Drina - hermana teacher

30.04.2009., četvrtak

Bleiburg, 16. svibnja 2009.

Vezano uz skoru obljetnicu bleiburske tragedije, gdje sam i sama ranijih godina redovito hodocastila, najcesce u drustvu svojih roditelja, prenosim obavijest koja mi je stigla od prijatelja (i zemljaka : )

"Predbilježbe se za besplatni odlazak u Bleiburg primaju u Hrvatskomu društvu političkih zatvorenika

ponedjeljkom, srijedom i petkom

od 9.00 do 12.00. na broj: 00-385-1-4872433."

uz jedan moj nedavni mail vezan uz problematiku Bleiburga, g. Josipu Jurcevicu:

Postovani g. Jurcevic,
obracam vam se vezano uz problematiku Bleiburga, cime ste se Vi puno bavili, posebno u vasoj knjizi:
BLEIBURG – JUGOSLAVENSKI PORATNI ZLOČINI NAD HRVATIMA

A sijecam vas se jos i sa tribina p. Luke Radje u SKAC-u, ciji sam bila aktivan clan, te kasnije puno pomagala p. Luki nakon njegove nesrece (pokretanjem njegova bloga, sms propovijedi, samostalnih sv. misa i dr) .

Zeleci i ovdje u Ekvadoru s g. Luisom Avilesom Uscocovichem, predsjednikom Drustva ekvadorskih Hrvata (kojih ovdje ima oko 4000), organizirati prigodno obiljezavanje bleiburske godisnjice, htjela sam mu poslati neke linkove na spanjolskom o toj temi, ali ostala sam neugodno iznenadjena napisima u Wikipediji:

Wikipedia o Bleiburgu...

"Según algunos historiadores, como el frances Will Durand, la
Masacre de Bleiburg fue de 50.000 fascistas muertos en dos
semanas por los partisanos de Tito."

te ne znam mozete li vi sto uciniti da tamo promijene te informacije i napisu tocno kako je bilo...Kao sto sam npr. nasla u nekim drugim izvorima:

O Bleiburgu - nesto drugacije...

"En los días siguientes, unos 200.000 soldados croatas y unos
100.000 civiles de distintas edades y sexo fueron brutalmente
asesinados por los guerrilleros comunistas yugoslavos en las
llamadas "marchas de la muerte"."

Cini mi se da ste vi jedini koji tu nesto moze uciniti, i puno vas pozdravljam!
Ako imate mozda jos neke linkove na spanjolski, kojima mogu dodatno informirati g. Avilesa takodjer vas molim da mi posaljete!

S postovanjem,
Drina Cavar

- 21:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Izbori! Ovdje i ondje ...

Evo, izbori u Ekvadoru su sretno zavrsili...
Rafael Correa je ostao predsjednik, uz vecinu glasova...
Upravitelj nase Pichinche, ostaje Gustavo Barroja - to je onaj koji je nedavno organizirao besplatnu predstavu Snjeguljice na Calderonu, i s kojim sam ja cavrljala o nasoj Zajednici i siromasnoj djecici...

Pichincha

A gradonacelnik Quita je postao Augusto Barrera,

Novi gradonacelnik Quita

kojeg sam isto ne tako davno kontaktirala, vezano uz promjenu imena one ulice, pa zivi bili, pa vidjeli:

"Muy estimado Sr. Barrera!
Felizes Pasqua! Con una propuesta de mi parte, que soy una misionera laica Croata, que vivo en Oyacoto (norde de Calderon) ya 2 ańos. He visto que una calle en Quito, en parte de Florón, donde estan los calles con nombres de paises europeanos, todavia tiene nombre de Yugoslavia!?!

El asunto es, que la Yugoslavia, no existe mas! Despues una guerra muy fea, que Armada Yugoslava hizo a todas paises que le constutiyeron anterioramente, y especialmente a mi patria - Croacia:

O domovinskom ratu - na spanjolskom...

Ver nombre de este Pais enemigo, y no-existente en nuestro Quito, es una grande ofensa y verguanza, para todos nosotros Croatos que vivimos en Ecuador! Y que estamos ya mas que 4000 gente. Tambien tenemos la Asociacion Croata Ecuatoriana en Guayaquil con presidente sr. Luis Aviles Uscocovich.

Muchas gracias para hacer los pasos para cambiar nombre de este calle!

Drina Cavar
drinica.blog.hr"

Istovremeno, preko maila (?!) javio mi se i nekakav kandidat za zagrebackog gradonacelnika (Josip Kregar ?!?), ali dobro sam ga "otprasila" : ))))

"Re: Izađimo na izbore, trebaju nam nasmijane ulice

Poštovani sugrađani,

Pred nama su izbori za gradonačelnika.

Političari i stranke nas uvjeravaju da su izbori samo ubacivanje listića
u kutije, te da je mišljenje nas, građana i birača, važno samo jednom u
četiri godine. Kad u ruke uzmemo glasački listić zaokružimo nekoga od
njih jer, zapravo, nemamo koga drugog birati.

Ako imate dvije minute (i brz internet) zamolio bih Vas da pogledate zašto
sam kandidat i zašto nam trebaju čiste ruke za upravljanje gradom. Molim
Vas da nam se pridružite, da date zeleno svjetlo za Zagreb.

Molimo Vas pogledajte ovu video poruku:

Vaš Josip Kregar"

I moj odgovor:

"Ja sam ionako za Bandica...
A i ne svidjaju mi se ovakvi upadi u privatni inbox.
Zivio Bandic!
Drina"

- 21:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Jos jedan Biskup u nasoj Zajednici...

Nakon pok. kard. Zumarrage, koji je Zajednicu s. Lenke posjetio jos prije mog dolaska, samo za vrijeme mog boravka ovdje, posjetili su nas:
2007 - nadbiskup Quita, mons. Raul Vela,
2008 - pomocni biskup Quita, mons. Danilo Echeveria,
a evo neki dan, i bivsi pomocni biskup Quita, veliki prijatelj i velika podrska sestara, sadasnji biskup Azoguesa mons. Carlos Altamirano...
Papa Ivan Pavao II i Ekvadorski biskupi

A ja sam se dolazeci, sa svojih vanjskih aktivnosti, zacudila, kakav to neobican svecenik, u cudnom sesiru, kojeg nikad prije nisam vidjela, razgovara sa sestrama...

Sve dok ga sestra Taty nije oslovila sa: "Monsignor...", a ja sam tek tada shvatila o kome se zapravo radi...

Predstavili su mu i mene, kao volonterku iz Hrvatske, te se on odmah pohvalio kako je reprezentacija Ekvadora svojevremeno pobijedila Hrvatsku u nogometu, a ja sam rekla da sam to vec vise puta cula tijekom svoje dvije godine u Ekvadoru...Onda je on na razgovijetnom Hrvatskom poceo pjevati: "Zdravo, zdravo, zdravo Marijo...", pa sam mu se i ja pridruzila, cudeci se kako on to zna...A on mi je otkrio svoju - medjugorsku tajnu - naime i on je svojvremeno posjetio Medjugorje, koje ga se jako dojmilo...

Popis latinoamerickih biskupa koji su posjetili Medjugorje

I tako, ja sam se cudila i divila njegovu hrvatskom, a on mom spanjolskom...

Onda smo se jos svi zajedno malo fotografirali i naslikavali:

A nas dvoje, medjugorskih hodocasnika, smo se posebno srdacno oprostili (a i njemu sam preporucila u molitve svoje dvije nakane...)

Uz zavrsni blagoslov s. Lenki:

- 20:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

100.000 kn za p. Luku...Otvorimo oci i prosirimo horizonte!

Vezano uz nedavno odrzano donatorsko vece za p. Luku u Splitu:

IKA vijest

Split HBK vijest

te uz neka popratna dogadjanja, zelim jos jednom i ovdje iznijeti svoj jasan stav o smislu takvih akcija za p. Luku, buduci sam prvih godina njegova oporavka i sama vjerovala u njihov smisao, i nadala se njegovu oporavku, organizirajuci mnostvo slicnih akcija, humanitarnih koncerata, molitvenih susreta i dr.

Medjutim, osim sto vec godinama nema nikakvih vecih pomaka u njegovu oporavku (uz oko 20.000 kn svakog mjeseca koje se prikupljaju i placaju u Krapinskim Toplicama), osijeca se veliki duhovni i mentalni nazadak, sto je posebno vidljivo na njegovu blogu (kojeg smo mu Davor i ja otvorili jos 2005, nadajuci se da ce to dodatno potaci njegov oporavak i mentalne aktivnosti...)

Jedino sto kod p. Luke jos uvijek funkcionira, su njegove svakodnevne sv. mise (koje sam osobno pokrenula nakon 3 godine od njegove nesrece, donijevsi mu stolu iz Venecije i sav misni pribor - v. link u stupcu desno!) i SMS propovijedi, na koje smo ga potakli jos 2004. godine.

