Bezgresno Zacece Marijino i najcudnija devetnica na svijetu
|
Dragi moji, toliko toga vam jos zelim priopciti, a ne znam da li cu sve stici...Opet je prolaznost vremena i broj dogadjaja i aktivnosti ovdje, veci od onoga sto stignem staviti na blog, no nadam se da me razumijete...Pokusat cu danas nadoknaditi barem neke zaostatke, najrpije vezano uz boravak mene i s. Gilme u Loji na jugu Ekvadora i okolici! Upravo danas nam je stigao odgovor s njenog fakulteta da je sve u redu, odobrena joj je doktorska tema iz podrucja ekvadorijanske knjizevnosti, i ako Bog da, za koji mjesec imat cemo prvu doktoricu knjizevnosti u nasoj Zajednici Krista Misionara Molitelja! Mozda je ovom pozitivnom odgovoru pridonijela i nasa neobicna devetnica uoci blagdana Bezgresnog Zaceca Marijina, svaki dan u drugoj crkvi i drugom ekvadorijanskom gradu, a na cijem pocetku nisam ni znala da ce to doista biti prava devetnica...Tako i sada, pocet cu od 1. dana, pa se nadam da cu uspjeti staviti sve do zadnjega... 1. dan - subota 29.11 i Santa Anita Prvoga dana devetnice, nisam ni slutila sto ce se sve izdogadjati i gdje cu se sve naci sljedecih 9 dana...Samo sam otisla na nasu redovitu subotnju sv. misu u Sv. Aniti, pripremivsi sa svojom grupom mladih nas zidni "pano" za sutrasnju 1. nedjelju dosasca...  Ideja je svake nedjelje Dosasca "upaliti" novu svijecu, uz novu kljucnu rijec iz Evandjelja...Ovaj put je to bilo: "Velad! - Bdijte"  Mala Gabi se pokazala kao najtalentiranija umjetnica sa svojom 1. adventskom svijecom "Amor - Ljubav"  No i drugi su se doista trudili...  Uz budno oko svoje katehistice : ) Te su mi se nakon kratkog predaha  ...s ostalom djecicom, i gitarom : ) hrpimice pridruzili na 1. sv. misi ove neobicne 9-nice...   Uz naseg zupnika p. Patrizia, koji je i u svojoj propovijedi iskoristio nasu zidnu dekoraciju... Te veceri me Maestra pitala bih li sutra navecer mogla putovati sa s. Gilmom u Loju i pomoci joj oko sredjivanja svega za njenu doktorsku disertaciju...Tesko zabu u vodu : )))) 2. dan - 1. nedjelja Dosasca - 30.11 i Sierra Hermosa Nakon uobicajenog jutarnjeg odlaska s Maestrom na plac:      sljedila je redovita jutarnja sv. misa u 7h u nasem San Franciscu... A ove nedjelje imala sam prigode upoznati i jos jednu obliznju crkvicu, te sudjelovati i na svojoj 2. misi 1. nedjelje dosasca - Sierri Hermosi... (nesto me zeza cd s fotkama, pa nastavak fotki drugom zgodom...) Te veceri smo sjeli na bus za - Loju... Loja Turizam u Loji 3. dan - ponedjeljak 1.12 - Loja i "Upalimo danas zajedno caroliju Bozica" Putovali smo cijelu noc, obroncima Anda, pred jutro se diveci oblacima, koji su se medju njih zaplitali...I nakon 12 sati voznje stigli smo u taj zanimljivi gradic na jugu Ekvadora, trazili smjestaj : ) (tih dana sam se sa s. Gilmom, osjecala bas poput Josipa i Marije na putu u Belehem), te ga nasli u pristojnom hotelcicu: "Hostel Inca"...Kratko smo se odmorili, i popodne taxijem htjeli do Gilminog faksa... No, za cudo, ni jedan taxi koji su u citavom Ekvadoru brojni i uobicajeni, nije nailazio...Usput smo mi naisle na par parkiranih taxija, ali u njima nije bilo - vozaca...Sve nam je to bilo bas nekako cudno, pogotovo kad smo putem sreli i povecu grupu mladica, s nekakvim parolama, formiranih u svojevrsnu demonstraciju...Uskoro su nam zbunjenima u obliznjem ducanu objasnili da se zapravo radi o strajku taxista! Jer drzava zeli uvesti neku nelojalnu konkurenciju ili tako nesto...Tako smo taj dan ostali neobavljena posla... Ali smo zato navecer bili na obliznjoj sv. misi u crkvici Sv. Sebastijana, u kojoj se osjecala ona neobicna pobozna atmosfera svakodnevnog i cjelodenvnog klanjanja, o cemu smo se informirali i na listama