Drina - hermana teacher

29.03.2011., utorak

Krunica za Generale, krunica za Hrvatsku, krunica za Pobjedu!

Priopćenje Komisije HBK Iustitia et pax

Komisija poziva sve katolike u Hrvatskoj na post i molitvu za pravednu presudu hrvatskim generalima u Haagu
Zagreb, (IKA) - Komisija HBK Iustitia et pax zasjedala je u srijedu 24. ožujka u Zagrebu pod predsjedanjem sisačkog biskupa Vlade Košića, predsjednika te Komisije. Na zasjedanju se raspravljalo o Haškom tribunalu. Zaključeno je da se pripremi izjava na tu temu koja će biti objavljena 12. travnja. Komisija ujedno poziva sve katolike u Hrvatskoj na post i molitvu za pravednu presudu hrvatskim generalima u Haagu i to u petke 1., 8. i 15. travnja."

I Kristov Stol se pridružuje brojnim molitvenim i drugim inicijativama za Slobodu!

Što treba učiniti:

1. izmoliti sv. krunicu za utamničene hrvatske generale

2. tu istu krunicu na koju smo molili, poslati Generalu kao znak potpore, i dokaz molitvene snage i jedinstva, uz naše uskrsne čestitke

S Krunicom smo pobijedili u ratu, pobjedit ćemo opet!

Adrese generala Gotovine i drugih utamničenih generala, kamo možemo poslati naše krunice, zahvale i čestitke:

* ANTE GOTOVINA general HV

P.O. Box 13888,

2501 EW The Hague

NEDERLAND

* Mladen Markač general HV

* Ivan Čermak general HV

* General HV BRANIMIR GLAVAŠ

Kazneno popravni zavod zatvorenog tipa ZENICA

Sarajevska 32

72 000 ZENICA

Bosna i Hercegovina

* General HV MIRKO NORAC

Kaznionica LIPOVICA

Donja Vlahinička, Lipovečka 22

44 317 POPOVAČA

* Slobodan Praljak general HV

P. O. Box 13888,

2501 EW The Hague,
THE NEDERLAND

* DARIO KORDIĆ G-416

Justizanstalt Karlau

Herrgottwisgasse 50

8020 GRAZ

AUSTRIA

* Veljko Marić

Specijalni odjel za ratne zločine

Ustanička 29

11000 Beograd

Srbija

Prigodne Uskrsne čestitke ćete uskoro moći preuzeti s www.kristov-stol.hr!

Molitva, a ne prosvjedi

Prosvjed protiv Molitve!?

- 14:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.03.2011., ponedjeljak

Ja JESAM Vjernica!

Volim Crkvu!

Ispovijest vjere Hrvata katolika:

Čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije. Najvjernija odvjetnice na braniku stoj čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Amen.

- 09:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #

25.03.2011., petak

Za Tebe i čovjeka

Za Tebe i čovjeka

„Kuda me sada vodiš?", ponekad Te znam upitat, Bože.
„Ne mogu dalje, teško je!", ponekad ti znam zavapit, Bože.
Al molim Te, da tu sumnju mi oprostiš,
i vodiš me putem ljubavi.

Kad sam izgubljen i kad moj kompas šuti,
Tvoje svjetlo vodi me k Tebi.
Kad sam neshvaćen i kad sam usamljen,
Bože, ja ustrajem u ljubavi za Tebe i čovjeka.

Krećem, budi volja Tvoja, povedi me, Gospodine!
Daj da ljudi budu sretni, da nađu mir u Tebi.
Vjerujem da nas čuvaš i vodiš sve,
jedne drugima i k Tebi.

Kad sam izgubljen i kad moj kompas šuti,
Tvoje svjetlo vodi me k Tebi.
Kad sam neshvaćen i kad sam usamljen,
Bože, ja ustrajem u ljubavi za Tebe i čovjeka.

I kad te priznaju, kad ti ime uzdignu,
uvijek hvalu svu daj Gospodinu.

Kad sam izgubljen i kad moj kompas šuti,
Tvoje svjetlo vodi me k Tebi.
Kad sam neshvaćen i kad sam usamljen,
Bože, ja ustrajem u ljubavi za Tebe i čovjeka.

Ja ustrajem u ljubavi za Tebe i čovjeka.

Tekst i glazba: Ivan Lučić

Pjesma skladana u ime mladih Dubrovačke biskupije povodom proglašenja i ređenja mons. Mate Uzinića za dubrovačkog biskupa. Izvodi je zbor mladih župe svetog Mihajla u Dubrovniku.

- 19:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Poezija Blagovijesti!

Moji prijevodi sa španjolskog:

Danas

Danas je Marija primila Gospoda u svoje srce, srce Žene,
danas je sam Bog sišao u Svetište ljubavi njene.
Danas je Anđeo navijestio Mariji, danas je Marija rekla: "Da",
njeno srce i njen glas,
Danas je Isus počeo živjeti među nama,
za naš spas.

Liturgijski himan

Sva zemlja se obnavlja svjetlošću bijelom,
jer Sunce silazi s neba,
i u sretnoj utrobi Djevice,
zaogrće se njenim tijelom!
Ljubav sve čini novo, i uzdiže,
Duh silazi
i sjena Svevišnjega
u Djevici novo svjetlo užiže.
I zemlja rađa novi plod,
i naviješta se svadbeni god.
Gospod koji je prebivao u Svemiru cijelom,
u Djevi Mariji, postade tijelom.
Slava Bogu, svevišnjemu Gospodinu,
Njegovu Sinu i Duhu Svetomu,
koji nas je svojom milošću i ljubavlju blagoslovio
i za svoje Kraljevstvo nas predodredio. Amen.

S Njom i u Njoj

Sa srdašcem koje kuca, dok si zaštićeno spavao,
rastući u toplini njenog krila, već si nas spašavao.
Bilo je devet mjeseci tog nepresušnog tijeka,
ljubavi koja je tekla, kao bujna rijeka...
Marija u Isusu, Isus u Mariji,
kakva lijepa poezija ljubavi!
Život nam se u Mariji,
objavljuje u svojoj punini.
O Isuse, utjelovljeni Bože,
moj milosrdni Spasitelju,
Ti koji si hodao s Njom, i u Njoj,
pomozi nam biti jednako blizu Mariji,
i nauči nas ljubavi toj!

Dođi u moje Svetište

Dođi u moje Svetište, i skloni se tu,
ovdje se odupri svakome zlu.
Tu ima mjesta, baš za tebe,
odmah pored Isusa, male bebe.
Ja ću te čuvati i voljeti,
poučavati te i voditi,
dođi u moje Svetište, hodočasti tu,
i ničeg se ne boj, jer Isus je tu.
Amen.

Strpljivost

Strpljivost
što plod je mira,
jača nadu,
koja s povjerenjem čeka,
da poteče blagosti i mudrosti,
obilna rijeka,
koja u sebi radost krije:
motriti Isusa,
u Svetištu Marije.

Kada bih spoznala

O, kad bih vjerovala,
i kada bih spoznala,
da doista Tebe primam,
i Tebe u sebi imam,
u pričesti svakoj,
i da u tvojoj milosti stojim,
otkad si se utjelovio,
otkad si mi oprostio,
Otkupljenjem svojim...

O kad bih doista vjerovala,
i kada bih spoznala,
sve u meni radost bi bila,
jer te mogu razmatrati
od tvog prvog Svetohraništa, Marijina krila,
jer i sama mogu svetište biti
i u svom te društvu osjetiti.

O kada bih osjećala, kao Marija,
da Te nosim u sebi,
i da ja sam sva u Tebi,
ni za što drugo ne bih se brinula,
svaka tjeskoba odmah bi minula,
ne bih zaboravila na Svetohranište, tvoj stan,
bez svete Pričesti ne bih propustila ni jedan dan,
jer samo Ti si život, ovdje, sada i vazda,
i daješ mi milost da te imam i da budeš moj gazda,
i da te po svojoj ljubavi drugima nudim.

O kad bih ja, koja vjerujem,
imala više VJERE...
O, Bože, koje punine!
O Bože, kakav mir Tvoj Mir,
samo te mogu naviještati
puna zahvalnosti i miline.

Marija, Njegova mama

Marija Posrednica,
Marija Nositeljica,
Marija Pomoćnica,
Marija, Njegova mama.

Isus je kod Nje,
u svetištu njenom.

Isus, koji nas spašava,
Isus, koji nas oslobađa,
Isus, koji je Ljubav sama.
Isus, Božji Sin.
A Marija Njegova mama.

Zaštiti me

O, Marijo,
Majko Isusova i Majko moja,
zaštiti me kao Isusa
u Svetištu Tvom,
kako bih mogla snivati,
uz otkucaje srca tvog,
i u toplini mira tog,
imati siguran dom.

Prenesi mi svoju humanost,
ljubav i nadu,
prenesi mi svoju čistoću,
poniznost i snagu.

Ne zaslužujem ništa od tog,
ali danas u Hostiji
primam Isusa svog,
i zato ne misli na mene,
već Njega u meni zaštiti,
učini da ja nestanem,
kako bi samo Isus u meni mogao biti.

