Izvadak iz mog zivotopisa:
"Uz svjetovni dio zivota, uvijek sam posebnu vaznost pridavala i snagu crpila u duhovnoj i Crkvenoj strani, ciji sam trajno bila aktivan clan, i uporni trazitelj onog viseg i dubljeg... Posebno u to ratno vrijeme, intenzivno moleci svete krunice za nase gardiste - svoje kolege studente, prijatelje i vlastitu bracu diljem hrvatskih bojista, te pokojnog Drazena Petrovica, koji je neposredno prije svoje tragicne i potresne pogibje, uz sve uspjehe u NBA ligi, postao i pravi, iskreni i revni veleposlanik Hrvatske, i prave istine o nametnutom nam ratu.
A meni se u to vrijeme, kao logican izbor uz studij matematike, nametnuo i studij teologije, na Institutu za teolosku kulturu laika, s predavacima i duhovnim velikanima kao sto su dr. Tomislav Ivancic, fra Zvijezdan Linic, fra Bonaventura Duda, sadasnji pozeski biskup Antun Skvorcevic, te pokojni v. Tomislav Sagi Bunic, fra Kornelije Sojat i dr...Uz nezaboravan zajednicki odlazak na povijesni 1. susret Pape Ivana Pavla II s Hrvatima, na zagrebackom hipodromu 1994, koji kao da je vec najavio skori kraj rata i nasu pobjedu!
Poslovna karijera, Tudjman i Papa
Radi izvrsnog dojma kojeg sam ostavila na svom prvom razgovoru za posao u Privrednoj Banci Zagreb, mjesto u Sektoru informatike, cekalo me cak i prije nego sto mi je sluzbeno urucena diploma inzenjera matematike, tada vec u slobodnoj i pobjednickoj Tudjmanovoj Hrvatskoj...U ljeto 1997. sam bila na susretu mladih s Papom u Parizu, a nakon sto je Papa 1998, pri svom 2. pastirskom pohodu Hrvatskoj, na Mariji Bistrici konacno blazenim proglasio naseg kardinala Stepinca, sunce je doista cudesno zasjalo nad svima nama tamo okupljenima, ushicenima i doslovno ozarenima!
Uz posao u Banci, i strucne tecajeve IBM-a, Computer Asociates u SAD (Dallas) i dr, nastavila sam strucno usavrsavati i svoju duhovnu stranu na vjeronaucima za studente i mlade radnike kod isusovaca u Palmoticevoj, koje je 2000, bas negdje nakon smrti predsjednika Tudjmana, na cijem grobu smo se poslije cesto molili, preuzeo karizmatski mladi isusovac – p. Luka Radja...Koji je takodjer bio veliki stovatelj o. Ante Gabrica, te istrazivao njegovo djelovanje, provevsi i sam neko vrijeme, kao misionar, u Indiji, te objavivsi poslije toga knjigu o o. Anti Gabricu: “Ono malo vise”.
P. Luka, SKAC, Modrave i Papa
Odmah sam se ukljucila i u mnostvo p. Lukinih tadasnjih aktivnosti, duhovnih vjezbi, meditacija, molitvi srijedom, klanjanja pred Presvetim, humanitarnih koncerata, aktualnih tribina, hodocasca u Medjugorje, dirljivo i dramaticno hodocasce u Vukovar, kao moj prvi susret uzivo s tim napacenim gradom-herojem, ne propustajuci u Palmi ni p. Lukine nezaboravne sv. mise i propovijedi nedjeljom u 12h, na kojima sam cesto i ministrirala, tako iz prve ruke i za samim oltarom upijajuci svu snagu njihovih poruka, cesto s njim i grupicom mladih i u studiju Radio Marije, prigodom emisija: “Mladi za mlade”, sudjelujuci i pri sluzbenom formiranju SKAC-a – Studentskog Katolickog Centra, te u inicijalnom timu za pokretanje Duhovno rekreativnog kampa za mlade – Modrave, pored Sibenika, preko puta Murtera, gdje sam sljedecih nekoliko godina, svako ljeto bila i animatorica za mlade. A tamo su uvjeti doista slicni pravim misijskim - netaknuta priroda, najskromniji uvjeti, bez elektricne energije i pitke vode, koja se s ostalim namirnicama, brodicama doprema s Murtera, a sve puno onog pravog, zdravog duha, pozitivne mladenacke energije i zive Kristove prisutnosti, uz spoznaju – kako nam je doista samo malo potrebno, za ispunjen i kvalitetan zivot i prepoznavanje onih pravih vrijednosti, o cemu nam je govorio i Sveti Otac Ivan Pavao II, pri svom jubilarnom 100. putovanju i pastirskom pohodu uvijek vjernoj Hrvatskoj u lipnju 2003, na susrete s kojim nas je vodio i poticao p. Luka, u Osijek, Rijeku, Zadar i Banja Luku (jedino do Djakova i Dubrovnika, na zalost nisam bila stigla...).
