Drina - hermana teacher

24.02.2008., nedjelja

Blagdan bl. Marije Deluil - Martiny 27. 2.

Evo jos jednog hrvatsko-crkvenog dogadnjanja, koje cu na zalost morati propustiti...

Lasinja, (IKA) - Zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić predvodit ce u srijedu, 27. veljače u 11 sati svečano koncelebrirano misno slavlje u crkvi klauzurnih sestara Kćeri Srca Isusova u Lasinji. Misa se slavi u povodu 124. obljetnice smrti utemeljiteljice sestara blažene Marije od Isusa (Maria Deluil - Martiny).

No, ja sam u kontaktu sa svojim casnima iz Venecije, koje i dalje u molitvi cekaju moj povratak tamo, cim rijesim sve sto treba...

Bas ovih dana je na posao u Italiju, otputovala gdja Fatima, sestra nase s. Gilme, sto je bilo nekako jako dirljivo i tesko za citavu njihovu brojnu obitelj...Fatima naime ovdje u Ekvadoru privremeno ostavlja svog muza i dvoje djece, kako bi im mozda u Italiji osigurala sigurniju buducnost...I njih vam svima preporucam u molitve!

Kako bih im barem malo olaksala ovaj rastanak, i Fatimi boravak u nepoznatom inozemstvu, dala sam joj broj i adresu svojih Kceri Srca Isusova iz Venecije, da im se svakako javi, poslavsi im preko nje novo pisamce i par misijskih suvenircica...

Tako da svijet opet postaje - sve manji...A srca sve veca!!!

A misije i klauzura nekako sve blizi!
(Vidjet cemo sto ce biti dalje!)

- 18:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Daj mi biti!

3. korizmena nedjelja, Iv 4, 5-42

Jos prije nego sam pocela suradjivati sa Zdencem, nekako me posebno privlacilo danasnje Evandjelje, o neobicnom i nadahnjujucem susretu Isusa i Samarijanke...I sama sam se cesto napajala tim susretom, sazevsi ga u kratki dijalog:
Isus zeni: "Daj mi piti!"
Zena Isusu: "Daj mi biti!"

Ekvadorijanka na rijeci (Samarijanka na zdencu ?)

Kad sam krajem 2006. bila na hodocascu u Svetoj Zemlji, ostala sam "na suhom", jer medju svim zanimljivim i svetim lokacijama, na kraju nismo uspjeli otici do toga Jakovljevog zdenca...Tada jos nisam imala pojma da cu vec sljedece godine stupiti u kontakt sa Zdencem, i naci se u - Ekvadoru...Doista, cudni su putevi Gospodnji...

Padaju mi napamet i neke izreke - poput "prevesti nekoga zednog preko vode", ostaviti nekoga "na cjedilu...", i kako nam jedino Isus tako sto ne bi nikada ucinio! I kako je on trajno zedan...Zedan svakoga od nas...U najosobnijem susretu - bas poput onoga na samarijanskom zdencu...Kada je Zeni rekao: "Daj mi piti!", jednako kao sto je i koju godinu kasnije na jeruzalemskom krizu, zavapio: "Zedan sam!"...

Pa, utazimo tu Kristovu zedj, najbolje sto znamo i umijemo!

Djecica u nasoj blagovaonici...

A On ce nam itekako znati uzvratiti, puninom svoje Zive vode! Mi Njemu - dajmo piti, a On ce nama - dati biti!!!

Yaku - muzej vode u Quitu

Sjetila sam se i svog nedavnog susreta s Njim (tj. Njegovim kipom), na onom cudnom bazenu (zdencu) na onoj hacijendi, koja se zove "Quinta Qolon - Peta kolona", a na samom ulazu pise: "Ljubav sve pobjedjuje!"

Sjetila sam se i velikih problema koje ovih dana prezivljava veliki dio Ekvadora, radi velikih kisa i poplava, te mnogi moraju napustati svoje ionako siromasne domove, o cemu dramaticno izvjescuju njihove vijesti svakoga dana...Jer, voda koliko god bila dobra, takodjer moze biti - i destruktivna i razarajuca! (To nije blizu nas, vec u juznom i sredisnjem dijelu Ekvadora, tamo gdje sam par puta isla s Maestrom u misije - 10ak sati voznje odavde)

Poplave u Ekvadoru

I to preporucam u vase molitve i nakane!

Evo sto nam i Papa kaze o tome:

"Nakon molitve Anđeo Gospodnji:

Nedavne poplave opustošile su velika obalna područja Ekvadora, izazvavši tešku štetu koju valja pribrojiti onoj što ju je izazvala erupcija vulkana Tungurahua. Dok Gospodinu povjeravam žrtve te nesreće, izričem svoju osobnu blizinu svima koji proživljavaju teške sate tjeskobe i nevolje, te sve pozivam na bratsku solidarnost, kako bi se stanovništvo tih krajeva što prije moglo vratiti uobičajenom svakodnevnom životu."

Papa o danasnjem Evandjelju

Iako moram priznati da me ovaj Papa nedavno opet razocarao svojim novim diplomatskim gafom (Ivane Pavle II, hrvatski te narod ljubi!!!):

Papa primio srpskog veleposlanika ?!

No, znamo da Bog svakome od nas, u najvecoj nevolji i zedji uvijek posalje nekog dobrocinitelja:

Kako je fra Didak gasio hercegovacke zedji...

- 16:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.02.2008., četvrtak

Ekvadorski zagrljaj

Danas su nakon sata engleskog mali Moises i Alex, svakako htjeli da ih iz ucionice odnesem do blagovaonice, a Sarita se nasla u blizini, i tako je nastala ova simpaticna fotografija!

A da malo bolje dozivite kako i gdje zive nasa djecica, evo i fotografije od neki dan kad samo Maestra i ja isle posjetiti obitelj malog Moisesa, koji zivi u nasem susjedstvu sa svojom mamom, i cetvero brace i sestara, sa ili bez oca, koji samo povremeno navrati do njih, i to najcesce u pripitom stanju, pa iako je i sam zidar po zanimanju uopce se ne brine za svoj dom ni obitelji, niti uredjuje njihovu trosnu kucicu...

