Dragi moji,  Ova slika simbolicno prikazuje moj oprostaj od Stare godine : ))) Koja je doista bila puna "svetih slicica" i kicastog latinoamerickog ugodjaja... Jedino sto gospodja na slici, nije Stara godina sama, nego ju samo personificira : ) A sto je jos bolje, gospodja nije bilo tko, vec majka pravog Svecenika!!!! P. Celsa, u cijem ugodnom drustvu, njegovih roditelja i njegovih sestara (on je jedini sin u svojoj obitelji) sam provela jednu od posljednjih veceri, i vecera : ) ove godine...  Nastavljajuci tako svoju hrvatsku tradiciju, i sijecajuci se i krasnih trenutaka provedenih ranije s obitelji p. Nikica, p. Luke, te posebno svim isusovcima i njihovim obiteljima zeleci sretnu Novu Godinu!!! Evo, godina prolazi...Doista posebna, mislila sam staviti kratki rezime, ali ne mogu...Bilo je previse lijepo i previse ispunjeno, da bi se bilo sto dalo izdvojiti ili istaknuti...Mislila sam staviti i neke zaostatke, Yasuni park, Peru, Amazonija...No, ne stignem, i zelim da sve ostane u mojim najljepsim sjecanjima...Puno sam toga dijelila sa svima vama, mozda jos vise toga sam zeljela podijeliti, no nisam stizala... Ali najvaznije da Bog sve vidi, sve zna...On je bio sa mnom, a i sa svakim od vas, u svakom trenutku ove protekle godine, u svakom njenom danu, u svakom susretu, pogledu, zagrljalju...Stisku ruke, izmijenjenoj rijeci...Pa neka tako i ostane! Neka nas Bog sve i dalje prati, ili jos bolje - vodi, i nosi na krilima svoje Ljubavi...  Ne znamo kamo ce nas odnijeti ova godina...Ja doista nista ne znam...Uostalom, puno toga i ne ovisi o meni...Znam da bih se u lipnju trebala vratiti u Hrvatsku, a sto ce dalje biti, a kamo ce me cudesni putevi Gospodnji voditi preporucam i u sve vase molitve... I nekako jedva cekam, nestrpljivo i znatizeljno ovu 2009, svoj rodjendan vec za koji dan - 2. sijecnja (tko od mojih prijatelja i rodbine osjeti nadahnuce, moze simbolicnim rodjendanskim darom financijski potpomoci moj put u Meksiko i Guadalupe, na susret s Papom sredinom sijecnja, odakle cu vas svakako zivopisno izvjestavati, ako uspijem do tamo, na moj osobni PBZ racun: 2340009-3201061717 - i ne zaboravite napomenuti od koga je : ) , kao i sva planirana i neplanirana hodocasca, susrete... Pomozite da uspije moje hodocasce u Meksiko!!! I naravno, sve nase misijske klince! (njima pak i dalje mozete pomagati preko racuna Zdenca, uz naznaku da je to za misiju s. Lenke u Ekvadoru: 2330003 1100166170- Splitska banka MB: 1708856) A u svom postu od 23.3 (ne znam zasto tek tada?), pisala sam kako citavu 2008. posvecujem svecenicima, prevevsi i 3 lijepe pjesme i molitve za njih sa spanjolskog... Svecenice Bozji, blagoslovljen budi! Svecenice Bozji, blagoslovljen budi, jer najveci si od svih ljudi! Jedino ti imas moc nad hostijom bijelom, jedino ti je mozes uciniti Kristovim Tijelom! Blagoslovljena svaka tvoja rijec, jer one gorcinu pretvaraju u mlijec, Bozjom ljubavlju ohrabruju i tjese, poticuci sve da vise ne grijese! Blagoslovljene tvoje svete ruke, koje nas u ispovijedi odrijesuju muke, zacjeljuju rane, uskrisuju duse – skoro mrtve, vracajuci im spremnost na ljubav i zrtve! Blagoslovljene tvoje ruke ciste, koje su kao Marijine, iste, jer njene su donijele Isusa medju ljude, a tvoje nam ga svakog dana ponovo nude! I s kojom ljubavlju se uspinjes svaki dan, na polozaj koji ni andjelima nije dan: da mozes biti jedno s Isusom Kristom, uzivajuc u Otajstvu ljubavi cistom! Neizreciv uzitak Svete gore, kada uronivsi u Bozje ljubavi more, tvoje usne izgovaraju svete Rijeci, u ljubavnom zanosu i bozanskoj sreci! Blagoslovljene sve one majke svete, koje su za svecenika odgojile svoje dijete! Da nam vraca mir, i posipa laticama sakramentalnih ruza, sve teskoce koje zivot pruza. Blagoslovljen Gospodin, u svom bostvu, koji je izabrao bas tebe – u mnostvu! Da nam bas po tebi moze doc, zahvalno ti povjerivsi – nebesku moc! Svecenice Bozji, blagoslovljen budi, jer najveci si od svih ljudi! Jedino ti imas moc nad hostijom bijelom, jedino ti je mozes uciniti Kristovim Tijelom! (sa spanjolskog prevela Drina Cavar) Molitva za svecenike Posalji nam, Gospode, svecenike, koji ce biti poput Tebe: u Betlehemu, obuceni u jednostavnost i blagost, u Nazaretu, skroviti u poniznosti i poslu, u apostosloj sluzbi, propovjednici istine, djelitelji tvojih sakramenata, poput Tebe, uvijek s Marijom, kao u Euharistiji, na raspolaganju svima, kao na Kalvariji, zrtvujuci se za spas svijeta, i na kraju – s Tobom u raju! Proslavljeni kao Tvoji izabranici, s Ocem i Duhom Svetim, za sve vijeke vijekova! Posalji nam brojne svecenike, kako bi svijet bio samo jedno stado, samo jednoga Pastira, jer zetva je velika, a poslenika malo. Amen Molitva za svecenike (2) (sv. Zupnik Arski) Svemoguci i vjecni Boze, pogledaj lice Tvog bozanskog Sina, i iz ljubavi prema Njemu, smiluj se svojim svecenicima! Sjeti se da su oni samo slaba i krhka stvorenja, razaruj trajno u njima plamen svoje ljubavi, i cuvaj ih od neprijateljskih zasjeda, kako ni u jednom trenutku ne bi iznevjerili svoje sveto zvanje. Molim te, za tvoje svecenike, vjerne i gorljive, za one koji djeluju u blizini, ili u dalekim misijama, za one koji trpe iskusenja i za one koji su te napustili. O, Isuse, molim te: za tvoje svecenike, mlade i stare, za one koji su bolesni ili na samrti, i za duse koje su u cistilistu. O Isuse, molim te: za svecenika koji me krstio, za svecenike koji me odrijesuju grijeha, za one na cijim misama sam sudjelovao i sudjelujem, za one koji me poucavaju i savjetuju, za sve one kojima dugujem zahvalnost. O Isuse! Cuvaj ih sve u svom Srcu, udijeli im obilje svojih blagoslova, vec sada i u Vjecnosti! Amen. I neka nam sve lijepo u ovoj godini, bude barem udvostruceno, umnogostruceno i blagoslovljeno!!! Sretna nam Nova 2009!  Vasa misionarka Drina sa svojim ekvadorskim klincima! (ovo su misice : ) naseg vrtica, dvije rodice Domenica i Helena) |
31.12.2008., srijeda
27.12.2008., subota
Uz dobar "chat" - manji je svijet!
|
Dragi moji, malo sam u guzvi ovih dana, pa vam svima samo jos jednom zelim zahvaliti na lijepim cestitkama i dodatno pozeljeti sve najljepse u ove blagdanske dane! I ako Bog da, vidimo se na Davorovu chatu, u nedjelju u vasih 18h (a mojih 12h): Davorov chat Nadam se da ce sve biti u redu, i da nece biti tehnickih problema (necu biti na svojoj uobicajenoj net lokaciji...) Vjerujem da ce do tada Davor prilagoditi i najavu: Davorova najava Nove fotke i sve drugo, nadam se iduci tjedan! Sretan imendan svim Stjepanima!A posebno sam se pomolila i za svog "omiljenog" Stipu - Mesica! |
24.12.2008., srijeda
Bozicni kolaci na svakom stolu ce se naci!
 White Cristmas "Ja sanjam jedan bijeli Bozic Da opet dodje u moj grad Da su zvijezde gore i Tiho da se stvore Svi ljudi koje volim ja" I'm dreaming of a white Christmas With every Christmas card I write. May your days be merry and bright. And may all your Christmases be white. " Moj zupnik, prijatelj i duhovnik, p. Ivica Musa (gore smo na jednoj od nasih uobicajenih akcija i posjeta nasem zajednickom prijatelju p. Luki u Krapinske, po svakom vremenu i nevremenu : ) opet me ugodno iznenadio, raznjezio i rasnjezio : ) svojom akcijom unutar nase zupe, kada su svi stariji zupljani na svoje kucne adrese dobili "diretknu dostavu" Bozicnih kolaca, od bozicno raspolozenih mladih obitelji...Mozete samo zamisliti iznenadjenje i veselje moje tetkice, kada su joj uz sve dobre i lijepe vijesti ovih dana, jos na kucna vrata pozvonila dva djecaka, ministranta s kutijom prepunom bozicnih kolaca, koje je bas za nju napravila njihova mama!!! A meni je palo na pamet, kako bismo svi mi, u nasim obiteljima, s prepunih bozicnih stolova, doista na isti nacin mogli razveseliti nekoga iz kvarta, iz iste zupe, siromasnu obitelj ili osamljenog starca! A kad me p. Musa, kad sam ga nazvala da mu zahvalim za ovu super ideju, akciju i gestu, jos upitao i da li ce tetkica moci doci na Bozicnu sv. misu, kako bi joj danas donio i sv. Pricest (uz kavicu, i nove kolace : ), sjetila sam se i svih muka koje imaju stariji ljudi, ili ljudi u kolicima: p. Luka, Tanja iz Palme, Mirjana iz Koprivnice, kako bi dosli do crkve i sv. mise...Evo samo kratkog izvatka iz jednog Mirjaninog pisma. "I meni je ljeto jako brzo prošlo i bilo sadržajno do preopterećenja. Iako nikud nisam išla i na ovoj mojoj Koprivnici sam zahvalna. Velika vijest je da je pred sam odlazak na novu dužnost u Varaždinu stari župnik dao napraviti rampu za kolica na ulasku u crkvu. Još prošle godine potrudila sam se da mu više puta objasnim tu potrebu najbolje što sam znala, međutim ništa. I već tada odustala sam od toga i čekala novog župnika od kojeg sam se nadala boljem razumijevanju, ali stari nas je ipak ugodno iznenadio uz riječi da je riješio stari dug i da sad slobodno može otići. I tako sam i ja postala slobodna osim nedjelje često puta i u tjednu otpeljati se na misu, približiti se i drugim vjernicima, biti na molitvenoj zajednici i par puta na Kursilju, sve u vjeronaučnoj dvorani u koju, opet zbog stepenica mogu ući jedino iz same crkve. Iza mise ili molitve obično bi ostala u razgovoru s novom prijateljicom Valentinom i za toplih ljetnih večeri vraćala se doma u prosjeku oko pola 11..." S Tanjine promocije na KBF-u 18.3.2006:   P. Lukin SKAC i humanitarni koncert za Tanju 2002 Ili iz Tanjine bozicne cestitke, koja me posebno razveselila, i doista mi je jedna od najdrazih, posebno obzirom na ulozeni trud i napor kojim je pisana: "Hej, Drine! Nikako da ti se stignem javit. Ja sam dobro , borbeno u svakom danu. nekad se trudim bit dobro. voljela bi da možemo razgovarat. ovo pisanje mi je užasno naporno. Stalno sam u th.