smjena i dezurstava zupnih klanjatelja...Dobile smo i blagoslov sa Presvetim, te zadovoljne i nadahnute izisle u - nocni zivot zivopisne Loje! Kroz idilicne ulicice privukao nas je zvuk Bozicnih pjesmica s nekog od skrivenih trgica toga grada...Slijedile smo svoje usi, i nasle se pred pravom pozornicom, uzivajuci u bozicnoj glazbi gradskog simfonijskog orkestra...U organizaciji Bance di Loja...Medju mnostvom ozarenih ljudi i razdragane djecice, koji su se uz zvuke glazbe, zabavljali i hvatanjem balona od sapunice, koji su u ritmu glazbe izlazili iz posebnog stroja...Bozicne lampice na velikom boru, romanticno su svjetlucale...Umjetni snjegovic sladunjavo se smjeskao (Gilma me pitala da li tako izgleda pravi snjesko...Oni ga inace ovdje nikada ne vide -uzivo!). Tu se nasao i zapadnjacki Papa Noel, Santa Claus, Djed Mraz, Bozicnjak ili kako ga vec tko voli zvati...Jedan limeni vojnik, s trubom...A ipak, nisu zaboravili ni sredisnje likove Bozica - malog Isusa i njegove roditelje, u prigodnoj stalici, bas kao iz neke djecje slikovnice... A vrhunac svega je bio pravi vatromet, lansiran s terase poslovne zgrade Bance di Loja...A medju (nama) obicnim smrtnicima, u svemu tome su iz prvih redova, za tu prigodu postavljenih platnenih foteljica, uzivali neki ozbiljni svecenik, vjerojatno biskup grada Loje, krasna i simpaticna mlada ljepotica, s lentom Kraljice grada, koja je cak zadovoljno pozirala i za moj fotic, te drugi uvazeni gradski predstavnici...A ja nisam mogla doci k sebi od uzitka i duhovne slasti ovakvih omiljenih mi zbivanja i diljem Hrvatske, koji mi vec dugo toliko nedostaju u nasem pjeskovitom Oyacotu...Sjetila sam se i Bozicnih koncerata u Ciboni na kojima sam redovito sudjelovala, te me razveslila i vijest na IKI o ovogodisnjem, na kojem cu opet biti pristuna - samo duhom! Bozicni koncert u Ciboni A mi smo se sretne i ispunjene, kao nakon nekakvog lijepog sna vratile u nas Hostel Inca, omamljene doista uspjesno zapaljenom Carolijom Bozica u nasim dusama... 4. dan - utorak 2.12 - Loja - sveuciliste i hodocasce u najvece ekvadorsko Gospino svetiste Cisne Sveuciliste u Loji Citav utorak smo proveli na vrlo modernom i zanimljivom Gilminom faksu, motajuci se medju (ostalim : ) tamosnjim studentima, pridruzivsi im se i na rucku u njihovoj studentskoj menzi, gdje je vecina studenata cekanje na rucak koristila za surfanje po svojim laptopima... Trazeci direktoricu Gilminog odjela dr. Taniu Valdivieso, slali su nas od jedne do druge zgrade, od jednog do drugog ureda, sve modernijeg od modernijeg, a ja sam se sjetila kako je to uvijek tako na slicnim institucijama...Konacno smo je uspjeli locirati - u kojoj je zgradi i na kakvom sastanku, medjutim sastanak satima nikako da se okonca...A mi smo vec skoro postale dio tamosnjeg inventara...A ja sam srecom otkrila i njihov (besplatni!) internet punkt, te usput kontaktirala s domovinom, dok je Gilma obavljala neke druge stvari...A zajedno smo se molile i u njihovoj sveuclisnoj kapeli... I konacno smo je tek popodne uspjele "presresti" i objasniti joj sto treba rijesiti vezano uz Gilmin doktorata...Dr. Tania je bila vrlo ljubazna i simpaticna, kao uostalom i svi Ekvadorijanci, i predlozila nam da ponovo dodjemo sutra (u srijedu) do kada bi sve trebalo biti rijeseno... A mi smo se te veceri zaputile busom (otprilike 2 sata voznje) do 50-ak km udaljenog najpoznatijeg ekvadorskog Gospinog svetista Cisne: Najvece ekvadorsko Gospino svetiste - Cisne Tamo nas je docekala neka neobicna bajkovita i maglovita atmosfera...Pomalo kisna i blatna...Dok je monumentalno Gospino svetiste, nalik onom pariskom Notre Dame (i tamo sam naravno bila! 1995. za Novu Godinu s Taizeom, te