I u toj ljubavi
koja među vama struji,
moja duša će naći zaštitu i zaklon,
u svakoj oluji,
moj pogled će bistro sjati,
i ničeg se više neću bojati,
ni od čega kriti,
jer ću potpuno zaštićena biti.

Ulij u mene

Ulij u mene tvoju snagu,
i ljubav dragu,
osjećaje mi razbistri,
i misli pročisti,
poniznost mi hrani,
prozračnost obrani.
Utjelovi se u meni,
rasvijetli mi savjest,
i srce prema svom promijeni.
Daj mi svoju utjehu i svjetlo,
spasenje tvoje,
daj mi svoj križ, svoje nebo,
i Uskrsnuće tvoje!

Naviještaj!

Makar se još nisam rodio,
želim ti se javit,
i za sve dobro kojim rastem,
želim ti zahvalit!
I kad je dan tmuran i siv,
ne zaboravi na mene, u sebi,
jer već sam živ,
i potpuno ovisan o tebi!
I svima, umjesto mene reci,
da sam tu, u tebi, svih devet mjeseci!
I kad si tužna,
misli na mene i voli,
jer tvoje nerođeno i nečujno dijete,
već se za tebe Bogu moli!

Pred Svetohraništem

O, Isuse,
koji u Svetohraništu bdiješ pomno,
i tražiš naše društvo skromno!

Kakva se to Tajna krije,
u Svetohraništu Marije...
Život si dala, velika Tajno,
potpuno mi se predaješ, i čekaš me trajno!!!

Danas ti se u Crkvama širom svijeta,
mnogi klanjaju, Tajno sveta,
ali slutim da si ipak često tužna, napuštena i sama,
kao da ti nedostaje tvoje prvo Svetohranište - tvoja Mama.

Teško mi je vidjeti te samog,
i osjećam se krivom,
jer nemamo vremena za poklonit se Bogu živom...
Jer zaboravljamo u tvojoj Prisutnosti,
pred Svetohraništem biti,
i samo jedan ključ te u samoći štiti.

O, Isuse,
koji u Svetohraništu bdiješ pomno,
i tražiš naše društvo skromno!

Oprosti što te zaboravljamo ludi,
i milostiv našim prerijetkim posjetima budi!

U slavi otvaraš srce života svog

Fra Alejandro R. Ferreiros, ofm. conv.

U slavi otvaraš srce života svog
i Riječi koja obnavlja svijet ga daješ,
bez trena oklijevanja pristaješ
da u tebi raste, Gospodin nebesa - Bog.

Tvoj "Da" bješe početak tajne, bez kraja,
duša koja se otvara sunčevoj zori,
i Njegovo svjetlo u tebi žarko gori,
dok tvoje srce za Vječnost osvaja.

Tom svjetlu ti zaklon nudiš,
i plamenu Duha, ognjište cijelo,
Sinu svojih snova oblikuješ tijelo,
kao majka što zoru budiš.

Njegov blagoslov iznutra te prožima,
oslobađa povijest tvojih proštenja,
postaješ majka svega stvorenja,
što čezne za Bogom koji grmi u brdima.

Majko Božja, Marijo, i majko svih nas,
u kojoj svjetlo novoga jutra gori,
u tvom se krilu nanovo stvori
sjeme u kom vječnog života je spas.

A nakon mojih gornjih prijevoda, evo i još par službenih molitvi iz Crkvenih dokumenata:

Molitva

Djevice Marijo,
ponizna kćeri Svevišnjega,
u tebi se čudesno ispunilo
otajstvo božanskoga poziva.
Ti si slika onoga što Bog ispunja
u onome koji se u njega pouzdaje;
u tebi je Stvoriteljeva sloboda
uzvisila čovjekovu slobodu.
Onaj koji se rodio iz tvoje utrobe
postigao je istim htijenjem spasiteljsku slobodu Božju
i poslušno čovjekovo prianjanje.
Zahvaljujući tebi, Božji se poziv
konačno uskladio s odgovorom čovjeka – Boga.
Ti, prvino novoga života,
sačuvaj svima nama
velikodušni "neka bude" radosti i ljubavi.
Sveta Marijo, Majko svakoga pozvanoga,
učini da vjernici imaju snage
s velikodušnom hrabrošću odgovoriti božanskom pozivu,
i biti radosnim svjedocima
ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.
Djevice, kćeri sionska, Zvijezdo jutarnja
koja po Velikom jubileju
vodiš korake čovječanstva prema budućnosti,
usmjeri mladež novoga tisućljeća
prema Onome koji je
"Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka."

Vatikan, 30. rujna 1999.

Molitva pape Ivana Pavla II:

O Marijo,
zvijezdo novog svijeta,
Majko živih,
povjeravamo Ti stvar života:
pogledaj, o Majko, beskrajan broj
djece kojima je zabranjeno roditi se,
siromaha kojima je onemogućeno živjeti,
ljudi i žena žrtava nečovječnog nasilja,
starih i bolesnih ubijenih ravnodušnošću
ili lažnim sažaljenjem.
Učini da oni koji vjeruju u tvoga Sina
znaju smjelo i s ljubavlju navijestiti
ljudima našeg vremena
Evanđelje života.
Isprosi im milost da ga prime
kao uvijek novi dar,
radost da ga sa zahvalnošću slave
kroz čitav svoj život
i hrabrost da za nj svjedoče
djelotvornom upornošću, da bi izgradili
zajedno sa svim ljudima dobre volje
civilizaciju istine i ljubavi,
na hvalu i slavu Boga stvoritelja i ljubitelja života.
Ivan Pavao II

Pravo na život

p. Luka o Blagovijesti...

- 15:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blagovijest

Iz Časoslova:

Um ljudima se mračio,
Svog Boga nisu spoznali:
Stvorenja razna isprazna,
Božanstvima su držali.

U ropstvo pravo đavolje
Mi bezumno smo upali,
Ko neljudi smo živjeli,
Svim strastima nagrizeni.

On jedini se smilova -
Sin Boga Oca višnjega:
Sam čovjekom je postao,
Bog s nama sav se srodio.

U našem tijelu zaživje,
Iz groba slavan ustade,
Zloj smrti skrši okove -
I sve nas Ocu povrati.

Gle, slavimo dan stvaranja,
Bog Tvorac stvara čovjeka:
Duh svoj u glib udahnjuje,
Tek riječ - i tijelo živo je.

A kakve li tek radosti
Sad krije krilo Djevice:
Iz krila toga izniknu
Početak svijeta boljega.

Sva slava tebi, Isuse,
Kog rodi Djeva Marija.
I Ocu s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen.

- 00:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.03.2011., srijeda

Jutarnje korizmeno Čitanje...

Evo, iz jutrošnjeg Časoslova (Pnz 7, 6.8-9)

"Tebe je Gospodin, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod, jer vas Gospodin ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Gospodin izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva. Zato znaj da je Gospodin, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi."

Molitva zaštitniku Hrvatske

Ovako je započeo moj današnji dan...

I uskoro sam saznala još jednu lijepu vijest, Hrvatska bi uskoro mogla dobiti još jednog blaženika...A upoznala sam ga i osobno, na Košljunu, doista je bio poseban:

fra Ivo Peran

Pokretanje postupka beatifikacije...

Životopis fra Ive

Igrokazi Božjeg igrača

U tajnu zagledan

- 08:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.03.2011., utorak

Tajna vjere u euharistijskome slavlju

- 22. ožujka 2011. - mons. dr. Ivan Šaško: Tajna vjere u euharistijskome slavlju

"Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome" (Ps 95, 1)
Korizmeni susreti utorkom u organizaciji Kršćanskog kulturnog centra

Kršćanski kulturni centar organizira niz zanimljivih predavanja u ovogodišnjem korizmenom razdoblju.

Susreti će se održavati u dvorani Ženske opće gimnazije Sestara milosrdnica, Gundulićeva 10, Zagreb, s početkom u 19.30 sati.

S radošću očekujemo vaš dolazak!"

Biskup Šaško mi je inače baš super, njegove propovijedi su prava mala umjetnička djela...Evo samo jedan primjer, vi potražite i druge! I dođite večeras u Gundulićevu, da ga i osobno čujemo!

"Gospin lik odražava ljepotu Onoga komu je upućen pogled. Istodobno i privlači i upućuje na drugoga. Ne želi da naš pogled i život zastane na njezinu liku. Nevidljiva prisutnost Božjega Sina daje smisao njezinu pogledu. Njezino lice odražava najdragocjeniju prisutnost. To je njezino poslanje – uprisutniti Boga u svijetu i u životu svakoga od nas. U susretu s njome Bog postaje našim mirom, dok nosimo sa sobom njezin lik.
...
Grijeh u punome smislu nije tek jednostavna pogrješka, nego otklon od Boga, ruganje s istinom, pljuska životu i Životvorcu. Taj lom Bog želi izliječiti, i vratiti nam život. Učiniti ono što sami ne možemo. Obično se u ispovijedima gubimo u sitnicama, a negdje u dubini tutnji nepovjerenje u Boga koje unesrećuje druge ljude; koje drugima oduzima dah i životnu radost. Kao kršćani nismo ljudi s kojima se naivno poigrava, jer mi prelazimo preko svega. Nego baš zato što ne prelazimo preko istine, praštajući drugima otvaramo put do istine, imenujući ju.
...
Milosrdno ponašanje nije nam urođeno; urođeno nam je vaganje i istjerivanje pravde. Pravda je ta na koju se pozivaju društvena uređenja, kojom se diče institucije, koja je vrhunac državne uprave, koja je konačno uvjet mira, ali Crkva, naše zajedništvo koje ne želi nikoga isključiti, ide korak dalje svojom spremnošću na opraštanje, no nipošto ne površnošću. Iz ljubavi poziva na istinu. Znamo da opraštanje nije nikada apstraktan čin. Ono ima pred sobom istinu zla, okolnosti, ime, prostor i vrijeme. To nije naivan čin uljepšavanja odnosa, kako to često čini politika.

