Uz malo podsjećanje na moju prošlogodišnju ekvadorsku Cvjetnicu...I iz dalekog Ekvadora sam mislila i molila za svoju Hrvatsku, a danas iz Hrvatske, mislim i molim i dalje za Hrvatsku, i za Ekvador, i za čitav Svijet!
Veliki Tjedan u misijama prošle godine
"...Osijećala sam se kao clanica nekakve "specijalne postrojbe", koja priprema svoja tajna oruzja - pjesmu, ples i veselje...
Misleci i na stihove p. Luisa:
"Moja nada nikad se ne gubi,
zelim sanjati vec danas
jedan novi svijet!
Sanjam da moje srce
otkucava u ritmu ljubavi,
i da citav grad
pjesme bratske pjeva i svira...
Sanjam citavu vojsku
naoruzanu oruzjem dobrote
i golubicama mira..."
Razmisljajuci i o tome, kako bi neka takva postrojba, odnosno vise njih, bile potrebne i za nasu Hrvatsku...Kako bi s istim zarom, pjesmom i veseljem na usnama i u srcima, vracali nadu i optimizam nasem, sve dovde se osijeca prilicno razocaranom i rezigniranom narodu...Kao sto i Bozanic kaze u svojoj uskrsnoj poruci:
"Dragi prijatelji! Kao nadbiskupa zagrebačkog i sina hrvatskoga naroda, boli me neizvjesnost koja se širi među ljudima u našoj Domovini, i koja sve više nalikuje dvorani apostolske neizvjesnosti. Ne čini li se i vama da se u dvorani našega društva, pod pritiskom različitih kriza: gospodarske naravi, a zapravo moralne i duhovne, želi dovesti u pitanje čovjekovo "sutra", njegova budućnost? Čovjeku se potiho iscrpljuju: pouzdanje, povjerenje, veselje i radost življenja. Kao da se želi stvoriti naraštaj tužnih i potištenih ljudi, ljudi neizvjesne budućnosti.
U svemu tome navještaj Krista uskrsloga donosi novost koja je sposobna zapaliti ugašenu ili pritajenu nadu u čovjeku našega doba. To je moguće samo onda ako se živi zajedništvo s Isusom Uskrsnulim koji je postao čovjekom i bio raspet. Uskrs pruža novost života sa svojim iznenađenjima, među kojima je i žrtva."
Bozaniceva prošlogodišnja Uskrsna poruka 2009
Post je objavljen 28.03.2010. u 12:56 sati.