A evo što nas čeka u naprednoj i "civiliziranoj" Europi, i kulturnoj Francuskoj, koja se na danima svoje frankofonske "kulture" diči i ovakvim filmovima (zabunom sam ga išla pogledati, davši se preveslati simpatičnim romantičnim naslovom):
http://www.filmski-programi.hr/film.php?id=1417
"Ljubavne pjesme Chansons d'amour
Sadržaj: Sve ljubavne pjesme pričaju istu priču: „Ima previše ljudi koji te vole"..."Nikada ne bih mogao živjeti bez tebe".... „ Žao mi je anđele". Ljubavne pjesme pričaju i ovakvu priču:..."
Pa evo priče iz moga ugla:
"Film koji valjda spada u kategoriju - romantični mjuzikli, je bio blago rečeno odvratan, a sve onako kao u finom pakovanju...
Neki mladi zgodni par u današnjem Parizu, cca 28. god, žive zajedno, ali nekako iracionalno nisu sretni, pogotovo ona, on puno radi, ona često ide sama u kino, pa da spase vezu i razbiju monotoniju dovedu još jednu djevojku svojih godina da živi s njima, spava s njima i tako, a sve to uz romantične pjesmice, između sva tri moguća para u tom bizarnom triu, nova djevojka umiljato pjevuši kako je ona samo most, koji ih spaja, neka slobodno prelaze preko nje, kako bi se približili jedno drugome...!?
"Moderna i skladna" obitelj prve djevojke, to sve podržava i shvaća, dok ona to iskreno spominje u bliskom razgovoru - majka - kćer, a njena starija sestra, mojih godina, i dalje živi sa svojima, i stalna je ljubavnica nekog oženjenog čovjeka, koji čeka da mu djeca krenu u srednju školu, kako bi se tada mogao lakše rastati od svoje žene, a najmlađa sestra je djetinjasta, slatka i ima 20-ak godina....
Kada ovih glavnih troje u jednom od svojih zajedničkih izlazaka, odu u neki disko, gdje glavni par romantično pleše neki sentiš, a njihov "most" to zavidno promatra, pa se onda i sama na sličan način "snađe" s nekim nepoznatim dečkom, glavnoj curi ipak pozlije, te ode do Wc-a, a njen dečko (Ismael) ljutito promatra onaj drugi, novi par, no ipak se odluči vidjeti zašto mu cure tako dugo nema, njoj je stvarno loše, poželi ići doma, ali pred diskom se sruši, i nakon neuspješne reanimacije, ustanove njenu smrt...Njenog dečka to jako pogodi, a "most" i ne zna što se vani zbiva...
Nakon sprovoda, svi pomalo dolaze k sebi, dok starija sestra pokušava naći utjehu u stanu svoje pokojne sestre i zagrljaju njenog ucviljenog dečka, no on se ipak uspije oduprijeti toj napasti, na njeno razočarenje, no i dalje ostaju u dobrim odnosima, a ona ionako mora skupiti stvari svoje sestre, pa više jutra za redom dolazi u njihov stan...Sljedeće jutro tamo, u njegovu krevetu zatekne neku mladu konobaricu, ali i to je sve prihvatljivo, jer je on jako tužan, pa si mora naći utjehu...
"Most" je za to vrijeme i dalje sa svojim novim dečkom, iz onog diska, a on ima mlađeg brata, studenta, koji je sklon muškarcima, i jako se "zaljubi" u ucviljenog dečka, ali - nema "sreće", jer on ipak nije peder...No, nakon upornog studentovog navaljivanja, Ismael koji je još uvijek šokiran zbog curine smrti, ipak odluči i to probati, pa se romantične i slinave scene njih dvojice također odvijaju pred očima filmske publike, koja trajanjem filma postaje sve imunija i sve manje sklona pružati bilo kakav otpor bilo čemu što se odvija pred njenim očima...
Starija sestra sljedeće jutro zatekne njih dvojicu u krevetu, pa se ipak blago šokira i izleti iz stana, a on za njom, uvjeravajući je kako ipak nije - peder...Ona ga iskreno, obiteljski voli, pa mu i to progleda kroz prste, otišavši smiriti dojmove u parku gdje se kao djevojčica igrala sa svojom sekom, i novom romantično-patetičnom pjesmicom...