A druga krajnost Ekvadora su bogataske hacijende, od kojih sam jednu obisla na nedjeljnom izletu:

U kojoj je vladala neka cudna psihodelicna atosfera, uz neobicne kipove, povijesne likove i bozanstva, tako da su se rame uz rame mogli vidjeti Isus i Buda, Bolivar i Che Guevara...Izmedju Bude i Isusa - ja sam se odlucila za Isusa - zgodniji je, mladji i ima dugu kosu : ))))

A unatoc ideologiji, bio mi je zanimljivi i Che Guevarin kip...(morat cu se vise informirati o tome liku, koji je cini se ovdje dosta popularan...)

No, vlasnik hacijende je mozda na kraju ipak shvatio bit, jer na samom ulazu na latinski pise: "Ljubav sve pobjedjuje..."

A prosli tjedan imali smo i svecanost u samostanu, jer je nakon visemjesecnog iskustva (aspirature) u postulaturu zajednice Krista Misionara Molitelja (CMO), usla s. Gloria:

uz svecanu sv. misu,

i nasih 8 curica iz internata koje su se za tu prigodu posebno svecano uredile, u darovanim im haljinicama:

- 21:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Novosti u Crkvi u Hrvatskoj!

Vidim, dok mene nema tamo, dogadaju se vazne stvari i dolaze nova lica u hrvatsku Crkvu, sto mi je bas nekako jako drago!
Podjednako se veselim i novom biskupu Ivanu Sasku:

Ne poznam ga osobno, ali znam da me vec ranije odusevila njegov pjesnicki talent i da mi se jako dopao tekst himne zagrebacke sinode (kojeg na zalost nigdje ne mogu naci na internetu, pa ako ga netko ima - molim da mi posalje, ili stavi u komentar! Sjecam se da je tekst stvarno jako poticajan i nadahnjujuci!)

Novi biskup - Ivan Sasko

A jos me vise odusevila vijest o novom nunciju Mariju Robertu Cassariju:

Novi nuncij - Mario Roberto Cassari

Zagreb, (IKA) - Papa Benedikt XVI. imenovao je mons. Marija Roberta Cassarija, naslovnog nadbiskupa Tronta, za novog apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, priopćila je 14. veljače Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj.
Mons. Cassari rođen je 27. kolovoza 1943. godine u Ghilarzi (Oristano – Sardinija, Italija). Za svećenika je zaređen 27. prosinca 1969. godine, a za biskupa 16. listopada 1999. godine. U diplomatsku službu Svete Stolice stupio je 1977. godine i službovao je u apostolskim nuncijaturama u Pakistanu, Ekvadoru, Sudanu, Južnoj Africi, Japanu, Austriji, Litvi, Jugoslaviji te u Bosni i Hercegovini. Apostolskim nuncijem u Kongu i Gabonu imenovan je 3. kolovoza 1999. godine, a 31. srpnja 2004. godine apostolskim nuncijem u Obali Bjelokosti, Burkini Faso i Nigeru.

Osim talijanskoga govori engleski, francuski i španjolski jezik.

Nekako mi se cini da imamo puno toga zajednickog, posebno mi se dopada ovaj dio o sluzbi u Ekvadoru, kao i jezicima koje govorimo...Na, njegov popis ja mogu dodati jos i njemacki, jedino sto francuski govorim tek na razini zavrsenog 1. stupnja, ali vjerujem da cu imati prilike i to usavrsiti...Vec imam neke ideje po tom pitanju, koje preporucam i u vase molitve...Kao naravno i nase nove "face" u Crkvi u Hrvatskoj, koju dvojicu ne ispustam iz svojih molitvi, cim sam cula za njihov dolazak!

I sad mi je bas nekako zao da necu moci sudjelovati u njihovim "inauguracijskim" sv. misama, no svakako cu biti tamo u duhu i molitvama!

- 21:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Tonka Tomicic - jos jedna uspjesna Hrvatica u Latinskoj Americi

Na ovdasnjoj tv svaku vecer nakon dnevnika, bude i poseban prilog: Gente, o popularnim ljudima na nasem kontinentu i u svijetu...Jucer sam se ugodno iznenadila kada je citav prilog bio posvecen Tonki Tomicic, koja ce i ove godine voditi popularni glazbeni festival u Cileu: Vińa del Mar, pa sam malo potrazila i o njoj, da i vas mogu razveseliti tim novostima!

Tonka Tomicic

Festival

i jos jedan itekako vrijedan tekst kojeg sam nasla, u kojem se isto spominje njeno ime (a dva retka ispod njenog i moje, ali samo ime : ), ali i druga zanimljiva razmisljanja:

O hrvatskom iseljenistvu

a vezano uz ta razmisljanja i domoljublje, i jedna zanimljiva tribina odrzana u (mom) Splitu 19. veljace (pozdrav fra Petru!):

O hrvatskim zrtvama

- 21:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.02.2008., petak

Valentinovo u Ekvadoru

Valentinovo ovdje nije Dan zaljubljenih...Nego - Dan ljubavi i prijateljstva! To mi se bas nekako svidjelo, jer je jos nekako sire, ljepse, potpunije...S klincima smo cijeli dan imali razne igre, plesove i zabavu...

A jedna nasa osmasica me nekako zbunjeno pitala sto na engleski znaci, nesto kao: "every day...blessings...glory", a kad sam joj ja to sve prevela: "svaki dan...blagoslovi...slava...", ona se sirom nasmijesila i rekla: "Eto, to sve mi zelimo Vama!"...To mi je najljepsa valentinovska cestitka koju sam dobila...A sad jos par jucerasnjih fotki:

Maestra s nasim predskolcima...