U medjuvremenu, neposredno prije samog pokretanja kampa Modrave, za kojeg je doista sve pripremio, od tehnicke infrastrukture, do duhovnog programa, p. Luka je u lipnju 2003, nekoliko dana nakon sto smo se u Banja Luci zajedno oprostili od Svetog Oca, dozivio tesku prometnu nesrecu, na sam blagdan Srca Isusova, koja nas je sve njegove suradnike i mlade duboko sokirala, potresla i potakla na najdublju i najusrdniju zarku molitvu za njegovo ozdravljenje. On i sam, i dan danas nepokretan, u invalidskim kolicima, i s odredjenim mentalnim poteskocama, pogotovo zadnjih godinu, dvije, ali ziv i djelatan, priznaje kako je bas po snazi te nase molitve, koja mu je i dan danas i te kako potrebna, prezivio komu od 40-ak dana i sve ostalo sto ga je cekalo sljedecih godina. Opet sam se stjecajem okolnosti, nasla na celu grupe ljudi koji smo mu pomagali, organizirajuci nebrojene molitvene i humanitarne aktivnosti za njega, ukljucivsi nas u Udrugu Molitveni Vijenac Kraljice Obitelji - MVKO, potaknuvsi ga da salje svoje nedjeljne sms propovijedi, otvorivsi mu i njegovu blog stranicu, te pokrenuvsi ponovo svakodnevno sluzenje njegovih svetih misa, tocno 3. godine nakon njegove prometne nesrece, svako popodne u Krapinskim Toplicama.
Val duhovnosti u PBZ-u
Provodeci vecinu svog slobodnog vremena uz p. Luku, i organiziranje svih tih aktivnosti, istovremeno i napredujuci u PBZ-u do internog revizora za informatiku, uz strucne revizorske tecajeve s kolegama iz Bance Intesa u Milanu i dr, te izvrsnu duhovnu atmosferu i u samoj Banci, adventske i korizmene duhovne obnove za djelatnike (s predavacima poput dr. Tomislava Ivancica, mons. Frkina, v. Drazena Radigovica i dr...), zajednicki odlazak vece grupe djelatnika na sprovod Ivana Pavla II u Rimu 2005, te molitvene lance svete krunice koje su djelatnici spontano organizirali, za svoje sefove, direktore i kolege i njihove obitelji, te cjelokupnu situaciju u Banci i hrvatskom drustvu, kao da me zahvacao neki snazan val duhovnosti, i poduzetnosti, u isto vrijeme, u kojemu kao da sam sve dublje shvacala i spoznavala, da prava bit i bogatstvo nije u visokoj placi i vrhunskoj poslovnoj poziciji, nego negdje sasvim drugdje – u duhovnosti i optimizmu nepokretnog p. Luke, i njegovoj predanosti u Bozju volju, u onima koji nemaju niti blizu toliko kao interni revizor u PBZ-u, ali imaju ono neko skriveno blago, o kojem je govorio jos Isus, u svojim Evandjeljima...Slicno kao sto je napravila i Edita Majic, na vrhuncu svoje glumacke karijere...
“Odsad idem kamo saljes me ti...”
Prodala sam svoj Renault Clio isusovcima u Palmi, koja je ionako s godinama vec postala moj drugi dom, dala otkaz u Banci, nakon 10. godina suradnje s njima, i krenula za tihim, ali snaznim Bozjim zovom, koji je kucao mojim srcem. Za svoje buduce pothvate, najprije sam se nekoliko mjeseci duhovno i molitveno pripremala u klauzurnom samostanu Kceri Srca Isusova u Veneciji, koje su nesto kasnije otvorile i svoju prvu kucu u Hrvatskoj, u zupi Lasinja. I nakon toga sam krenula – u svijet! ..."
Post je objavljen 30.04.2009. u 20:39 sati.