ponovo 1997. ljeti na susretu mladih s Papom!), iz vecernje magle izronilo pred nasim ocima, sa svojim cipkastim tornjevima i nekom doista posebnom atmosferom... Usle smo u prostrane crkvene ladje, gdje je upravo bila u toku sv. misa, pred zlatnim oltarom, i prikljucile se misnoj zrtvi pred famoznim Gospinim kipom, koju ovdje od milja zovu: "Rudlava", radi bogatih kovrca u njenoj kosi... Mladi svecenik je odrzao nadahnutu propovijed, spominjuci devetnicu uoci Bezgresnog Zaceca, a i kip Gospe lurdske bio je svecano postavljen ispred oltara, i tek tada sam si posvijestila da je moja devetnica upravo u tijeku...I ovdje smo dobile blagoslov pred Presvetim, te obje osjetile nadahnuce i da ovu specijalnu hodocasnicku prigodu iskoristimo za jednu dobru ispovijed...Te u sakristiji za to zamolile mladog svecenika koji je odmah pristao, i nadahnuto nas ispovijedio...A dok se Gilma ispovijedala, ja sam malo istrazivala sakristijske umjetnine i skrivene prostorije, a iz jedne od njih su me "zaskocila" 2 andjela, kao strazari na duznosti...(sve ovo imam na fotkama, koje cu postaviti, ako bude prilike, prvom zgodom...) I tako, nakon sto smo kod patera dobile doista kvalitetnu duhovnu okrepu, izlozile smo mu i svoj problem nedostatka smjestaja u ovom hodocasnickom mjestu, te nam je i po tom pitanju ljubazni pater odmah izisao u susret, nasavsi nam sobu u zupnom svratistu...A ja sam se opet sjetila drevnih betlehemskih hodocasnika, iskreno zahvalna pateru, ne zacudivsi se njegovu imenu - don Jose! U svratistu smo susrele jos neke od hodocasnika, koji su tamo predahnuli, grupu studenata iz Cuence, koji ovdje prikupljaju podatke za svoju radnju o zastiti kulturne bastine, i koji su se iskreno divili mojoj misijskoj prici iz daleke i egzoticne im Hrvatske... Gospe od Cisnea, laka ti noc! 5. dan - srijeda 3.12 - Povratak iz Cisnea i odlazak u Cuencu Ovdje smo sudjelovali i na jutarnjoj svetoj misi, kupile neke sitnice i suvenire za blagoslov, i ovaj put po danu i zarkom suncu putovale nazad prema Loji, diveci se krajolicima, izvoru cudotvorne vode u blizini svetista, postajama radosnih otajstava krunice, koje su svojim umjetnickim nadahnucima pratile nas povratak, zastajkujuci povremeno zbog radova na ovoj par tisuca metara visokoj andskoj cesti...A Gilma je komentirala i kako je zanimljiva ova promjena vremena, od jucerasnje sumaglice i blata, nakon boravka u Cisneu i svete ispovijedi, zarko sunce pri povratku! I danas smo nastavile nacekavati dr. Taniu, druzeci se s vec nam poznatim tajnicama, po njihovim uredima, koje su upravo tih prvih dana Dosasca i prigodno uredjivale svoje uredske prostore...Do popodne je jedna od tajnica, uz instrukcije svoje sefice, uspjela sastaviti odgovarajucu zamolbu za Centralno tajnistvo fakulteta, te je zapravo jos samo preostalo ocekivati njihov odgovor... Poslije toga smo jos malo upoznavale Loju, u cemu nas je donekle ometala blaga kisica, no ipak smo uspjele doci do zanimljive utvrde na gradskim vratima, koja savjesno cuva kip Don Quijotea i njegovog vjernog Sancha Panze... A pred vecer je Gilmu, kojoj je ipak citava ta situacija bila prilicno stresna uhvatio neki dosta intenzivan bol u predjelu trbuha, te sam je nagovorila da potrazimo studentsku ambulantu...Ljubazna medicinska sestra nam je organizirala odlazak do obliznje bolnice, gdje je savjesna doktorica nakon intenzivnih pretraga zakljucila da Gilma ima - napad slijepog crijeva...Te da mora hitno u bolnicu!, na operaciju Navikla na europske standarde, ja sam povjerovala da je to doista tako, no Gilma je nakon telefonske konzultacije sa samostanskom "centralom" zakljucila da se ipak sigurno ne radi o tome sto doktorica kaze, te da nema potrebe ni za kakvom bolnicom...Te da operacije ovjde kostaju par stotina dolara, bez obzira na zdravstveno osiguranje koje imas ili nemas... Nije mi bas bilo svejedno, brinuci se za Gilmu, ciji bol nije previse popustao, a bez mogucnosti odlaska na sigurno, u bolnicu...No, Gilma se nije previse brinula, i odlucila je da potrazimo neki novi smjestaj (Hotel Inca smo vec bile otkazale, prigodom odlaska u Cisne...)