Da bismo razvijali sposobnost opraštanja, potrebno je gajiti smisao vlastite granice i smisao nezasluženoga dara, onaj spasonosni osjećaj duga koji ne slama čovjeka, nego potiče na zahvalnost i vraća radost.

Potrebno je reći da smo dužnici Božje dobrote; dužnici sunčeva svjetla; dužnici zraka i vjetra; dužnici pogleda i riječi; poezije, glazbe i mirisa; dužnici prošlosti i svjedočanstava mučeništva; dužnici prijateljstva i ljubavi… Radosni dužnici koji svoj dug plaćaju samo jednim sredstvom – ljubavlju prema bližnjima. "

- 09:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.03.2011., ponedjeljak

Bože, daruj Proljeće i našim srcima! Hvala Ti!

- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ponovimo vjeronauk prije Papina dolaska - filmske tribine 10. zapovijedi ponedjeljkom u 17h

Na FFDI-u, Jordanovac, novi izborni kolegij otvorenog tipa - filmske tribine "10 zapovijedi" poljskog redatelja, Krzysztofa Kieslowskog, ponedjeljkom, u 17h, vode p. Jerko Ban i Irena Sever. Svi su dobro došli!

1. zapovijed, danas u 17h, FFDI, Jordanovac 110

- 07:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.03.2011., nedjelja

Pravo na Život!

"S pomalo neobičnom video porukom Crkva želi animirati ljude da na "Dan nerođenih" (petak 25. ožujka) ustanu protiv novog Zakona o pobačaju koji je Španjolski parlament usvojio prije mjesec dana. Biskupi pozivaju na sudjelovanje u nacionalnim prosvjednim skupovima.
...
Glasnogovornik Španjolske BK pomoćni biskup Juan Antonio Martinez Camino, opisuje novi Zakon o pobačaju, jedan od najliberalnijih u svijetu, kao "ozbiljan udarac zadan pravu na život". Novi propisi o pobačaju zapravo su "dozvola za ubijanje djece".
...
Krajem listopada prošle godine više od milijun protivnika pobačaja prosvjedovalo je u Madridu protiv novih propisa."

- 23:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.03.2011., petak

Pravo na Grob!

Korizmeno-uskrsna poruka biskupa Mile Bogovića

"Grob bl. Alojzija Stepinca, a još više Kristov grob, obvezuje nas da se ispravno postavimo prema svojoj braći i sestrama kojima je oduzeto i pravo na grob. Crkva u Hrvata i cijela nacija trebaju se zauzeti da se ta civilizacijska, a još više kršćanska nepravda, koliko je god moguće, ispravi

Gospić, (IKA) – Gospićko-senjski biskup Mile Bogović u korizmeno-uskrsnoj poruci podsjeća na skori pohod Hrvatskoj pape Benedikta XVI. te napominje kako je Papa istaknuo da "želi hodočastiti na grob bl. Alojzija Stepinca. Time je i nas potaknuo da razmislimo o značenju Stepinčeva groba, ali i drugih grobova. Započeli smo korizmeno vrijeme koje nas upravo priprema i vodi prema grobu Kristovu jer će se u njemu dogoditi uskrsnuće. Grobovi su u svim narodima bili sveta mjesta, a posebno u kršćanskom svijetu. Naš narod suočava se s činjenicom da je mnogima na ovim našim prostorima bilo uskraćeno pravo na grob". Što nam je činiti – pita se biskup i odgovara. Grob bl. Alojzija Stepinca, a još više Kristov grob, "obvezuje nas da se ispravno postavimo prema svojoj braći i sestrama kojima je oduzeto i pravo na grob. Crkva u Hrvata i cijela nacija trebaju se zauzeti da se ta civilizacijska, a još više kršćanska nepravda, koliko je god moguće, ispravi".
U korizmi pratimo Isusa i učimo se nasljedovati ga na cijelom putu njegova javnog života sve do groba. Svoje umiranje, kao i umiranje onih koji su njegovi, Isus je usporedio sa zrnom pšenice koje samo ako umre donosi obilat rod. Krist je tako uspostavio novi način gledanja na umiranje i na grob.
"U svakoj crkvi središnje mjesto pripada oltaru. Oltar nije neka svetačka slika, nego žrtvenik na kojem se na otajstven način obnavlja Kristova žrtva… On je, dakle, slika onoga groba na Kalvariji u kojem je život pobijedio smrt, u koji je položeno mrtvo tijelo Isusovo, iz kojega je on uskrsnuo na neumrli život. Okupljanje vjernika oko oltara izražava vjeru da oslonjenošću na Kristov grob i kršćanin postaje dionik one pobjede nad smrću koja se dogodila u tom grobu", ističe biskup Bogović.
Cijela korizma kršćanina vodi prema Kristovu grobu kao mjestu gdje je pobijeđena smrt i mjestu iz kojega je niknulo spasenje. "Zato je Kristov grob u središtu našeg okupljanja kada smrt Gospodnju naviještamo i uskrsnuće njegovo slavimo. I svi oni koji su Krista nasljedovali na njegovom putu zaslužuju da se i njihovi grobovi posebno časte, jer time odajemo poštovanje njihovoj osobi i cjelokupnom njihovu životu. Zato Papa želi hodočastiti na grob bl. Alojzija Stepinca jer je u taj grob položeno tijelo osobe koja je u Kristovom duhu prešla svoj životni put i svojim životom obogatila ne samo Crkvu u Hrvata, nego i opću Crkvu", zaključuje biskup Bogović."

Cjelovit tekst Biskupove korizmene Poslanice

- 16:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.03.2011., četvrtak

Masovni prosvjedi Hrvata u BiH!!! Zašto o tome nema ni riječi u "hrvatskim" medijima?!?!

Masovni prosvjedi Hrvata u BiH

Tako se prosvjeduje! I to su prosvjedi od interesa za hrvatski narod!

Zašto o tome nema niti riječi u "hrvatskim" medijima...?!?!

"Danas je u Širokom Brijegu u organizicaji Koordinacije udruga proisteklih iz Domoviskog rata pred više od 1500 građana Širokog Brijega i zapadne Hercegovine održan mirni prosvjed “Odzvonilo je.” Dok se u Sarajevu održavala sjednica Doma naroda Federacije BiH bez legitimnih hrvatskih predstavnika dotle je narod svojom brojnošću i transparentima poručio da je ovakvo ponašanje stranaka okupljenih oko Platforme krajnje neprihvatljivo i osuđujuće.

Prisutne je pozdravio predsjednik Udruženja dragovoljaca i veterana Hrvatskog vijeća obrane Josip Zvonimir Kukić. Kukić, koji je tijekom svoga govora pljeskom prekidan nekoliko puta, pročitao je pismo koje su braniteljske, studentske i intelektualne udruge Hrvata u BiH uputile svim relevantim političkim faktorima u svijetu (Ujedinjenim narodima, Europskoj Uniji, SAD-u i ostalima) kao i političkim strankama u BiH.
...
Osim u Širokom Brijegu prosvjedi su se održali i u Mostaru, Livnu, Žepču, Vitezu i Orašju.

Oko tisuću studenata, ratnih veterana i politički vrh oba HDZ-a okupili su se danas u Mostaru na prosvjedu protiv majorizacije Hrvata u BiH. Studenti su poručili da žele da njihova izborna volja bude uvažena i da se zaustavi preglasavanje i majorizacija Hrvata.

Oni traže da se Hrvatima osigura institucionalna ravnopravnost i poručuju da hrvatski narod i veterani više neće nijemo gledati na neravnopravnost.

Studente na prosvjedu podržavaju njihovi profesori, kao i rukovodstvo jedinog Sveučilišta u BiH na hrvatskom jeziku.
Osim hrvatskih zastava, primjećeni su i transparenti "odlučni za jednakopravnost", "odzvonilo je", "neću izdat ja"...

- 17:18 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Goran Navojec - Imao jesi čudesnu moć!

"Goran Navojec - Imao jesi čudesnu moć
Pjesma s albuma Čovjek i Bog iz Nazareta na kome Glumci u Zagvozdu (Vedran Mlikota, Goran Navojec, Ivo Gregurović, Anja Šovagović Despot, Bojana Gregorić i Sanja Marin) izvode stihove Marka Pandurevića na glazbu Slavka Nedića. Album je dobitnik Porina za najbolji album duhovne glazbe 2008. godine."

- 08:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.03.2011., srijeda

Uzmi svoj križ i slijedi me!

