Molitva Križnog puta. Za Polančeca...Generale. I sve nepravedno optužene.
Zbilja je kompleksna ta naša hrvatska, politička zbilja...Tko bi se tu snašao...Nakon susreta s predsjednikom, još više molim za njega, nadajući se da on možda doista i neće biti tako loš...Onda sve to s Polančecom...Iskreno mi ga je žao, suosjećam s njim, s njegovom obitelji...Zgražam se nad Mesićevim izjavama ( i činima)...Grozim se od pomisli što se ne tako davno događalo našim hrvatskim generalima, na čelu s Gotovinom, Norcem...Samo zato što su branili Hrvatsku od četnika. Sad to isto kao da se počinje događati s hrvatskim poslovnim ljudima...I često - nekako baš pred Uskrs...Još uvijek se sijećam kad su na samu Cvjetnicu u Haag odveli generala Praljka, s lisičinama na rukama, u kojima je on mirnog prosvjeda radi - držao - maslinovu grančicu... Slobodan Praljak - General i rijetko hrabar intelektualac "Što je agresor i što su “zaraćene snage”? “Ono što smo vidjeli u Dubrovniku, ono što smo vidjeli Vukovaru, ono što smo vidjeli u Sisku, ono što sam ja doživio nema zaraćenih snaga. Postoji agresor i žrtva. I možemo mi ovdje otvarati diskusiju kakvu god hoćemo i debatirati, Hrvatska nije napala Srbiju, ni BiH, ni Crnu Goru. Ja nisam išao ratovati na Beograd, nisam išao ratovati na Tuzlu, Sarajevo, Bihać itd. Ja sam se branio. Svugdje gdje sam bio samo sam se branio. Svugdje. I HVO se branio i Hrvatska vojska se branila. … ...Ovdje se radi o tome da oni kažu “prekinute”. Tko će prekinuti? Onaj tko ima tisuću tenkova ili ja sa dva minobacača u Sunji. Ja o tome govorim, ja bih prekinuo svakog trenutka, neka samo ono što su donijeli na međunarodnom pravu da je Hrvatska država, da ima svoje granice, da ima svoj ustav. Neka se maknu i mi prekidamo. Ništa drugo Franjo Tuđman i svi mi ostali nismo tražili. Radi se o tome tko taj rat može zaustaviti. O.K. postoje zaraćene strane, to je točno, ali unutar pojma zaraćenih strana postoji agresor. Njemačka je agresor, a Poljska nije u Drugom svjetskom ratu. I Poljska nema što prekinuti. Ona je zaraćena strana bila mjesec dana. I nakon mjesec dana prestala je biti zaraćena strana, jer su je pregazili, kao i Francusku.” (8.6.2009.) " Slobodan Praljak - Transkripti suđenja Nemojmo to ignorirati. Zaboravljati. Jer onda može bilo tko od nas sutra biti odveden u zatvor. Jer je netko upro prstom u nas. Ili - jer volimo Hrvatsku, slobodnu, poštenu i ponosnu! Križni put (Josip Sanko Rabar) 1. postaja Svaki smo dan suci i krvnici, ili još gore, hladni smo poput zidova sudnice pa ne znaš tko je od nas sudac a tko ravnodušni zid od uspavane nijeme cigle. Ne znaš tko pere ruke tko potpisuje osudu tko slijepo mrzi tko želi tek malo užitka tko istjeruje pravdu tko krivdu tko se pravi gluh a tko slijep tko šuti kao kurva tko postavlja gubilište tko stražari obnoć tko je drvodjelja pa teše grub križ od teških greda radin i pošten i ne znaš tko je glup a tko se pravi glup tko zna a tko ne zna i nitko u potpunosti ne zna puče moj što učini njemu? Koliko je smrtnih osuda svaki mjesec izrečeno u svijetu? Koliko smrtnih osuda! Koliko nevinosti među krivicom? Koliko smrtnih osuda! ... Koliko je ljudi povrijeđeno među nama samima? U sudnici, u bolnici, u ludnici u kući, na ulici, u šupama i podrumima koliko nesretnika? Što se to nas tiče? U čijem je to oku zatitrala suza? Tko je od nas ostavljen, ismijan, povrijeđen? Od koga smo okrenuli glavu? Tko je ta smiješna budala potrebna naših ujeda? Sud klevete radi prekovremeno u najvećim nakladama. Sud osude, sud prezira pljuvanja popljuvanih brisanja otpisanih u mreži predrasuda i površnosti neznanja. Svijet je pun gubitnika a mi ih i ne primjećujemo baš nas briga. A trebali bi... Trebali bi demaskirati skrivene sudnice u nama samima u kojima se uvijek iznova osuđujemo na Pilatovo pranje ruku. Josip Sanko Rabar (Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, Zagreb, Glas Koncila 2010.) Ja neću prati ruke, neću okretati glavu, neću vjerovati u laži i klevete. Za mene g. Polančec nije kriv. Nego radin, pošten i vrijedan svakog poštovanja. I tako ću napisati u uskrsnoj čestitki njegovim roditeljima. Jednako kao što su i naši generali hrabri branitelji Hrvatske i Bosne i Hercegovine od četničke agresije. Pobijedili su 90-ih na frontama, i pobijedit će ponovo - na tim nekim novim frontama...Samo ih ne smijemo zaboraviti, ni ostaviti. Kao što nismo ni 90-ih! Dakle krunice u ruke i optimizam u srca! |