= terapijama, injekcije, fizikalna th. . A ti, kako si? Kad ćeš doć? Nećeš za ozbač u sestre? Želim ti sretan Božić i želje koje ti želim izražene su privitkoim koji ti šaljem. Pusa, pozdrav, piši, T." I iz mog odgovora njoj: " ... Hvala i na krasnoj prezentaciji! I sretan Bozic! Tebi i svima tvojima! ps. P. Musa cesto posjeti tetkicu, i danas joj je donio Pricest, i kavu i kolace! A vec prije je organizirao da joj jedna obitelj iz zupe ispece i donese kolaca, valjda za sve starije osobe iz zupe! A ja sam onda smislila 2 akcije. Jedna se zove : "Bozicni kolaci na svakom stolu ce se naci!" A sastoji se u tome da svi podijele svoje bozicne kolace s onima koji nemaju, i koji su stari ili nemocni! A druga se zove: "Podijelimo sv. misu, i s onima koji na njoj inace nisu!" Sastoji se od organiziranja redovitog nedjeljnog prijevoza unutar zupe, tako da zupljani koji imaju (poluprazne) aute, putem navrate do onih koji bez prijevoza ne mogu do crkve i "pokupe" ih! Pa, eto preporucam akcije i u tvoje molitve, a prvom zgodom cu ih staviti i na blog!!!" A evo i jos jedne poticajne bozicne cestitke i akcije, od moje srednjoskolske prijateljice Dijane, kojoj sam i krsna i krizmana kuma (bas sam ponosna na nju)!  Ovom cestitkom oni su se ukljucili u humanitarni projekt: "Korak u zivot", za skolovanje nezbrinute djece. Dijanina spona |
Poboznost Maloj Gospi - Djevojcici Mariji
|
Dragi moji, rodjenje moje necakinje Marije je uvjerljivo najupecatljiviji dogadjaj za mene, ovih bozicnih dana i pravi blagoslov za citavu moju obitelj! Tako sam sinoc, nakon izmoljenih preko nekoliko krunica (sto i nemam obicaj bas svaki dan : ), prevela i jednu lijepu molitvu Djevojcici Mariji, koju sam nasla uz njen kip u Zavjetnoj Bazilici Quita.  Zazivi Djevojcici Mariji Marijo mala, sluga sam Tvoj! Kraljice Neba, posvecujem ti zivot svoj! Na svijet se rodila, predivna Curica, otajstvena ruzica, Jakovov cvijet. Milosnoga dana, zvijezda jutarnja! Prekrasna Curica, Ljubavi objava. Dodji, predivna Djevojcice, radosti more! Bozanskoga sunca, krasne li zore! Zdravo, njezna Curice, koju od zaceca izabra Bog, za Majku Otkupitelja, Sina Svog. O, divna Djevojcice! Tvoje ime je Marija, predivna arija, pjesma Ljubavi, sto uz zlatne harfe, pjevaju Andjeli. I ova nasa svecana himna, bozanski je zov! Nebeska princezo, mala Marijo! Budi nasa radost, ljubav i blagoslov. Blagoslovi, Djevojcice, ovu nasu nizinu: i povedi nas u Nebo, u Bozju blizinu! Bezgresna Curice, od rodjenja svoga, petom lomis siju, vraga paklenskoga. I cim se rodi, magla se razilazi, od tmine nas oslobodi, i Sunce izlazi! Nakon Kalvarije, svjetluca iz aureole tvoje, jos u zlatnoj kruni cvijet, zarko crvene boje! Djevojcice sveta, Kraljice boli i tuge, jos od kolijevke, poput mjeseca sjas, u njeznim bojama duge! Od Joakima i Ane, ljiljan cistoce, procva za nas, po kom zapoce nas spas! I pobjedu zla, nikad ne dozvoli! Vec pomozi da Bogu dodje, svatko tko te zaziva i voli! Drina Cavar, prevela sa spanjolskog prigodom rodjenja necakinje Marije 23.12.2008. A bas mi je mailom stigla i najava nove Papin knjige u izdanju Verbuma:  "Ova knjiga Josepha Ratzingera (pape Benedikta XVI.) za temu ima ulogu Blažene Djevice Marije u životu kršćana i u životu Crkve. Nastala u vrijeme kad je marijanski element u teološkom promišljanju bio poprilično oslabljen, Kći sionska očituje živu želju kardinala Ratzingera da rasvijetli bit Marijine uloge u povijesti spasenja te da naznači ispravan vjernički odnos spram Blažene Djevice Marije. Govoreći o Mariji polazi od Starog zavjeta koji svoje konačno značenje zadobiva tek u Novome zavjetu: u ženi koja je označena kao pravi sveti ostatak, kao stvarna Kći sionska, koja postaje Majka Otkupiteljeva, odnosno Majka Božja. Pisana vrlo razumljivim jezikom i pristupačnim stilom ova knjiga može i najširem krugu suvremenih vjernika pripomoći da na nov način shvate i usvoje ono što ne smije biti izgubljeno s obzirom na našu vjeru u Mariju." Istovremeno, preko meksicke ambasade pokusavam organizirati dobivanje vize i svoj put u Meksiko na susret s autorom gornje knjige - Papom Benediktom XVI! Svjetski obiteljski susret u Meksiku Meksicka ambasada u Quitu Kao zahvalno i zavjetno hodocasce Gospi guadalupskoj, za svoju necakinju Mariju i sve blagoslove! Nove kartice od PBZ-a su mi prosli tjedan stigle, dobila sam i PIN-ove, na svom PBZ racunu: 3201061717 trenutacno imam 50-ak kn, ali imam najave nekih uplata...Taksist koji me vozio do meksicke ambasade, odusevio se mojom zeljom da posjetim Guadalupe i odmah odnekud stvorio i poklonio mi slicicu Gospe Guadalupske! Kao dodatni znak da cu uspjeti ostvariti ovu svoju zelju!  Prezentacija o Gospi guadalupskoj Slicno je bilo i 2006, kada sam zeljela u Svetu Zemlju, iz slicne pozicije, i na kraju sam u zadnji cas prodala svoj motor, te poslije mogla napisati zanimljivu putopisnu reportazu: "Motorom do Svete zemlje!" |
23.12.2008., utorak
Zdravo Marijo!!!
Evo, upravo sam od tetkice (a od koga drugoga) cula veselu vijest: rodila se moja 4. necakinja: Marija!  S tetkicom Dragom i Marijinom starijom sekom Antonijom, prije par godina Pa i vi svi koji ovo procitate, izmolite bar jednu Zdravo Mariju, za malu Mariju! I sve njene! Zdravo, Marijo!!! A stigao mi je i mail od sretnog tate Petra Kresimira (IV - jer se rodio 4.) : Quoting Kreso Cavar : > Rodila je Andrijana danas (23.12.) u 16.35h malu Marijicu! > > Sve je u redu! Mala je teska 4,060kg i dugacka 50cm! > Porod je bio dosta tezak ali srecom kratak! > > Zvao sam te i telefonom ali kad sam te trazio, zenski glas > s druge strane samo je uzvikivao: "Nou, Nou, Nou..." > > Pozdrav, > > Brejs. > > Kresimir |
21.12.2008., nedjelja
Sretan vam Bozic - obiteljski blagdan!
|
Dragi moji, tako sam sretna sto je Bozic doista pred vratima, i sto ga i na ovaj nacin mogu podijeliti sa svima vama, od srca vam zazeljevsi sve najljepse i najbolje, uz stosnu i originalnu cestitku koja mi je nedavno stigla:  A kako je Bozic zapravo pravi obiteljski blagdan, a uskoro se blizi i moj rodjendan 2. sijecnja (Happy birthday to me : ))) podijelit cu s vama i par starih obiteljskih fotografija:  Nas cetvero za moj 4. rodjendan  Ja i moja tri brata s blagopokojnim kardinalom Kuharicem  Mala Hrvatica Drinica-granica  Mi kao vec odrasli (fali samo Domagoj), sa snahama i novim Cavar mladicama...(uskoro stize nova buduca clanica ovakvih fotki)  Nasi hercegovacki preci...Did Pero, baka Janja i njihovih petero djece - moj tata Mate (desno), stric Stipe (lijevo) - koji ima 3 kceri i 4-ro unucadi, tetkica Draga (gore lijevo) i vec pokojne tetke Ivica (gore desno) i tetka Milka (udata Susak, koja je imala 10-ro djece - u sredini gore)  Fotka prije mog odlaska u misije, s roditeljima, tetkicom Dragom, necakinjama Katarinom i Anom, i rodicom Monikom, aktivnom Palmasicom, najstarijom kcerkom moga strica Stipe I kao poseban bozicni poklon za vas, bozicni interview od neke godine obitelji mog omiljenog rodjaka Marka Suska (Milkina sina), cija zena Vesna mi je krizmana kuma i koji imaju 5-ro djece:  Bozicni obiteljski interview mojih rodjaka A kako i oni posjecuju moj blog, svima njima, citavoj svojoj sve vecoj obitelji i naravno svima vama i vasim obiteljima, posebno sretan i blagoslovljen Bozic! |
Bozicna cestitka p. Luki, ali vrijedi i opcenito!