Evo, p. Nikić me zamolio da oglasim:

Duhovne vježbe Zaklade Biskup Josip Lang

U Lovranu - 25-27.3.2011.

- 18:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.03.2011., utorak

Kristov Stol i Djeca Svijeta : ))))

Nakon svojedobnog predstavljanja Hrvatske mališanima u Ekvadoru, uz pjesmu:

Djeca svijeta

dogodilo se, i pogodilo : ) (a priznat ćete, ništa nije slučajno), da se baš tako zove i projekt jednog zagrebačkog vrtića, kojem je cilj zagrebačkim mališanima predstaviti - dječicu drugih kontinenata...

I tako...Danas sam provela krasno prijepodne...Među našim klincima sjećajući se ekvadorskih, i nekako smo doista zagrlili Planetu!

A prije početka prezentacije, neka slatkica iz jaslica, dok sam ih zainteresirano promatrala kroz veliki ostakljeni zid, mi je nekako paperjasto mahala, smiješila se i slala pusice, a ja pomislih da sam na nekom drugom planetu...

Ko kad su mi neki dan stigle fotke iz Ekvadora, a ja skoro dobila infarkt...

Sve se nekako poklapa...

A danas, naši klinci, preslikavaju moju ekvadorsku zastavicu:

Indijanski ruksak:

I egzotičnu tkaninu:

I razdragano plešu na ekvadorsku glazbu:

A osim zahvalnosti i pusica iz Ekvadora neki dan:

Danas sam dobila i zahvalnicu zagrebačkih mališana i njihovih prezadovoljnih teta:

- 16:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.03.2011., nedjelja

Pustinjske kušnje don Damira...

"Baš je bilo lijepo i zanimljivo, i poticajno! Na trenutak mi se učinilo da će se i sam Stanković upravo obratiti : ) Bila sam prije toga i na Vašoj misi u prepunoj Crkvi, predivno! Evanđelje o Isusu i kušnjama...U tom trenu pomislila sam na Vas i Stankovića u medijskoj Pustinji, i pomolila se...Drago mi je da ste i Vi po Duhu Svetomu uspješno nadvladali sve kušnje, pored Vas i Stanković se činio zapravo dobrim čovjekom."
(moja bilješka na don Damirovom fb profilu...)

Brojne aktivnosti don Damira

Don Damirova korizmena obnova za studente

NOVO!!!

Evo i cijele emisije:

Nedjeljom u 2 - don Damir Stojić

Obiteljsko gledanje emisije : )))

Torta slavljenica:

Par obiteljskih:

I razilazak:

- 17:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.03.2011., subota

Uz mamin i tetkičin rođendan...

Ove godine - prvi put nema tetkice ovdje s nama, za njen rođendan - 14.3...A opet - tako je snažno prisutna...

Sutra ćemo obiteljski slaviti mamin rođendan (imamo zajednički ručak, a poslije ćemo gledati don Damira, nedjeljom u 2!)

Nedavno spremajući stan, našla sam neke stare teke i zapise, mamine, tetkičine...Tamo negdje iz ranih 70-ih godina...

Pa ću nešto od svega toga (dosta je dirljivo) podijeliti i ovdje sa vama...

Iznenadila me moja povezanost s tetkicom, još od najmanjih dana, evo što o tome piše u maminu dnevniku (ožujak 72...):

"Drina je inače vesela, čvrsta, živahna...Navečer se veseli osobito Dragi. Sve skače u zrak, i zove - Gaga i ljubi....
22.3.1972 (srijeda)
Drina bila na kontroli. Teška je 10 kg i 800 gr. i duga 80 cm. Zdrava je i vesela. Inače ona veoma zdravo djeluje. Rumena je u licu i ima lijepu kovrčavu kosicu. Viša je od svojih vršnjaka, Vitka je, a nije mršava, ima punašne nogice. Vrlo je čvrsta...Još ne govori puno, ali hoće ponoviti riječi. Govori desetak riječi. Na pitanje kako se zoveš, uvijek se smije i rekne - Gaga. Sad već zna ponoviti i svoje ime- Dida.
19.6.1972.
Drina je jako dobra i napredna, sve jede, vesela je i umiljata. Ipak zna bit vrlo tvrdoglava i jogunasta, bori se s dečkima za sebe..."

A sada - Tetkica, iz njenih školskih radova (večernja škola, 7. IX. 71)

"Moje radno mjesto

Ja sam kućna pomoćnica, pa zato radim u kući: kuham, pospremam stan i čuvam malu djecu. Najviše se bavim sa djecom, jer ih ima troje, a svi su mali. Moram ih hraniti, prati im rublje i sve što god treba, jer oni ne mogu ništa sami, a mama im ide na posao, pa ona nema vremena oko njih da se bavi. Te tako ja sa njima stalno ili sam doma, ili vani. Idem sa njima u park, na ulicu i gdje bilo. Nije mi baš lako sa njima, ali ja volim malu djecu, pa mi vrijeme brzo prolazi. Većinom sam vesela i zadovoljna sa svojim poslom. "

"Moje rodno mjesto (8.IX 71.)
Moje rodno mjesto se zove LIštica. Ono se nalazi uz samu rijeku Lišticu, po rijeci je i dobilo svoje ime. Ono je dosta krševit kraj, ali je ipak lijepo i divno mjesto. Ima čisti zrak, dobru vodu i sunčane lijepe dane. To je malo i krševito mjesto, pa nema u njemu nikakvih tvornica, ni visokih škola. Ima samo osnovna škola i gimnazija. Industrija nije razvijena, a kako je to duhanski kraj, ima samo duhansku stanicu. To je premalo za naš kraj. Ljudi ga moraju napuštati iako je lijepi kraj, zbog zaposlenja. Ja sam otišla iz svog mjesta ima već četiri godine. Žao mi je bilo napustiti to lijepo svoje mjesto. Uvijek ga se rado sjećam i svojih milih i dragih u njemu."

I za kraj, Tetkičin lijepi i dirljivi

Opis jeseni

Jesen je jedno od najljepših i najbogatijih godišnjih doba. Voće, povrće, sve je sazrelo i svega ima u izobilju. Lišće žuti i opada. Ništa ljepše ne izgleda kao kada lišće pada sa drveća u raznolikoj boji. Priroda je divna. Vrijeme je isto lijepo i umjereno, niti je previše hladno niti vruće.
Dakle, sve je dobro i lijepo, ali ipak se čovjek ne osjeća veseo, kao što u proljeće, jer ga sve ovo što se događa, podsjeća na neko umiranje, na nešto tužno, kao da se sa nekim rastaje tko mu je najdraži i najbliži. Možda je to baš zbog toga što smo mi cijelo vrijeme od proljeća pa do jeseni gledali ono lišće, cvjetove i plodove i saživili se sa njima, a sada ih nestaje, pa se osjećamo tužno za tim svim, ili predosjećamo da ćemo tako i mi jednog dana nestati ili se pak bojimo zime, što znamo da će svakako doći iza jeseni.
Ne znam šta je, ali to je tako kod mene, a mislim da je tako i kod drugih, pa zato pišem za sve. Ja jako volim jesen, više od ijednog godišnjeg doba, ali uvijek osjećam neku tugu, od kada se sjećam da postoji jesen."

- 19:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Riješila sam se blog reklama!!! Bogu hvala!

Bogu hvala! I susretljivom i stručnom blogeru!!!

Živio Lynks!

Te reklame su me toliko živcirale, da sam najozbiljnije razmišljala prestati koristiti blog.hr. To je bilo pravo nasilje!

Ali sada smo i to riješili!

- 12:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.03.2011., petak

Obljetnica kard. Kuharića i korizmene aktivnosti

Misa u povodu devete obljetnice smrti kardinala Kuharića

Zagreb, (IKA) – U povodu devete obljetnice smrti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića, misu zadušnicu u petak 11. ožujka u 18 sati u zagrebačkoj katedrali predvodit će zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Ove subote:

Korizmena duhovna obnova na Kustošiji

Nedjeljom:

Ksaverski križni put nedjeljom u 16h

Ponedjeljkom:

FFDI - filmske tribine - 10 zapovijedi

FFDI, ponedjeljkom u 17h

"Ovo je jedan od tri moguća seminara koji upisuju studenti 3. godine, a počinje 14. 03. 2011. Otvorenog je tipa!"

Utorkom:

Kršćanski kulturni centar - Gundulićeva - utorkom u 19.30h

- 15. ožujka 2011. - prof. dr. Anton Tamarut: Proročka, svećenička i kraljevska dimenzija obiteljskog života
- 22. ožujka 2011. - mons. dr. Ivan Šaško: Tajna vjere u euharistijskome slavlju
- 29. ožujka 2011. - doc. dr. Dario Tokić: Nada u nevolji
- 5. travnja 2011. - prof. dr. Tonči Matulić: Strah Gospodnji - početak mudrosti
- 12. travnja 2011. - mr. Iva Mršić Felbar: Teologija smrti

Susreti će se održavati u dvorani Ženske opće gimnazije Sestara milosrdnica, Gundulićeva 10, Zagreb, s početkom u 19.30 sati.

