Puna kuća i puna srca!
 Urnebesni višednevni rođendanski tulum kod tetkice i Ružice : ) Doista - puna kuća i puna srca! Sve puno Božjeg blagoslova, lijepih želja, pjesme, druženja, rodbine i prijatelja : ) No, krenimo redom:  Neizostavna tatina torta s imenima slavljenica...U modernim i mladenačkim - rozim tonovima...  I ljubav koja nema kraj...Ni kad budemo ja i ti - 63! Ups. - 73! Mama, a tata - nećete vjerovati - 78! Tko bi mu ih dao... Tako je to nekako počelo prije skoro pola stoljeća...  Onda im je došla pomoći i tetkica, tatina par godina starija sestra...(kojoj je tada - bilo 38 godina...) To su naših troje roditelja : ) Zato smo i ispali - taaako Dobro! Obični ljudi imaju maksimalno po dvoje : )  A koju godinu kasnije, i nakon 2 starija brata, došla je i - seka : ) Neka, neka!  A mamu je već u ponoć s petka na subotu, po povratku u sobu, čekalo - Đenje!!! Od njenih "cimerica" : )  Koje je dobro uspjelo!  Ružica za Ružicu...He, he... Slično, a opet različito je prošla i tetkica sljedeće večeri, kad ju je među ostalim iznenađenjima čekao i telefonski razgovor s rođakom misionarom u Boliviji! Don Karlo Ćavar...Njihovi očevi su braća...A to i nije bila jedina latinoamerička zemlja s kojom smo se čuli taj dan : )  Tetkica calling...Croatia speaking : ) A uskoro su krenuli i ipak nešto mlađi (i slađi : ) čestitari:  Antonija i tatina tetkica...  Antonija i baka...  A osim Petra Krešimira (koji uskoro čeka i 3. dijete - sina Dmitra Zvonimira : ) -bar se nadamo da će taj prijedlog biti usvojen...)  Došli su nam i Stjepan Tvrtko, sa svojom Jelenom i curama...  Koje su se pobrinule da nam ne ponestane - rođendanskih kolača : ))))  A njihova rodica je za kolače pripremila i specijalni zamrzivač!  Nakon kojeg napornog posla su se svi mogli opustiti u obližnjem parkiću...(pod budnim okom tete Driiine):  Tako da je svima ostala glava na ramenu : )  I kesten u uhu...(ja sam mislila da se to radi samo s morskim školjkama...)  Ili ipak - bolje među zubima...  Uf, naporni su ti roditeljski poslovi...  Pa sam se prilično brzo umorila...(tim više što sam uspjela vratiti skoro punu prijašnju kilažu...)  A pomalo su mi se ipak pridružile i moje vrlo živahne nećakinje...  (ipak smo mi dosta toga propustile u moje dvije ekvadorske godine...)  A doma su nas čekali "odrasli", s punom kućom novih i sve brojnijih dragih gostiju...  Dragi rođaci i kumovi, o kojima sam već pisala prigodom jednog Božića, a lijepo se sjetiti: Obiteljski blagdan!!! |