Onda njihova mama pozove onu treću curu "most", da i nju upozna, i potakne da se pobrine za njihova Ismaela, koji im je kao sin, pa oni žele da bude sretan, a to će sigurno moći samo s njom, oni to razumiju i ne zamjeraju...Ona ljubazno objašnjava da ne želi da joj se netko miješa u privatni život...
I umjesto bilo kakvog logičnog raspleta, Ismael se na kraju odluči živjeti sa svojim novim dečkom - studentom, koji je sav presretan zbog toga i onako nekako toplo, dječački zaljubljen, dok mu Ismael pjeva završni hit: "Voli me slabije, al voli me dulje..."
Stvarno za povratiti...Kad su se upalila svjetla u dvorani prepunoj mladih studenata i studentica, valjda ljubitelja francuske kulture, svi su imali pomalo izbezumljene face, a neke dvije mlade studentice, valjda prijateljice, na wc-u, poslije filma, su se "simpatično" šalile: "Koje ideje...Mogla bih sad ja doć živjet kod vas dvoje, kaj misliš?!", "Hi, hi, hi..." uslijedio je blesasti odgovor...
Sapienti Sat!
Ja osobno ne želim takvu francusku i europsku "kulturu" u svojoj Hrvatskoj!
11.03.2010. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No neki to gledaju drugačije, evo jedne od starijih recenzija toga filma:
"'Ljubavne pjesme' (Les Chansons d’Amour) redatelja Christophea Honoréa dirljiva je priča o mladim ljubavnicima u Parizu, koji neopterećeni formama i društvenim očekivanjima uživaju u životu, nesputani svojom tjelesnošću i seksualnošću. Unatoč tragičnom događaju oko kojeg se film zapravo vrti, atmosfera filma je izuzetno pozitivna, gotovo optimistična. Tome doprinosi i izuzetan soundtrack čija uloga u filmskoj priči zapravo od ovog filma čini mjuzikl, kako to i naslov 'Ljubavne pjesne' daje naslutiti. Fluidnost seksualnih identiteta, sloboda i lakoća prihvaćanja raznih oblika seksualnosti i različitih životnih okolnosti prikazane su u ovom filmu kao bogomdane i urođene ljudske osobine. Film je prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu 2007. godine."
Drina
A evo što nas čeka u naprednoj i "civiliziranoj" Europi, i kulturnoj Francuskoj, koja se na danima svoje frankofonske "kulture" diči i ovakvim filmovima (zabunom sam ga išla pogledati, davši se preveslati simpatičnim romantičnim naslovom):
http://www.filmski-programi.hr/film.php?id=1417
"Ljubavne pjesme
Chansons d'amour
Sadržaj: Sve ljubavne pjesme pričaju istu priču: „Ima previše ljudi koji te vole"..."Nikada ne bih mogao živjeti bez tebe".... „ Žao mi je anđele". Ljubavne pjesme pričaju i ovakvu priču:..."
Pa evo priče iz moga ugla:
"Film koji valjda spada u kategoriju - romantični mjuzikli, je bio blago rečeno odvratan, a sve onako kao u finom pakovanju...
Neki mladi zgodni par u današnjem Parizu, cca 28. god, žive zajedno, ali nekako iracionalno nisu sretni, pogotovo ona, on puno radi, ona često ide sama u kino, pa da spase vezu i razbiju monotoniju dovedu još jednu djevojku svojih godina da živi s njima, spava s njima i tako, a sve to uz romantične pjesmice, između sva tri moguća para u tom bizarnom triu, nova djevojka umiljato pjevuši kako je ona samo most, koji ih spaja, neka slobodno prelaze preko nje, kako bi se približili jedno drugome...!?
"Moderna i skladna" obitelj prve djevojke, to sve podržava i shvaća, dok ona to iskreno spominje u bliskom razgovoru - majka - kćer, a njena starija sestra, mojih godina, i dalje živi sa svojima, i stalna je ljubavnica nekog oženjenog čovjeka, koji čeka da mu djeca krenu u srednju školu, kako bi se tada mogao lakše rastati od svoje žene, a najmlađa sestra je djetinjasta, slatka i ima 20-ak godina....
Kada ovih glavnih troje u jednom od svojih zajedničkih izlazaka, odu u neki disko, gdje glavni par romantično pleše neki sentiš, a njihov "most" to zavidno promatra, pa se onda i sama na sličan način "snađe" s nekim nepoznatim dečkom, glavnoj curi ipak pozlije, te ode do Wc-a, a njen dečko (Ismael) ljutito promatra onaj drugi, novi par, no ipak se odluči vidjeti zašto mu cure tako dugo nema, njoj je stvarno loše, poželi ići doma, ali pred diskom se sruši, i nakon neuspješne reanimacije, ustanove njenu smrt...Njenog dečka to jako pogodi, a "most" i ne zna što se vani zbiva...