A sad moja Bozicna cestitka za p. Luku,  Bozicne jaslice u Palmi koja zapravo moze vrijediti i za svakoga od nas, nadahnuta njegovom nekadasnjom propovijedi: Tri mudraca Dragi p. Luka! Kako kod Boga nista nije i ne moze biti “slucajno”, tako vjerujem da nije slucajno niti to sto je najljepsi, najveci, najsvecaniji i najtopliji njegov blagdan Bozica i Njegova rodjenja, bas usred najvece i najzesce hladnoce i zime... Kao da svojim rodjenjem, toplinom, bozanstvom i njeznoscu, zeli rastopiti i otopiti sve slojeve i naslage leda u nasim srcima, rastociti i razoriti sve sto nas sputava, onemogucuje, zarobljava i paralizira...Uz krckanje leda, koji nas pokusava okovati, zalediti nasa srca, zamrznuti osjecaje; cuje se pucketanje vatrice na ognjistu, osijeca njena toplina, toplina doma i svete obitelji, cuje se opojna i zanosna pjesma Andjela, onih pravih, Bozjih i bozanskih, koji silaze s Neba, da nam zajedno sa zvijezdom repaticom osvijetle pravi put, jedini pravi i jedini moguc, koji nas kroz sve opasnosti, zamke i prepreke zivota, kroz svu tamu, trpljenja, jad, jed, patnje i led, vodi do sredista zbivanja, sredista svijeta, sredista nasih srdaca, gdje se uvijek iznova moze i mora (jer to sam silno zeli) roditi nas jedini pravi Spasitelj: mali Isus i veliki Bog... Ali da bi to bilo moguce, da bi se on doista mogao roditi u nasim srcima, i opcenito, najprije treba ostaviti lazne sigurnosti, lazne nade, lazne oslonce, lazne proroke i lazne prijatelje, kako bi tek tada, slobodni i oslobodjeni svega toga, punim srcem i punom svijescu, raskajani i posuti pepelom, i oslobodjeni stajskog gnoja svojih grijeha, mogli ponizno kleknuti na slamu, grubi dascani pod, pred novorodjenu Bebu, pred nama i u nama! Zajedno s njome, opustivsi se i prepustivsi se njeznom majcinskom zagrljaju zajednicke Majke, koja je svojim vjecnim: “Fiat – neka mi bude!”, jednom za svagda u svoje krilo i u svoje srce prihvatila bozanskog i Bozijega sina, a s Njime i svakog od nas, zajedno s njime, brizno i bolno prateci svakoga od nas na nasim kriznim putevima, predvidjajuci i osjecajuci sve nase padove, spremna da nas potpuno iscrpljene, klonule i mrtve uvijek iznova primi i prima u svoj majcinski zagrljaj, svoju “Pietu”, koja se samo po njoj, njenom majcinskom krilu, zagrljaju i zagovoru, uvijek iznova pretvara u novo rodjenje, novi Bozic i novu priliku za novi pocetak!!! Kako bismo se zajedno sa Sv. 3 kralja, mogli vratiti u svoju staru zemlju, svoje staro Nebo, ali nekim drugim i nekim novim putem, izbjegavajuci lazne stovatelje i klanjatelje, opasne Herode!!! U tom duhu, od srca ti i s velikom, neslomljivom i neugasivom ljubavi – Sretan Bozic!!! Tvoja misionarka Drina  Bozicne jaslice u Santa Aniti, uz sve sudionike njihove izgradnje  I odgovorne katehistice...  Zive Andjele...  I zivopisne ekvadorske narodne nosnje |
Bozicna prica
|
Dragi moji, evo priblizilo se vrijeme i za Bozicnu cestitku! Najprije cu kao jos proslogodisnji zacetak nase akcije: Dame tu mano - Ruku mi daj, zahvaljujuci svima na sudjelovanju, ponoviti svoju proslogodisnju Bozicnu pricu (17.12.2007)! Glavni lik u njoj je mala Kristina, ciju ulogu nosi moja necakinja Antonija,  koja ovih dana treba dobiti seku Mariju, sto posebno preporucam u vase molitve! A na preneseni nacin, radi se zapravo i o mojoj tetkici Dragi, koja mi u ovo Bozicno vrijeme posebno nedostaje, kao i ja njoj, no najbitnije da smo trajno povezane u duhu i molitvi! I Ljubavi koju nikakvi kontinenti, oceani i kilometri ne mogu umanjiti: Mala Antonija (prije par godina), njena teta : ) i teta njene tete : ))) Kristina u bozicnoj stalici Mala Kristina oduvijek je posebno voljela Dosasce i Bozic!  S velikom paznjom i ljubavlju vlastitim rukama izradjivala je bozicne ukrase, i uredjivala jaslice...Ovcice ispod njenog bora uvijek su imale najzeleniju mahovinu, malom Isusu bilo je ugodno i mekano na svjezoj prirodnoj slamici, pod toplim vunenim dekicama, Josip i Marija pored njega, grijali su se uz ognjiste, pastiri su imali svoje vatrice, voda je zuborila u malom mehanickom zdencu, zvijezdice su nekako posebno carobno treperile, i skoro da se doista mogla cuti nebeska pjesma andjelcica, spontano i skladno poslaganih oko stalice... Kristina je znala je sate i sate provoditi pred svojim Betlehemom, dodatno preslazuci simpaticne figurice, razgovarajuci s njima, i dajuci im uvijek novu zivost i dinamiku!  Njena teta s kojom je zivjela, pomagala joj je oko svega – plela nove dekice da malom Isusu ne bude hladno, pokretala vodeni mehanizam malog zdenca, i pricala joj kako su se doista u njenom djetinjstvu cuvale ovcice i kravice u njihovu hercegovackom selu...I dok je mijesila i pekla kolace, pricala joj je o paljenju badnjaka i drugim starim hercegovackim bozicnim obicajima, uz pjevanje bozicnih pisama i cestitku: “Na dobro ti dosao Badnjak i sveto porodjenje!” Mala Kristina je uzivala slusajuci tetine price, moleci s njome bozicne molitve, paleci adventske svijece, pomazuci oko kolaca, i svaki put pred njenim jaslicama, kao da bi ozivjelo hercegovacko selo, uz pucketanje vatre na ognjistu, i drevni Betlehem, uz nebeske posjetitelje i egzoticnu karavanu s Dalekog Istoka...  I dok je zadivljeno promatrala treperenje zvijezdica oko stalice,  odjednom kao da se i sama nasla medju mnostvom siromasnih pastira i pastirica, koji su uz upaljene vatrice i bozanske glasove raspjevanih andjela,  pjevuseci i moleci s njima, strpljivo cekali na svoj red za ulazak u stalicu, i poklon malom Isusu i njegovoj svetoj obitelji, dok su njihove ovcice zivahno blejale, pasuci svjezu mahovinu, i zveckajuci svojim zvoncicima...  No, Kristina je primijetila da su mali pastiri i pastirice vecinom jos mladji od nje,  i nekako posebno siromasno obuceni, sa zakrpanim kosuljicama, i poderanim hlacicama...  Jednoj maloj pastirici, Kristina je poklonila svoju novu bozicnu jaknu s kapuljacom,  ogrnuvsi njen zakrpani i uprljani ponco,  a punu kosaricu tetinih bozicnih kolaca, podijelila je s grupicom najgladnijih, koji su zahvalno i zadovoljno kusali,  odlamajuci kriskice i za svoju mladju bracu i sestre, kojima je to bila prava poslastica nakon korica suhog kruha, na koje su navikli, ako uopce i to...  Kristina je mazila ovcice i psice koji su trckarali okolo,  i ugledavsi rasplakanu bosonogu djevojcicu svojih godina – poklonila joj i svoje svecane cizmice... I tako samo u carapicama, i starom poncu, praznih ruku, nasla se i u samoj stalici, ciju nekako posebnu toplinu, miris i sjaj nikada nece zaboraviti...  Mlada Marija blago joj se nasmijesila, njezno je poljubivsi u celo, drzeci na grudima novorodjenog djecaka, usnulog i dobro umotanog u tople vunene dekice Kristinine tete, a sv. Josip ju je ocinski zagrlio, ponudivsi joj drvenu klupicu, da sjedne pored njih, uz ognjiste, gdje se kuhao topli caj...U Josipu i Mariji, Kristina je prepoznala svoje roditelje, uzivajuci u njihovoj medjusobnoj ljubavi, toplini i svetosti, njezno ljuljuskajuci zaspalo djetesce, prozracno i meko – poput hostije... Kristina se uopce nije zacudila, sto je u stalici zatekla i svoju tetu, koja je marljivo mela drveni pod pomazuci tako Mariji i prala prozorcic, kako bi cudesni zvjezdani sjaj iz stalice sto jace prodro do svakog srca, kako bi svako srce zaculo nebeski pjev: “Svim na zemlji mir veselje...”, i slava Bogu – “Gloria!”, zaorila iz svakog srca i svakog grla, iz svega glasa! Kako bi sveta obitelj zazivjela u svakom domu, u svakom danu, u svakom poslu...A Bozic postao nasa svakodnevica, u svemu sto zivimo, radimo i jesmo – bas kao kod Kristine i njene tete! |
Zena koja je umrla u Bozicnoj stalici
|
A sad da vas malo sokiram, u ovo idilicno vrijeme, ponavljam i jednu svoju manje idilicnu stvarnu bozicnu pricu (od 7.10 o.g.): Nasu skolu “Mi pequeńo Jesus” – “Moj mali Isus” Zajednice sestara Krista Misionara molitelja, u sklopu centra "Daniele Sipione", pohadjaju siromasna djecica iz okolnih andskih zaseoka, trosnih i neasfaltiranih...I kada sestre ne bi svako jutro isle po njih svojim kamioncicem, tako reci do kuce do kuce, djecica sigurno ne bi ni isla u skolu, a ostali bi i gladni, bez 2 obroka dnevno, koje im sestre s ljubavlju priredjuju i serviraju, uz obaveznu molitvu i pjesmu i blagoslov prije i poslije jela... Medjutim i medju tom djecicom ima najsiromasnijih od siromasnih, kako ih je i Majka Terezija cesto znala zvati...Tako su se i medju nasom djecicom, posebnom zapustenoscu i neishranjenoscu isticali mali 5-godisnji Alex i 6-godisnja Abigail – braco i seka, iz obitelji Simbańa, koji imaju i malu 2-godisnju seku, koja jos nije krenula u nas vrtic...  S Alexom, Abigail i sekom na kraju prosle skolske godine  S Alexom u narucju i njegovim rodjakom Moisesom na ledjima, u veljaci prosle godine... Oboje mladih roditelja (niti 30-ak godina) su bili teski alkoholicari, potpuno zanemarujuci svoju dragu djecicu...Mali Alex cak nikada nije ni upisan u knjigu rodjenih, te nije imao ni maticni list, koji mu je trebao za upis u skolu...A kad im je s. Lenka htjela pomoci oko toga, dogovorivsi se da ih odveze i zajedno s njima ode izvrsiti tu njihovu gradjansku duznost, zatekla ih je oboje mrtvih-pijanih u njihovu trosnom kucerku... Maloj Abigail su sestre tijekom godine davale i posebnu vitaminsku terapiju, jer je zbog neishranjenosti cesto tesko hodala, te smo je uz svu ljubav i njeznost koju smo joj pruzale, uz Bozju pomoc, uspjele bar malo okrijepiti..  Oboje djecice neprestano potrebnih ljubavi i njeznosti, stalno pruzaju svoje rucice na zagrljaj i traze nase narucje...Vrlo su inteligentni i unatoc svim poteskocama trude se sto bolje svladavati skolske zadatke...Tako je Abigail najbolja matematicarka u svom razredu (mozda i zato sto cesto sama ide u ducan nabavljati potrebne namirnice za citavu obitelj, precizno zbrajajuci i oduzimajuci i ono malo novcica sto imaju...), a mali Alex izvrsno i glasno pjeva skolske pjesmice, cak vec i na engleskom!  Cesto ga se moze sresti potpuno samog na ulici, kako poput nekog odraslog ide obavljati neke vazne, samo njemu poznate poslove, uvijek pristojno i glasno pozdravljajuci. I u prvim tjednima skolske godine, u koju su i krenuli sa zakasnjenjem, jer ih pijani roditelji nisu na vrijeme upisali, jednoga dana kamioncic s djecicom za skolu stigao je bez njih dvoje...A s. Maritza, koja je kao i svakoga dana odlazila po djecu, javila nam je da oni nisu mogli doci, jer im je te noci umrla – mama! Svi smo ostali sokirani i tom novom tragedijom, za tu ionako nesretnu djecicu, koji su nam toliko prirasli srcu...Isto popodne sve smo se zaputile do njihova doma, kako bi im dali moralnu i molitvenu podrsku, uz svu nasu sucut i suosjecanje. A umjesto gotovog novca, kojeg bi mladi udovac sa svojim drustvom sigurno propio, pogotovo u sadasnjoj situaciji, djecici cemo dodatno pomagati tijekom citavog skolovanja...  Mali Alex s tatom i s. Patriziom zadnji dan prosle skolske godine Priblizavajuci se trosnoj prizemnici, sa sklepanim krovom, drvenim ovratnikom, s jednim prozorom bez stakla, a drugim prekrivenim starim novinama, s mnostvom zapustenih ljudi, psica i djecice, koji su se tiskali oko kucerka, iz kojeg se cuo molitveni zamor, i sijalo neko slabo treperavo svijetlo i svijece,  s nekim kicastim sprovodnim krizem i ukrasima u dvoristu,  te skromnim drvenim lijesom u sredini prve poluprostorije, i najblizom rodbinom, koja proviruje iz druge, nisam se mogla oteti dojmu, kako me sve to strasno podsjeca na trosnu betlehemsku stalicu, s drvenim jaslicama u sredini, i siromasnim pastirima, koji se priblizavaju, u poboznoj procesiji, s ovcicama i psicima...A sigurna sam i da su se isti oni betlehemski andjeli, svi zatekli i sada ovdje sa nama... A kako su se ljudi priblizavali lijesu, i kratko se pomolivsi ubacivali svoje skromne – udovicke priloge i novcice u kosaricu pored njega, to me dodatno podsjetilo na bozicne jaslice po nasim crkvama... I sigurna sam da je sv. Josip u ovim trenucima osobno podupirao ovog nesretnog oca obitelji, da je Djevica Marija grlila i svojim plastem krilila malog Alexa i Abigail sa sekom, koji su zbunjeno i nekako pomalo odsutno trckarali dvoristem, provlacili se medju mnostvom, ili uvlacili u krila i zagrljaje, dok su posebno zainteresirano promatrali svjetlucave sprovodne ukrase u dvoristu, kao da i ne shvacaju kakve veze ima njihova mama s tim ukrasima, i s onim lijesom u njihovu dnevnom (a i nocnom) boravku... A mali Isus je sigurno svojim rucicama zagrlio i ovu mrtvu majku, koja se slucajno zove bas isto – Maria, slicno kao sto je nekoc Njegova Majka Marija grlila Njega, najprije kao bebu iz drvenih jaslica, a poslije kao mrtvo tijelo sa drvenog kriza, razapeto i probodeno bas za spas ovakvih obitelji i ovakve djecice, primajuci ih sve zajedno i svakog osobno u svoje bozansko Srce i svoje Nebesko Kraljevstvo! I neka gospodja Maria konacno pocine u miru, i vjecna bozicna svjetlost neka joj svijetli, bas poput zvijezde repatice, osvjetljavajuci, vodeci i stiteci i njene sirocice! |
16.12.2008., utorak
Drinske mucenice!
