Misije oko Esmeraldasa - 3. dio
Evo, imam malo vremena, nakon jutrosnjeg sudjelovanja u centru Quita, na isusovackoj devetnici Gospe Zalosne (koja se 20. travnja1906. cudesno ukazala nekim isusovackim studentima i profesorima, a sutra ce tim povodom biti i procesija centrom Quita, sa sv. misom u katedrali, koju ce predvoditi nadbiskup Quita mons. Raul Vela), a prije popodnevnog vjeronauka za prvopricesnike u Sv. Aniti, pa da nastavimo sa zanimljivim misijskim dogodovstinama i fotkama (a opet sam zavrsila i na naslovnici bloga, medju fotoreportazama!!!):  Ponedjeljak ujutro...Spremamo se na prijepodnevne posjete tamosnjim obiteljima...A bas je i 1. dan skolske godine, koja u obalnom dijelu Ekvadora ima drugaciji ritam, zbog velikih vrucina u vrijeme kada u ostatku svijeta pocinje skolska godina... I tako - roditelji nose svoju djecicu do skole, preko simpaticne rijecice,  koja isto nosi ime Carlos Concha, bas kao i citavo naselje, i koja daje poseban ritam citavom tome kraju...    A uz koju, i preko koje smo i mi krenuli naseg prvog radnog misijskog dana:  raspitujuci se o smjerovima i naseljenijim dijelovima kod slucajnih prolaznika:      (bas sam se sjetila nekog starog vesterna koji me odusevljavao kao klinku: "Dva jahaca na jednom konju" ili tako nesto...) koji su nas ljubazno upucivali u tajne njihova kraja... A saznali smo i da moramo biti posebno oprezni, jer su bas noc prije u tim istim sumama pronasli mrtvo tijelo nekog ubijenog mladica...  Koje su to popodne kanuom dovezli i istovarili, bas negdje ispred nase kucice, te ga prevezli u lokalnu mrtvacnicu. Naknadno smo saznali da se radilo o nekom internom obracunu lokalnih pijanaca...Ali, sve u svemu postalo je jos neugodnije setkati se tim krajevima...Pricali su nam i da je prije koju godinu u tome kraju netko ubio nekog misionara...Ili u drugoj varijanti, da nisu ubili misionara, nego nekog turista, te da nakon toga misionari rjedje posjecuju njihov kraj...Sve bolje od boljeg... No, ipak smo nastavili dalje, uz rijeku, i preko rijeke...      A malu Sole su jos dobro ispikali komarci, ili vec neki drugi insekti...  Te je po povratku doma odbolovala par dana, uz temperaturu i sl, no sad je vec opet dobro...Mene su komarci i druge bube ovaj put postedjeli (ni jedan jedini me nije piknuo, pravo cudo...ili samo vase molitve...ili im je ipak mladjahna Sole bila sladja...), no valjda su skuzili da vec imam svoj dvogodisnji osip, nakon prvog posjeta njihovu kraju, odmah po dolasku iz Europe...  No, nadajmo se da ce po povratku u Hrvatsku i moj osip ostati u Ekvadoru : )  A kako su nas primili u prvoj kuci, koga smo tamo upoznali:   i sto smo sve jos dozivjeli, citajte u sljedecim nastavcima...  I molite za mene! I sve nas ovdje! Posebno isusovackoj Gospi Zalosnoj, ovih dana uoci njenog blagdana 20.4  I naravno - sutrasnjem Bozanskom Milosrdju!  Vasa (ako Bog da) buduca s. Carolina de la Misericordia Divina! |