Ja-slice...(jaslice : )))

Alex Fabian u svom valentivnovskom "kostimu"

Beily s valentinovskim cvijecem...

Camilla i Ati iz nasih jaslica - u svom plesu...

Mariano i Michelle...

Tko moze s jajetom u zlici u ustima preci cijelo dvoriste?

Dayana se natjece u "skakanju vrecom"

A treba biti spretan i snalazljiv za dohvatiti nagradu - slatkise...

A navecer su nase sestre imale krasnu predstavu-igrokaz, za sve nas i za cure iz internata...Bas je bilo dobro i nadahnjujuce, i kao stvoreno za neke stvari koje ovih dana prozivljavam...Radilo se o tome kako su razne ljudske mane i zli osjecaji

zeljeli ubiti - Ljubav...

Mrznja ih je sve slala, jednog po jednog da izvrse njenu naredbu -

najprije je krenula "Zla narav", i nije uspjela...

Onda "Ambicioznost", donekle ju je ranila...

Onda "Zavist", ali ipak - Ljubav je bila jaca od svih...

Onda se pojavila jedna nepoznata tajna Mana, kao dobrovoljac da ona to ucini...

I za cudo - uspjela je!

Kad ju je Mrznja pitala, kako joj je to uspjelao za rukom, i tko je zapravo ona, monotonim glasom odgovorila je: "Ja sam Rutina..."...I svjetlo se ugasilo...

Ali onda, sa svijcama u rukama pojavile su se Nada i Vjera, nadvile se nad mrtvu Ljubav, i zajednickim snagama opet ju podigle na noge,

uz zahvalnu pjesmu Bogu, i definitavan poraz svih mana.

A za kraj, moj valentinovski poklon svima vama, jedna moja stara pjesma, ali u novom ruhu : ) :

Dinamika ljubavi

- 15:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.02.2008., ponedjeljak

Amerika s Kristom - Himna 3. americkog misijskog kongresa - CAM3

Ovu nedjelju je u Quitu bio Dan katehista, pa kako sam odnedavno i medju njima : ), isla sam sa s. Paolom i s. Sandrom - bilo je predivno i nadahnjujuce, uz samog nadbiskupa mnsr. Raula Velu, koji je dosao sluziti svecanu sv. misu (a nedavno je obisao i nas skromni centar!),

i preko 1000 katehista, uz glasno skandiranje: "Se ve, se siente - Jesus esta presente!", nabrajanje odakle su sve dosli misionari na tu konvivenciju, a par bakica oko mene opazivsi moj neobicni plavi pogled, blijedo lice i cudnu frizuru, pitali su me odakle sam ja, te samoincijativno glasno pocele skandirati: Croatia, Croatia!

A ja sam se osjecala kao da zajedno sa svima vama slavim sutrasnji Stepincev blagdan!

Srela sam i sestre Majke Terezije, koje su se isto odusevile time sto sam ja iz Hrvatske, i sto sam doputovala u Ekvador bas na blagdan Majke Terezije, te su puno pozdravile sve u Hrvatskoj, a posebno nase sestre u Zagrebu u Jukicevoj! I darovale mi jos jednu sliku bl. Majke Terezije, bas u tijeku nove devetnice njoj koju sam nedavno ponovo zapocela...

Pustali su i video projekcije vezano uz CAM3 - 3. americki misijski kongres, za kojeg se doista naveliko pripremaju, cak je i njihov umirovljeni kardinal, mnsr. Antonio Jose Gonzales Zumarraga, uputio video poziv svima da se ukljuce i pripreme i organizaciju, i iz citavog svijeta dodju na taj kongres, gdje se ocekuje 3000 gostiju! Usput mi je palo na pamet, kako smo mi u Zagrebu, tiho i samozatajno, prosle Nove Godine savrseno primili i ugostili 40.000 mladih iz cijeloga svijeta, bez velike pompe, te kako se 5 puta veci Ekvador, tako intenzivno priprema za primiti svoje 3000 : ) Govorio je i njihov laik misionar, Andres Becerra, koji je jednu godinu proveo u i ne tako dalekoj Guatemali! Svi zajedno smo pjevali i himnu toga kongresa:

AMÉRICA CON CRISTO:
ESCUCHA, APRENDE Y ANUNCIA
Autor: Juan Morales - Ecuador

ˇ EO-EO,EO-EO. EO-EO,EO-EO!
Continente americano, Continente misionero,
Ha llegado ya la hora de renovar tu vocación.
Hoy el mundo tiene hambre
De paz, justicia y verdad_
Y más allá de tus fronteras
Hay sed y hambre de Jesús...

AMÉRICA, AMÉRICA, AMÉRICA CON CRISTO.
AMÉRICA, AMÉRICA, AMÉRICA CON CRISTO.
ˇESCUCHA LA PALABRA,
APRENDE DEL MAESTRO
Y ANUNCIA POR EL MUNDO EL AMOR. . . /
/QUE EL ESPÍRITU DE DIOS ESTÁ EN TI!.

Continente Americano, congregado, esta vez,
En el centro del Planeta, vive tu Pentecostés
Deja de lado ya tus miedos
Porque el Espíritu de Dios
Te ayudará a ser el testigo
Que da la vida por amor...

ˇ EO-EO,EO-EO. EO-EO,EO-EO!

Y con Maria la Maestra, la Discípula mayor,
Juntemos todos nuestras manos
Para empezar nuestra misión
Para llegar a donde aún no se conoce el Evangelio,
Para lograr un mundo nuevo,
Recemos, siempre, una Oración...

CAM3 - sluzbene stranice

koju vam ovdje ekskluzivno donosim u hrvatskom prijevodu (i jos i u rimi : )

Amerika sa Kristom
Slusaj, uci i navjestaj!

Kontinente americki, kontinenete misijski,
vrijeme je za obnovu duha!
Jer svijet je gladniji
mira, pravde i istine,
vise nego kruha!
I negdje daleko,
i izvan tvojih medja,
citav svijet za Isusom
gladuje i zedja!

