Naišla sam na zanimljiv članak danas u Večernjem...Zanimljiva sudbina, zanimljivo prezime : ) Moje je Ćavar, njeno Čavar...Baš ću se dodatno raspitati o njoj, i vidjeti što bi se moglo učiniti...
Beskućnica s magisterijem...
"Ona nije beskućnica kakvu bismo očekivali sresti. Umjetnica je, fakultetski obrazovana. Magistrirala je grafiku u Sarajevu, a predavala je likovni u srednjoj likovnoj školi Gabrijela Jurkića u Mostaru.
Cijeli rat provela je u Sarajevu, preživjela strahote i danas joj je dijagnosticiran PTSP.
...
Nada u bolje sutra
- Suprug i ja sada opet hodamo! - zaključuje uz glasan smijeh. Uvjerena je da će ova teška vremena proći.
- Ovo me je očvrsnulo, mnoge sam stvari shvatila. Nitko ne zna što ga sutra može snaći. U početku je i meni samoj bilo teško zbog spoznaje da sam beskućnica, ali krivo mi je kad nas ružno gledaju. Razočarali su me ljudi, izgubile su se vrijednosti. Nije sve materijalno! Gdje je razumijevanje?! - pita se Davorka. Ipak, na budućnost gleda s optimizmom.
- Naći ću svoj mir i ponovno se vratiti svom životu. Sad sam stala, sagledala sebe i situaciju, ali krenut ću dalje. Uz pomoć Mosta pripremam prodajnu izložbu grafika u crkvi Gospe od zdravlja. Stat ću na noge! - uvjerena je Davorka Čavar. "
A vidim i Silvana se u Splitu odlučila pozabaviti sličnom problematikom:
Ilirik i Prudencija o beksućnicima...
Post je objavljen 23.03.2010. u 20:35 sati.