Srijedom:

Korizma na Pešćenici 2011 - srijedom u 19.30h

- 08:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.03.2011., četvrtak

Drugo klanjanje za Papin dolazak

Drugo klanjanje za Papin dolazak

Drugo euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom u sklopu duhovne pripreme mladih grada Zagreba za dolazak svetog oca Benedikta XVI. u našu domovinu bit će u subotu, 12. ožujka s početkom u 20 sati u zagrebačkoj katedrali.

Uz mlade iz župa grada Zagreba, na molitveni susret za pohod i susret s Papom pozvani su i članovi pokreta i udruga te muških i ženskih redovničkih zajednica. Klanjanje će animirati FRAMA, a predvodit će ga fra Milan Krišto.

- 18:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.03.2011., utorak

Za Korizmu - Misijski križni put

Evo, prigodom početka Korizme, donosim ponovo svoj stari misijski križni put, napisan u Ekvadoru, 2008...Molimo zajedno za naše misionare!

1. postaja

Isusa osudjuju na smrt, Isusa, koji je iz svog nebeskog bozanstva, sisao na zemlju, u covjecjem liku, u najskrominijim uvjetima, zapocevsi svoj ljudski zivot – u obicnim jaslicama...Da bi ga okoncao u najvecim mukama, na drvenom krizu, izranjena tijela, trnjem izgrebane glave, probodenih ruku i nogu, i na kraju – probodenog svog bozanskog milosrdnog Srca!

A Misionar odlucuje krenuti na svoj daleki put, u nesto novo, nepoznato...Umiruci svemu sto je prije zivio - svojoj domovini, obitelji, prijateljima, materinjem jeziku...Doslovno ostavlja svoj prijasnji zivot, da bi ga zamijenio jednom novom, tezom, siromasnijom stvarnoscu...Vlastitim djelovanjem osobno spasavajuci one vec skoro osudjene na smrt...

2. postaja

Isus prima na se kriz, i fizicki i psihicki, znajuci kakve ga sve muke cekaju, ali dobrovoljno pristajuci na sve, spreman i odlucan do kraja izvrsiti i ispuniti Ocevu volju!

Tako i Misionar stize na svoju misijsku postaju, presavsi dalek put – i fizicki i duhovno, dosavsi u uvjete puno skromnije od onih na koje je navikao, fizicki odvojen od svog dosadasnjeg zivota, primivsi na svoja spremna pleca nesto novo, sasvim drugacije, i puno teze...Vlastitom zrtvom spasavajuci druge, i noseci kriz – s njima i umjesto njih!

3. postaja

Isus prvi put pada pod krizem. Unatoc svoj dobroj volji i spremnosti, cak i Bogocovjeku – Isusu, Njegov kriz je pretezak, jer to nije samo drveni kriz – tu su i rane od bicevanja, ostro trnje oko cela i duboko u celu, ljepljive pljuvacke koje se slijevaju niz Njegove rane, teske rijeci i uvrede koje puno gore od hrapavog kriza, od bica i trnja ranjavaju Njegovu tankocutnu i bezazlenu dusu!

Ni Misionaru nije lako...Uz sve prakticne poteskoce na koje nailazi, fizicke krizeve, tu je i nerazumijevanje okoline: izdaja od strane najblizih, podsmjehivanje njegovim planovima, teske i lazne optuzbe da sve to cini iz vlastitog egoizma, za vlastitu korist, kako bi se dokazao i kako bi ga drugi hvalili...Osjeca se sam i napusten. Preispituje se, i pocinje sumnjati u sve...Gubi snagu...Pada! Svojom zrtvom, i svojim padovima, podizuci druge!

4. postaja

Isus susrece svoju svetu Majku. Lezeci na zemlji, nakon prvog pada, izmucen i iscrpljen – Isus podize svoj krvlju zamuceni pogled, od udaraca i samara oteklih ociju, i u prvim redovima uzavrelog mnostva – ugleda Mir, Blagost, Sucut – ugleda vlastitu svetu Majku...Nepomicnu i bolnu...Ali u pogledu Njenih blagih i suznih ociju – sva je Ljubav ovoga svijeta, sva Njeznost, sav Melem...Nestaju boli, iscjeljuju rane...I Njeno Srce je vec probodeno Macem preduboke Boli...Ali Njena snaga je veca cak i od Sinovljeve, a i od vlastite Boli...Ona nijednom nije pala, Ona je Utvrda i Oslonac, Ona je posljednje Utociste – jace od svih nasih boli...Ona je Majka! Majka Bozja i Majka nasa!

I Majka Misionareva...Koji daleko od svoje zemaljske majke, ali zajedno s njom, stezuci svoju krunicu dobiva novu snagu, i novi polet – za dalje, za naprijed! Unatoc svemu! Slijedeci svoju Zvijezdu, svoju Gospu! I pomazuci drugima da je ugledaju i susretnu...

5. postaja – Simun Cirenac pomaze Isusu nositi kriz

I doista – Ona pomaze! Nakon susreta s Njom, slijede novi susreti, nove milosti, novi blagoslovi...Udaraca kao da je doista sve manje...I uvrede kao da su utihnule...A stize i nova pomoc! Otkud bi se najmanje nadao...Slucajni prolaznik, skromni radnik – Simun Cirenac! Koji kao da preuzima ulogu sv. Josipa, koji vise nije tu...Nakon susreta s Majkom – jedan ocinski lik – sutljivi pomagac...

I Misionaru pomognu bas oni, kojima je zapravo on dosao pomoci...Uloge se na kratko mijenjaju, i zajednickim snagama, svladavaju se i najtezi krizevi...On spasava njih, a oni pomazu njemu!

6. postaja – Veronika pruza Isusu rubac

Susret s Majkom jos djeluje...Sada po novom, zenskom, sestrinskom liku – tajanstvene Veronike...Liku koji cak ne postoji u Evadndjeljima, ali i te kako zivo i stvarno postoji u nasoj svijesti, nasim srcima...Pa tko se od nas nije pozelio poistovjetiti s tom svetom zenom, olicenjem njeznosti, pretocivsi se u njen njezni dodir Kristova krvlju, pljuvackama i znojem orosena lica, osjetiti Spasiteljev dodir potpunog predanja, u Njemu najtezim trenucima, te primiti trajan biljeg Njegove zahvalnosti u tome posvecenom platnu, nasih dusa...

I Misionar doslovno ponavljajuci njenu gestu onima kojima je najpotrebnije i najteze, i sam svoje znojne i zuljevite ruke, svoje izranjeno srce i dusu, povjerava toj svetoj zeni, presonificiranoj u svakom dobrocinitelju iz domovine, svakome tko mu pruzi prakticnu, moralnu i molitvenu podrsku, ni sam ne znajuci kako bi se svakome osobno i pojedinacno zahvalio...Mozda kojom fotografijom iz misija...Na kojima se tako vjerno oslikava i Kristovo izmuceno lice...

7. postaja - Isus pada drugi put pod krizem

No, nove teskoce su tu! Unatoc svemu, kriz je i dalje pretezak! Isusovo izmuceno i iscrpljeno sveto tijelo, opet popusta...Uz bolan jauk, opet je potpuno na zemlji...Tko ce mu pomoci ovaj put?!

I Misionar ne moze dalje...Sva pomoc i podrska tako je jednokratna i tako kratko traje...On je dosao pomoci drugima, a sada je i sam toliko ovisan o tudjoj pomoci...I bez nje, ne moze dalje, opet posustaje i pada!

8. postaja – Isus tjesi jeruzalemske zene

Neke pobozne zene bespomocno, ali suosjecajno prate Isusa na njegovu tesku putu, oplakuju njegove boli...Ali On, objekt njihova oplakivanja, smoze snagu za novi obrat! I postaje subjekt njihove utjehe! Ima svoj ponos, i ne zeli njihovo sazaljevanje! Iako i sam na rubu snaga, sada zeli da se one zamisle i sazale nad samima sobom, nad svojim zivotima, obiteljima, djecom...Zadnji je trenutak da prestanu “obilaziti oltare”, i bespomocno lelekati, vrijeme je za promjenu, za obrat – za radikalno i potpuno nasljedovanje Krista, ne samo placuci nad Njegovim krizem, vec hrabro mu se prikljucivsi, noseci i svoje vlastite!

Ni Misionar ne zeli da ga pasivno i bespomocno sazaljevaju, ta on je dosao tjesiti druge, i konkretno im pomoci! Konkretna akcija je vaznija od jalovog sazaljevanja!

9. postaja - Isus pada treci put pod krizem

I Isus ponovo pada! Razocaran u sve, izdan od najblizih – prati ga samo par ucviljenih bakica...I sto mu je najteze, i vlastita Majka koja sve to mora gledati...Cini se kao da ih je i sam Bog napustio...A i smrt je tako blizu...

Koliko su svi ovi osjecaji bliski i poznati nasem Misionaru, cesto napustenom i izoliranom na rubu zivota, gdje je smrt tako ocigledna i stvarna, doslovno sastavni dio zivota...I kada se cini da nista nece uspjeti, i da su svi njegovi projekti tako daleko od Bozje volje...A i Marija kao da bolno i nijemo suti...