Refren:
Amerika, Amerika, Amerika sa Kristom!
Osluskuje Rijec,
od Ucitelja uci,
citavome svijetu Ljubav navjestajuci!
U zajednistvu Duha, istom!

Kontinente americki,
okupljen sada,
u sredistu svijeta,
ispuni se Svetim Duhom!
I niceg se ne boj!
Jer ces Snagom Duha Svetog
postati spreman na zrtvu ljubavi,
kao svjedok i heroj!

I s Uciteljicom – Marijom,
Ucenicom najstarijom,
ujedinimo se, povezimo ruke,
pobudimo misijsku svijest,
kako bi i do onih
koji jos ne znaju
stigla Radosna Vijest!
Za radikalnu obnovu svijeta,
s Kristom,
u molitvenom duhu istom!

Prijevod sa spanjolskog:
Drina Cavar,
9.2.2008

- 21:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.02.2008., petak

Fra Vjeko Curic - 31.1.1998-31.1.2008.

Upravo mi je mailom stigao mail, s poveznicom na krasan tekst u Jutarnjem listu, o nasem misionaru muceniku fra Vjeki, koji je tocno prije 10 godina poginuo u Ruandi!

Fra Vjeko - Misionar u Ruandi

Onda sam se sjetila kako sam i ja na ovom blogu prosle godine pisala nesto o njemu (tocno na danasnji dan - 8.2.2007), te kako se po Duhu Svetom svi krugovi lijepo sire i zatvaraju, na tada objavljenom linku, sada nasla novi tekst, i to bas moga prethodnika iz Zdenca (skoro sam napisala fra : ) Nikole Babica, koji je kao laik citavu proslu godinu bio u misijama u Ruandi, kao sto sam ja sada u Ekvadoru:

Fra Vjekina web stranica s Nikolinim tekstom

pa se nadam da on nece zamjeriti ako i ovdje kopiram citav taj njegov tekst, koji mi se bas jako svidio:

Nikola Babic

Fra Vjekino djetinjstvo (1/2)

Nije puno vremena prošlo da sam se vratio iz Afrike gdje sam se u svom volonterskom radu susreo s mnogim misionarima. Najdraži susreti bili su naravno sa zemljacima, Hrvatima. Od mene iz Kigalija gdje sam radio do fra Ivice Perića u Kivumu ima nekih 40-tak kilometara tako da sam se s njim osobito često viđao.

Često sam i navraćao u Kivumu, na kraće ili duže vrijeme, i provodio vrijeme sa Ivicom i njegovom subraćom. Tko god je ijednom posjetio Kivumu morao je osjetiti da je jedan snažan duh još uvijek prisutan u tom slikovitom ruandskom selu, duh jednog misionara koji je ostavio traga na ovdašnjim ljudima, radu župe i škole.

To je duh pokojnog fra Vjeke Ćurića, fratra koji je živio i doslovno ostavio život za ljude kojima je došao služiti iz daleke Bosne. Njegov je rad bio najintenzivniji tijekom genocida 1994. kada je Vjeko spasio na stotine ljudskih života, ali i nakon njega, u projektima školovanja obrtnika, pomaganja udovica, rada u biskupiji itd. Nažalost njegov misionarski rad završio je mučeničkom smrću. 31. siječnja 1998. ubijen je u centru Kigalija.

O fra Vjeki postoje mnoge priče, neke zapisane, a još više njih nezapisanih. Njegova su herojska djela inspirirala i američki film o ruandskom genocidu. O njemu je pričala njegova obitelj, subraća, prijatelji, ljudi koje je spasio, ljudi kojima je služio. Pričalo se najviše o njegovom fratarskom, misionarskom životu, no bilo je potrebno nadopuniti jedan ne tako nevažan segment – njegovo djetinjstvo. Na ideju fra Ivice ja sam prihvatio tu "misiju" i nedugo nakon povratka posjetio obitelji Perić i Ćurić u Bosni.

Pošavši iz Splita autobusom i uživajući u kanjonu moćne Neretve prvo sam stigao do Sarajeva gdje sam se susreo sa obitelji fra Ivice. Tako sam uspio upoznati i njegove roditelje, sestre i jednog brata iz njihove mnogobrojne obitelji, i ispričati u najkraćim crtama moje iskustvo Afrike i susreta i rada sa njihovim sinom. Slijedećih dana imali smo prilike bolje se upoznati i napričati. Mnoge ih stvari vežu sa obitelji Ćurić i već drugi dan dogovorili smo susret sa Vjekinim roditeljima. Njima u posjet krenuli smo Ivicini roditelji, stric i ja.

Lijepo je kada se ljude pri ulasku u kuću pozdravlja sa:"Hvaljen Isus i Marija!" Taj se običaj na svu sreću u ovim obiteljima nije izgubio. Od takvih "sitnica" započinje djetinjstvo naših misionara u jakim vjerničkim obiteljima, i stječe se dojam da su upravo zdrav odgoj i usađivana vjera od malih nogu igrali važnije uloge u njihovim životnim pozivima. Tako i mi pozdravljamo, domaćini odgovaraju:"Uvijek hvaljen!" i ulazimo u kuću. U kući Ćurić nalazimo njegova oca Petra, majku Anu, i susjedu koja pomaže u domaćinstvu. Još ima dobrih starih običaja koji u ovom kraju nisu zaboravljeni. Sa vrata nas već nude okrijepom, sa rakijicom ili kakvim drugim pićem, te malo meze da se oporavimo od puta.

Da budemo iskreni, put i nije bio nešto naporan, ali okrijepa je dobro došla. Roditelji Perić i Ćurić dobro se već poznaju, pa sam se i ja predstavio, rekao tko sam i što sam, i što je cilj moga posjeta. Čim sam rekao da sam bio u Africi, pa neko vrijeme i u Kivumu, odmah sam im bio drag. Spremno su prihvatili pričati o Vjeki, još su tako žive sve te uspomene u njihovim srcima... U razgovoru sam saznao da Vjekina sestra i ja živimo u istom gradu, tako da sam se po povratku u Rijeku i s njom našao i upotpunio njihovu priču sa par detalja.

