A mene snijeg strašno nadahnjuje...
SNJEŽNO NADAHNUĆE
Kad vidim snijeg,
razmišljam o njemu...
Lijep je samo dok je dalek.
Nedostižan. i hladan...
Dok steže, i reže,
dok boli...
Čaroban, kao s druge planete,
pa tko da mu odoli...
Al čim ga takneš,
topi se i nestaje,
čim pomisliš da ga imaš,
idila prestaje...
Poželiš ga ljutito
stisnuti u grudu,
i baciti daleko,
a on opet pada,
svjetlucavo i meko...
Uzmeš lopatu,
i čistiš,
a njega je opet sve više,
u isto vrijeme se i nakuplja,
i briše...
I uporno, naizgled nježno
i neprimjetno pada,
istovremeno izazivajući
prometni kolaps čitavog grada!
10.03.2010
Post je objavljen 11.03.2010. u 21:26 sati.