|
O, skoro sam zaboravila jedan od svojih imendana...Jucerasnji blagdan Drinskih mucenica...No, srecom postoji stranica IKA, gdje brzim pregledom najnovijih vijesti Crkve u Hrvata, uspijevam sve saznati, popratiti i barem duhom sudjelovati... IKA vijest Vise detalja o Drinskim mucenicama O novom biltenu "U tekstu "Darovati život – Kristu i za Krista" o službenicama Božjim promišlja glavna i odgovorna urednica s. M. Ozana Krajačić. Ističe, kako je pet sestara Kćeri Božje ljubavi, poznatih kao Drinske mučenice, primilo posebno milost od Boga i snagu Duha Svetoga da bi u tadašnjim okolnostima rata (1941.) posvjedočile svoju ljubav prema Kristu i Katoličkoj Crkvi žrtvom života. Nastojale su što vjernije surađivati s milošću poziva u redovnički život te su se na taj način pripremile na mučeništvo. Mučenička smrt pet službenica Božjih je vjerodostojan završni "amen" njihova dotadašnjeg života i predanja Bogu i čovjeku, ističe s. Krajačić." Isti dan proslavljena je i 10. godisnjica dragog mi Bistrickog Karmela, iz kojeg je nekako i krenuo moj cudnovati klauzurno-misijski put...Cestitke i veliki pozdravi sestrama, a posebno Raseljki - s. Alojziji, koja je u subotu proslavila i svoj rodjendan! 10. godina bistrickog Kar(a)mela : ) Toliko za sada, a sad zurim u San Miguel, pomoci p. Patriziu oko instrukcija za njegove djake, a poslije slijedi Bozicna "novena" u Sta. Aniti! Prosle subote smo svi zajedno uredili crkvene jaslice Sv. Anite (jedva cekam staviti i te fotke, kako zupljani i zupljanke sa svojom djeciom donose svoje priloge za jaslice - mahovinu, granje, cesere...) i svi zajedno sudjeluju u njihovoj konstrukciji...Postavljeni su vec svi likovi, jedino mali Isus stize tek za Bozic, a 9 dana prije Bozica (od jucer navecer) njegov kipic putuje od kuce do kuce, uz molitvu i skromni zalogajcic u svakoj od njih, tako nas sve povezujuci i okupljajuci, u radosnom iscekivanju i odbrojavanju dana do njegova rodjenja! Dok ja paralelno iscekujem i odbrojavam dane do rodjenja svoje 4. necakinje u Hrvatskoj - male Marije! Sto naravno isto preporucam u vase molitve! Kao svoju imendansku zelju! |
15.12.2008., ponedjeljak
Dame tu mano - Ruku mi daj! - Bozicne priredbe!!!
|
Evo, vrijeme je da polako i krenem doma, nakon svih postova, koje sam danas za sve vas pripremila! Jedino za kraj ne mogu propustiti staviti fotke nase preslatke djecice, prigodom bozicnih priredbi koje su vec ovih dana pocele i u nasoj skoli, pa uzivajte zajedno s nama! Prigodne cestitke i djecji radovi (posebno za Helenu : ) :   Kostimi za priredbu su spremni:  Jaslice u Salonu Drina nestrpljivo cekaju svoje male posjetitelje:  A i kardinal Stepinac koji se konacno trajno i ugodno smjestio u "mom" salonu, uz krasicku djecicu, rado ce prigliti i ekvadorske malisane:   Sv. Josip i Marija su u nasoj priredbi imali srece sa svojim zarucnickim nedoumicama i nesuglasicama, te je nakon Andjelova objasnjenja, sv. Josip sve shvatio!  (ostale fotke s predstave - iduci put!) Klinci su bili prezadovoljni predstavom, a jos vise slatkisima i darovima koje su im podijelili dobrocinitelji, prijatelji s. Maritze:        A vjerojatno vas i zanima sto se krije u ovim tajanstvenim omoticima:     Mali piani! Koje je za njih pozeljela nasa s. Lenka, kako bi doista bilo moguce da:  "Svako dijete, y cada nińo canta ahora, zapjeva sad: "Sretan ti Bozic, Feliz Navidad!"  Ali, to jos nije sve! Jer ovi mali (bozicni : ) andjeli, ne samo da se vesele i da znaju primati...Jednako radosno oni ce, iako ih rijetko kada imaju, podijeliti i sa svima vama svoje upravo primljene slatkise:     Feliz Navidad!!! |
14.12.2008., nedjelja
Bezgresno Zacece Marijino i najcudnija devetnica na svijetu
|
Dragi moji, toliko toga vam jos zelim priopciti, a ne znam da li cu sve stici...Opet je prolaznost vremena i broj dogadjaja i aktivnosti ovdje, veci od onoga sto stignem staviti na blog, no nadam se da me razumijete...Pokusat cu danas nadoknaditi barem neke zaostatke, najrpije vezano uz boravak mene i s. Gilme u Loji na jugu Ekvadora i okolici! Upravo danas nam je stigao odgovor s njenog fakulteta da je sve u redu, odobrena joj je doktorska tema iz podrucja ekvadorijanske knjizevnosti, i ako Bog da, za koji mjesec imat cemo prvu doktoricu knjizevnosti u nasoj Zajednici Krista Misionara Molitelja! Mozda je ovom pozitivnom odgovoru pridonijela i nasa neobicna devetnica uoci blagdana Bezgresnog Zaceca Marijina, svaki dan u drugoj crkvi i drugom ekvadorijanskom gradu, a na cijem pocetku nisam ni znala da ce to doista biti prava devetnica...Tako i sada, pocet cu od 1. dana, pa se nadam da cu uspjeti staviti sve do zadnjega... 1. dan - subota 29.11 i Santa Anita Prvoga dana devetnice, nisam ni slutila sto ce se sve izdogadjati i gdje cu se sve naci sljedecih 9 dana...Samo sam otisla na nasu redovitu subotnju sv. misu u Sv. Aniti, pripremivsi sa svojom grupom mladih nas zidni "pano" za sutrasnju 1. nedjelju dosasca...  Ideja je svake nedjelje Dosasca "upaliti" novu svijecu, uz novu kljucnu rijec iz Evandjelja...Ovaj put je to bilo: "Velad! - Bdijte"  Mala Gabi se pokazala kao najtalentiranija umjetnica sa svojom 1. adventskom svijecom "Amor - Ljubav"  No i drugi su se doista trudili...  Uz budno oko svoje katehistice : ) Te su mi se nakon kratkog predaha  ...s ostalom djecicom, i gitarom : ) hrpimice pridruzili na 1. sv. misi ove neobicne 9-nice...   Uz naseg zupnika p. Patrizia, koji je i u svojoj propovijedi iskoristio nasu zidnu dekoraciju... Te veceri me Maestra pitala bih li sutra navecer mogla putovati sa s. Gilmom u Loju i pomoci joj oko sredjivanja svega za njenu doktorsku disertaciju...Tesko zabu u vodu : )))) 2. dan - 1. nedjelja Dosasca - 30.11 i Sierra Hermosa Nakon uobicajenog jutarnjeg odlaska s Maestrom na plac:      sljedila je redovita jutarnja sv. misa u 7h u nasem San Franciscu... A ove nedjelje imala sam prigode upoznati i jos jednu obliznju crkvicu, te sudjelovati i na svojoj 2. misi 1. nedjelje dosasca - Sierri Hermosi... (nesto me zeza cd s fotkama, pa nastavak fotki drugom zgodom...) Te veceri smo sjeli na bus za - Loju... Loja Turizam u Loji 3. dan - ponedjeljak 1.12 - Loja i "Upalimo danas zajedno caroliju Bozica" Putovali smo cijelu noc, obroncima Anda, pred jutro se diveci oblacima, koji su se medju njih zaplitali...I nakon 12 sati voznje stigli smo u taj zanimljivi gradic na jugu Ekvadora, trazili smjestaj : ) (tih dana sam se sa s. Gilmom, osjecala bas poput Josipa i Marije na putu u Belehem), te ga nasli u pristojnom hotelcicu: "Hostel Inca"...Kratko smo se odmorili, i popodne taxijem htjeli do Gilminog faksa... No, za cudo, ni jedan taxi koji su u citavom Ekvadoru brojni i uobicajeni, nije nailazio...Usput smo mi naisle na par parkiranih taxija, ali u njima nije bilo - vozaca...Sve nam je to bilo bas nekako cudno, pogotovo kad smo putem sreli i povecu grupu mladica, s nekakvim parolama, formiranih u svojevrsnu demonstraciju...Uskoro su nam zbunjenima u obliznjem ducanu objasnili da se zapravo radi o strajku taxista! Jer drzava zeli uvesti neku nelojalnu konkurenciju ili tako nesto...Tako smo taj dan ostali neobavljena posla... Ali smo zato navecer bili na obliznjoj sv. misi u crkvici Sv. Sebastijana, u kojoj se osjecala ona neobicna pobozna atmosfera svakodnevnog i cjelodenvnog klanjanja, o cemu smo se informirali i na listama smjena i dezurstava zupnih klanjatelja...Dobile smo i blagoslov sa Presvetim, te zadovoljne i nadahnute izisle u - nocni zivot zivopisne Loje! Kroz idilicne ulicice privukao nas je zvuk Bozicnih pjesmica s nekog od skrivenih trgica toga grada...Slijedile smo svoje usi, i nasle se pred pravom pozornicom, uzivajuci u bozicnoj glazbi gradskog simfonijskog orkestra...U organizaciji Bance di Loja...Medju mnostvom ozarenih ljudi i razdragane djecice, koji su se uz zvuke glazbe, zabavljali i hvatanjem balona od sapunice, koji su u ritmu glazbe izlazili iz posebnog stroja...Bozicne lampice na velikom boru, romanticno su svjetlucale...Umjetni snjegovic sladunjavo se smjeskao (Gilma me pitala da li tako izgleda pravi snjesko...Oni ga inace ovdje nikada ne vide -uzivo!). Tu se nasao i zapadnjacki Papa Noel, Santa Claus, Djed Mraz, Bozicnjak ili kako ga vec tko voli zvati...Jedan limeni vojnik, s trubom...A ipak, nisu zaboravili ni sredisnje likove Bozica - malog Isusa i njegove roditelje, u prigodnoj stalici, bas kao iz neke djecje slikovnice... A vrhunac svega je bio pravi vatromet, lansiran s terase poslovne zgrade Bance di Loja...A medju (nama) obicnim smrtnicima, u svemu tome su iz prvih redova, za tu prigodu postavljenih platnenih foteljica, uzivali neki ozbiljni svecenik, vjerojatno biskup grada Loje, krasna i simpaticna mlada ljepotica, s lentom Kraljice grada, koja je cak zadovoljno pozirala i za moj fotic, te drugi uvazeni gradski predstavnici...A ja nisam mogla doci k sebi od uzitka i duhovne slasti ovakvih omiljenih mi zbivanja i diljem Hrvatske, koji mi vec dugo toliko nedostaju u nasem pjeskovitom Oyacotu...Sjetila sam se i Bozicnih koncerata u Ciboni na kojima sam redovito sudjelovala, te me razveslila i vijest na IKI o ovogodisnjem, na kojem cu opet biti pristuna - samo duhom! Bozicni koncert u Ciboni A mi smo se sretne i ispunjene, kao nakon nekakvog lijepog sna vratile u nas Hostel Inca, omamljene doista uspjesno zapaljenom Carolijom Bozica u nasim dusama... 