Dakle Vjeko Ćurić rođen je 26. travnja 1957. u selu Lupoglav kraj Žepča, u Bosni. Rođen je u veliku obitelj - zajednicu u kojoj su u to vrijeme živjeli njegov otac sa svoja dva brata i njihovim obiteljima. Lokalne su župe gotovo oduvijek vodili fratri, pa Vjekina majka pripovijeda da mu je jedan od njih – fra Vjeko Šunjić – i nadjenuo ime. Govori o Vjeki kao o zlatnom djetetu čije je i samo djetinjstvo nosilo neki znak posvećenosti Bogu.

U obitelji Petra Ćurića bilo je 6-oro djece – petoro braće i sestrica Ljubica. Upravo se ona sjeća kako ih je Vjeko kao male čuvao. Već je onda on za igru djeci "držao misu" koju je znao cijelu napamet na latinskom. Ljubica kaže da im je to kao maloj djeci bilo i dosadno i naporno jer su morali klečati, ali da ih je Vjeko umjesto pričesti znao nagraditi nečime što su voljeli, najčešće bombonima, i to ako bi bili dobri na njegovoj "misi".

Majku je od malih nogu molio da mu skroji habit. Navečer je često trčao kod susjeda da bi se sa njima molio. Pamte kako je Vjeko tražio i od susjeda da na kraju izmole jedan "Oče naš" kako bi on postao "pratar". Tada još nije niti mogao izgovoriti "fratar", ali je njegova molitva očito bila uslišana...

(fali mi kraj teksta, ali nadam se da ce mi Nikola poslati...)

I sto reci na kraju?! Osim preporuciti se u zagovor ovog za sad jos sluzbeno neproglasenog sveca - fra Vjeke!

Kao i njegovih kolega - sirokobrijeskih fratara, mucenicki poginulih jednom drugom zgodom, i na jedan drugi nacin, ali s jednakim herojstvom i svetoscu, a cija je godisnjica mucenicke pogibje na Sirokom Brijegu bila jucer - 07. veljace! Svake godine sam isla na obiljezavanje ove godisnjice u franjevacku crkvu u Dubravi, ove godine evo nisam mogla, ali njihov duh mi ne dopusta da ih zaboravim, cak niti ovdje u dalekom Ekvadoru! (a na ovom blogu od 7. veljace prosle godine, objavila sam i detalje o njihovoj pogibji, kao i molitvenu devetnicu po zagovoru sirokobrijeskih fratara)

A svojim molitvama fra Vjeki, sirokobrijeskim mucenicima, pridruzila bih i molitve fra Rafi Kalinicu, takodjer poginulom u 2. svjetskom ratu, cija molitvena grupa u Splitu vec radi na njegovu proglasenju blazenim, pa nekako vjerujem da ce sve njihove zrtve - uroditi zajednickim plodom i novim milostima i blagoslovima za sve nas, i poticajima za sto vjernije nasljedovanje njihova primjera, bas kao sto su i oni - doslovno nasljedovali svoga Ucitelja i Gospodina!

- 16:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Jos o p.Luki Radji: Ljubav nadahnjuje, a stihovi svjedoce...

Umjesto odgovora na razne komentare...

Nekoliko mojih pjesama, na koje me, uz sve ostale akcije, ranije nadahnjivao p. Luka, bas kao sto me kasnije nadahnuo i za odlazak u misije u Ekvador! Zahvalna sam mu za sve, i nadam se da ce se i uz nase molitve osloboditi jednog vrlo stetnog i loseg, a mozda i opasnog utjecaja oko sebe...

Hodočasnik

Zahvalan Bogu,
sa Tvojom slikom u novčaniku,
dođoh se pokloniti
Tvom svetom Liku!

Ne mogu sam,
ali želim!
Poslušaj Majčice,
sve što ti velim:

Zahvaljujem ti na
Daru života!
Opet te ovdje štovati
prava je divota!

Prikazujem ti
i svoja kolica,
sve što mi se događa,
sva draga lica...

Blagoslovi
sve ove ljude,
koji za Božjom Riječi
toliko žude!

Nedostaje im
moj govor srca,
Božiji pjesnik
sad jedva muca.

Ako je Božja volja,
zdravlje mi vrati,
neka me zagovor Tvoj
i dalje prati!

Hvala za bolest.
I hvala za zdravlje!
Neka moj život i dalje bude
Božansko slavlje!

Neka hladnoće,
i neka kiše!
Al' uvijek ću činit
"ono malo više!"

Iako polako,
ide na bolje,
ja želim živjeti,
i imam volje!

Jedva govorim,
izdaje glas,
al' u krunici ponavljam:
"Moli za nas!"

Posljednjim
atomom snage,
prebirem zrnca
krunice drage!

U svakom zrnu,
Božja je moć!
I znam da opet
na Njivu ću doć!

dragom p. Luki za uspomenu na zajedničko hodočašće
na Mariju Bistricu, 10.7.2004.
od Drine Ćavar
(ova moja pjesma je uglazbljena, i bila je dio humanitarnog cd-a u izdanju skac-a kojim smo prikupljali priloge za lijecenje p. Luke. Uglazbila ju je Raseljka Jelincic, koja je poslije osjetila nadahnuce za odlazak u Karmel Bistricu, gdje se i danas moli za sve nas kao - s. Alojzija. A ja evo radim sto mogu - ovdje u Ekvadoru).

Bedemi Ljubavi

Želimo ući,
srce nas zove...
Al' stalno nailazimo
na prepreke nove.

Vrata su čvrsta,
a prozor visoko...
Ne odustajemo.
Čeka nas Soko!

Zaključana vrata,
čvrsta poput zida...
Ali prava Ljubav,
sve prepreke kida!