Iz svoje misijske perspektive, tako utrosen iznos od 100.000 kn, ili (samo) 20.000 kn mjesecno, mi djeluje kao pravo svetogrdje, u odnosu na sve potrebe koje npr. ovdje postoje...Primjera radi, navest cu da za skolovanje, prehranu i sve potrebe samo jednog naseg dijeteta ovdje, za citavu godinu (!) potreban iznos je - otprilike 500 dolara (sto bi bilo oko 2.500 kn). Znaci za p. Lukinih 20.000 kn mjesecno, ovdje u Ekvadoru bi se moglo platiti skolovanje i prehrana za osmero siromacne indijanske djecice za citavu godinu...Sapienti sat!

I sad ostaje samo (retoricko?) pitanje, vrijedi li p. Lukino "zdravlje", i zivot, (toliko puta) vise od zivota, zdravlja i buducnosti male Abigail, malog Edisona, Alexa ili bilo kojeg drugog naseg djeteta ovdje...

Moj savjet i misljenje za p. Luku je da bi on trebao prihvatiti Bozju volju, koja ionako ne ovisi o 20.000 kn mjesecno ili ne, naci dobrog, dobrog isusovackog duhovnika, koji bi trebao intenzivno raditi s njim, i povuci se u neku isusovacku oazu, daleko od svojih subotnjih "andjela", i tek tako uspjeti vratiti svoj mir i prvenstveno tesko naruseno duhovno zdravlje...A sve ostalo je puno, puno manje vazno...

Za bilo kakve dodatne informacije, rasprave, argumente ili sl, slobodno se javite na moju mail adresu, koju imate u desnom stupcu.

- 20:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Jos malo o meni...I p. Luki...

Izvadak iz mog zivotopisa:

"Uz svjetovni dio zivota, uvijek sam posebnu vaznost pridavala i snagu crpila u duhovnoj i Crkvenoj strani, ciji sam trajno bila aktivan clan, i uporni trazitelj onog viseg i dubljeg... Posebno u to ratno vrijeme, intenzivno moleci svete krunice za nase gardiste - svoje kolege studente, prijatelje i vlastitu bracu diljem hrvatskih bojista, te pokojnog Drazena Petrovica, koji je neposredno prije svoje tragicne i potresne pogibje, uz sve uspjehe u NBA ligi, postao i pravi, iskreni i revni veleposlanik Hrvatske, i prave istine o nametnutom nam ratu.

A meni se u to vrijeme, kao logican izbor uz studij matematike, nametnuo i studij teologije, na Institutu za teolosku kulturu laika, s predavacima i duhovnim velikanima kao sto su dr. Tomislav Ivancic, fra Zvijezdan Linic, fra Bonaventura Duda, sadasnji pozeski biskup Antun Skvorcevic, te pokojni v. Tomislav Sagi Bunic, fra Kornelije Sojat i dr...Uz nezaboravan zajednicki odlazak na povijesni 1. susret Pape Ivana Pavla II s Hrvatima, na zagrebackom hipodromu 1994, koji kao da je vec najavio skori kraj rata i nasu pobjedu!

Poslovna karijera, Tudjman i Papa

Radi izvrsnog dojma kojeg sam ostavila na svom prvom razgovoru za posao u Privrednoj Banci Zagreb, mjesto u Sektoru informatike, cekalo me cak i prije nego sto mi je sluzbeno urucena diploma inzenjera matematike, tada vec u slobodnoj i pobjednickoj Tudjmanovoj Hrvatskoj...U ljeto 1997. sam bila na susretu mladih s Papom u Parizu, a nakon sto je Papa 1998, pri svom 2. pastirskom pohodu Hrvatskoj, na Mariji Bistrici konacno blazenim proglasio naseg kardinala Stepinca, sunce je doista cudesno zasjalo nad svima nama tamo okupljenima, ushicenima i doslovno ozarenima!

Uz posao u Banci, i strucne tecajeve IBM-a, Computer Asociates u SAD (Dallas) i dr, nastavila sam strucno usavrsavati i svoju duhovnu stranu na vjeronaucima za studente i mlade radnike kod isusovaca u Palmoticevoj, koje je 2000, bas negdje nakon smrti predsjednika Tudjmana, na cijem grobu smo se poslije cesto molili, preuzeo karizmatski mladi isusovac – p. Luka Radja...Koji je takodjer bio veliki stovatelj o. Ante Gabrica, te istrazivao njegovo djelovanje, provevsi i sam neko vrijeme, kao misionar, u Indiji, te objavivsi poslije toga knjigu o o. Anti Gabricu: “Ono malo vise”.

P. Luka, SKAC, Modrave i Papa

Odmah sam se ukljucila i u mnostvo p. Lukinih tadasnjih aktivnosti, duhovnih vjezbi, meditacija, molitvi srijedom, klanjanja pred Presvetim, humanitarnih koncerata, aktualnih tribina, hodocasca u Medjugorje, dirljivo i dramaticno hodocasce u Vukovar, kao moj prvi susret uzivo s tim napacenim gradom-herojem, ne propustajuci u Palmi ni p. Lukine nezaboravne sv. mise i propovijedi nedjeljom u 12h, na kojima sam cesto i ministrirala, tako iz prve ruke i za samim oltarom upijajuci svu snagu njihovih poruka, cesto s njim i grupicom mladih i u studiju Radio Marije, prigodom emisija: “Mladi za mlade”, sudjelujuci i pri sluzbenom formiranju SKAC-a – Studentskog Katolickog Centra, te u inicijalnom timu za pokretanje Duhovno rekreativnog kampa za mlade – Modrave, pored Sibenika, preko puta Murtera, gdje sam sljedecih nekoliko godina, svako ljeto bila i animatorica za mlade. A tamo su uvjeti doista slicni pravim misijskim - netaknuta priroda, najskromniji uvjeti, bez elektricne energije i pitke vode, koja se s ostalim namirnicama, brodicama doprema s Murtera, a sve puno onog pravog, zdravog duha, pozitivne mladenacke energije i zive Kristove prisutnosti, uz spoznaju – kako nam je doista samo malo potrebno, za ispunjen i kvalitetan zivot i prepoznavanje onih pravih vrijednosti, o cemu nam je govorio i Sveti Otac Ivan Pavao II, pri svom jubilarnom 100. putovanju i pastirskom pohodu uvijek vjernoj Hrvatskoj u lipnju 2003, na susrete s kojim nas je vodio i poticao p. Luka, u Osijek, Rijeku, Zadar i Banja Luku (jedino do Djakova i Dubrovnika, na zalost nisam bila stigla...).

U medjuvremenu, neposredno prije samog pokretanja kampa Modrave, za kojeg je doista sve pripremio, od tehnicke infrastrukture, do duhovnog programa, p. Luka je u lipnju 2003, nekoliko dana nakon sto smo se u Banja Luci zajedno oprostili od Svetog Oca, dozivio tesku prometnu nesrecu, na sam blagdan Srca Isusova, koja nas je sve njegove suradnike i mlade duboko sokirala, potresla i potakla na najdublju i najusrdniju zarku molitvu za njegovo ozdravljenje. On i sam, i dan danas nepokretan, u invalidskim kolicima, i s odredjenim mentalnim poteskocama, pogotovo zadnjih godinu, dvije, ali ziv i djelatan, priznaje kako je bas po snazi te nase molitve, koja mu je i dan danas i te kako potrebna, prezivio komu od 40-ak dana i sve ostalo sto ga je cekalo sljedecih godina. Opet sam se stjecajem okolnosti, nasla na celu grupe ljudi koji smo mu pomagali, organizirajuci nebrojene molitvene i humanitarne aktivnosti za njega, ukljucivsi nas u Udrugu Molitveni Vijenac Kraljice Obitelji - MVKO, potaknuvsi ga da salje svoje nedjeljne sms propovijedi, otvorivsi mu i njegovu blog stranicu, te pokrenuvsi ponovo svakodnevno sluzenje njegovih svetih misa, tocno 3. godine nakon njegove prometne nesrece, svako popodne u Krapinskim Toplicama.

Val duhovnosti u PBZ-u

Provodeci vecinu svog slobodnog vremena uz p. Luku, i organiziranje svih tih aktivnosti, istovremeno i napredujuci u PBZ-u do internog revizora za informatiku, uz strucne revizorske tecajeve s kolegama iz Bance Intesa u Milanu i dr, te izvrsnu duhovnu atmosferu i u samoj Banci, adventske i korizmene duhovne obnove za djelatnike (s predavacima poput dr. Tomislava Ivancica, mons. Frkina, v. Drazena Radigovica i dr...), zajednicki odlazak vece grupe djelatnika na sprovod Ivana Pavla II u Rimu 2005, te molitvene lance svete krunice koje su djelatnici spontano organizirali, za svoje sefove, direktore i kolege i njihove obitelji, te cjelokupnu situaciju u Banci i hrvatskom drustvu, kao da me zahvacao neki snazan val duhovnosti, i poduzetnosti, u isto vrijeme, u kojemu kao da sam sve dublje shvacala i spoznavala, da prava bit i bogatstvo nije u visokoj placi i vrhunskoj poslovnoj poziciji, nego negdje sasvim drugdje – u duhovnosti i optimizmu nepokretnog p. Luke, i njegovoj predanosti u Bozju volju, u onima koji nemaju niti blizu toliko kao interni revizor u PBZ-u, ali imaju ono neko skriveno blago, o kojem je govorio jos Isus, u svojim Evandjeljima...Slicno kao sto je napravila i Edita Majic, na vrhuncu svoje glumacke karijere...