10. postaja – Isusa svlace

Isusa pred sam kraj, cak i svlace...Oduzimaju mu i zadnje sto ima, pokusavsi mu tako oduzeti i Njegovo dostojanstvo...Ali kao sto je vec bio ponizen i gol, rodjen u stalici, povijen u jaslicama – on i pri najvecim ponizenjima ostaje Preuzvisen, Svevisnji i Bog! Sto ga vise ponizavaju, to prepoznatljivija je sva Njegova uzvisenost i dostojanstvo...Kao sto i najmrklija noc, samo naglasava sav sjaj zvijezda...

I Misionara ponizavaju, i pljackaju, mozda cak i oni kojima je jos jucer pomagao prezivjeti, dijeleci s njima i vlastitu posljednju koricu kruha...Ili mu drugi oduzimaju njegove zasluge, prisvajaju njegova djela i uspjehe…Mogu mu uzeti sve, i njemu, i njegovim odrpanim siromasima, ali njihov ponos i dostojanstvo - njihovu stvorenost na sliku Bozju – nikada ne!

11. postaja

Isusa pribijaju na kriz! Nije jos bilo dovoljno muka, treba dozivjeti i vrhunac patnji, biti pribijen na vlastiti kriz, kojeg je sam uspio dovuci do samog cilja, do vrha Kalvarije!

Tako i za Misionara – patnje ne prestaju! Kriz nije nesto sto se moze uzimati i ostavljati po volji – treba biti prikovan za njega, potpuno srastao sa vlastitom boli, bas kao i oni kojima je dosao! I spreman proliti i posljednju kap krvi za one kojima je poslan!

12. postaja

Isus umire na krizu! Izgovarajuci 7 posljednjih rijeci:

1. Oce, oprosti im, jer ne znaju sto cine!
2. Boze moj, Boze moj, zasto si me ostavio!
3. Sine, evo ti Majke! Majko evo ti Sina!
4. Jos danas biti ces sa mnom u Raju.
5. Zedan sam!
6. Boze, u ruke tvoje, predajem duh svoj!
7. Svrseno je!

I Misionar se osjeca kao da svakodnevno izgovara ove rijeci, trajno predajuci svoje siromahe Mariji, i Mariju njima, tazeci njihove zedji svake vrste, oprastajuci, i moleci oprost za druge! Ili kao da ih i sam cuje od umiruceg Isusa, kako ih sapuce osobno njemu: kad se osjeca najteze, ostavljen i od samog Boga – kao da mu Isus trajno iznova predaje vlastitu Majku, kad se osjeca iscprljen i zedan na kraju snaga – kao da cuje Kristovo obecanje: “Jos danas ces biti sa mnom u Raju!”, te dobiva novu snagu, svakoga dana, umirati sam sebi, davati zivot za druge, davati Mariju drugima, uz spasonosni i okrepljujuci zaziv: “Boze, u ruke tvoje predajem duh svoj! U ruke tvoje predajem zivot svoj!”

13. postaja

Isusa skidaju s kriza. Izvrsio je svoje poslanje, u potpunosti ispunio Ocevu volju, u najtezim mukama dao svoj zivot za nas, za nase otkupljenje od grijeha, pa cak i mrtav dozvolio da mu probodu i samo Presveto Srce! I takvog – mrtvog, krvavog, izranjenog, izbodenog, ispljuvanog – konacno predaju u ruke Njegovoj Majci, precistoj Djevici, najbolnijoj sudionici i supatnici ovih najtezih trenutaka, kako bi se i sama okrvavila bozanskom Krvlju Presvetog Sina: krvava zajedno s Njim, ispljuvana zajedno s Njim – zrtvovana zajedno s Njim...Za sve nas!

A na kraju njegova zemaljskog puta, sa ili bez izvana vidljivih rana i pljuvacki, i tijelo nasega Misionara, izmuceno, izmozdeno, iscrpljeno, iscijedjeno i mrtvo, cak ne nalazi ni posmrtnu utjehu u krilu vlastite majke, cak ni vlastite domovine, vec i njega, zajedno sa svojim Sinom, u svojoj trajnoj Pieti, u vlastito krilo prima sama Nebeska Majka, dajuci i ovom svom sinu bozanski cjelov Vjecnosti, kao otajstvenu najavu novog zivota i zajednickog Uskrsa!

14. postaja

Isusa polazu u grob! U nijemoj tisini, s bozanskim Tijelom, pokopane su i posljednje ljudske nade, one nekolicine posljednjih koji su mu ostali vjerni...U zaglusujucoj boli, odaju mu posljednje pocasti, i polazu Ga u novi grob...I ne sluteci, osim mozda Marije, da je Njegovo mrtvo Tijelo, samo klica novog, preobrazenog Zivota, koji ce tako pobjedonosno granuti za sve nas, samo 3 dana kasnije!

Tako i mrtvo Misionarevo tijelo, u nekom skromnom grobu, daleko od vlastite domovine, samo trajno svjedoci o Kristovoj konacnoj pobjedi, cak i u tom dalekom, nama nepoznatom kraju, koji prije Misionareva dolaska mozda nije ni cuo za Uskrs! I kroz Vjecnost nadahnjuje i odjekuje svjedocanstvom o zivome Kristu – Pobjedniku i Pobjedonoscu svakom covjeku, stvorenu na Njegovu sliku – i najbogatijem i najciviliziranijem Europljanu ili Amerikancu, kao i najsiromasnijem, najzapustenijem i najgladnijem Afrikancu!

Drina Cavar,
Laik Misionar Zajednice Krista Misionara Molitelja
Quito, 8. veljace 2008.
(u spomen na 10. godisnjicu pogibje
hrvatskog misionara fra Vjeke Curica u Ruandi)

- 17:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.03.2011., ponedjeljak

Boogaloo klub - H-epicentar i Fašnik s Kristovim Stolom

Uoči Korizme, skinite maske...I pogledajte svijet očima siromašne ekvadorske dječice!

Najavljujemo novi H-epicentar Karnevalis koji će se održati na sam Fašnik, u utorak, 8. ožujka s početkom od 21sat.
...
Kako bi naglasili da nije sve u maskama nego i u darivanju predstaviti ćemo daleki Ekvador i male Indijance.
Vaše veliko srce želi konkretno i odmah pomoći djeci Ekvadora i malim Indijancima?
Može.
Čekat će vas na ulazu Vaša "kutija nade" pa odložite koju kunicu za mališane iz Ekvadora."
Klub Boogaloo - Av. Vukovar 68

- 22:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.03.2011., petak

Maškare, ča mogu maškare...

Novi Fosili 70-ih...

Ti ne znaš da sam sinoć u maškarama bila
Pripoznao me nisi, u vrići sam se krila

A ja sam tebe čeka prid vrati od portuna
Pripozna sam te odmah u vešti od lancuna

Maškare ča mogu maškare
S menom si se jubila u kali
S maškarom sa jedom maškarom
I rekla si da ništa mi ne fali

A sve mi mane vidiš i škanadale mi praviš
Sa maškarom se jubiš a meni se ne javiš

Prominia sam govor al nisi znala ko je
I tija bi s eotkrit al vako mi je boje

"Pjesma je snimljena u drugoj polovici 70-tih godina prošlog stoljeća a objavljena je 1985. na 25. obljetnicu Splitskog festivala sa Đurđicom solisticom. Živući članovi Fosila ne sjećaju se točno godine kad su ovo snimili."

- 14:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #

S Kristovim Stolom na Papinu beatifikaciju 1. svibnja

- 11:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.03.2011., srijeda

Ožujak - molimo se sv. Josipu za domovinu!

MOLITVA SV. JOSIPU ZA HRVATSKI NAROD

Sveti Josipe,
budi nam zaštitnik kod Isusa Krista u ovim presudnim danima!
Izmoli nam duhovnu obnovu naroda i pravedni mir u punoj slobodi i sigurnosti, izmoli nam sretnu budućnost i sretnu vječnost.
Amen

Druge molitve sv. Josipu

Još molitvi sv. Josipu

"U ožujku čitava Crkva osvježuje i produbljuje štovanje svoga službenog zaštitnika sv. Josipa. On je i službeni zaštitnik Hrvatske i hrvatskog naroda. Stoga će hrvatski katolički rodoljub u Josipovu mjesecu obnoviti i svoju spremnost na nasljedovanje Josipovih vrlina.
Divan primjer pouzdanog pristupa sv. Josipu daje nam sluga Božji Petar Barbarić.
Unesimo te Petrove značajke u našu molitvu za aktualne potrebe Domovine. Posebice molimo za demografski preporod Hrvatske, jer biološki umiremo; za socijalni preporod, jer nam korupcija rastače društveni život; za odgajateljski preporod, jer roditelji često ili zanemaruju ili krivo postavljaju odgoj djece, i za molitveni preporod naših obitelji, jer je dnevna zajednička molitva u većini obitelji zamrla.
Budemo li poput Petra uporni u molitvi sv. Josipu, našem će hrvatskom domu početi u svakom pogledu svitati dani srećom obasjani."
(+p. V. Pribanić)

Petrova straža

Forum obiteljskih zajednica

Molitva pred slikom Majke Božje od Kamenitih vrata

- 15:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.03.2011., utorak

Hajdučka zimska idila...