Kucamo, zvonimo, zovemo,
na mobitele, prozore, vrata...
Ne odustajemo,
makar čekali i preko sata!

Držimo se i
dnevnog reda,
otapamo
slojeve leda!

Samo da
budemo blizu,
i zajedno svladamo
svaku krizu...

Da nam se
što prije vratiš,
i svojim Duhom
živote zlatiš!

Svojom Riječju,
pozlaćuješ žića,
od nas stvaraš
nebeska bića...

Kao biser,
u školjki skrit,
pokazuješ nam
Istinu i Bit.

Želimo Tvoju
sudbinu dijeliti,
zajedno s Tobom,
sve rane cijeliti!

Želimo te vratiti,
u Dubini naći...
Tvoje postojanje
toliko nam znači!

Zagreb, Fratrovac,
4.11.2004.
Drina Ćavar
(prigodom prvog boravka p. Luke u isusovackoj rezidenciji u Fratrovcu, kada su nam zbog iste osobe ("Veronike"), koja sad pravi probleme na njegovu blogu (pobrisavsi podatke o tome da smo ja i Davor Seljan pokrenuli taj blog), a tada je pravila probleme osoblju na Fratrovcu, svima bile zabranjene posjete, i jedva smo se nekako uspjevali probiti do njega...)

Vi ste Nebo

Nebo moli.
I plače.
I čeka.
I zove.
Nebo ljubi.

Nebo se smiješi.
I pati.
I rudi.
I zlati.
Nebo ljubi.

Nebo traži.
I daje.
I prima.
Nebo je ljeto.
I nebo je zima.
Nebo ljubi.

Nebo miruje.
I smiruje.
I prijeti.
Nebo zimi.
I nebo ljeti.
Nebo ljubi.

Nebo pljušti.
I blješti.
I šušti.
Nebo šuti.
I nebo se muti.
Nebo ljubi.

Nebo je vedro.
I mudro.
Nebo je sneno.
I sinje
I sunčano..
I zvjezdano.
Nebo ljubi.

Nebo daje.
I traje.
I uzima.
I prima.
Nebo ljubi.

"Vi ste Nebo!"
Reče nam Sunce.
I ljubavlju obasja
nove vrhunce…

25.6.2005.
(nakon susreta clanova Molitvenog vijenca kraljice obitelji s p. Lukom, i molitve za njega, kada nam je on sretan i zahvalan odusevljeno rekao: "Vi ste Nebo!" I ova pjesma je uglazbljena - zahvaljujem Katarini na njenom glazbenom nadahnucu i puno je pozdravljam zajedno s njenim Jadrankom!)

Sanjala sam kako hodaš

Sanjala sam kako hodaš,
dostojanstven i plah,
dok je okupljenom mnoštvu,
zastao dah!

Uslišane su
molitve mnoge,
konačno si stao
na vlastite noge!

I nastavio djelovati
bezbrižno i čilo,
kao da ništa
nije bilo...

Zahvalno i ponizno predao si Bogu
sve ove godine patnje i muka,
i postao opet
onaj stari p. Luka!

I nakon višegodišnje
mukotrpne sjetve,
s lakoćom si se primio
još bogatije Božje žetve...

I nastavio svoj
silom prekinuti let,
samo nekako još više
produhovljen i svet!

Drina Ćavar,
3.8.2007.
(tijekom svojih priprema za misije u Splitu u Udruzi Zdenac)

I na kraju, cjeloviti i iscrpni zivotopis p. Luke u "desetercu" : )

Pozdrav svima, i podrzavajte nas i dalje - p. Luku pri njegovu oporavku, i oslobodjenju od stetnih osoba, koje zloupotrebljavaju njegovu tesku situaciju, kao i za mene - ovdje u misijama:

P. Luka - Frajer iz Splita

P. Luka na Svilaji se rodio,
i buran život provodio...

Imao je magarce,
Klepu i Regu,
planinario je po
žezi i snijegu...
Bio je pravi pastir
svojih stada,
što na drugi način,
radi i sada...

Kao mali,
prebolio je ugriz zmije,
i nikakvo zlo
naškoditi mu moglo nije.
Volio je dječje zloće,
s prijateljima bježao,
i krao voće,
po voćkama se ver'o,
on, i Trišnja, i Pero...
Štitio je prijatelja,
čiji je otac, kad su pobjegli,
umjesto vike, kao poziv,
i znak oprosta,
po balkonu vješao
bijele ručnike...
Luka i prijatelji
su vozili aute, motore,
u Splitu su bili
glavne fore...
Imali su i tetovaže,
p. Lukina palma
o ljubavi prema Splitu kaže.

Vodili su zajednicu mjesnu,
u njoj otvorili školu plesnu
i drugim športovima se bavili,
u nogometnom klubu Santos,
često su pobjede slavili!
Iz vojske je
s prijateljem bježao,
ali tada nije
u zatvoru ležao.
A kad su pjevali
rodoljubne, prave,
ipak su proveli
noć iza brave...

Uvijek je nosio
odvijač i kliješta,
sve je mogla popraviti
ruka mu vješta...

Prijatelj Dragan,
pravi kum i kolega,
iz Širokog Brijega,
u Palmu ga doveo,
najljepše trenutke
tu je Luka proveo,
doživio nadahnuća prava,
na njemu se očitovala
Božja slava...
Na predavanjima
patera Nagya,
njegov poziv se
pomalo rađa...

Čim je Gospa
u Međugorje došla,
i ekipa iz Palme
je tamo pošla.
Iako se ići nije smjelo,
hodočastilo je
društvo cijelo...

Milicajac u busu je poludio,
kad mu je student Luka
marijansku knjigu na čitanje ponudio...