“Odsad idem kamo saljes me ti...”

Prodala sam svoj Renault Clio isusovcima u Palmi, koja je ionako s godinama vec postala moj drugi dom, dala otkaz u Banci, nakon 10. godina suradnje s njima, i krenula za tihim, ali snaznim Bozjim zovom, koji je kucao mojim srcem. Za svoje buduce pothvate, najprije sam se nekoliko mjeseci duhovno i molitveno pripremala u klauzurnom samostanu Kceri Srca Isusova u Veneciji, koje su nesto kasnije otvorile i svoju prvu kucu u Hrvatskoj, u zupi Lasinja. I nakon toga sam krenula – u svijet! ..."

- 20:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.04.2009., petak

Isusovacka Virgen Dolorosa del Colegio u Ekvadoru

I tako, jos se nisu slegli niti svi dojmovi Velikog Tjedna i Uskrsa – u misijama na obali; u nasim zajednicama; u centru Quita; i na DVonline, a na sam uskrsni ponedjeljak 13. travnja, uz vec zapocetu Devetnicu Bozanskog Milosrdja, zapocela je i ovdasnja isusovacka devetnica Gospi Zalosnoj “Virgen Dolorosa” ili “Virgen del Colegio”, ciji blagdan se u Ekvadoru slavi 20. travnja, jer se bas na taj datum 1906 godine, cudesnim znakovima i treptanjem ocnih kapaka sa svoje umjetnicke slike, objavila nekolicini isusovackih studenata (njih 35), jednom profesoru (francuskom isusovcu, p. Andres Roesch) i jednom isusovackom bratu (Hno. Luis Alberdi), u njihovoj blagovaoni tadasnjeg kolegija “San Gabriel”.

U vrlo kratkom periodu, nakon temeljitih istrazivanja, cudo je i sluzbeno priznato od strane Crkve, te se isusovacka Virgen Dolorosa od tada i sluzbeno stuje 20. travnja, sto je posebno svecano bilo obiljezeno prije 3 godine, na stotu godisnjicu cudesnog ukazanja.

I ove godine, u krasnoj isusovackoj bazilici, koju svi ovdje zovu jednostavno “Compańia”, u centru Quita,

odrzane su svecane devetnice, sa svakodnevnom krunicom u zoru, u 4h ujutro, te svetim misama u 3.20h,5,6,7,8,9,10.30h, 12 i 17h, i svecanim u 18.30h, koje su bile prenosene i preko Radio Marije.

Svaku vecer izmijenjivali su se vrsni propovjednici, isusovci: p. Fernnando Barreda (koji je 80-ih godina posjetio Hrvatsku – Zagreb, Murter i dr.), p. Luis Chacón (kojeg sam upoznala na hodocascu u Meksiko i nabavila cd s njegovim krasnim duhovim pjesmama),

p. Diego Guevara, p. Federico Sanfeliu, mons. Julio Terán, p. Carlos Man-Ging, p. Manuel Corrales, te pomocni biskupi Quita: mons. Danilo Echeverria (koji je prije par mjeseci posjetio i nas centar Zajednice Krista Misionara Molitelja),

mons. Rene Coba, svi sa vrlo aktualnim i zanimljivim temama:

- Marija, slika i uzor Crkve
- Crkva, Bozji narod
- Maleni – djeca Bozja, sadasnjost i buducnost Crkve
- Obitelj, domaca Crkva
- Marija, Majka Rijeci
- Ucenici i misionari – biti plamen koji razaruje nove plamenove
- Mladi i preobrazba svijeta
- Marija, Crkva i obrazovanje
- Marija i izazovi Crkve u 21. stoljecu

A mladi isusovacki novaci, p. Jose i dr, svakodnevno su nakon prijepodnevnih svetih misa, revno vodili zainteresirane hodocasnike na samo mjesto ukazanja,

u susjednoj ulici, nekadasnju isusovacku blagovaonu, a danas skladnu kapelu,

objasnjavajuci podrobno sve detalje toga mjesta i cudesnog dogadjaja,

te sam i ja iskoristila i tu mogucnost, pomolivsi se Gospi Zalosnoj na tom svetom mjestu za sve isusovce na svijetu, a posebno za nase hrvatske, kao i za jednu svoju posebnu nakanu, koju posebno njima preporucam u molitve.

(pred kapelom ukazanja...)

U nedjelju, 19. travnja, uoci samog blagdana, bila je nova svecana procesija centrom Quita, koji je citav ionako pod trajnom Gospinom zastitom, jer njen veliki lik Gospe od Panecilla, sa znakovitim krilima na ledjima, na obliznjem brezuljku, dominira citavim gradom.

Procesija je ovaj put bila s originalnom cudesnom slikom Virgen Dolorosa,

uz delegacije svecano odjevenih ucenika sadasnjeg isusovackog kolegija “San Gabriel” i drugih skola,

predstavnike isusovaca, mnostvo vjernika, te marijanske pjesme, molitve i razmatranje Gospinih 7 zalosti na predvidjenim postajama,

nakon kojih su se izmjenjivale delegacije gimnazijalaca i gimnazijalki, koje su nosile cudesnu sliku,

uz direktan prijenos na Radio Mariji, iz cijeg studija je sluzbeno komentirao cijenjeni gost - p. Luis Chacón, te zavrsnu svecanu misu u katedrali, s nadbiskupom mons. Raulom Vela, i koncelebracijom ovdasnjih isusovaca.

Proslavili smo tako na izniman nacin, zajedno,

i Gospu Zalosnu i nedjelju Bozanskog Milosrdja!

Uz cudotvorni lik Virgen Dolorosa, odmah do umjetnicki dekoriranog oltara i praznog Kristova groba,

s produhovljenom skulpturom Uskrslog Krista – prepunog Bozanskog Milosrdja!

- 22:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

3. svibnja 2009 - Svjetski dan molitve za duhovna zvanja

Iz Poruke pape Benedikta XVI. za Svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2009.

"Isus je još jednom primjeran uzor posvemašnjega i pouzdanog prihvaćanje volje Očeve, u kojega se svaka posvećena osoba mora ugledati. Privučeni njime, već od prvih stoljeća kršćanstva mnogi su muškarci i žene napustili obitelj, posjede, materijalna bogatstva i sve što je ljudski poželjno, da bi velikodušno slijedili Krista i beskompromisno živjeli evanđelje, koje je za njih bilo škola radikalne svetosti. Brojni idu i danas tim zahtjevnim putom evanđeoskoga savršenstva i ostvaruju svoje poslanje ispovijedanjem evanđeoskih savjeta. Svjedočanstvo te naše braće i sestara, u samostanima kontemplativnoga života kao i u ustanovama i družbama apostolskoga života, podsjeća Božji puk na "onu tajnu Božjega kraljevstva koje već djeluje u povijesti, ali očekuje svoje puno ostvarenje u nebu" (posinodska apostolska pobudnica Vita consecrata, 1).
...
Primjeran ljudski odgovor, pun povjerenja u Božju inicijativu jest onaj velikodušni i potpuni Amen – Neka mi bude – Nazaretske Djevice, izgovoren poniznim i odlučnim prihvaćanjem planova Svevišnjega, koje joj je priopćio glasnik s neba (usp. Lk 1, 38). Njen spremni "da" omogućio joj je da postane Majkom Božjom, Majkom našega Spasitelja. Marija, nakon tog prvog "fiat" – neka mi bude, morala ga je još mnogo put ponoviti, sve do trenutka Isusova razapinjanja, kada je "stajala pod križem", kako bilježi evanđelist Ivan, sudjelujući u užasnoj boli svoga nevinog Sina. Upravo s križa, umirući Isus ju je svima, a osobito nama svećenicima i posvećenim osobama, dao za Majku i njoj nas je povjerio kao sinove (usp. Iv 19, 26-27). Želio bih njoj povjeriti sve koji osjećaju Božji poziv krenuti putom ministerijalnoga svećeništva ili posvećenog života.
Dragi prijatelji, ne dajte se obeshrabriti u teškoćama i sumnjama; uzdajte se u Boga i vjerno slijedite Isusa i bit ćete svjedoci radosti koju daje prisno zajedništvo s njim. Nasljedujući Djevicu Mariju, koju naraštaji proglašavaju blaženom jer je povjerovala (usp. Lk 1, 48), trudite se svom duhovnom snagom ostvariti spasonosni naum nebeskoga Oca, gajeći u svom srcu, poput Marije, sposobnost divljenja i štovanja Onoga koji ima moć činiti "velika djela" jer sveto je ime njegovo (usp. isto, 1, 49).

