Marketing
Puna kuća i puna srca!
Urnebesni višednevni rođendanski tulum kod tetkice i Ružice : )
Doista - puna kuća i puna srca! Sve puno Božjeg blagoslova, lijepih želja, pjesme, druženja, rodbine i prijatelja : )
No, krenimo redom:
Neizostavna tatina torta s imenima slavljenica...U modernim i mladenačkim - rozim tonovima...
I ljubav koja nema kraj...Ni kad budemo ja i ti - 63! Ups. - 73! Mama, a tata - nećete vjerovati - 78! Tko bi mu ih dao...
Tako je to nekako počelo prije skoro pola stoljeća...
Onda im je došla pomoći i tetkica, tatina par godina starija sestra...(kojoj je tada - bilo 38 godina...) To su naših troje roditelja : ) Zato smo i ispali - taaako Dobro! Obični ljudi imaju maksimalno po dvoje : )
A koju godinu kasnije, i nakon 2 starija brata, došla je i - seka : ) Neka, neka!
A mamu je već u ponoć s petka na subotu, po povratku u sobu, čekalo - Đenje!!! Od njenih "cimerica" : )
Koje je dobro uspjelo!
Ružica za Ružicu...He, he...
Slično, a opet različito je prošla i tetkica sljedeće večeri, kad ju je među ostalim iznenađenjima čekao i telefonski razgovor s rođakom misionarom u Boliviji! Don Karlo Ćavar...Njihovi očevi su braća...A to i nije bila jedina latinoamerička zemlja s kojom smo se čuli taj dan : )
Tetkica calling...Croatia speaking : )
A uskoro su krenuli i ipak nešto mlađi (i slađi : ) čestitari:
Antonija i tatina tetkica...
Antonija i baka...
A osim Petra Krešimira (koji uskoro čeka i 3. dijete - sina Dmitra Zvonimira : ) -bar se nadamo da će taj prijedlog biti usvojen...)
Došli su nam i Stjepan Tvrtko, sa svojom Jelenom i curama...
Koje su se pobrinule da nam ne ponestane - rođendanskih kolača : ))))
A njihova rodica je za kolače pripremila i specijalni zamrzivač!
Nakon kojeg napornog posla su se svi mogli opustiti u obližnjem parkiću...(pod budnim okom tete Driiine):
Tako da je svima ostala glava na ramenu : )
I kesten u uhu...(ja sam mislila da se to radi samo s morskim školjkama...)
Ili ipak - bolje među zubima...
Uf, naporni su ti roditeljski poslovi...
Pa sam se prilično brzo umorila...(tim više što sam uspjela vratiti skoro punu prijašnju kilažu...)
A pomalo su mi se ipak pridružile i moje vrlo živahne nećakinje...
(ipak smo mi dosta toga propustile u moje dvije ekvadorske godine...)
A doma su nas čekali "odrasli", s punom kućom novih i sve brojnijih dragih gostiju...
Dragi rođaci i kumovi, o kojima sam već pisala prigodom jednog Božića, a lijepo se sjetiti:
Obiteljski blagdan!!!
Post je objavljen 15.03.2010. u 21:42 sati.