Baš sam se čula s prijateljicom iz Švicarske...Sjećajući se alpske zimske idile, u lijepim krajolicima koje smo tada obišli...Usporedila sam to tada s "vilinskom zimskom idilom".

Ovaj vikend sam sa stručnim suradnicima Kristova Stola, obišla čitavu Bosnu i Hercegovinu, na putu prema našem cilju - Gabrićevu Metkoviću...

Pokušavajući dočarati švicarskoj prijateljici kako nam je bilo, kako je to isto bila zimska idila, ali na jedan drugi - bosanski način, sjetila sam se usporediti ju s - "hajdučkom zimskom idilom"...

Sjetivši se i Thompsonovih stihova...

"Daleko, daleko iza devet sela
Daleko sam ja
Gdje su vuci, vile i hajduci
Tamo gdje sam rođen ja
Daleko, daleko iza devet sela
Daleko sam ja
Gdje se zvjezde
Kao ptice gnjezde
Tamo tebe čekam ja..."

Predivna pjesma, koja tako živopisno dočarava ono što pripremamo za ljeto, i što smo prošli ova 4 dana...

Josipa i ja smo jedan dio toga već ranije prešle same...

Preko Uskoplja (Uskog Polja : ) do Širokog Brijega : ))))

I inače se nas dvije nekako lijepo nadopunjavamo i kompletiramo : )

Dnevnik bosanskog (morskog :) vuka:

1. dan
- Štefov Nissan i 4-člana ekipa, kroz snježne pahulje, preko bosanske granice (sjetismo se Purde kratkom molitvicom...) preko Podmilačja prema Uskoplju...Hladna zima, ali topli dom...Snježna bjelina oko nas, i pucketanje vatre u kaminu...Topla juha na stolu, i domaća zeljanica pred nama...Mmmm, Bože blagoslovi i dobar tek...Antibiotike uzimamo na vrijeme, od 4 člana, troje smo pod antibioticima, ali ni to nas ne može zbuniti...Pali su komentari, da smo toliko bolesni, da smo mogli staviti i crveni križ na naš džip...A usred bosanske hladnoće, ja sam dodala kako je sreća da sam već prehlađena, pa se više ne mogu (ponovo) razboliti...

2. dan - bosanski plan...

Travnik...

"Oni što su obišli svijet sve kut po kut, vele da Travnik nema slike ni prilike. U njemu se čovjeku zbriše hrđa sa srca, njegove vode i zrak razgaljuju dušu.
Gornje je riječi u 18. stoljeću bosanski pjesnik Bulbulija zapisao o ovom gradu kroz koji tihim žuborom protječe rijeka Lašva, a sa svih strana brda i planine, među kojima je najveća i najponosnija planina Vlašić. "

"Isusovačku gimnaziju u Travniku još 1882. godine osnovala je Vrhbosanska nadbiskupija. Zgrada je kompleks od dva kata i crkve u prizemlju. U njoj sada djeluju tri različite škole za srednje obrazovanje: Srednja mješovita škola – Travnik (uključujući opću gimnaziju, medicinsku i učiteljsku školu), Ekonomska škola i Katolički školski centar «Petar Barbarić» (s osnovnom i srednjom školom). U zgradi je od 1999. godine ponovno otvoreno i nadbiskupsko sjemenište. No, cijela sjemenišna zgrada još uvijek nije vraćena vlasniku, pa škola djeluje u skučenom prostoru, tj. u jednoj trećini zgrade.
Katolički školski centar nosi ime po najznačajnijem učeniku Velike travničke gimnazije, sluzi Božjem Petru Barbariću , koji se ovdje školovao i 15. travnja 1897. godine umro na glasu svetosti."

Pomolili smo se na Barbarićevu grobu, kod lijesa, kojeg niti partizani nisu uspjeli uništiti, niti zatrti štovanje Petra Barbarića...Makar je lijes bio izgubljen i zazidan preko 50 godina, od 2. svjetskog rata, pa sve do 1998. godine...Puni nekakvog posebnog strahopoštovanja, preporučamo slugi Božjemu naše nakane i planove, bez daha zadivljeno slušamo priče i legende o čudesnim uslišanjima po njegovu zagovoru, o ukazanjima....Čitamo zanimljivosti o njemu i njegovu burnom životu, shvaćajući da on nije bio neki dosadni pobožnjaković, nego baš naprotiv, pravi duhovni pustolov...Koji se rodio samo godnu dana nakon Male sv. Terezije, te umro iste godine kad i ona, i to od iste bolesti - tuberkuloze-sušice...Ona u dobi od 24. godine, a naš Petar - kao 23. godišnjak...Samo 3 godine kasnije izišao je prvi njegov životopis, davne 1900, koji je odmah preveden na njemački i druge europske jezike, te se nezaustavljivo širilo štovanje našeg Petra po čitavoj Europi...Ostavila sam letak Kristova Stola, Misijske Europske Inicijative, među ostalim ceduljama, molitvama i zahvalama, u podrumskim prostorima ispod njegova groba...

U Travniku se školovao i p. Petar Perica (poznat po dvjema himnama - Rajska Djevo i Do nebesa nek se ori), kojeg su partizani ubili na Daksi, odmah iza rata, a kako je Petar Barbarić već odavno bio mrtav, jedino što je preostalo tim mrskim neprijateljima svega dobroga i Božjega, bilo je barem pokušati uništiti njegov grob i lijes...

Neki u gimnaziji, čak nisu znali da se i p. Ante Gabrić, poznati isusovački misionar, isto tamo školovao, pa su bili zadivljeni koliko svetih ljudi i duhovnih veličina je prošlo kroz tu velebnu gimnaziju...

2. U Vitezu su nas već nestrpljivo čekali dečki iz tamošnjeg biciklističkog kluba, i predstavnik lokalne turističke agencije, te je i sastanak s njima bio više nego poticajan i konkretan...

U lijepom franjevačkom samostanu u Fojnici, na žalost njihova poznata pivnica nije radila...To nam je objasnio stari Boban, koji je lopatom razgrtao visoke naslage snijega, posvuda okolo, dok se njegov ogromni vučjak, ugodno zavalio u raščišćeni dio oko Bobanovih nogu...Krenuli smo prema župi Deževice, ugodnim putem, uz idiličnu rječicu, te tu napravili i mali piknik s preostalim zeljanicama Josipine mame...

3. Pred Sarajevom smo krenuli prema Konjicu...I s g. Tufom, iz lokalne rafting agencije dogovorili sve za taj dio naše planirane ljetne trodnevne pustolovine...Diveći se egzotičnim drvorezbarijama u njihovoj obiteljskoj radnji, gdje se time bave već stoljećima...Što nam je njegov radnik Adnan uživo demonstrirao...Ja sam bila zapanjena, kako taj čovjek tamo živi i radi, isto kao prije parsto godina...A moji suputnici su pitali zašto kao, pa možda on tim tempom i ritmom doista i živi tu i radi u toj radnji sva ta stoljeća : ))))

U konjičkom Konaku smo se pogađali oko cijena i ponude za ljeto, te posjetili i zanimljivog fra Petra, koji je na čelu male i osamljene katoličke župe u tome kraju, gdje je ostalo svega 2% katolika, i naša posjeta ih je baš nekako razveselila...

4. Vratili smo se na konak u Sarajevo, dečki kod fratara, a Josipa i ja kod prijateljica iz Splita i Zadra, koje tamo žive, i misijski djeluju...Večernja šetnja, kroz ulicu, punu pločica s imenima civila, koji su poginuli od granata JNA, dok su čekali u redu za vodu, tijekom opsade Sarajeva, šokantno sjećanje...Prelazimo Miljacku, i krećemo u zimsku sarajevsku šetnju, centrom grada...

Ja sam sve dogovorila sa Splićankom, koja nas je čekala u Dijaloga, blizu katedrale i BašČaršije (rekli su nam da su kod Želje2 najbolji sarajevski ćevapi : )

"Mi vas čekamo u Dijaloga, od katedrale idite Ferhadijom, pa pitajte..."

I ne znajući da Josipa već od ranije s jednog hodočašća poznaje obje Zadranke...Mali Crkveni svijet : ))) Ugodno smo usnule, nakon večernjih priča, uz topli čaj, i bosanske doživljaje...

3. dan - nedjelja, Dan Gospodnji

5. Jutarnja sv. misa na Bistriku, jedan naš suputnik ministrira, njihov mladi domaćin koncelebrira, slušamo Evanđelje o Božjoj providnosti, i zahvaljujemo Bogu na njoj, koju eto, toliko konkretno osjećamo i čitavim ovim putem...Još pogled na obližnju veliku Sarajevsku pivnicu i kako je to naš kolega i često vozač Štef simpatično čitavim putem naglašavao: "Valja nam krenuti dalje..."

6. Izletište na izvoru Bosne, je bilo pravo idilično otkriće...Prekrasni drveni mostići, jezerca, bjelina, snijeg, a kad sam ja komentirala, kako samo još fale labudovi, kao npr. na Jarunu, u tili čas, i oni su se zatekli tamo, klizeći površinom zrcalnog jezerca, u susret i na pozdrav nama, zajedno s pačjom obitelji...Tu će biti kraj prvog dana, naše ljetne duhovno pustolovne poveznice u srpnju...