Papa Benedikt XVI.

Papina poruka

Pa, evo, kako sam i ja svoju proslu misijsku godinu bila posvetila svecenicima, a ovu - casnim sestrama; molite posebno i za mene, koja sam nakon godina suradnje s p. Lukom, i kao animatorica na Modravama, posebno nadahnuta svim tim iskustvima - 3 mjeseca 2006 godine provela u klauzurnom samostanu Kceri Srca Isusova u Veneciji, uz svakodnevno klanjanje pred Presvetim(donijevsi mu od tamo svecenicku stolu, kojom je nakon tocno 3 godine, opet nastavio samostalno svakodnevno sluziti sv. mise u Krapinskim Toplicama!), te poslije toga evo vec skoro 2 godine u misijama u Ekvadoru, kao laikinja misionarka Zajednice Krista Misionara Molitelja, da mi Bog doista ovih dana, i prije povratka u Hrvatsku, jasno pokaze i objavi svoju volju, da doista i u mom zivotu nastavi ciniti "velika djela", kako bih i dalje mogla biti istinski "svjedok radosti koje daje prisno zajednistvo s njim." Hvala!

I zahvaljujuci Davoru, vidmo se na DT chatu i ove nedjelje, u vasih 10h!
DT chat

- 19:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

A ove nedjelje su i sveopci politicki izbori u Ekvadoru

Izbori u Ekvadoru - Sluzbena stranica

Za predsjednika, gradonacelnike, upravitelje provincija, sabor...
Pa se i vi pomolite da izaberu koga treba, za sretniju i duhovniju buducnost!

A prosli vikend sam uspjela obici i njegovu Predsjednicku Palacu u Quitu (no njega nije bilo doma : )
(tzv. Palacio de Cardonelet)

(na dnu ovog hodnika je Ured Predsjednika...)

A posjetio ju je i Papa Ivan Pavao II 1985, o cemu svjedoci i posebna spomen ploca:

Predsjednicka palaca

Te iako predsjednika nije bilo, ljubazni mladi vodic nas je vrlo susreljivo i gostoljubivo primio,

te uz uvodni pozdrav i naklon ekvadoskoj zastavi

(bas me zanima da li se to radi i u Uredu naseg "predsjednika"...)

nastavio nam strucno objasnjavati sve tajne toga prostora:

i staklenih vitrina sa svim darovima koje je predsjednik Correa dobio na svojim sluzbenim putovanjima zadnje 2 godine, koliko je na vlasti (uz slobodno fotografiranje svega toga)

Tradicionalne lutke iz Indonezije

Umjetnicka skulptura, dar nekog od latinoamerickih predsjednika

Nosnja jedne od etnickih skupina ekvadorskih indijanaca

Ekvadorska marimba

Ritualna maska amazonskih indijanaca iz Ekvadora

Onda smo obisli i tzv. Zuti salon (oblozen i tapetiran posebnom francuskom zutom svilom...), gdje se odrzavaju predsjednicke sjednice i potpisuju protokoli, a ukrasen je umjetnickim portretima svih ekvadorskih predsjednika kroz povijest, jedino Predsjednika Corree jos nema, jer se portreti postavljaju po isteku mandata...(i ovdje se smije fotografirati, ali bez bljeskalice)

(a evo i mene u jednom od velikih starinskih zidnih ogledala...)

Posebno mi se dopalo sto se na ulazu i celu Salona, nalazi veliki umjetnicki Kriz, iz 17. st, kao poseban blagoslov svemu sto se tamo dogadja i potpisuje...

Na samom kraju predstavljen nam je i projekt obnove ekvadorskih zeljeznica, koje zbog dotrajalosti i losih uvjeta vec dulje vrijeme nisu u funkciji, osim samo jedne kratke, vise turisticke linije, a u roku dvije godine, planira se zeljeznicko umrezenje svih vaznijih ekvadorskih gradova:

(ovo me podsjetilo na fotke iz nekih starih vesterna...)

Dok nas je na samom pocetku sluzbeni fotograf sve pojedinacno ili u grupama fotkao kraj krasne fontane, ljubazno pristavsi uslikati me i s mojim foticem,

a na kraju obilaska darovali su nam svakom njegovu fotku, s promidzbenom porukom: "Palacio Cardonelet ya es de todos!"

A mi smo se doista osjecali vazno, i kao neki ugledni gosti, koji bismo sigurno, da imamo ekvadorsko drzavljanstvo, ponovo glasali za predsjednika Correu!

Eto, ove nedjelje posebno molite za njihove izbore...

A dodjite i na Davorov DT chat i cavrljajte i sa mnom!

A nastavak i 4. dio fotki iz obalnih misija - prvom zgodom.

- 19:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Plesna vecer "Diva Party" 22. svibnja 2009 u 20h

A sada nesto sasvim novo!
Konacno smo uspjeli definirati datum i mjesto za 20. godisnjicu mature, nas jezicara iz Krizaniceve!
A od bivsih kolega iz razreda stizu mi i neke druge obavijesti i zanimljivosti, na kojima jos necu moci sudjelovati (naime upravo tih dana priredjivat cemo misijske ekvadorske oprostajke ovdje za mene), no bilo kome od vas od srca preporucam! Pozitivne energije nikad dosta!

Jer kao sto sam i nedavno u jednom svom postu pisala: "Hrvati su veseli, raspjevani, vrijedni, kreativni, posteni, optimisticni...Vratimo taj duh u nasu Hrvatsku!!! Ne dajmo nikom da nam to uzme!"

A mozda nesto slicno jednog dana organiziramo i za potrebe misija! Uvijek me odusevljavala ta p. lukinska kombinacija dobre zabave, dobrog provoda i dobrih djela!

Ja sam za ples!!!

Poštovani,

Stiglo je proljeće, a s njim i želja da učinimo nešto novo, nešto zdravo, nešto lijepo.
Stoga vas ovim putem želimo informirati da 22.05.09. u petak, organiziramo „Diva Party“ u hotelu Phoenix u Sesvetama od 20.00-24.00h.

Naša večer započinje pićem dobrodošlice u alkoholnom i bezalkoholnom obliku, od svježe cijeđenog voća koje će vas okrijepiti i opustiti nakon napornog radnog tjedna. Uputit ćemo vas prema vašim mjestima za stolom, a uz prve taktove muzike moći ćete se lagano ugrijati na plesnom podiju.

Slijedi večera s minimalnim brojem kalorija od vrhunskih namirnica, bez aditiva, posebno priređena za vaše zdravo tijelo i duh.

Da bi užitak bio potpun svoje ćete oči odmarati na senzualnim pokretima prekrasnih trbušnih plesačica i uživati u brzini i vještini profesionalnog rock 'n' roll para.

U slijedećem plesnom krugu moći ćete pokazati svoje umijeće, a profesionalni plesni suci odabrat će 10 najboljih parova za finale. Našu večer završit ćemo igrom, a pobijednici će dobiti vrijedne nagrade.

Ukoliko niste natjecateljski tip moći ćete i neobavezno zaplesati ili pak promatrati plesni podij i navijati za favorite i prijatelje.

Nadam se da ste spremni ostaviti stres kod kuće, obući nešto lepršavo, i zablistati u svojem najboljem plesnom sjaju.

Cijena ulaznice je 250 kn, a iste možete nabaviti kod Davora 099 440 4444, Vesne 091 48 99 015 i Maje 098 859 434. U cijenu ulaznice ulazi piće dobrodošlice, kompletan meni večere, kotizacija za plesno natjecanje.

Ulaznice čuvajte zbog tombole. Kod kupnje ulaznice navest ćete svoje ime i prezime i info da li ste vegetarijanac.

Natjecat se mogu samo oni parovi koji nikad nisu bili na nekom pravom plesnom natjecanju niti sportski treniraju ples.

U privitku vam šaljemo meni večere.