Milicajac je šamarom
prevršio mjeru,
a to je samo ojačalo
Lukinu vjeru.
I baš u Međugorju
Gospa ga čudesno zove,
na duhovne pustolovine nove.
Luka se pod njenu
zaštitu ponovo stavlja,
a poziv se već
sigurno javlja.
Iako nešto kasniji,
biva sve jasniji i jasniji...
Na rimskom hodočašću
s križem, u hrvatskoj nošnji,
nastavio je osjećati
uslišanja prošnji...

Uz ionako buran životni tok,
svojima je priredio novi šok.
Samo su pronašli njegovo pismo:
"Bogoslovi sada mi smo!"
Ostavio je kliješta
i druge alate,
u molitvi nastavio
provoditi sate...
Odrekao se
svega svog,
na mladomisničkoj sličici napisao:
"Taj nevjerojatni Bog!"
Stihovi Psalma,
Gospe Sinjske slika,
njegova su jedina
uzdanica i dika...
Svoje tri sestre
posebno je volio,
i velike blagoslove
njihovim obiteljima izmolio.

Otkad se zaredio,
o. Gabrića je
doslovno slijedio,
njegovim duhom disao,
"Ono malo više" napisao...

Pratili su ga
i drugi sveci,
dok je bio u
Rimu, Osijeku, Indiji,
Baltimoreu, Rijeci..
.
Svuda je okupljao mlade,
poticao ih da za
Božje Kraljevstvo rade,
svojim riječima punim
žara, ljubavi i nade...

U Palmu se
kao vjeroučitelj vratio,
i zagrebačke studente
svetošću pozlatio...
Vodio ih
riječju i djelom,
putanjom
božanski smjelom.
Prvi SKAC osnovao,
i druge sjajne planove kovao!
Molitve, klanjanja,
vjeronauci, tribine,
i mladenačka duša,
do neba se vine!
Njegova web stranica,
njihova je zvijezda Danica!
Svakom riječi,
iscjeljuje ih,
ohrabruje, potiče i liječi...
Svi ga nešto pitaju,
nadahnute odgovore
svi čitaju...
Palma je puna,
i srca isto,
nitko ne govori
toliko iskreno i čisto...

Toliko duboko i snažno,
toliko poticajno,
životno važno...

A tu je i modravska laguna,
Božje milosti i
mladenačke radosti puna...
Ljetni kamp za mlade,
gdje se oni mole, druže,
zabavljaju, rade...

Vraćajući se
sa svojih Modrava,
nakon svih priprema i napornog rada,
na Blagdan Srca Isusova,
u prometnoj nezgodi teško strada.

Kao nekad ugriz zmije,
ni saobraćajka mu
naškodila nije...

U komi se nije izgubio,
sestru Maru je prvo poljubio...
A čim se tako iz kome prenuo,
svoje 3 sestre je odmah spomenuo.
Polako je došao k sebi,
uz toliko ljubavi – kako i ne bi?!

Iako se i danas
u Krapinskim Toplicama liječi,
snagu njegova duha
ništa ne priječi...
I uz posebnu podršku p. Mije,
u njemu sto ideja vrije,
a njegova Gospa
blaženo se smije,
dok nam ga po žrtvi
i molitvi vraća,
ponovo pokazujući
kako je Ljubav
i od smrti jača!

Drina, 14.11.2005.

- 16:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

P. Lukin razgovor za Veritas i nekoliko istina

U najnovijem broju Veritasa, objavljen je razgovor s p. Lukom Radjom:

P. Luka za Veritas

Kao sam zahvalna p. Luki za brojne milosti i blagoslove, koje osjecam u svom zivotu, ukljucujuci i ovaj misijski poziv, a kako i ime casopisa "Veritas" znaci "Istina", zelim i ovdje na svom blogu, kojeg sam najprije i otvorila, kako bih jos iz Venecije mogla stavljati svoje komentare na p. Lukin blog, napisati nekoliko istina, koje i sam p. Luka, nasavsi se pod losim utjecajem odredjenih osoba namjerno i trajno presucuje (cak im dozvolivsi da s njegova bloga izbrisu podatke o pokretacima bloga):

1. Pater Lukin blog paterluka.blog.hr sam nakon pokretanja mnostva drugih akcija i aktivnosti z za p. Luku, osobno pokrenula, zamolivsi Davora Seljana koji je vec imao svoj blog da prakticno pomogne p. Luki oko toga!
Davor Seljan se u medjuvremenu razbolio, te i njegov oporavak preporucam u vase molitve, ja sam otisla u misije, a jedna osoba koja vrlo stetno i lose djeluje na p. Luku - uzela mu je sifru bloga, pobrisala podatke o tome da smo ja i Davor pokrenuli blog, te cak cesto brise i nase komentare s toga bloga

2. U ovom razgovoru se spominje i kako p. Luka svakodnevno sluzi sv. misu u Krapinskim Toplicama. No ne spominje se da je nakon preko 3 godine prvi put samostalno sluzio sv. misu, nastavivsi Bogu hvala i dalje svakoga dana, nakon sto sam mu ja 27.6.2006. donijela sav pribor za sv. misu (dar SKAC-a za njegov rodjendan), sve potrebne misale, te misni kalez iz Lasinje -dar tamosnjeg zupnika vlc. Bradice, i sto je najvaznije - dar venecijanskog samostana Kceri Srca Isusova - svecenicku stolu, s kojom sam prije toga bila i na grobu pape Ivana Pavla II u Vatikanu, u Medjugorju - na 25. godisnjicu ukazanja i na brojnim drugim svetim mjestima (grob Ivana Merza u Palmi, grob kardinala Stepinca u katedrali), te zajedno s Antonijom, pjesice preko Sljemena, donijevsi mu zajedno sa stolom i sve te blagoslove i zagovore, zahvaljujuci kojima na blagoslov, radost i okrepu mnogih korisnika bolnice u Krapinskim Toplicama svakodnevno sluzi sv. misu!

