poče vikati kako neka druga žena spava s njom u krevetu. Činilo joj se da je to pokojna KOnstancija I da joj govori neka se ne boji, nego neka kaže njzinom ocu da ispuni zavjete koje je ona bila napravila, naime da pohodi crkve Bl. Djevice u Mariazellu I u Kostanjevici. Nakon toga je iščezla. Ostatak noći provede Kristina s nekom drugaricom bdeći uza svijeću. Kad je svanuo dan, pođe žurno do kapucina, te se ispovijedi I pričesti. Svom ispovjedniku ispriča ovaj događaj.Kad se vratila kući I zbog kućnih poslova mijenjala haljinu, neki dječak koji je počeo istom učiti osnove latinskog , upozori je da joj se na oplećku vidi znak ruke otisnuti paljevinom. Ona skine oplećak, sama ga pregleda I opazi sasvim jasan otisak ruke. To povjeri najprije mojoj sestri, gospođici Hadrović, a onaj dječak ispriča sve u školi , tako da su istoga dana svi govorili o tom priviđenju. Gradski magistrate izašalje više iz radoznalosti tri senator da vide što je na stvari. Spomenuti oplećak bi donijet I meni I sasvim sam jasno vidio otisak ženske ruke sa pet prstiju sa žilama I živcima.Došao sam do zaključka da to nikako nije učinio neki bakrotisac jer se ovdje u to nitko ne razumije, a drugo jer je otisak bio pripaljen.Taj dio oplećka bio je trošan I da se radilo o prevari, spomenutog umijeća tiska, taj bio se dio bio raspao ili zapalio. Pokušao sam I isprati taj otisak no on je bio bio još crnji. Kako sam na potvrdu gradskog magistrate doznao da je Kristina poštena žena , savjetovao sam joj da o cijeloj toj stvari šuti. Osim u slučaju da joj to naredi biskup ili vikar . Kapucini ipak uzeđe taj oplećak kako bi ga pregledao njihov provincijal koji je baš stigao u grad dan prije. Nakon njegovog odlaska pošalju oni taj oplećak s pismom gospodinu Jelačiću.Ovaj pošalje na ispunjenje zavjeta samu tu ženu Kristinu s njezinim rođakom Matačićem. Najprije odoše u Kostanjevicu , gdje su dali milostinju ,a nakon proštenja kojem su prisustvovali dade im fratar cistercit pismeno svjedočanstvo da je Konstancija duša nakon mise uzletjela u nebo. Tako biva I u Mariazellu. Kada prođete trgom a onda krenete prema Ilici, zagledaje se na lijevu stranu, jer je kuća Jelačić prema podacima bila na uglu Margaretske ulice I Ilice.  Oznake: Zagreb, Zagreb beli grad, priče |