Dođite na zajedničko druženje u oazu pozitivne energije – „Diva Party“

Čekaju vas Davor & Vesna

hotel Phoenix

na dolasku u Lounge Baru Latino će biti posluženo:

Bellini, Rossini u champagne čaše (preporučamo za dame) i
Tequila Sunrise u long drink čašama (preporučamo za gospodu)
Voćni smoothie (preporučamo za dame i gospodu)

menu I.

mirisna krem juha od proljetnog povrća

pureća scalopina sa žara s divljom rižom i tikvicama poslužena s pirjanom baby mrkvom i cvjetačom

miješana salata prelivena niskokaloričnim preljevom ili s malo svježe iscijeđenog soka od limuna

medeni kolač s jabukama preliven crnom čokoladom

uz meni će biti poslužen: domaći kruh sa sjemenkama ili od cjelovitog zrna

menu II.

mirisna krem juha od proljetnog povrća

vegetarijanski popečci od povrća s gnjezdom od punjene blitve i malom salatom

miješana salata prelivena niskokaloričnim preljevom ili s malo svježe iscijeđenog soka od limuna

medeni kolač s jabukama preliven crnom čokoladom

uz meni će biti poslužen: domaći kruh sa sjemenkama ili od cjelovitog zrna

- 16:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.04.2009., subota

Misije oko Esmeraldasa - 3. dio

Evo, imam malo vremena, nakon jutrosnjeg sudjelovanja u centru Quita, na isusovackoj devetnici Gospe Zalosne (koja se 20. travnja1906. cudesno ukazala nekim isusovackim studentima i profesorima, a sutra ce tim povodom biti i procesija centrom Quita, sa sv. misom u katedrali, koju ce predvoditi nadbiskup Quita mons. Raul Vela), a prije popodnevnog vjeronauka za prvopricesnike u Sv. Aniti, pa da nastavimo sa zanimljivim misijskim dogodovstinama i fotkama (a opet sam zavrsila i na naslovnici bloga, medju fotoreportazama!!!):

Ponedjeljak ujutro...Spremamo se na prijepodnevne posjete tamosnjim obiteljima...A bas je i 1. dan skolske godine, koja u obalnom dijelu Ekvadora ima drugaciji ritam, zbog velikih vrucina u vrijeme kada u ostatku svijeta pocinje skolska godina...
I tako - roditelji nose svoju djecicu do skole, preko simpaticne rijecice,

koja isto nosi ime Carlos Concha, bas kao i citavo naselje, i koja daje poseban ritam citavom tome kraju...

A uz koju, i preko koje smo i mi krenuli naseg prvog radnog misijskog dana:

raspitujuci se o smjerovima i naseljenijim dijelovima kod slucajnih prolaznika:

(bas sam se sjetila nekog starog vesterna koji me odusevljavao kao klinku: "Dva jahaca na jednom konju" ili tako nesto...)
koji su nas ljubazno upucivali u tajne njihova kraja...
A saznali smo i da moramo biti posebno oprezni, jer su bas noc prije u tim istim sumama pronasli mrtvo tijelo nekog ubijenog mladica...

Koje su to popodne kanuom dovezli i istovarili, bas negdje ispred nase kucice, te ga prevezli u lokalnu mrtvacnicu. Naknadno smo saznali da se radilo o nekom internom obracunu lokalnih pijanaca...Ali, sve u svemu postalo je jos neugodnije setkati se tim krajevima...Pricali su nam i da je prije koju godinu u tome kraju netko ubio nekog misionara...Ili u drugoj varijanti, da nisu ubili misionara, nego nekog turista, te da nakon toga misionari rjedje posjecuju njihov kraj...Sve bolje od boljeg...

No, ipak smo nastavili dalje, uz rijeku, i preko rijeke...

A malu Sole su jos dobro ispikali komarci, ili vec neki drugi insekti...

Te je po povratku doma odbolovala par dana, uz temperaturu i sl, no sad je vec opet dobro...Mene su komarci i druge bube ovaj put postedjeli (ni jedan jedini me nije piknuo, pravo cudo...ili samo vase molitve...ili im je ipak mladjahna Sole bila sladja...), no valjda su skuzili da vec imam svoj dvogodisnji osip, nakon prvog posjeta njihovu kraju, odmah po dolasku iz Europe...

No, nadajmo se da ce po povratku u Hrvatsku i moj osip ostati u Ekvadoru : )

A kako su nas primili u prvoj kuci, koga smo tamo upoznali:

i sto smo sve jos dozivjeli, citajte u sljedecim nastavcima...

I molite za mene!
I sve nas ovdje!
Posebno isusovackoj Gospi Zalosnoj, ovih dana uoci njenog blagdana 20.4

I naravno - sutrasnjem Bozanskom Milosrdju!

Vasa (ako Bog da) buduca s. Carolina de la Misericordia Divina!

- 20:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ivan Pavao II i p. Luka Radja...

Ja se i dalje samo molim za p. Luku i nakon svega ucinjenog (pokretanja njegovih sms propovijedi, pokretanja njegova bloga s Davorom, pokretanja ponovnog svakodnevno sluzenja sv. misa nakon 3 godine, uz cudotvornu stolu iz Venecije, itd, itd...), cekam njegov potpuni oporavak, diskretno promatrajuci razvoj situacije...

No, neki misle da mu i dalje treba i humanitarno pomagati...Pa evo pozivnice:

UDRUGA IVAN PAVAO DRUGI IZ SPLITA
POZIVA VAS NA DONATORSKU VEČER
„KORAK PO KORAK“,
ZA POMOĆ ISUSOVCU PATRU LUKI RAĐI IZ OGORJA,
NA REHABILITACIJI U KRAPINSKIM TOPLICAMA.
OVA HUMANITARNA AKCIJA ODRŽAVA SE
U HOTELU PRESIDENT SPLIT,
STARČEVIĆEVA 1,
U PETAK 24. TRAVNJA 2009.,
S POČETKOM U 20 SATI.
SUDJELOVANJEM U AUKCIJI UMJETNIČKIH DJELA
RENOMIRANIH HRVATSKIH SLIKARA I KIPARA,
POD POKROVITELJSTVOM GRADA SOLINA, SPLITA
I SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE,
UGRADILI STE JEDNU KAP U SLAP DOBROTE.
U GLAZBENOM DIJELU VEČERI NASTUPAJU:
VOKALISTI SALONE, PAPA BAND,
VIS SPERANTES I GOSTI IZNENAĐENJA.
PROGRAM VODI GLUMAC ILIJA ZOVKO.
RADUJEMO SE VAŠEM DOLASKU.
MOLIMO VAS DA NAM TO POTVRDITE
TELEFON: 098 946 0543
E-MAIL: mate@ivanpavaodrugi-split.hr

Blog p. Lukina prijatelja g. Ivana Ugrina

- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.04.2009., četvrtak

Misijska fotoreportaza - Carlos Concha - 2.dio

Dragi moji,
evo danas nemam bas previse vremena, ali pokusat cu staviti bar jos koju fotku iz misijskog velikog tjedna...

Dakle, stali smo negdje na Cvjetnici:

I vec poceli pripremati sutrasnju dramatizaciju o milosrdnom Ocu:

i njegovu veselju zbog pronalaska izgubljenog sina

zabavljajuci poslije toga lokalnu djecicu fotografiranjem:

i nasim vec ranije uvjezbanim duhovnim dinamikama:

i djecjim pjesmicama:

cekajuci nas prijevoz za ono drugo selo...

No, ipak nismo isli lokalnom "rancherom" ili "cibom", vec don Cristobalovim kamionom:

dok su nasa djecica ostala tuzna, sto ih makar i na kratko ostavljamo:

no mi smo vec morali u nove misijske pustolovine...

A sto je dalje bilo citajte u sljedecim nastavcima...
I dalje molite za mene, da mi se doista otvore ona vrata...

Hvala i veliki pozdrav!

- 22:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.04.2009., ponedjeljak

Veliki Tjedan! Fotoreportaza iz misija...(1. dio)

Dragi moji!
Ovaj misijski Veliki Tjedan, doista s punim pravom nosi taj naziv...Jer sve sto sam u njemu dozivjela, i prozivjela, planirano i neplanirano, doista je bilo - velicanstveno...

Nakon proslotjednih priprema s nasim djevojakama iz internata, i katehistima iz Santa Anite, u petak - 3.4. ujutro, doslo je vrijeme polaska za 8 sati voznje udaljeni Esmeraldas...

Torbe su spremljene

oprostajne fotke pred nasim centrom snimljene...

Nas 21 se strpalo u novi kombi, i uz pjesmu, molitvu, uvjezbavanje pripremljenih dinamika put je brzo prolazio...

A ja sam se osijecala kao clanica nekakve "specijalne postrojbe", koja priprema svoja tajna oruzja - pjesmu, ples i veselje...

Misleci i na stihove p. Luisa:

"Moja nada nikad se ne gubi,
zelim sanjati vec danas
jedan novi svijet!

Sanjam da moje srce
otkucava u ritmu ljubavi,
i da citav grad
pjesme bratske pjeva i svira...

Sanjam citavu vojsku
naoruzanu oruzjem dobrote
i golubicama mira..."

Razmisljajuci i o tome, kako bi neka takva postrojba, odnosno vise njih, bile potrebne i za nasu Hrvatsku...Kako bi s istim zarom, pjesmom i veseljem na usnama i u srcima, vracali nadu i optimizam nasem, sve dovde se osijeca prilicno razocaranom i rezigniranom narodu...Kao sto i Bozanic kaze u svojoj uskrsnoj poruci:

"Dragi prijatelji! Kao nadbiskupa zagrebačkog i sina hrvatskoga naroda, boli me neizvjesnost koja se širi među ljudima u našoj Domovini, i koja sve više nalikuje dvorani apostolske neizvjesnosti. Ne čini li se i vama da se u dvorani našega društva, pod pritiskom različitih kriza: gospodarske naravi, a zapravo moralne i duhovne, želi dovesti u pitanje čovjekovo "sutra", njegova budućnost? Čovjeku se potiho iscrpljuju: pouzdanje, povjerenje, veselje i radost življenja. Kao da se želi stvoriti naraštaj tužnih i potištenih ljudi, ljudi neizvjesne budućnosti.
U svemu tome navještaj Krista uskrsloga donosi novost koja je sposobna zapaliti ugašenu ili pritajenu nadu u čovjeku našega doba. To je moguće samo onda ako se živi zajedništvo s Isusom Uskrsnulim koji je postao čovjekom i bio raspet. Uskrs pruža novost života sa svojim iznenađenjima, među kojima je i žrtva."

