"SKAC vas poziva...na Misu zahvalnicu za ovogodišnje Modrave, u četvrtak 17. 09. u 19 sati u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj 31.
Prilika je to da se još jednom susretnemo svi na jednom mjestu, oživimo sjećanja, zahvalimo za uspomene i bogatstva koja su nam pružile Modrave, a koje smo upravo svi mi učinili zabavnima, duhovnima, živima.
Bit će ovo i prilika da razmijenimo slike, dojmove, ponovo vidimo prijatelje koje smo stekli kroz tih tjedan dana.
Sve vas koji imate fotografije molimo da nam ih donesete na CDu ili DVDu. Poslije Mise bit će najavljen i ovogodišnji susret Modravljana, koji se održava svake godine krajem listopada.
Također vas već sad pozivamo da još jednom ove godine posjetite Modrave s nama i pridružite nam se u berbi maslina.
Radujemo se ponovnom susretu!"
No, moji, tako reći, već čudesni susreti s Modravljanima i drugim plodovima p. Lukinih ranijih aktivnosti i projekata, u kojima sam toliko intenzivno često i sama sudjelovala, nikako ne prestaju...Milost na milost!
Tako sam se i jučer, skoro slučajno zatekla u palmi, baš poslije sv. mise, na jednom dogovorenom sastanku, nedavno se sjetivši i molitve srijedom, i tko zna kad počinje ove godine, a nemajući ni pojma, da ću baš jučer u Palminu dvorištu, nakon evo, već više od dvije godine, sresti Silvu, koja se sva oduševila što sam i ja došla na prvu ovogodišnju - molitvu srijedom!
Nisam mogla vjerovati, i objasnila sam Silvi, da sam tu, iz nekih sasvim drugih razloga, ali da ću čim mi završi sastanak, obavezno doći na "svoju" molitvu srijedom, koju doista takvom osijećam! Pa, kako i ne bih, sijećajući se svih onih krasnih srijedaških susreta s p. Lukom, meditacija uz svijeću, raspravi o nedjeljnim Evanđeljima (pa od tud je potakla i moja ideja da p. Luka počne slati i svoje nedjeljne SMS propovijedi!), mog truda nakon p. Lukine nesreće da molitva srijedom ne prestane "postojati", angažiranja p. Volenika, p. Renića, nesebičnog Daliborovog laičkog "preuzimanja" molitve srijedom, uz sve obiteljske obaveze, p. Belaka, kojeg sam dovela uz pomoć g. Maleševića, i koji je od tada trajni i neizostavni voditelj Molitve Srijedom! Koja se danas zove Molitva s Biblijom, ali jednako je duhovna, topla, inspirativna..."Tako lijepa, tako naša!"...
Bilo nas je sinoć svega šest, Maja i Silva, Bruna i Tamara, Silvana i ja! Bruna me se odmah sjetila s našeg ovogodišnjeg susreta na Modravama, a Tamara, koja je redoviti član Molitve srijedom već dvije godine, a nikad me nije vidjela, simpatično je u molitvi zahvaljivala Bogu, na "novim licima" u grupi, te s velikim žarom, iz svega srca, molila za p. Luku i njegov 50. rođendan...A ja sam se osijećala, nekako dosita blaženo, zahvalno Bogu, za sve ljude koji su ikada prošli ovom malom, skrivenom kapelom, i tu našli svoju duhovnu "oazu", Bogu, koji doista sve čini novo, u neprestanim slapovima svoje milosti...I koliko je lijepo živjeti u, oko Njega, koncentričnim "krugovima koji se šire"...
P. Belak nas je sve pozvao na proslavu p. Lukina rođendana, a ja sam im objasnila zašto ne mogu i ne želim ići tamo, u subotu (!), znajući da će Bog ionako jednog dana sve složiti na svoje mjesto, i baš onako - kako treba!
I kao što je bilo nekad, u mojoj (skromnoj) i Božjoj (velebnoj!) organizaciji:
Kako je to bilo nekad...
I evo, nećete vjerovati, tijekom dovršavanja ovog posta, zove me Antonija iz Splita (to je ona s kojom sam pješice preko Sljemena nosila p. Luki - Štolu!) i javlja mi da i p. Luka preko don Joze Mužića u listopadu ide u Lurd...Gdje sam i ja već uplatila prvu ratu, preko Udruge Job...Čujem da preko Splita, ide i Tanja...Te da naša Majčica doista priprema tamo nešto posebno, za sve nas! Pravo Ozdravljenje, i čudesni novi Susret!
A vi - i dalje molite za sve! A posebno za p. Lukin potpuni oporavak! I naš novi susret. Možda baš u Lurdu...(ako Bog da!)
|