Nakon sprovoda, svi pomalo dolaze k sebi, dok starija sestra pokušava naći utjehu u stanu svoje pokojne sestre i zagrljaju njenog ucviljenog dečka, no on se ipak uspije oduprijeti toj napasti, na njeno razočarenje, no i dalje ostaju u dobrim odnosima, a ona ionako mora skupiti stvari svoje sestre, pa više jutra za redom dolazi u njihov stan...Sljedeće jutro tamo, u njegovu krevetu zatekne neku mladu konobaricu, ali i to je sve prihvatljivo, jer je on jako tužan, pa si mora naći utjehu...
"Most" je za to vrijeme i dalje sa svojim novim dečkom, iz onog diska, a on ima mlađeg brata, studenta, koji je sklon muškarcima, i jako se "zaljubi" u ucviljenog dečka, ali - nema "sreće", jer on ipak nije peder...No, nakon upornog studentovog navaljivanja, Ismael koji je još uvijek šokiran zbog curine smrti, ipak odluči i to probati, pa se romantične i slinave scene njih dvojice također odvijaju pred očima filmske publike, koja trajanjem filma postaje sve imunija i sve manje sklona pružati bilo kakav otpor bilo čemu što se odvija pred njenim očima...
Starija sestra sljedeće jutro zatekne njih dvojicu u krevetu, pa se ipak blago šokira i izleti iz stana, a on za njom, uvjeravajući je kako ipak nije - peder...Ona ga iskreno, obiteljski voli, pa mu i to progleda kroz prste, otišavši smiriti dojmove u parku gdje se kao djevojčica igrala sa svojom sekom, i novom romantično-patetičnom pjesmicom...
Onda njihova mama pozove onu treću curu "most", da i nju upozna, i potakne da se pobrine za njihova Ismaela, koji im je kao sin, pa oni žele da bude sretan, a to će sigurno moći samo s njom, oni to razumiju i ne zamjeraju...Ona ljubazno objašnjava da ne želi da joj se netko miješa u privatni život...
I umjesto bilo kakvog logičnog raspleta, Ismael se na kraju odluči živjeti sa svojim novim dečkom - studentom, koji je sav presretan zbog toga i onako nekako toplo, dječački zaljubljen, dok mu Ismael pjeva završni hit: "Voli me slabije, al voli me dulje..."
Stvarno za povratiti...Kad su se upalila svjetla u dvorani prepunoj mladih studenata i studentica, valjda ljubitelja francuske kulture, svi su imali pomalo izbezumljene face, a neke dvije mlade studentice, valjda prijateljice, na wc-u, poslije filma, su se "simpatično" šalile: "Koje ideje...Mogla bih sad ja doć živjet kod vas dvoje, kaj misliš?!", "Hi, hi, hi..." uslijedio je blesasti odgovor...
Sapienti Sat!
Ja osobno ne želim takvu francusku i europsku "kulturu" u svojoj Hrvatskoj!
11.03.2010. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drina
No neki to gledaju drugačije, evo jedne od starijih recenzija toga filma:
"'Ljubavne pjesme' (Les Chansons d’Amour) redatelja Christophea Honoréa dirljiva je priča o mladim ljubavnicima u Parizu, koji neopterećeni formama i društvenim očekivanjima uživaju u životu, nesputani svojom tjelesnošću i seksualnošću. Unatoč tragičnom događaju oko kojeg se film zapravo vrti, atmosfera filma je izuzetno pozitivna, gotovo optimistična. Tome doprinosi i izuzetan soundtrack čija uloga u filmskoj priči zapravo od ovog filma čini mjuzikl, kako to i naslov 'Ljubavne pjesne' daje naslutiti. Fluidnost seksualnih identiteta, sloboda i lakoća prihvaćanja raznih oblika seksualnosti i različitih životnih okolnosti prikazane su u ovom filmu kao bogomdane i urođene ljudske osobine. Film je prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu 2007. godine."
http://www.filmski.net/vijesti/dugometrazni-film/6339/s_queerom_u_ europu
11.03.2010. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...