Bozaniceva Uskrsna poruka

Sjetila sam se i jos jednog oruzja u toj borbi (duhova), pjesmarice moje prijateljice iz MVKO: "Pjesme na recept" (koje i dalje mozete narucivati na njihov mail: jopust@yahoo.co.uk):

Jer Hrvati su veseli, raspjevani, vrijedni, kreativni, posteni, optimisticni...Vratimo taj duh u nasu Hrvatsku!!! Ne dajmo nikom da nam to uzme.

(s Davorova bloga prenosim ovu fotku, koja me toliko razveslila, i probudila onu pravu nostalgiju, i ponos na moje Hrvate i Zagrepcane! To smo mi!!!)

No, vratimo se mi u nase misijske vode...Ovdje ne farbamo jaja, ali imamo jajolikog tropskog voca : )

i prave proljetne atmosfere:

A za Veliki petak se kuha tzv. fanesca, od najrazlicitijih zitarica, grahorica, tikvica..., u jednu vrlo ukusnu smjesu...

Ekvadroska fanesca

I tako smo konacno stigli do p. Marcelova misijskog centra nedaleko Esmeraldasa:

cekajuci na smjestaj po sobama...

Uz relaksirajuci izletic s ljubaznim domacinom p. Marcelom do obliznje prave tihooceanske plaze (Vamos a la playa, oooooo...):

No, kao sto i sami vidite, ni blizu se ne moze mjeriti s nasim jadranskim plazama, i plaaavim morem...(ah...)

A ni zalasci sunca, unatoc nekom njihovom caru, ipak ovdje nisu kao nasi...

A u blizini je i rijeka Esmeraldas, koju smo isto uspjeli obici...

Prije ozbiljnog dijela misijskog posla, i rasporedjivanja na duznosti i destinacije...Koje smo sutradan ujutro (subota) ocekivali u p. Marcelovu dvoristu, ispod kokosove palme...:

Madraci na kojima cemo tamo spavati vec su bili spremni:

I doslo je vrijeme polaska, svaka grupa u svom smjeru:

A mi jos i sa Presvetim, za koje je bila zaduzena s. Rosita...

I to nasa grupa bas do mjesta Carlos Concha! Prvog kojeg sam posjetila, prije sada vec skoro 2 godine, cim sam dosla u Ekvador, i to bas sa s. Rositom, pa evo i mojih tadasnjih dojmova, nakon kojih se tamosnja situacija nije znatno promijenila:

"Isto popodne krenula sam sa s. Rositom na svoj prvi zadatak…
Talijanski misionar p. Antonio vozio nas je u tristotinjak km udaljeni Esmeraldas, na obali Tihog oceana, gaje smo trebali obici i dovesti neke od nasih siromasnih ucenica, koje inace ne bi imale prilike za bilo kakvu skolu…Vozili smo se preko Anda, kroz krasne tropske predjele s bujnom vegetacijom: bananama, bambusima, marakujom i papajom, spustajuci se s nasih 2500 m nadmorske visine prema morskoj obali…
...
S. Rosita i ja smjestile smo se u svoju soba u sjemenistu i duhovnom centru u Esmeraldasu, gdje zivi i tamosnji biskup, i gdje nas je ljubazno primio p. Giulian, sa svojim sjemenistarcima…
Srecom i p. Giulian zna talijanski, pa mi je zapravo najteze bilo sporazumjeti se sa s. Rositom, koja govori samo spanjolski, koji ipak nije toliko slican talijanskom, kako sam se nadala…
No, uz puno dobre volje i nas dvije smo savladavale sve komunickacijske barijere…

I ujutro hrabro zajedno same krenule po nase cure u obliznje siromasno naselje Carlos Concha…
Bilo mi je totalno neobicno vidjeti kako tamo ljudi zive u nekakvim drvenim nastambama, za koje bi baraka bio prefin izraz…
Prva obitelj do koje smo isle, stanuje bas uz rijeku, gdje se iz camaca banane tovare na magarad i tako transportiraju dalje do kamiona…
I dok je s. Rosita razgovarala sa zbunjenim roditeljima, odjevenim u neke prljave dronjke, jedno njihovo mladje dijete se drvenim ljestvama veralo kroz nesto slicno ulazu u njihovu drvenu nastambu…
A s. Rosita je saznala da se nasa nesudjena 15-godisnja ucenica, prije kojih par tjedana udala u obliznje selo, pa tako ipak nista od njenog skolovanja…
U drugoj obitleji samo nesto drugacijih stambenih uvjeta, nisu mogli odmah pustiti cure s nama, ali su ih obecali dovesti sljedeci tjedan…(No, ipak nisu, vec je s. Rosita i sljedeci tjedan trebala istim putem po njih…)
Onda smo se, uz zvuke glasne latinoamericke glazbe, koja je cijelom mjestu davala dodatni zivotni ugodjaj, zaputili u sljedece mjesto pricekavsii autobús, u kojem nas je docekala slicna atmosfera, i naravno – glazba, koja je ovdje cini se – doista sastavni dio zivota…
Nakon 30ak min voznje, duz tropskog krajolika, stigli smo do drugog, jos siromasnijeg drvenog sela, gdje su 2 curice veselo potrcale u susret s. Rositi, i povele nas do rijeke, koja je za to mjesto sve: i kupaona, i stroj za pranje rublja…Zene su ispirale svoju robu u rijecnim plicacima, a djecica se kupala (doslovno!)
Nakon par sati cekanja, pridruzile su nam se jos 3 djevojke iz obliznjeg, jos zabacenijeg sela, do kojeg cak jos nije stigla niti struja…"

Prvi tekstovi iz misija, jos dok sam bila u Zdencu

Tamo nas je docekala crkvica sv. Francisca:

u kojoj cemo imati susrete svake veceri s lokalnim stanovnistvom...Malo je falilo da tamo ostanemo i spavati, na madracima, u pokrajnjoj sakristiji, medju prasnjavim liturgijskim potrepstinama i pticicama koje nadlijecu oltar i crkvene klupe, te gustericama, koje smo tek kasnije otkrili...

No, srecom, ponudjena nam je i rezervna varijanta za spavanje, bas uz rijeku, kod obitelji "odjevene u dronjke", koje sam prije 2 godine tako slikovito opisala...Ni ne nadajuci se da ce nam oni biti buduci "gazde" : )

Smjestili smo nase stvari, u nasu rijecnu kucicu:

(s likom mog omiljenog Predsjednika! Zivio Predsjednik Ekvadora Rafael Correa! Moj jedini predsjednik : )

i uz susrete s gostoljubivim lokalnim ljudima,

krenuli u otkrivanje crkvenih i sakristijskih "tajni",

dotjerivanje liturgijskog prostora:

i prve radne dogovore:

Nakon cega je uslijedio okrepljujuci riblji rucak, u rijecnom restoranu:

s vise nego zanimljivim su-stolnicima:

koji su na kraju otisli svojim putem...

A mi se vratili do crkve, nastaviti njeno uredjivanje:

Kada smo shvatili da iza svih njenih svetih slika i postaja kriznog puta zivi barem po jedna, a cesto i dvije, tri gusterice, koje su panicno bjezale od nasih razmahanih krpa...

No, i sv. Franjo, zastitnik ove crkvice je bas nekako volio zivotinje, pa nije ni cudo da bas tu k njemu ulijecu pticice, i gnijezde se gusterice...

U skladnom suzivotu...

Postavili smo i prigodni tekst, za sutrasnju Cvjetnicu:

Jos malo se fotkali:

I nastavili nase druzenje s lokalnim katehistom, don Franciscom:

na njegovom kioskicu, koji je srediste drustvenih zbivanja Carlosa Conche...

Druzeci se s lokalnom djecicom, koji su nas nekako najznatizeljnije i najradosnije odmah prihvacali...

A pomalo sramezljivo iza ugla nas je pozdravila i njegova 17-godisnja kcer Cecilia, koja je prosle godine par tjedana zivjela u nasem internatu, (to je ona iz mog starog clanka, po koju je s. Rosita trebala doci i sljedeci tjedan...), no na kraju je Cecilia procijenila da skola ipak nije za nju, te se vratila u svoje idilicno seoce, gdje smo upravo saznali da za koji tjedan treba roditi svoju prvu bebicu...

Cvjetnica!

Prilaz crkvi uredjen je prigodnim i ovdje sveprisutnim palminim ne grancicama, nego veeeelikim granama...

Ljudi su se pomalo poceli okupljati, u jucer dogovoreno vrijeme...

S. Rosita je drzala nadahnuti uvodi govor prije same procesije:

uz zajednicki blagoslov vode..