7 Zavojitim putevima, prema Konjicu, sinoć uopće nismo primijetili da ima toliko okuka, dok smo slušali zanimljive pustolovine sa Štefovih prijašnjih putovanja...Čim smo prošli Konjic, nestade i snjega, a i zime...Odjednom je došlo - proljeće - hercegovačko proljeće...

"Budit će nas sunce velikoga sjaja
A u zraku miris moga rodnog kraja...."

Posjetili smo naše znanice, mostarske studentice, aktivne framašice, i okrijepljeni mostarskom kavicom u njihovu tipično studentskom smještaju, možda se i one na ljeto priključe našoj akcij, i valjalo nam je krenuti - prema moooom Širokoooom Brijegu...

Najprije na najreprezentativniji dio - vrelo Borak...Tamo smo već imali dogovor s imenjakom, ali i prezimenjakom moga tate, koji je na čelu Mreže Udruga Široki Brijeg...I uz zalučene uštipke, iz drvenog čanjka, padali su novi planovi i dogovori...Uz pozdrave koje mi je prenio od zajedničkog znanca iz Splita, kojeg je tih dana susreo na duhovnom seminaru u Međugorju...Mali Crkveni svijet : )))

Šum Lištice, i sunce s Ćavarova brda, veliki hrvatski grb s druge strane, jasno svjedoči čiji je ovo kraj, a veliki bijeli križ na vrh Ćavarova brda, isto tako...Bog i Hrvati! Dva Brda, dva Znamena.

Kratak posjet djedovskoj kući, sada tamo živi jedna rodica sa svojom obitelji, djeca rastu...

I na fini ručak, kod drugih rođaka, ugodno i toplo druženje, krepka juha, sarme, peciva, uštipci, hercegovački pršut, sir i vino...

"A sad nova loza raste
Vratile se doma laste

Plave krvi, bijela lica
Rađaju se nova dica
Na kamenu ka na svili
Di oduvik mi smo bili

Gdje god da te život nosi
Uvik moraš znati ko si, hej...."

Geni kameni

Hercegovina

DOĐI DA VIDIŠ ,DOĐI DA SE DIVIŠ
I POŽELJET ĆEŠ OVDJE DA ŽIVIŠ
DA TI SE DJETE U MIRU RODI
ŽIVI U LJUBAVI I SLOBODI

PONOSNA MOJA JE ZEMLJA HERCEGOVINA,
HRVATSKA GRUDA NAM SVETA VEĆ TISUĆ LJETA

NEDAM TE NIKOM MAJKO HERCEGOVINO,
NERETVU SUNCE I SMOKVE KAMEN I VINO

Bilo je predivno, teška srca smo se rastali...Ali - valjalo nam je opet krenuti...

Prema - Barbarićevu Klobuku...

Najprije još u Širokom, posjet groblju Sajmište, i dirljiv susret s Tetkičinim grobom...Tu su mi djed i baka, starija tatina sestra, sada i Tetkica...Par grobova dalje je djedova sestra s uklesanim datumima - 1904-2006...Molitva sa suputnicima, koji se dive i čude, dugom vijeku mojih predaka...A mene oblile suze...Nevjerojatno dirljiv susret i molitva...Tetkica...Sada je tu, uz rijeku Vječnosti...A tako živo, i tako trajno - tu, u meni...

Ostala bih još, ovdje uz nju, uz njih...

Ali - valja nam krenuti...

8. U Klobuku nas već odavno čekaju...Staro idilično hercegovačko seoce, baš kao nekad, možda ne puno drugačije od doba kada su u njemu živjeli i rađali se braća Barbarići...Sluga Božji Petar, na čijem grobu u Travniku smo se jučer pomolili, i fra Marko, 80-godišnji starac, kojeg su partizani ubili, zajedno sa svim ostalim širokobriješkim fratrima i mučenicima, koji su se zatekli u samostanu, fatalne 45. godine...Obadva kipa su tu, krasno uređen cestovni prilaz, s velikim križem na početku, obnovljena kućica, pretvorena u svojevrsnu kapelu, braća Barbarići u kipovima, u vitrajima, i posebno u srcu i molitvama...Gospođa u crnini iz susjedstva nam prilazi, raspituje se, ona je u rodu s Barbarićima, muž joj je prošlo ljeto umro od raka...Ja sam Ćavar, iz Širokog Brijega, i riječ po riječ, ispadne da mi žena zna mamu, i da su se zadnji put vidjele na Rebru, gdje je ona pratila svog sada već pokojnog muža, a mama pratila jednu staru bakicu, priča mi gospođa "Čini mi se da je to bila sestra njenog muža..."...I ja fascinirana shvatim da se radi - opet o Tetkici...Na čijem grobu u Širokom Brijegu smo se upravo pomolili, koja mi je često pričala o braći Barbarić, Petru i posebno fra Marku, kojeg je osobno poznavala sa svetih misa i ispovijedi...I opet malo zastanem, i duboko udahnem...Uz znakovite boje na nebu, i prekrasan hercegovački zalazak sunca...

Valjalo je krenuti...

9. Prema Ljubuškom, kroz Vitinu i Proboj, moje rodbine s mamine strane, a koji su isto u nekom daljnjem rodu i s Barbarićima, prema benzinskoj, Kerametalu i Galeriji kamo su nas uputili predstavnici njihova sportskog društva, koji su oduševljeni našom idejom i ljetnim projektom, te će se svesrdno uključiti, a oni su već prošle godine organizirali i biciklijadu sv. Anti na Humcu i dr, imaju iskustva, znaju ljude, sviđa im se projekt, i u modernom ambijentu, uz ljubazne domaćine, od kojih su se dvojica, još zajapureni, upravo vratili sa skijanja na Kupresu, žureći da ne zakasne na naš sastanak, jedva smo prekinuli ugodno i konstruktivno radno druženje...

4. dan - Gabrićev Rođendan!

10. Župnik u Metkoviću nas je već čekao za konak, i ljubazna s. Marijana s toplim čajem, i prismokom, pred - ugodno i zasluženo spavanje, u župnim odajama...Ujutro, nakon hranjivog doručka i ugodnog razgovora, posjet modernom pastoralnom centru "O. Ante Gabrić" u papinskim bojama, s modernim ispovjedaoniciama, i krasnim mozaicima...I prelazak na drugu stranu Neretve, u rodnu župu - o. Gabrića...

11. Nakon uspona strmim stepenicama, prema drevnoj župi sv. Ilije, s Gabrićevim kipom, u dvorištu, te spuštanja uskim uličicama prema župnim prostorima, u skromnom franjevačkom župnom uredu, čekao nas je ljubazni župnik...I novo iznenađenje...Zamolivši ga da zavirimo u matične knjige, iz 1915. kad je o. Gabrić rođen, na što je rado pristao, opet, po ne znam koji put na ovom putovanju, jednoglasno ostadosmo - bez daha...Rođendan o. Gabrića, službeno zabilježen u župnim knjigama - bio je 28. veljače...Točno Jučer, dok smo mi prelistavali drevne zapise u kojima baš to piše...

12. Ljubazna i draga predstavnica udruge "O. Ante Gabrić" koji se brinu o starijim osamljenim ljudima, rado nas je preuzela, budući je ona i rodbinski povezana s o. Gabrićem, naime među dječicom iz obitelji, s kojom se on slikao na poznatoj fotografiji, prije odlaska u misije u Indiju, mala djevočica u 1. redu u šarenoj haljinici, je mama naše domaćice! Uz topla svjedočenja, o susretima s njime, naranči koju je podijelio s njom, jer se i u Indiji, sve tako dijelilo, pismima koja im je redovito pisao, a neka od njih s indijskim poštanskim markama je imala u ruci, zajedno s pomalo požutjelim crnobijelim fotografijama, odvela nas je do Gabrićeve rodne kuće, njihove čatrnje, uz koju su te fotografije tada i snimljene...Zaputili smo se prema prostorima njihove Udruge, upoznali još neke članove i korisnike, zabavljene njihovim uobičajenim aktivnostima, upoznali smo i simpatičnog predsjednika Udruge, koji se također zainteresirao za čitav projekt, dali izjave i za lokalne novine i uz oproštajne fotografije, i osjetni blagoslov, čitavog susreta i projekta, zadovoljno krenuli dalje...

13. Taman sam još htjela obaviti niz susreta u Splitu, pogledati tamošnju izložbu o p. Anti Gabriću - "Sv. Ante Neretvanski", dogovoriti još neke aktivnosti, kad li me moji suputnici upozoriše da je ipak već kasno, da je sutra radni dan, i da bi bilo vrijeme, tj. da bi nam valjalo krenuti, ali - direktno prema Zagrebu : ((((

Na tren mi pade na pamet, sama se zaputiti prema Splitu, ali naš tim i društvo je bilo toliko dobro, lijepo i blagoslovljeno sva ova 4 dana, da sam mudro procjenila da od dva Dobra, trebam izabrati Veće, a to je zajednički povratak, s našim društvom - prema Zagrebu. Uz kratki predah, kod Skradina, i blagoslov - Gospe od puta...

- 14:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31