4. dan - utorak 2.12 - Loja - sveuciliste i hodocasce u najvece ekvadorsko Gospino svetiste Cisne Sveuciliste u Loji Citav utorak smo proveli na vrlo modernom i zanimljivom Gilminom faksu, motajuci se medju (ostalim : ) tamosnjim studentima, pridruzivsi im se i na rucku u njihovoj studentskoj menzi, gdje je vecina studenata cekanje na rucak koristila za surfanje po svojim laptopima... Trazeci direktoricu Gilminog odjela dr. Taniu Valdivieso, slali su nas od jedne do druge zgrade, od jednog do drugog ureda, sve modernijeg od modernijeg, a ja sam se sjetila kako je to uvijek tako na slicnim institucijama...Konacno smo je uspjeli locirati - u kojoj je zgradi i na kakvom sastanku, medjutim sastanak satima nikako da se okonca...A mi smo vec skoro postale dio tamosnjeg inventara...A ja sam srecom otkrila i njihov (besplatni!) internet punkt, te usput kontaktirala s domovinom, dok je Gilma obavljala neke druge stvari...A zajedno smo se molile i u njihovoj sveuclisnoj kapeli... I konacno smo je tek popodne uspjele "presresti" i objasniti joj sto treba rijesiti vezano uz Gilmin doktorata...Dr. Tania je bila vrlo ljubazna i simpaticna, kao uostalom i svi Ekvadorijanci, i predlozila nam da ponovo dodjemo sutra (u srijedu) do kada bi sve trebalo biti rijeseno... A mi smo se te veceri zaputile busom (otprilike 2 sata voznje) do 50-ak km udaljenog najpoznatijeg ekvadorskog Gospinog svetista Cisne: Najvece ekvadorsko Gospino svetiste - Cisne Tamo nas je docekala neka neobicna bajkovita i maglovita atmosfera...Pomalo kisna i blatna...Dok je monumentalno Gospino svetiste, nalik onom pariskom Notre Dame (i tamo sam naravno bila! 1995. za Novu Godinu s Taizeom, te ponovo 1997. ljeti na susretu mladih s Papom!), iz vecernje magle izronilo pred nasim ocima, sa svojim cipkastim tornjevima i nekom doista posebnom atmosferom... Usle smo u prostrane crkvene ladje, gdje je upravo bila u toku sv. misa, pred zlatnim oltarom, i prikljucile se misnoj zrtvi pred famoznim Gospinim kipom, koju ovdje od milja zovu: "Rudlava", radi bogatih kovrca u njenoj kosi... Mladi svecenik je odrzao nadahnutu propovijed, spominjuci devetnicu uoci Bezgresnog Zaceca, a i kip Gospe lurdske bio je svecano postavljen ispred oltara, i tek tada sam si posvijestila da je moja devetnica upravo u tijeku...I ovdje smo dobile blagoslov pred Presvetim, te obje osjetile nadahnuce i da ovu specijalnu hodocasnicku prigodu iskoristimo za jednu dobru ispovijed...Te u sakristiji za to zamolile mladog svecenika koji je odmah pristao, i nadahnuto nas ispovijedio...A dok se Gilma ispovijedala, ja sam malo istrazivala sakristijske umjetnine i skrivene prostorije, a iz jedne od njih su me "zaskocila" 2 andjela, kao strazari na duznosti...(sve ovo imam na fotkama, koje cu postaviti, ako bude prilike, prvom zgodom...) I tako, nakon sto smo kod patera dobile doista kvalitetnu duhovnu okrepu, izlozile smo mu i svoj problem nedostatka smjestaja u ovom hodocasnickom mjestu, te nam je i po tom pitanju ljubazni pater odmah izisao u susret, nasavsi nam sobu u zupnom svratistu...A ja sam se opet sjetila drevnih betlehemskih hodocasnika, iskreno zahvalna pateru, ne zacudivsi se njegovu imenu - don Jose! U svratistu smo susrele jos neke od hodocasnika, koji su tamo predahnuli, grupu studenata iz Cuence, koji ovdje prikupljaju podatke za svoju radnju o zastiti kulturne bastine, i koji su se iskreno divili mojoj misijskoj prici iz daleke i egzoticne im Hrvatske... Gospe od Cisnea, laka ti noc! 5. dan - srijeda 3.12 - Povratak iz Cisnea i odlazak u Cuencu Ovdje smo sudjelovali i na jutarnjoj svetoj misi, kupile neke sitnice i suvenire za blagoslov, i ovaj put po danu i zarkom suncu putovale nazad prema Loji, diveci se krajolicima, izvoru cudotvorne vode u blizini svetista, postajama radosnih otajstava krunice, koje su svojim umjetnickim nadahnucima pratile nas povratak, zastajkujuci povremeno zbog radova na ovoj par tisuca metara visokoj andskoj cesti...A Gilma je komentirala i kako je zanimljiva ova promjena vremena, od jucerasnje sumaglice i blata, nakon boravka u Cisneu i svete ispovijedi, zarko sunce pri povratku! I danas smo nastavile nacekavati dr. Taniu, druzeci se s vec nam poznatim tajnicama, po njihovim uredima, koje su upravo tih prvih dana Dosasca i prigodno uredjivale svoje uredske prostore...Do popodne je jedna od tajnica, uz instrukcije svoje sefice, uspjela sastaviti odgovarajucu zamolbu za Centralno tajnistvo fakulteta, te je zapravo jos samo preostalo ocekivati njihov odgovor... Poslije toga smo jos malo upoznavale Loju, u cemu nas je donekle ometala blaga kisica, no ipak smo uspjele doci do zanimljive utvrde na gradskim vratima, koja savjesno cuva kip Don Quijotea i njegovog vjernog Sancha Panze... A pred vecer je Gilmu, kojoj je ipak citava ta situacija bila prilicno stresna uhvatio neki dosta intenzivan bol u predjelu trbuha, te sam je nagovorila da potrazimo studentsku ambulantu...Ljubazna medicinska sestra nam je organizirala odlazak do obliznje bolnice, gdje je savjesna doktorica nakon intenzivnih pretraga zakljucila da Gilma ima - napad slijepog crijeva...Te da mora hitno u bolnicu!, na operaciju Navikla na europske standarde, ja sam povjerovala da je to doista tako, no Gilma je nakon telefonske konzultacije sa samostanskom "centralom" zakljucila da se ipak sigurno ne radi o tome sto doktorica kaze, te da nema potrebe ni za kakvom bolnicom...Te da operacije ovjde kostaju par stotina dolara, bez obzira na zdravstveno osiguranje koje imas ili nemas... Nije mi bas bilo svejedno, brinuci se za Gilmu, ciji bol nije previse popustao, a bez mogucnosti odlaska na sigurno, u bolnicu...No, Gilma se nije previse brinula, i odlucila je da potrazimo neki novi smjestaj (Hotel Inca smo vec bile otkazale, prigodom odlaska u Cisne...)...No, novi hotel kojeg smo nasli nije bio ni priblizne kvalitete kao Inca, uz cak i vecu cijenu, jedan drugi hotel kojeg nam je taksist preporucio, bio je previse luksuzan za nase mogucnosti...I Gilma je na kraju odlucila da umjesto smjestaja u hotelu, izaberemo nocnu voznju do 5 sati udaljene Cuence...Mislila sam da to bas nije pametno obzirom na njeno stanje, no ona je rekla da joj je vec bolje, te inzistirala na ovom novom izletu...Nevoljko i zabrinuto sam pristala... 6. dan - cetvrtak 4.12 - Cuenca i indijanski hram Ingapirca Nakon ranojutarnjeg dolaska u Cuencu, potrazile smo predah u Hotelu Cisne (Nomen est omen : ) i zadovoljne njihovom uslugom, krenule na novu voznju do 2 sata udaljenog Azoguesa, a onda lokalnim busom (sa zanimljivim i duhovitim vozacem) do Ingapirce! I vozacu je bio zanimljiv moj misijski boravak u Ekvadoru, te me uvjeravao da se ovdje svakako trebam i udati, te da mi je vec krajnje vrijeme...A Gilma se vise nije zalila ni na kakve bolove (valjda su joj cijena, a i strah od operacije pomogli da cim prije ozdravi : ) , a mozda i blagotvorni utjecaj Gospe od Cisnea) Kroz idilicnu prirodu, egzoticno odjevene lokalne indijance, te kravice na pasnjacima, stigli smo i do ove drevne indijanske utvrde - hrama sunca, gdje su Inke iz susjednog peruanskog Machu Pichua godisnje dolazili na svoje ceremonije u cast sunca, nastavljajuci i tradiciju Indijanaca Cańar koji su tu prije zivjeli u njihovom stovanju mjeseca...Kako je Gilma i ovdje vec bila (cini mi se da je Gilma za Ekvador, slicno kao ja za Hrvatsku - nema mjesta koje ne poznajemo i na kojem vec nismo bile!), ja sam sama otisla do samoga hrama, uz ljubaznu i strucnu vodicicu Veronicu, koja mi je objasnjavala saki pojedini dio, prostore gdje su cuvali hranu, uz vec razvijene sustave ventilacije, primjerak njihove nastambe, vodovodne sustave, grobne spomenike, te cak u jednom kamenu i model njihova kalendara, koji se sastojao od 13 mjeseci s po 28 dana! (tu fotku cu slati ljudima za Novu Godinu : ) Pokazala mi je i kako su izradjivali ceremonijalni napitak "chichu", pozalila se na probleme sa zidovima, koje s vremenom ostecuju nekakve zidne gljivice, za koje jos nije pronadjeno adekvatno rjesenje...Te na samom vrhuncu hrama, objasnjavala kako su tamo zivjeli svecenici i strazari, kako su zrtvovali zivotinje, te birali najkvalitetnije i najljepse djevojke iz plemena, za suzivot sa njima i stovanje svojih bogova. Najpoznatiji su bili - bog neba - kondor, bog zemlje - puma, i bog podzemlja - zmija...A nastavili su i kanjarsku tradiciju stovanja bozanske papige. No, dok smo sve to vidjeli, fotografirali i naucili, vec je proslo vrijeme za povratak u Loju, te smo odlucili ostati u Cuenci, ovaj put u pristojnom hotelu blizu autobusnog terminala... Na zalost nismo uspjele uci u poznatu katedralu Cuence (vec je bila zatvorena u 17h popodne), te smo izabrale crkvicu sv. Alfonsa - svecenika redemptorista, gdje je upravo zapocinjala posebna sv. misa u cast Djeteta Isusa,uz procesiju s njegovim kipom, koji je na kraju procesije postavljen do nogu kipa svoje Mame - Gospe lurdske! Na kraju sv. mise, svecenik je blagoslovio posebne male kruscice (Gilma mi je poslije objasnila da je to sigurno zbog cetvrtka - euharistijskog dana), te ih je djevojcica iz kosarice podijelila svim uzvanicima, pa tako i nama...Ne zna se tko je bio sretniji sa svojim okruglim kruscicem, mi ili male djevojcice, koje su se veselo igrale sa svojim krusnim lopticama, pomalo ih grickajuci...Dodatno smo razgledale crkvu, diveci se umjetnickim radovima, dramaticnim raspelima i drugim nadahnutim umjetninama, te se krenule okrijepiti u obliznjoj pizzeriji: "Venezia"!!! A kupile smo i DVD s ekvadorskim filmom koje nam je dr. Tania preporucila jedan od prehodnih dana: "Que tan lejos" - "Zar tako daleko!", usporedjujuci nase dozivljaje i putesestvije, dok cekamo rjesenje za Gilminu doktorsku dizertaciju, s avanturama dviju djevojaka iz filma, Spanjolke Esperanze, koja je doputovala upoznati Ekvador, i Ekvadorijanke Tristeze koja putuje za Cuencu, rijesiti jednu osobnu situaciju! I film je doista izvrstan:  Otkaceni ekvadorski film - Que tan lejos Scene iz filma 7. dan - petak 5.12 - Loja i put za Guayaquil Ujutro smo se opet nasle na nasoj staroj i sredisnjoj lokaciji, sveucilistu Loje, vidjeti ima li kakvog odgovora od Centralnog Tajnistva, te kontaktirati s buducim Gilminim mentorom, poznatim ekvadorijanskim knjizevnikom dr. Galom Guerrerom, koji nas je takodjer lijepo i ljubazno primio, izmedju diplomskih ispita, koji su upravo bili u tijeku, i promocije u svecanoj sali fakulteta, koja se zadesila bas taj dan, te smo i na njoj sudjelovale, diveci se tehnickim dostignucima, i