Cure su pjevale s nasim "gazdom" don Cristobalom, koji lijepo zna svirati gitaru...

Ja sam sve to fotografirala, i procesija je mogla poceti:

A evo i mene s blagoslovljenom vodom u ruci...

Jedino nas je iznevjerio Ivan (koji stvarno malo slici na Isusa, sa svojom ovdje neuobicajenom svijetlom kosom i zelenkastim ocima...), sin nase "gazdarice"

i gazde don Cristobala, koji je bio obecao doci sa svojom mulom, i predstavljati Isusa na magarcu...Steta : (

No, zato smo putem sretali druge magarcice...

I zanimljive kucice...

Blagoslovili smo cvijece i grancice:

I krenuli nazad do crkve, za nastavak liturgijskog slavlja, na zalost ovdje bez svecenika, cak i na samu Cvjetnicu...

Te je sreca i veliki blagoslov za sve njih i sve nas, da smo barem mi mogle doci, procitati s njima Muku Isusovu:

A s. Rosita im je mogla podijeliti i sv. Pricest, kao vrhunac ovog neobicnog liturgijskog slavlja...

I Cvjetnice bez svecenika...

A popodne je sve slicno trebalo ponoviti i u jednom drugom obliznjem seocu...

Koji su bili sretni i zahvalni sto imaju barem nas...

A kako je bilo ostalih dana, pri posjeti obiteljima, pjesacenju uz rijeku i preko rijeke, na vecernjim programima, nadam se da cete moci citati u nastavcima za koji dan...Toliko se toga izdogadjalo, toliko smo toga zajedno dozivjeli i prozivjeli, da doista ne znam hocu li uspjeti sve postaviti...

No, u svakom slucaju, shvatila sam vaznost misija, veliku potrebu za svecenicima, koja se ovdje toliko osjeca! Molite zajedno s nama za ove siromasne krajeve, i za nova i sveta duhovna zvanja!

Koja potreba se doista istinski osjeti i dozivi tek na ovakvim mjestima, i situacijama, koje mi iz nasih obicnih, europskih uvjeta ne mozemo niti zamisliti...Da jednostavno nema dovoljno svecenika, za sva sela, i sve male kapele, koje ceznutljivo iscekuju svoje Uskrsnuce!

- 19:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.04.2009., subota

Uskrsnu Isus doista!

"Marija polaze u grob Isusovo tijelo, u ocekivanju Uskrsa!"
(slika marijanskog kriznog puta iz ekvadorske crkvice Presv. Trojstva u Latacungi)

Isus i zene

Sklupcana
pred Otajstvom Boga
k’o sve one djevojke
do Isusovih noga...

Trazeci razumijevanje
i toplinu,
bas k’o i one
u Bozjemu Sinu...

Nisu se mogle
odvojiti od Njega,
odrekle su se
drugog svega...

Kako bi Ga mogle
slusati i slijediti,
pored Njega
nitko ih nije mogao povrijediti.

Saputale su Mu
svoje molitve i zelje,
a On ih je uslisavao
na veliko veselje!

On ih je razumio
i shvacao,
njihovo dostojanstvo
i nadu im vracao...

Zahvaljivale su Mu
kako su umjele i znale,
nista vise nije njihovo,
sve bi Njemu dale!

U Njegovoj su blizini
neizmjerno uzivale,
dodirivale su Ga
i pomazivale...

On je njima brisao
i suze i grijehe,
na njihovim uplakanim licima
mamio osmijehe...

One su Ga umivale
suznom rosom,
i otirale Mu noge
vlastitom kosom...

Svoju zahvalnost,
duboku i tihu,
mozda bi Mu iskazivale
i u kakvom stihu...

On je njih vozio
galilejskim brodom,
i napajao ih
Zivom Vodom...

Tjesio ih,
ohrabrivao i snazio...
Svu njihovu zedj
savrseno bi tazio!

One su Ga
pitale i slusale,
iz Njegova kaleza
vino su kusale....

I na izvoru
Milosrdja samom,
cesto su se druzile
i s Njegovom Mamom!

Ona im je
puno pricala o Njemu,
a one su zadivljeno
slusale o svemu!

Zeleci Mu stalno
biti blizu,
cak i onda kad je
visio na krizu!

I mrtva su Ga
trazile i htjele...
Zato su Ga one prve
i uskrsloga srele!

31.03.2008.

Sretan vam Uskrs, Drina

- 16:44 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Devetnica Božanskom Milosrđu

Dragi moji,
nakon nekoliko nezaboravnih misijskih dana u malom seocu pored Esmeraldasa Carlos Concha, na obali rijeke, medju kanoima, mulama, i konjicima,

na Veliki cetvrtak, vratila sam se pomoci preostalim sestrama ovdje u nasim lokalnim zajednicama...

Na Veliki petak, jucer, sudjelovala sam u tradicionalnoj pasionskoj procesiji ulicama grada Quita,

Quito kultura

Veliki petak u Quitu

s franjevackom skulpturom iz 17. st Jesus del Gran Poder

O svim detaljima, s fotografijama opsirnije cu vas izvijestiti u ponedjeljak.
A sada sam mali poticaj, da zajedno sa mnom molite Devetnicu Bozanskom Milosrdju:

Uz moj stari tekst, od prije dvije godine (7.4.2007):

"Evo, na jučerašnji dan - Veliki Petak - započinje i Devetnica Božanskom Milosrđu, koja završava baš na Blagdan Božanskog Milosrđa iduće nedjelje...Kad smo prošle godine u venecijanskom samostanu molili ovu devetnicu, a ja sam već bila izabrala ime s. Karolina (po sv. Karlu Boromejskom, koji me čudesno pratio u raznim živtonim situacijama, i naravno dragom Papi Karolu...), no kad sam na samostanskim molitvenicima vidjela naziv: Novena della Misericordia Divina, odjednom mi je došlo nadahnuće za moje melodično ime: s. Karolina della Misericordia Divina (s. Karolina od Božanskog Milosrđa)...Pa, evo i tu nakanu, da doista jednog dana i službeno ponesem to priželjkivano ime, preporučam u vaše molitve i devetnice ovih dana:

Devetnica Božanskom Milorsrđu

Krunica Božanskog Milosrđa moli se na običnoj krunici ovako:

Oče naš, Zdravo Marijo, Vjerovanje.

a) na velika zrnca:
Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvoga Preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i grijehe cijeloga svijeta.

b) na mala zrnca (deset puta)
Po pregorkoj muci Isusovoj,
Budi milosrdan nama i cijelome svijetu.

Na kraju krunice doda se tri puta:

Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelome svijetu.
(U ovom zadnjem dijelu Krunice tekst "smiluj se nama i cijelome svijetu" ne mijenja se)

- 16:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.04.2009., četvrtak

Silvana Dragun - Sloboda na kusnji!!!

Silvanina knjiga upravo mi ovih dana treba stici postom! Kako sam naslov knjige i aktualna problematika i te kako ima veze i s ovim korizmenim vremenom, kao i s onim mojim nakanama, koje vam i dalje intenzivno preporucam u molitve, mislim da ovu promociju nikako ne treba propustiti! Moj jedini razlog sto necu biti tamo je samo - drugi kontinent! :) Inace me nista ne bi sprijecilo! Dodjite! I iskusajte svoju slobodu!

- 17:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

I to su misije!!!

FILOZOFSKI FAKULTET U SPLITU
CENTAR ZA HRVATSKE STUDIJE U SVIJETU
RADOVANOVA 13
21 000 SPLIT

LJETNA ŠKOLA HRVATSKOG JEZIKA I KULTURE
Split, 6. srpnja – 24. srpnja 2009.g.

Nastava: od ponedjeljka, 6. srpnja do petka, 24. srpnja (tri radna tjedna)
(75 sati nastave hrvatskog jezika + 15 sati terenske nastave = 90 sati)

Mjesto održavanja nastave: prostorije Centra za hrvatske studije u svijetu,
Hrvojeva 8 (na poznatom splitskom „Pazaru“, na
samom ulasku na Peristil)

Smještaj polaznika: ŽENSKI ĐAČKI DOM SPLIT
ĆIRILO METODOVA 26
21000 SPLIT
tel.: 021/ 34 53 62, 34 59 57
fax: 021/ 34 53 62

Napomena: Ženski đački dom smješten je u samom
središtu Splita (dvadeset metara iznad
samostana Gospe od zdravlja)

Školarina: 4700,00 kn

U cijenu školarine uključeno:

- nastava hrvatskog jezika i materijali za nastavu (75 sati nastave)
- dva obavezna izleta (terenska nastava – Dubrovnik i Ston, Slapovi Krke i
Šibenik)
- smještaj u domu na bazi 21 noćenja s doručkom (dolazak 5.srpnja,
odlazak 25. srpnja 2009.)

Kontakt: Sanja Škvorc, mail: sanja@ffst.hr

Josip Lasić, mail: jlasic@ffst.hr

- 17:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sretan Uskrs!