3. P. Luka je nadaleko poznat i po svojim SMS porukama - kratkim propovijedima koje redovito salje sirokom krugu ljudi uoci svake nedjelje! Zahvalna sam Bogu sto me nadahnuo da i p. Luku potaknem i na to pisanje SMS propovijedi - pocevsi jos za Uskrs 2004, kada je napisao svoju prvu SMS propovijed: "Isus je pobijedio smrt! Pobijedi i ti sve sto te satire!"

Tako i ja vjerujuci u pobjedu Dobra i Istine, zelim pobijediti i ispraviti sve nepravde koje mi, pod tim losim utjecajima, nanosi i sam p. Luka - osobno!

- 15:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.02.2008., utorak

Korizma i lice ulice!

Kao sto je i tek nedavno zavrseni Advenat s Bozicem, na vrhuncu, bilo posebno dojmljivo dozivjeti ovdje u misijama, isto tako mi se cini da ce mi i ovogodisnja Korizma doista biti posebna i prociscavajuce djelotvorna - kao prava Isusova pustinja, u doista adekvatnom krajoliku, daleko od svjetovne vreve, i potpuno na raspolaganju ovoj toliko potrebitoj djecici!

Uz razne kusnje, na koje pri svemu tome nailazim, ali vjerujem da me Bog doista ovamo poslao "sa svrhom i razlogom", te da ce mi i dati snage nadici sve te kusnje, i doista pobijediti, najprije samu sebe, snagom uskrslog Krista!

Razmisljajuci o svemu tome, pala mi je na pamet i jedna korizmena akcija - prigodna i za nase gradske ambijente, pod nazivom "Lice ulice"! Jer svaka nasa ulica, da ne kazem i svaka pojedina zgrada, sigurno krije kakvo siromasno i potrebito lice, kakvog nemocnog starcica, ili bracni par na rubu svojih snaga, ili siromasnu udovicu, ili napusteno i zapostavljeno dijete! Otkrijmo ta lica, otkrijmo u njima napaceno Kristovo lice, otkrijmo pravo lice nase ulice! I vratimo im svima osmijeh, donesimo im Radosnu Vijest, vlastitim angazmanom upristunivsi im Krista! Ne dozvolimo da Korizma ostanu samo prazne rijeci, i simbolicne geste, neka sva ona zrnca pepela kojima cemo se sutra tako znakovito posipati, doista postanu sjemenje za novo Bozje Kraljevstvo, pocevsi vec u vlastitom srcu, vlastitom domu, vlastitoj zgradi, vlastitoj ulici!

Uz par korizmenih slika iz galerije franjevacke crkve u Quitu:

Jesus del Gran Poder (Isus od Velike Moci) koji se ovdje posebno intenzivno slavi, i njegov lik mozemo zateci u skoro svim ovdasnjim crkvama

Judin poljubac (s kesicom u ruci)

Petrovo zatajenje (s pijevcem u pozadini)

I jedna "zena s krizem" pod Krizem...

I na kraju jedna predivna korizmena pjesma (ne zaboravite poslusati i glazbu!), koja mi je stigla mailom (Anamarija - hvala ti i veliki pozdrav!)

Predivna poticajna pjesma

- 18:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Glasnik Srca Isusova i Marijina u Ekvadoru!

Ovih dana se dogodilo nesto jako lijepo, na cemu od srca zelim zahvaliti Urednistvu Glasnika Srca Isusova i Marijina, i svojoj dragoj molitvenoj grupi srijedom u Palmi, s Daliborom na celu, koji i na taj nacin odrzavaju uspomenu i zar molitve za naseg dragog p. Luku koji je ovu grupu i pokrenuo, i snazno duhovno povezao, a mi smo zahvaljujuci najprije p. Anti, pa p. Daliboru, i p. Belaku uspjeli odrzati citavo ovo vrijeme!
I eto bas oni su mi ovamo poslali brojeve Glasnika Srca Isusova i Marijina za zadnja 3 mjeseca, i omogucit ce nam i redovito dobivanje svih buducih brojeva! Tako da se Glasnik sada na veliko cita i u Ekvadoru! Posebno medju djevojkama iz naseg Internata : )))

Zahvaljujem i svim dragim prijateljima koji su mi ovamo postom poslali bozicne cestitke, koje su mi nedavno stigle i posebno me razveselile, donijevsi mi novi Bozic! Draga Ivana, Mirjana, Anica, s. Ines, i draga rodbino ... od srca vam hvala!!!

Druga dobra novost je da je nedavno dovrseno i nase visenamjensko sportsko igraliste, koje je neki dan i sluzbeno "inaugurirano"! To je bio jedan od uvjeta ovdasnjeg Ministarstva obrazovanja za sluzbeno priznanje nase skole, pa smo evo sve blize i tome, uz veliko veselje koje novo igraliste znaci svoj nasoj djecici!

A uz molitvenu grupu mladih, koju vodim sa s. Gilmom nedjeljom popodne u crkvici Sv. Mihaela, od ove subote imam i vlastitu grupu Prvopricesika - njih 10-ak u crkvici Sv. Anite, najbolji mi je mali Jonatan, a najzlocestiji mali Josč, ali svi su tako dragi i simpaticni, a do njih se probijam kroz razne zivopisne i idilicne andske scene:

Pogodite koja je ovo zivotinja! (pomoc - nije koza!)

A evo me konacno i u crkvici, s radnim katekizmom, cekajuci okupljanje svoje grupice

Ova dva dana inace nismo imali skolu, jer se ovdje slave karnevalski dani, pa i kad se budem vracala doma, moram paziti da me netko iznenada ne polije vodom, sto je ovdasnji karnevalski obicaj, pa me i jucer s. Sandra s nasim curama - dobro zalila : )

A trebala sam ovih dana sa sestrama Barukcic, ici i u Ambato, gdje je svake godine veliki karnevalski defile, i Festa cvijeca i voca, te svecana sv. misa, na kojoj je ove godine sudjelovao i sam predsjednik Correa:

Predsjednik Correa u Ambatu

ali nismo se uspjeli cuti telefonom, pa sam ipak morala propustiti taj dozivljaj!

- 18:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>