velikim video ekranima, s izravnim prijenosom ovog svecanog dogadjaja! Poslije smo sudjelovale i na studentskom dobrotvornom koncertu u organizaciji ekvadorksih volontera, u njihovom studentskom restoranu... I tako smo manje-vise rijesile sve sto smo mogle taj tjedan, te sretne napustile grozomorni hotel Maribel, blizu autobusnog terminala Loje, koji izvana i ne djeluje tako lose, no iznutra smo dobile sobu s dva kreveta, koji to zapravo nisu ni bili...Jedan (Gilmin) je bio prilicno povisen, i zapravo nekakav prilagodjeni stol, a moj je bio sastavljen od plasticnih gajbi Coca-Cole, s nekom daskom iznad njih i barem cistom posteljinom...U kupaonici nije bilo svjetla, a u sobi su iz zidova strsali elektricni kabeli...A ja sam se opet sjetila Josipa i Marije i njihove stalice, koja je mozda bila cak mozda bolji i ugodniji smjestaj, od ovog naseg zadnjeg hotela na jugu Ekvadora, koji je bio toliko strasan, da mi Gilma cak nije dala niti da fotografiram nasu sobu... 8. dan - subota, 6.12. - Guayaquil, Nobol i sv. Narcisa, Manta i jazz koncert Bus za Guayaquil je bio puno ugodniji smjestaj...S tamosnjeg, vrlo modernog i svemirskog autobusnog terminala, koji toliko odskace od ostale ekvadorske i latinoamericke atmosfere, sa svojim pokretnim stepenicama, bljestavim bozicnim ukrasima, doruckovale smo - ja iz Mc Donald'sa (za kojeg me vezu posebno lijepa i romanticna sjecanja prigodom nasih obiteljskih posjeta tati u Becu, i redovitih druzenja po tamosnjim Mc Donald'sima : ), a Gilma iz nekog ekvadorijanskog restorancica, s njihovim karakteristicnim specjalitetima, koje sam dodatno fotkala...(ispricavam se na cekanju fotki, no nadam se da je i bez njih putopis dovoljno slikovit : ) I na jednom od stotinjak modernih saltera, kupile karte za - Narcisin Nobol, udaljen 20ak km! Na ulasku u gradic docekao nas je veliki kip nove ekvadorijanske svetice, u prepunom modernom svetistu, upravo je zavrsavala jedna od svetih misa, u sklopu devetnice svetoj Narcisi (ciji blagdan je 9. 12), uspjele smo dogovoriti privremeni smjestaj nasih torbi u sakristiji, uz simpaticnog svecenika, ciji rodjeni brat je bio Gilmin zupnik u djetinjstvu! Mali svijet, pogotovo za nas "kircherice"! A mi smo posebnim eko-taxijem (fotke slijede) otisle do obliznje hacijende San Jose, gdje je sv. Narcisa zivjela kao djevojcica sa svojom obitelji, diveci se plodnim i natopljenim poljima rize, svuda oko nas, te se pomolivsi kod spomen-stabla guayaba, gdje se sv. Narcisa uvijek povlacila na osobnu molitvu i susret sa svojim Dragim! Obisle smo i muzej sv. Narcise, kupile knjizice s njenom devetnicom (najaktualnije, s podacima o njenoj kanonizaciji u Rimu 12. 10. ove godine!), kalendare s njenim likom, te sve to blagoslovili pred centralnim oltarom, gdje se u staklenom lijesu cuva njeno neraspadnuto tijelo, preporucivsi joj i nase potrebe i nakane! (moje su uvijek iste, one iz desnog stupca!) Popodne smo kratko razgledale i Guayaquil, njegovu poznatu "rivu", ni ovdje nismo uspjele uci u katedralu, ali smo se kratko pomolile pred njenim ulazom... I zaputile se prema usputnoj Manti, gdje su nas cekali nasi novi prijatelji i (blog : ) poznanici Sinisa iz Virovitice i Poljak Marec iz Censtohove (!) , te su nas odmah odveli na jazz koncert u Manti! A ja sam pomislila, kako je uz sve ostale dozivljaje, ovo doista i tjedan glazbe i koncerata - od onog nezaboravnog bozicnog u Loji, preko studentskog dobrotvornog u njihovoj menzi, do ovog neocekivanog jazz koncerta u Manti! No, kako smo imale samo sat-dva prije naseg busa za Quito, vrijeme je doista brzo proslo, decki su izrazili svoju zelju za boljim upoznavanjem nase misije, i ukljucivanjem u volonterske akcije, te smo se oprostili i pozdravili kao stari prijatelji! I dobri ljudi : ) 9. dan - 2. nedjelja Dosasca 7. 12 - Back to reality - sv. misa u Oyacotu, i adventski nagovor p. Antonia u nasoj misiji Direktno s kolodvora u Quitu, koji nije ni do koljena onom u Guayaquilu, zaputile smo se na nasu sv.misu u 7h...Poslije je dosao p. Antonio odrzati nam adventski nagovor "charlu", no kako je govorio o potrebi adventskog bdijenja, a meni je (tragikomicno...) svako malo od umora kljucala glava, i zaklapale se oci, Maestra me poslala na pocinak u moju sobu...Home, sweet home! 10. dan Blagdan Bezgresnog Zaceca - ponedjeljak 8.12 U ponedjeljak smo tako opet bile punih baterija i spremne za nase svakodnevne skolske obaveze! A popodne smo se nakon susreta Marijine Legije, koju je ove godine u Oyacotu pokrenula s. Marija (kojoj je bas taj dan bio i rodjendan!), otisle u svetiste Capilla, na obliznjem vrhuncu, koji je te veceri bio nekako posebno cudesno osuncan...Prikljucile se tamosnjoj devetnici, i procesiji, s njihovim seoskim orkestrom, sudjelovale na sv. misi i druzenju poslije toga...Fotkale se s Gospinim kipovima, i zahvaljivale joj na ovoj doista cudesnoj i sretno okoncanoj najcudnijoj devetnici na svijetu! Vjerujem da sve nase nakane doista i te kako trebaju biti uslisane! |
Mali "svet" - zanimljiva anegdota...
|
Vozeci se neki dan busom, od najblizeg nam gradskog centrica Calderona, prema nasem seocu, na kratko sam pomislila da mi se nesto pobrkalo u glavi...Naime, najprije sam s video monitora u busu (ovdje u busevima redovito pustaju razne akcijske i ine filmice...), zacula nesto nalik hrvatskom jeziku...To mi je naravno odmah privuklo paznju, te sam obratila vise paznje na film, koji se vrtio...I tamo ugledala, ni vise ni manje, nego Richarda Gere-a, kako s mukom, ali dosta tecno, izgovara prilicno suvisle fraze, i to na cistom - srpskom! Medju ostalim je rekao i: "Zivela Srbija!"...Protrljala sam oci, misleci da se radi o nekakvoj nocnoj mori...Bespomocno pogledavsi i svoje ekvadorske suputnike oko sebe, ali oni ionako nisu nista razumjeli...Zbunjeno sam svoj dozivljaj doma komentirala s Maestrom s. Lenkom, ali ni ona mi nije mogla pomoci... Sve dok sljedeci put nisam otisla na internet, s cvrstom odlukom da otkrijem o cemu se tu radi... Hunting Party Richarda Gerea  I tako se sjetila i svojevremenog famoznog boravka Richarda Gerea u Zagrebu, i to u mom remetskom susjedstvu, radi snimanja nekakvog filma...I s olaksanjem slozila kockice!!! A vezano uz nase "susede", evo jos jedna zanimljivost koju sam nasla na SKAC-u:  Pop Rock u SKAC-u Pop Rock u Jutarnjem |
Uz Dosasce - iz starih p. Lukinih propovijedi...
|
"Zdravlje društva i Crkve ovisi o prorocima. Oni su ti koji u božjem svjetlu tumače sadašnjost, kritička su svijest zajednice. Bez dlake su na jeziku. Nemir su za uspavani ljudski duh. Provokacija za one koji kunjajući zrače porukom "ne talasaj", "ne strši". Baš zato su trn u oku. Na zubu su onima kojima do ničeg novog nije. Koji su od Riječi Božje učinili mrtvo slovo na papiru, omamili je anestezijom, stavili u formalin. Ne daju joj da njih ona njih tumači, već oni nju. Groze se od proroka jer im pred lice stavljaju ogledalo u kom vide svoje prevare. "Ukloni ga iz naše sredine, jer je utjelovljeni prijekor našim djelima." Prorok, jer misli svojom glavom, o glavi si radi. Pijetao koji rano kukuriječe završava u loncu. Progon i šikaniranje, njegova je sudbina. Makar su mu život i karijera trajno na kocki, on ne sustaje, svjestan da je bolje tri dana živjeti kao pijetao nego čitav život kao kokoš. Prorok uvijek ide naprijed. Možda, ukoliko to razboritost traži, koji put napravi korak ili dva natrag – ali nikad tri. Nikad tri. Onda kad počnemo na sve pristajati bez obzira na cijenu – početak je naše propasti. Kad se duša proda, ništa od života. Ne brini, dok drugi diraju u te znači da imaju u što dirati. Onda kad te ne budu dirali – znači da neće imati u što dirati. Promisli nisi li postao ništa, ukoliko s tobom nitko nema problema.  Evanđelje kaže da se Ivan pojavi u pustinji. Ivan je pojava, a ne bilo tko. Pojava koja zrači svojom osobnošću. Biti pojava znači izaći iz bezličnosti, biti zaokupljen idealom, pretakati se u djelo snagom svoje osobnosti. Pojava ne mora biti nešto pompozno. Dapače, može biti diskretan, nenametljiv – ali pun snage koja zrači. Pojava je bio mali, fizički neatraktivan Leopold Mandić. Pred onim tko je pojava, sitne duše se zbunjuju. Herod koji je dao smaknuti Ivana, bilježi evanđelje, "rado je Ivana slušao, i uvelike se zbunjivao". Kažimo konačno i to da prorok i fanatik nije isto. Fanatik gori revnošću da ukloni one koji su od njega drugačiji – za razliku od proroka kojeg vodi ljubav prema Bogu, i žar da njegovu ljubav drugima razotkrije." p. Luka Rađa, SI Pojavi se Ivan Poroci i proroci - moj stari clanak na p. Lukinim SKAC stranicama ili: Sveti Ivan ne bijaše svjetlo - već da posvjedoči za svjetlo. Svi o nečem svjedočimo. A vrijednost zadobivamo po tom o čem svjedočimo. Svjedočimo li o svjetlu - postajemo njen sjaj.  Idemo primjer. Bilo bi uzalud to što svjetlo sja, kad ne bi bilo predmeta koje obasjava – svjetlo bi ostalo skriveno. Sve bi bilo mrak, budući da nema ničeg o što bi se svjetlost reflektirala. Također, i predmeti kao da ne bi bili, ako ne bi bili obasjani. Poenta slike je u tom: kao što su predmeti svjedočanstvo o svjetlu; tako smo i mi svjedočanstvo o Bogu. Bez nas on je besmislen, bez njega mi smo besmisleni. Ipak, pri tom treba imati na umu – da čovjek ne daje smisao Bogu, kao što Bog daje smisao čovjeku. Bog i bez čovjeka u sebi ima smisao, premda je čovjek taj u kom se njegov smisao očituje. Dok čovjek ni u sebi smisla ne bi imao da nije Boga – jer naprosto tad čovjeka ne bi ni bilo. ... Kaže: «Nisam Krist, nisam Ilija, nisam Prorok. Ja krstim vodom, a On krsti Duhom.» Drugim riječima – on «nije», a Bog je onaj koji «je». Stavljajući preda nj svoje «nisam» - nastaje moj «jesam». Ivan upozorava: «Među vama stoji koga vi ne poznajete.» Što učiniti da ga prepoznamo? Upravo ovo što i Ivan – dati ispravan odgovor na pitanje: «Što kažeš sam o sebi?» p. Luka Rađa, SI Sto kazes sam o sebi? I - Drina! |
Sirokobrijezanke (i druge Hercegovke : ) u Ekvadoru!