Dragi moji,
uskrsna cestitka vec sada jer sutra putujem sa sestrama i mladim katehistima i nasim curama iz internata, u zabita sela oko Esmeraldasa, bez interneta, a cesto i bez struje, kako bismo tamosnje siromasno crnacko stanovnistvo sto bolje pripremali za Veliki Tjedan i Uskrs!

Razmatrajuci s njima otajstva Kristove muke, koje sam ja najintenzivnije dozivjela bas doslovno doticuci ta sveta mjesta u Jeruzalemu 2006:

"Neka bude volja Tvoja

Konačno i službeno stigosmo do Getsemanija. Ovaj put bez mogućnosti ulaska u sam vrt (koju smo jučer kratku, ali jedinstvenu sreću imali!) i čujemo još jednu informaciju, na koju smo jako ponosni, jer su opet Hrvati učinili nešto veliko i nešto povijesno i nešto spasonosno...Naime, baš hrvatska braća Branković su u 17.st. uz veliki novac otkupila ovaj Getsemanski vrt od muslimana i poklonili ga franjevcima, koji su tu naknadno sagradili ovu krasnu crkvu, Baziliku krvava znoja Isusova, posvećenu 1924. g, ponovo prema nacrtima maštovitog i posebno nadahnutog arhitekta Barluzzija. U samoj bazilici, nalazi se i stijena na kojoj se Isus molio i krvavim znojem znojio...Okružena zanimljivom metalnom ogradom, u obliku trnja, koja kao i cijela Bazilika, živopisno i dramatično, duboko dočarava čitavu atmosferu Maslinskog vrta i one Noći, kad je Krist kroz krvave molitve odlučivao o povijesti i budućnosti čovječanstva i preuzimao na se sav njen križ...
S posebnim strahopoštovanjem, doticali smo ovu svetu stijenu, i te sate Kristove muke, vjerojatno i veće od one koja ga je tek čekala, i koju sigurno nije bilo ni malo lako, a toliko odgovorno i toliko velikodušno, preuzeti...
Molili smo žalosna otajstva krunice, u Kristovu muku uranjali svoje, kajali se za grijehe, molili za sebe, svoje obitelji, Crkvu, sav hrvatski narod, sve ljude, svatko u svojim mislima, svojim molitvama, svojim mukama, na svojim koljenima...Uz najtvrđu, najtežu i najvažniju stijenu u povijesti ljudskog roda...

Via Dolorosa

Nakon posjeta obližnjoj pravoslavnoj bazilici Marijina uznesenja, gdje je nekoć bio i Marijin grob, te lijepe križarske crkvice Sv. Ane, uz sam ribnjak Betsaida, čije iskopine i nekadašnji trijemovi su dobro sačuvani, prisjećamo se i Isusovih čuda učinjenih baš tu, te nastavljamo s mjestima njegove muke, kojom su mu baš lijepo zahvalili za sva čuda i sve dobro...
Važna mjesta u blizini Getsemanija obilježena su lijepim kapelama: mjesto Judine izdaje, Kristove osude, bičevanja, krunjenja...I onda - jedna od ljepših mi crkvica - Sv. Petar u Gallicantu - Sv. Petar od pijetlova pjeva. Spustili smo se i u ćeliju nekadašnje Kajfine palače, gdje je Isus proveo noć uoči Velikog Petka...Tu pročitasmo Psalam 88, Vapaj iz nevolje, kojeg i drugi hodočasnici običavaju čitati na ovom mjestu...
U takvom raspoloženju, započesmo naš križni put, živopisnim ulicama starog Jeruzalema (čije zidine me donekle podsjetiše na dubrovačke...), među gradskom dječicom, u lijepe šarene haljine odjevenim djevojčicama (koje rado poziraju za naše fotografije) i dječacima koji svi drže i igraju se plastičnim oružjem, samo čekajući da ga jednog, vjerojatno ne tako dalekog dana zamijene pravim...U uskim, kamenim ulicama i uobičajenoj starojeruzalemskoj vrevi, među mnoštvom suvenirnica, od kojih su muslimanske zatvorene radi njihova Ramazana, s lakoćom nalazimo diskretne rimske brojeve, na malim crnim krugovima, koji označavaju točke i postaje Kristova križnog puta. Uz neke od njih su i omanji reljefi s odgovarajućim prizorom, ili male kapele, gdje smo čekali na red da i hodočasnici iz Hong Konga dovrše svoje pobožnosti...Čitajući križni put hrvatskih biskupa, napredujući prema pravoslavnoj Bazilici Kristova groba, uz mnoštvo prolaznika zabavljenih svojim svakodnevnim poslovima, nekako se ne uspijevam uživjeti...Naša pobožnost mi je djelovala sporedno i usputno, u odnosu na gradske tijekove...
No, možda je takva bila i Kristova muka, za većinu tadašnjih Jeruzalemaca: još jedan osuđeni razbojnik, koji im svojim velikim drvenim križem, pod kojim još i stalno pada, umjesto da se što prije makne i zamakne, samo preprečava njihov inače neometan prolazak...Srećom su vojnici natjerali onog Cirenca da ga pogura da što prije prođu...
I s takvim mislima dođosmo i do zadnjih postaja, u samoj Bazilici Kristova groba...Pravoslavne ikone, svijeće i lusteri, također mi nekako umanjiše doživljaj toga mjesta i prostora...Pored samog križa, na mjestu Kalvarije, u gornjem dijelu crkve, najviše me se dojmila jedna potpuno realistična slika Gospe, s mačem probodenim srcem...Skoro sam protrnula od toga prizora, te kao i ostali dotakla mjesto na kojem je kako se vjeruje, baš bio zataknut Kristov križ...U redu smo čekali na posjet Kristovu grobu, što je svojim strogim i grubim ponašanjem i suvišnim pravljenjem reda uspio pokvariti pravoslavni svećenik, ni najmanje ne poštujući svetost tog trenutka za hodočasnike iz tko zna kojih sve dalekih krajeva, na mjestu koje je za njega samo dio dosadne svakodnevne rutine, koju remeti naporno mu mnoštvo...No, i to nam daje dočarati grubosti vojnika i farizeja pod Kristovim križem, te snagu volje i ljubavi žena, koje su unatoč svemu hrabro same krenule do groba, odati mu počast i pobožno pomazati barem mrtvo tijelo svog izmučenog i izvrijeđanog mrtvog Učitelja i Dobročinitelja...
U čitavoj Bazilici, najviše mi se svidjelo mjesto na samom ulazu, kamena ploča poput odra, za koju se vjeruje da je tu bilo položeno Isusovo tijelo, odmah nakon skidanja s križa...Dakle, između Piete i Kristova groba, ovo mjesto - možda i jedino u cijeloj Bazilici, nekako posebno zrači, i danas miriše, i priziva u sjećanje te žalosne trenutke, kada je valjda još samo Marija vjerovala u Pisma i Uskrs...Kada je sve djelovalo izgubljeno, uzaludno i upropašteno...No, kako i vlč. Mirian Šuvak, naš vodič, u jednoj od svojih propovijedi reče - mi danas znamo konačan ishod, Radosnu Vijest, ali umjesto da čitavim svojim životom euforično kličemo Kristu Pobjedniku, često zaboravljamo na Slavu, koja se nakon svih križeva i nama nudi, zajedno s Njime, u Nebeskom Kraljevstvu...
Uz zgodan niz metalnih figurica, koje efektno prikazuju sav križni put - od osude, do Uskrsa, skoro poput nekog stripa, te lijepi plavi mozaik nad oltarom u bočnoj kapeli, još jednom svetom misom proslavismo Kristov Uskrs, niti desetak metara od njegova praznog groba!"

Izvjestaj iz okolice Esmeraldasa (s fotkama!) slijedi, a vi nas pratite svojim molitvama, te i dalje ne zaboravite moje 2 velike nakane, vezane uz povratak u Hrvatsku, u lipnju i buduce akcije!

Vasa Drina!

Sretan Uskrs, uz radove nasih klinaca (koje sam upravo danas poslala skolama u Podravini, nadam se da ce stici na vrijeme!), te prilagodjena varijanta bozicne (a sada uskrsne) pjesme: Dame tu mano - Ruku mi daj!

Uskrsni Canto
Pjesma de Pasqua

Dame tu mano,
Ruku mi daj!
Ti si hermano,
Vamos u Raj!

Hajde sa mnom,
y yo contigo,
jer yo soy prijatelj,
a ti - amigo!

Nek citav mundo,
y todo svijet,
será una flor,
i bude cvijet!

Za nasu Majku,
para nuestra Madre,
i Boga Oca,
Y Dios Padre!

Svojom mukom i smrcu,
pasion y muerte,
sve nas je otkupio,
u najvecoj Ljubavi
- amor fuerte!

I uskrsnuo trecega dana,
tercer dia,
za spasenje svih,
i comun alegria!

Nek svako dijete,
i cada nińo,
kad ga se pregunta - pita,
zna odgovoriti,
sabe responder:
"Uskrisava Krist"
"Cristo resucita!"