Uz Dosasce - iz starih p. Lukinih propovijedi...
"Zdravlje društva i Crkve ovisi o prorocima. Oni su ti koji u božjem svjetlu tumače sadašnjost, kritička su svijest zajednice. Bez dlake su na jeziku. Nemir su za uspavani ljudski duh. Provokacija za one koji kunjajući zrače porukom "ne talasaj", "ne strši". Baš zato su trn u oku. Na zubu su onima kojima do ničeg novog nije. Koji su od Riječi Božje učinili mrtvo slovo na papiru, omamili je anestezijom, stavili u formalin. Ne daju joj da njih ona njih tumači, već oni nju. Groze se od proroka jer im pred lice stavljaju ogledalo u kom vide svoje prevare. "Ukloni ga iz naše sredine, jer je utjelovljeni prijekor našim djelima." Prorok, jer misli svojom glavom, o glavi si radi. Pijetao koji rano kukuriječe završava u loncu. Progon i šikaniranje, njegova je sudbina. Makar su mu život i karijera trajno na kocki, on ne sustaje, svjestan da je bolje tri dana živjeti kao pijetao nego čitav život kao kokoš. Prorok uvijek ide naprijed. Možda, ukoliko to razboritost traži, koji put napravi korak ili dva natrag – ali nikad tri. Nikad tri. Onda kad počnemo na sve pristajati bez obzira na cijenu – početak je naše propasti. Kad se duša proda, ništa od života. Ne brini, dok drugi diraju u te znači da imaju u što dirati. Onda kad te ne budu dirali – znači da neće imati u što dirati. Promisli nisi li postao ništa, ukoliko s tobom nitko nema problema. Evanđelje kaže da se Ivan pojavi u pustinji. Ivan je pojava, a ne bilo tko. Pojava koja zrači svojom osobnošću. Biti pojava znači izaći iz bezličnosti, biti zaokupljen idealom, pretakati se u djelo snagom svoje osobnosti. Pojava ne mora biti nešto pompozno. Dapače, može biti diskretan, nenametljiv – ali pun snage koja zrači. Pojava je bio mali, fizički neatraktivan Leopold Mandić. Pred onim tko je pojava, sitne duše se zbunjuju. Herod koji je dao smaknuti Ivana, bilježi evanđelje, "rado je Ivana slušao, i uvelike se zbunjivao". Kažimo konačno i to da prorok i fanatik nije isto. Fanatik gori revnošću da ukloni one koji su od njega drugačiji – za razliku od proroka kojeg vodi ljubav prema Bogu, i žar da njegovu ljubav drugima razotkrije." p. Luka Rađa, SI Pojavi se Ivan Poroci i proroci - moj stari clanak na p. Lukinim SKAC stranicama ili: Sveti Ivan ne bijaše svjetlo - već da posvjedoči za svjetlo. Svi o nečem svjedočimo. A vrijednost zadobivamo po tom o čem svjedočimo. Svjedočimo li o svjetlu - postajemo njen sjaj. Idemo primjer. Bilo bi uzalud to što svjetlo sja, kad ne bi bilo predmeta koje obasjava – svjetlo bi ostalo skriveno. Sve bi bilo mrak, budući da nema ničeg o što bi se svjetlost reflektirala. Također, i predmeti kao da ne bi bili, ako ne bi bili obasjani. Poenta slike je u tom: kao što su predmeti svjedočanstvo o svjetlu; tako smo i mi svjedočanstvo o Bogu. Bez nas on je besmislen, bez njega mi smo besmisleni. Ipak, pri tom treba imati na umu – da čovjek ne daje smisao Bogu, kao što Bog daje smisao čovjeku. Bog i bez čovjeka u sebi ima smisao, premda je čovjek taj u kom se njegov smisao očituje. Dok čovjek ni u sebi smisla ne bi imao da nije Boga – jer naprosto tad čovjeka ne bi ni bilo. ... Kaže: «Nisam Krist, nisam Ilija, nisam Prorok. Ja krstim vodom, a On krsti Duhom.» Drugim riječima – on «nije», a Bog je onaj koji «je». Stavljajući preda nj svoje «nisam» - nastaje moj «jesam». Ivan upozorava: «Među vama stoji koga vi ne poznajete.» Što učiniti da ga prepoznamo? Upravo ovo što i Ivan – dati ispravan odgovor na pitanje: «Što kažeš sam o sebi?» p. Luka Rađa, SI Sto kazes sam o sebi? I - Drina! |