|
Moja bivsa Udruga Zdenac, me u zadnje vrijeme sve cesce ugodno iznenadjuje...Tako su mi, prigodom uplate prikupljenih donacija u njihovoj akciji za s. Lenku, cak dodatno uplatili i 100 $ za mene! (sto ce mi super doci, dok ne rijesim sve po pitanju izgubljenih kartica...) A odmah nakon akcije za nasu skolu s. Lenke, pokrenuli su i novu akciju za Ekvador, za jednu drugu hrvatsku misionarku, s. Klementinu Banozic, koja je porijeklom iz Sirokog Brijega! Bas kao i ja!  I koju sam konacno imala priliku susresti, kad je Zdenac nakon mog prekida suradnje s njima, morao poslati pojacanje u Ekvador - 2 nove misionarke laikinje! (obje su takodjer Hercegovke!) Kao i s. Ljilja Loncar - utemeljiteljica Zdenca!    S Alenkom, novom ekvadorskom misionarkom laikinjom, ljeti 2007. na grobu (Hercegovke!) Dive Grabovceve Tako se i ovdje i u praksi, ostvaruje stara uzrecica: Hercegovina sve naseli, sebe ne raseli! Diva Grabovceva - rijeci pjesme "Pogledaj u oči našim ženama, i kad vidiš jedan divan sjaj, to je Diva Grabovčeva, još je ona živa znaj. Teče voda Hercegova, tamo gdje bi njezin kraj." Thompsonovu pjesmu o Divi Grabovcevoj posvecujem svim Hercegovkama, gdje god bile na ovome svijetu! Diva Grabovceva - Spot Zivjeli Hercegovci! A ovdje detalji o novoj Zdencevoj akciji, u mom - Sirokom Brijegu! Biti Bozje srce na djelu Zdenac u Sirokom Brijegu |
Trazim smjestaj!
|
Trazim smjestaj, u Bozje ime... Zena mi je noseca, sva drhti od zime... Ne poznamo vas, i vec je kasno! Produzite dalje, je li vam jasno?! Ja sam stolar. I zovem se Josip. Moja zena je Marija. Idemo kroz Betlehem, na popis! Kuca nam je mala, i nema mjesta. Uskoro ce ponoc, odlazite smjesta! Zena mi stvarno ne moze vise, trudna je i umorna, i vec suze kradom brise! Kakva je to trudnica sto smjestaj trazi? Nemamo mjesta, lijepo joj kazi! Ona je Kraljica, sto vlada u Ljubavi i sreci! I Majka Bozjega Sina, Utjelovljene Rijeci! Kraljice se voze u kociji od zlata, a ne na magarcu, putem od blata... Otvorite vrata, i kutak nam dajte... Jer ona ce nocas roditi Gospodina, znajte! Zasto nam sve to odmah ne rece?! Udjite, dragi gosti, u nas dom nove ljubavi i srece! 7.12.2008. Drina Cavar (slobodni prijevod sa spanjolskog ekvadorske bozicne pjesme: “Les pido posada”)  A evo uspjela sam naci i tko je autor te pjesme - p. Hugo Vasquez Almazan, p. Hugo te original na spanjolskom: Todos Les pido posada Por amor de Dios. Mi esposa está encinta; Somos Ella y yo. Uno No los conocemos Y es tarde seńor. Siga su camino, busque otro mesón! Todos Yo soy carpintero Y me llamo José. Mi esposa es María, Vamos a Belén. Uno La casa es pequeńa no hay habitación. Y es la media noche, Ya no hay atención. Todos Mi esposa no puede dar un paso más. : Está tan cansada que quiere llorar. : Uno Quién es la seńora que pide el favor? : No tenemos sitio, no insista por Dios! : Todos Ella es una reina de un reino de amor. : Es Madre del verbo, El Hijo de Dios. : Uno Si ella fuera reina en un carruaje vendría.: Cómo es que va en burro y en noche tan fría? : Todos Abranos la puerta no tiene un rincón?: No sabe que lleva Mi Esposa al Seńor?: Uno Por qué no lo dijo cuando nos llamó ? Pasen caminantes, que aquí sobra amor.! "Las posadas" y Villancicos-druge Bozicne pjesme na spanjolskom Las posadas Jos Bozicnih pjesama na spanjolskom! |
11.12.2008., četvrtak
Izgubljene kartice (u Ekvadoru!) i efikasnost PBZ-a!
|
O jednoj neugodnosti koja mi se dogodila ovih dana, i o svake hvale vrijednoj efikasnosti PBZ-a: Iz pisma jednoj mojoj prijateljici: "Al, koji peh s tim karticama, taman sam porijesavala sve oko ranijih dilema u vezi njih, i danas lijepo krenem na internet, najprije nazovem tetkicu iz telefonskih kabina u nasem selu (dakle jos uvijek sam imala novcanik), udjem u bus (pripremim u ruci sitnih 25 centava, koliko kosta "pasaje"), pri izlasku platim, i odem u prvu papirnicu, kupiti kuverte za bozicne cestitke koje sam planirala sutra slati... I odjednom, u mom ruksaku, mog novcanika (sa zadnjih 30 dolara i svim bankovnim karticama...) jednostavno - nema...Sve drugo je unutra, i moj nerazdvojni fotic Olympus, i cd-ovi s fotkama za internet, i ostale trice, jedno novcanika - ni... Uhvatila sam prvi sljedeci bus, objasnila vozacu svoju situaciju i zamolila ga da me odveze do zadnje stanice mog ranijeg busa... Tamo sam uspjela uhvatiti isti bus, s istim vozacem...Koji naravno nije imao pojma o nikakvom tamo izgubljenom novcaniku... Predlozio mi je da napisem "aviso" - obavijest s brojem telefona, da nam se javi sretni nalaznik, sto sam i ucinila... Cak mi je sam vozac kupio 5 listova papira, za svih 5 buseva koji u turama voze kroz nase selo (stvarno je dobar i ljubazan!) i besplatno me odvezao doma...Gdje su mi sestre posudile novih par dolara, da se vratim do interneta, i pokusam rijesiti situaciju, savjetujuci mi da obavezno odjavim sve svoje kartice, sto sam evo upravo i ucinila... Eto, takav je moj misijski zivot :( A cini se da cu ga upravo trebati iskusiti i iz prve - totalno siromaske ruke... No, valjda cu tako jos bolje dozivjeti istinski ovdasnji Bozic!" I odgovor PBZ-a koji mi je mailom stigao istoga dana!!! "Poštovana gospođo Ćavar, zahvaljujemo na Vašem e-mailu. Obavještavamo Vas da smo po primitku Vašeg dopisa poništili niže navedene kartice te iste više nisu aktivne. U slučaju da pronađete novčanik molimo Vas da ne koristite kartice. Ako želite dostavu novoizrađenih karticu DHL-om u inozemstvo ljubazno Vas molimo da nam povratnim e-mailom javite točnu adresu i brojeve telefona i mobitela za kontakt. S poštovanjem, Sektor korisnika Radnička cesta 44, 10000 Zagreb" |
Duhovne vjezbe p. Mije Nikica na Vrhovcu i/ili djakonsko redjenje u Palmi
 DUHOVNE VJEŽBE PO SV. PAVLU „MENI JE ŽIVJETI KRIST, A SMRT DOBITAK“ Početak: petak, 12. 12. 2008. u 16 sati; Završetak: nedjelja, 14. 12. 2008. u 14 sati Mjesto: Samostan časnih sestara Karmelićanki Bož. Srca Isusova, Vrhovec 29, Zagreb Petak, 12. 12. 2008. 16.00 sati: Dolazak u samostan na Vrhovcu 29, Zagreb, smještaj, registracija 16.30 sati: Socijalni križni put: p. ANTUN CVEK 17.30 sati: Odmor 18.00 sati: Sv. Misa – predvodi i propovijeda: p. Antun Cvek 19.00 sati: Večera 19.30 sati: Film o sv. Pavlu Subota, 13. 12. 2008. 07.30 sati: Jutarnja molitva 07.45 sati: Doručak 9.00 sati: Razmatranje: UPOZNAJ SAMOG SEBE! „Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4, 13) „Vi ste, braćo, na slobodu pozvani“ (Gal 5, 13) 10.00 sati: Odmor 10.30 sati: Razmatranje: SMRT. SUD, ČISTILIŠTE, PAKAO, NEBO „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni“ (Gal 2, 20) „Preobličavajte se obnovom svoga uma“ (Rim 12, 2) 11.30 sati: Odmor 12.00 sati: Anđeo Gospodnji: Himni BDM – pjeva: Nikolina Pinko 12.30 sati: Ručak, odmor 13.15 sati: Film o p. Cveku i djelovanju „Kapi dobrote“ i zaklade BJL 14.15 sati: Odmor 14.30 sati: Krivnja i kajanje prema Dostojevskom (Marija Cvitanović, prof.) 14.50 sati: ISPIT SAVJESTI – ISPOVIJED. Ispovijedaju: p. Antun Cvek i p. Mijo Nikić 16.30 sati: Klanjanje pred Presvetim: Molitve za iscjeljenje duše i tijela Primanje sakramenta bolesničkog pomazanja. 17.30 sati: Odmor 18.00 sati: Sv. Misa: „Prinesite sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu“ Rim 12, 1) „Ljubav sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi“ (1 Kor 13, 7) 19.00 sati: Večera 20.00 sati: Vjera i zdravlje – Savjeti za zdrav i osmišljen život: (Dr. med. Marina Jurčić) Sekte i vjera (Branka Dujmić) Kako nadvladati pušenje (Dr. med. Dubravka Tonković) Kako vjerom nadvladati stres (p. Mijo Nikić); Vježba: poniranje u svoju podsvijest Nedjelja, 14. 12. 2008. 07.30 sati: Jutarnja molitva 07.45 sati: Doručak 09.00 sati: Razmatranje: „Tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti!“ (2 Kor 9,6) „Bog nas u ljubavi predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu“ (Ef 1, 5) 10.00 sati: Odmor 10.30 sati: Razmatranje: Film: Padre Pio 12.00 sati: SV. MISA 13.00 sati: Ručak, odlazak kući Duhovne vježbe vode: p. Antun Cvek i p. Mijo Nikić s volonterima Zaklade BJL Prilika za životnu ispovijed i otkrivanje volje Božje za svoj život"  A i p. Miji se svidja moja poezija, pa nas slusajte na Radio Mariji, 23. prosinca u 21 sat!!! Draga Drina! Pa ti si zbilja pjesnik, i dobro si prevela ovu pjesmu na hrvatski. Uvrstit ću je u svoje emisije na Radio Mariji kad budem govorio o Božiću 23. prosinca u 21 sat. Srdačan pozdrav i drzi se dobro. PREPORUČUJEM U MOLITVE NASE DUHOVNE VJEZBE OVOGA VIKENDA. p. Mijo Nikic I jos jedna dobra novost iz isusovackog svijeta: Zagreb, (IKA) - Zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić će u subotu 13. prosinca u 17 sati u bazilici Srca Isusova u Zagrebu za đakone zarediti trojicu bogoslova Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. To su Damir Kočiš, Mate Samardžić i Siniša Štambuk.  Pozdravi i cestitke deckima, posebno p. Mati! |
9. godisnjica Tudjmanove smrti
 "Biskup Bogovic je u homiliji istaknuo nepobitnu činjenicu da je uz ime Franje Tuđmana neraskidivo vezano stvaranje hrvatske države, a budući nam je Hrvatska svima zajednička kuća, on je sudbinski vezan uz svakog od nas. Crkva je zahvalna Franji Tuđmanu što je osjetio bilo svoga naroda i u danim okolnostima vodio ga odvažno i razborito prema ostvarenju njegovih vjekovnih težnji da bude svoj na svome. Imao je naš narod i prije ljudi koji su se borili za te ciljeve, ali ih nisu izborili, bilo zato što nisu bile povoljne prilike, bilo zato što nije bilo dovoljno mudrosti i razboritosti da se ti ciljevi ostvare. Možemo reći da je imao veoma razvijen sluh za osjećaje glavnine hrvatskoga naroda. Taj narod je sa svoje strane osjetio da je u njemu dobio onoga koji ne samo da poznaje njegove želje i stremljenja, nego je spreman do kraja založiti se za njihovo ostvarenje. Devet je godina od njegove smrti, devet godina otkako se u medijima objavljuju – uveličane a često i izmišljene - njegove slabosti i njegovi nedostaci. Nije to zbog ljubavi koju imaju prema narodu ni prema državi kojoj je Tuđman bio prvi predsjednik. Nije on bio bez mane, ali i ovdje valja primijeniti onu svetopisamsku: Tko mnogo ljubi, mnogo mu se prašta. A pokojni predsjednik je doista mnogo ljubio Hrvatsku."  Svete mise zadusnice za Prvog hrvatskog predsjednika: Gospic Zadar Sibenik Trogir Zagreb "U propovijedi biskup Mrzljak je podsjetio na riječi kardinala Franje Kuharića na misi zadušnici na prvu godišnjicu Tuđmanove smrti na Mirogoju 2000. godine. Kardinal Kuharić tada je istaknuo da je posljednje desetljeće 20. stoljeća u povijesti hrvatskog naroda obilježeno mrakom agresivnog rata i svjetlom slobode koju je izborio Franjo Tuđman slogom hrvatskog naroda u domovini i inozemstvu. Stoga u zbivanjima toga vremena ostaje neizbrisivo upisano ime pokojnog predsjednika Tuđmana. Svojom državom hrvatski je narod dobio slobodu, ime i glas među narodima svijeta, podsjetio je na Kuharićeve riječi biskup Mrzljak. Crkva priznaje da je predsjednik Tuđman, ulažući svoj život za slobodu hrvatskog naroda, time omogućio i slobodu Crkve. U slobodnoj Hrvatskoj i Crkva je dobila slobodu za javno djelovanje te za naviještanje Evanđelja sredstvima javnog priopćavanja, podsjetio biskup Mrzljak na riječi kardinala Kuharića. " Osnovna skola: "Dr. Franjo Tudjman" Beli Manastir (upravo sam se javila i ovoj skoli, pozivajuci ih da se prikljuce nasoj advenstkoj akciji: "Dame tu mano - Ruku mi daj!) |
08.12.2008., ponedjeljak
Dobri ljudi
|
Ima ljudi koje sretnes samo jednom i nikad vise... Ali ucine ti zivot ljepsim, poput cvijetka kad zamirise... I poslije se negdje skrije, al se njegov miris dugo pamti, kao i ljubav i dobrota sto iz ovih ljudi plamti! Ovu svoju staru srednjoskolsku pjesmu, ovaj put posvecujem svojim novim poznanicima i prijateljima - iz Mante!  A o ostalim detaljima, mog proslotjednog studijskog putovanja u Loju, sa s. Gilmom (uspjele smo srediti i dogovoriti sve oko njena doktorata!), i svemu drugome sto smo obisle i dozivjele u samo nekoliko dana (to doista mozemo samo mi : ) - zahvalnom posjetu nacionalnom Gospinu svetistu Cisne kod Loje (uoci sutrasnjeg Gospina blagdana Bezgresnog Zaceca), - posjetu rusevinama starog grada Inci - Ingapirca, kod Cuence, - svetistu nove ekvadorijanske svetice Narcise u Nobolu kod Guayaquila (9.12. je njen blagdan!) i puno toga drugoga, u nastavcima... A sutra, umorne, ali zadovoljne i prepune pravih latinoamerickih dojmova s juga Ekvadora vracamo skolskim obavezama i nasoj dragoj djecici! Uz moju pjesmu s pocetka mog boravka ovdje u Ekvadoru (za nove citatelje, koji je mozda jos nisu procitali): Vida ecuadoriana Ekvador me grli djecjim rukama,  i gleda djecjim ocima, i smijesi mi se djecjim usnama...  I sapuce, zamori i tepa jos mi ne potpuno razumljivim rijecima...  I place djecjim suzama, i tjesim ga, i grlim... I zalijece se prema meni, i baca mi se u narucje... I igra se sa mnom. I kaze mi "Dobro jutro, uciteljice!" nesigurno izgovarajuci rijeci na satu engleskog... I pita me kako napisati zadacu...  I daje mi da se divim njegovoj prirodi,   i molim se u njegovim kapelama...  I da okusim njegova tropska jela, i topli kruh kojeg je napravila maestra Lenka...  I da ih sa sestrama dijelim njegovoj djeci, i perem mnostvo sudja...  I vozim se u oblaku prasine, po neasfaltiranoj cesti, u trosnom kamionu punom vrticke djecice...  Koju cemo sutra ponovo dovesti, istim pjescanim putem...  Trajno zavoljevsi ovo Izobilje siromastva!  I Ekvador - kao takav! 13.9.2007. |
Mali Isus i kum Matija Gubec
|
A vezano i uz nasu advenstku akciju: "Dame tu mano - ruku mi daj!", kao dodatni poticaj, objavit cu i svoje ranije tekstove i kontakte s Domovinom! Ponavljam ovaj post iz lipnja (10.6.2008): "Draga Drina. Upravo smo razgledali radove i pročitali pismo koje su nam dječica poslala. Oduševljeni smo što ste nam se javili, napravili smo prezentaciju slika koje ste nam poslali i odlučli smo direktno iz razreda javiti se i zahvaliti i šaljemo sliku 4.b razreda. Nastava je i dalje u tijeku pa samo toliko od nas za danas. Svima lijepi pozdrav. Vjeroučitelj Darko i učenici 4.b razreda."  Upravo mi je danas stiglo ovo pismo zahvale i fotografija zagrebackih osnovnoskolaca s Knezije, koji su kumovi nasoj skoli Malog Isusa, i 3 djece iz naseg 1. razreda s. Taty:   Kao sto sam vec pisala, oni su nam poslali stotinu preslatkih djecjih pisama i pozdrava,  pa smo i mi njima uzvratili djecjim radovima i zahvalnim pismom: Quito, 13.5.2008. Postovani vjeroucitelji, dragi prijatelji! Zahvaljujemo vam sto su vasi mali vjeroucenici postal kumovi nasoj siromasnoj djecici, a posebno na lijepom iznenadjenju, koje ste nam priustili, dostavivsi nam njihova draga, iskrena djecja pisma i radove, pune ljubavi i topline i dubokog djecjeg prijateljstva, i preko oceana pruzenih rucica na pozdrav i zagrljaj, zajednicku igru i toplo gostoprimstvo, ljubav prema vlastitoj domovini, jednako kao i prema dalekom Ekvadoru!  Dirnuto, sa suzama u ocima, citali smo njihova razigrana slova, slozena u tople recenice, osjecajuci kako svi oni, vec sad postaju pravi mali misionari, zahvaljujuci vasem poticaju, pouci i odgoju, koji daju tako lijepe plodove i rezultate.  Pisma smo odmah sortirali, razdvojivsi ona za Andreu, Carlosa, Yulissu, pa ona za sve troje njih, pa ona za cijeli razred...Kako bi nasa djecica i njihova uciteljica s. Taty i druge sestre Ekvadorijanke sto bolje dozivjele puni smisao ovog lijepog dara, sva pisma smo preveli na spanjolski, nakon cega im je s. Taty prenijela vasu, hrvatsku ljubav i pozdrave, i svecano predala pisma malim, presretnim primaocima!!!   I na roditeljskom sastanku, objasnila je ponosnim, siromasnim roditeljima, kako je nasa skola “Mi pequeńo Jesus” – “Moj mali Isus” sada i medjunarodno poznata i priznata, dok su i oni zadivljeno listali i pregledavali hrvatske djecje radove! Djecica su vam, na poticaj s. Taty, odlucila uzvratiti svoju zahvalnost, prijateljstvo,ljubav i pozdrave – svojim radovima i otiscima svojih malih rucica i stopa, koji neka budu poput otisaka i otkucaja njihovih srca!     Kako oni vecinom imaju 5. godina (ovdje se ranije krece u skolu),njihovi radovi mozda nisu toliko uspjeli, kao oni vasih djaka, ali su ih radili punim srcem, pa vjerujemo da ce vam se svidjeti!  Veliki pozdrav, u ljubavi vecoj od citavog oceana, salje vam misionarka laikinja Udruge Zdenac Drina Cavar i Zajednica Krista Misionara Molitelja s nasim prvasicima |
Jedna drugacija poslovna karijera...
|
E evo i jedan tekst, kojeg sam sa kolegicom iz Banke, prigodom Misijske nedjelje sastavila za interno glasilo Banke: Moja banka, pa cujem da ce ga mozda i objaviti u bozicnom broju! "Dragi bankari, mozda ce se vecina vas sjetiti vase bivse kolegice, nekadasnje sistem inzenjerke za VM/VSE i OS/390 (1996-2004), i kasnije interne revizorice za informatiku (2004-2006) Drine Cavar. Drina je uz solidno i kvalitetno obavljanje svojih radnih obaveza i zadataka, uvijek aktivno sudjelovala i u korizmenim i adventskim duhovnim obnovama u Banci, koje organizira kolegica Marija Jovovic, i drugim duhovnim aktivnostima u Banci i Crkvi... A uz mjesec listopad i Svjetski dan misija 19.10.2008, u kojeg se i PBZ ukljucila svojim prilozima i donacijama za najpotrebnije, odlucili smo vidjeti gdje je Drina danas i cime se bavi... Nakon odlaska iz Banke 2006. godine, radi apsolutne posvecenosti nekim Crkvenim projektima i akcijama, Drina je 2007. preko Udruge Zdenac iz Splita (www.zdenac.org),otisla u misije u Ekvador, u Zajednicu Krista Misionara Molitelja, s. Lenke Covic, koja se posvetila skolovanju i njezi siromasne indijanske djecice u jednom malom selu, pored glavnog grada Quita, na obroncima Andi. U Zajednici s. Lenke ima 12 mladih casnih sestara Ekvadorijanki, prosjecne dobi 25 godina, koje su otvorile jaslice, vrtic i skolu za stotinjak siromasne djecice iz toga kraja, te strukovnu srednju skolu za krojenje i sivanje za tamosnje djevojke. Sestre imaju i internat za 10-ak siromasnih djevojaka iz citavog Ekvadora, i nekoliko djecice iz posebno problematicnih obitelji... Svako jutro svojim kamioncicem i kombijem sestre u nekoliko tura, po pjescanom putu odlaze po svoje male djake, te im uz svu potrebnu strucnu pedagosku skrb, omogucuju i 2 besplatna obroka dnevno, bez kojih bi inace ostali u svojim siromasnim obiteljima, te ih popodne njegovane i site odvoze njihovim domovima... Popodne sestre pomazu djevojkama i djeci iz internata oko skolskih i drugih obaveza, te vode sav pastoralni rad u 3 male crkvice: San Francisco, Santa Anita i San Miguel. Drina vec 2 godine, kao ing. matematike i laik misionar predaje engleski, matematiku i informatiku u osnovnoj i srednjoj skoli, pomazuci i oko drugih aktivnosti i projekata Zajednice, te kao teolog predaje vjeronauk, priprema grupe prvopricesnika i okuplja mlade u ovim zajednicama organizirajuci razne duhovne i poticajne aktivnosti za njih... Ako netko od kolega, posebno u ovom mjesecu posvecenom misijama osjeti poticaj i sam nesto uciniti ili pomoci najpotrebnijima, to moze uciniti najlakse preko racuna Udruge Zdenac: 2330003 1100166170, uz napomenu da je to za misiju s. Lenke u Ekvadoru, od bivsih kolega Drine Cavar iz PBZ-a! Zahvaljujemo na svemu i puno vas pozdravljamo s ekvatorske linije i 2500 m andske visine! Pozdrav, Drina |
04.12.2008., četvrtak
BOŽIĆNA DUHOVNA OBNOVA U PBZ-u 10.12. u 17h
|
Evo jos jednog dogadjanja na kojem bih sigurno sudjelovala da sam ostala u Hrvatskoj, i u svom PBZ-u... A upravo nakon jedne od takvih duhovnih obnova, koju je u korizmi 2006. u nasoj banci vodio vlc. Drazen Radigovic, a ja - aktivna kao i uvijek, citala jedno od misnih citanja, ispovijedila se tom prigodom kod v. Frkina, sve to u prostorima vlastite Banke, i samo koji dan kasnije zaputila sam se svojim duhovnim klauzurnim i poslije misijskim vodama,  ostavivsi praznu svoju interno-revizorsku informaticku PBZ fotelju, a svoj metalic tamnoplavi Clio isusovcima...  "Drage kolegice i kolege djelatnici Banke, Svi koji osjećate potrebu za duhovnom obnovom kao pripravom za slavlje Božića pozvani ste na susret koji će se održati u srijedu, 10. prosinca 2008. godine u 17 sati u Radničkoj 44, prostor restorana na 6 katu. Duhovnu obnovu voditi će pater Zvjezdan Linić."  Cini mi se da ove obnove nikada nisu bile strogo zatvorenog tipa, te vjerujem da nece biti problema niti ako se zeli prikljuciti i netko od korisnika i stedisa Banke ili dr : ) A ja cu u duhu i molitvama svakako biti tamo, zahvalna svojoj Banci sto su nedavno uplatitili i lijepu donaciju bas za nasu misiju! |