...No, novi hotel kojeg smo nasli nije bio ni priblizne kvalitete kao Inca, uz cak i vecu cijenu, jedan drugi hotel kojeg nam je taksist preporucio, bio je previse luksuzan za nase mogucnosti...I Gilma je na kraju odlucila da umjesto smjestaja u hotelu, izaberemo nocnu voznju do 5 sati udaljene Cuence...Mislila sam da to bas nije pametno obzirom na njeno stanje, no ona je rekla da joj je vec bolje, te inzistirala na ovom novom izletu...Nevoljko i zabrinuto sam pristala... 6. dan - cetvrtak 4.12 - Cuenca i indijanski hram Ingapirca Nakon ranojutarnjeg dolaska u Cuencu, potrazile smo predah u Hotelu Cisne (Nomen est omen : ) i zadovoljne njihovom uslugom, krenule na novu voznju do 2 sata udaljenog Azoguesa, a onda lokalnim busom (sa zanimljivim i duhovitim vozacem) do Ingapirce! I vozacu je bio zanimljiv moj misijski boravak u Ekvadoru, te me uvjeravao da se ovdje svakako trebam i udati, te da mi je vec krajnje vrijeme...A Gilma se vise nije zalila ni na kakve bolove (valjda su joj cijena, a i strah od operacije pomogli da cim prije ozdravi : ) , a mozda i blagotvorni utjecaj Gospe od Cisnea) Kroz idilicnu prirodu, egzoticno odjevene lokalne indijance, te kravice na pasnjacima, stigli smo i do ove drevne indijanske utvrde - hrama sunca, gdje su Inke iz susjednog peruanskog Machu Pichua godisnje dolazili na svoje ceremonije u cast sunca, nastavljajuci i tradiciju Indijanaca Cańar koji su tu prije zivjeli u njihovom stovanju mjeseca...Kako je Gilma i ovdje vec bila (cini mi se da je Gilma za Ekvador, slicno kao ja za Hrvatsku - nema mjesta koje ne poznajemo i na kojem vec nismo bile!), ja sam sama otisla do samoga hrama, uz ljubaznu i strucnu vodicicu Veronicu, koja mi je objasnjavala saki pojedini dio, prostore gdje su cuvali hranu, uz vec razvijene sustave ventilacije, primjerak njihove nastambe, vodovodne sustave, grobne spomenike, te cak u jednom kamenu i model njihova kalendara, koji se sastojao od 13 mjeseci s po 28 dana! (tu fotku cu slati ljudima za Novu Godinu : ) Pokazala mi je i kako su izradjivali ceremonijalni napitak "chichu", pozalila se na probleme sa zidovima, koje s vremenom ostecuju nekakve zidne gljivice, za koje jos nije pronadjeno adekvatno rjesenje...Te na samom vrhuncu hrama, objasnjavala kako su tamo zivjeli svecenici i strazari, kako su zrtvovali zivotinje, te birali najkvalitetnije i najljepse djevojke iz plemena, za suzivot sa njima i stovanje svojih bogova. Najpoznatiji su bili - bog neba - kondor, bog zemlje - puma, i bog podzemlja - zmija...A nastavili su i kanjarsku tradiciju stovanja bozanske papige. No, dok smo sve to vidjeli, fotografirali i naucili, vec je proslo vrijeme za povratak u Loju, te smo odlucili ostati u Cuenci, ovaj put u pristojnom hotelu blizu autobusnog terminala... Na zalost nismo uspjele uci u poznatu katedralu Cuence (vec je bila zatvorena u 17h popodne), te smo izabrale crkvicu sv. Alfonsa - svecenika redemptorista, gdje je upravo zapocinjala posebna sv. misa u cast Djeteta Isusa,uz procesiju s njegovim kipom, koji je na kraju procesije postavljen do nogu kipa svoje Mame - Gospe lurdske! Na kraju sv. mise, svecenik je blagoslovio posebne male kruscice (Gilma mi je poslije objasnila da je to sigurno zbog cetvrtka - euharistijskog dana), te ih je djevojcica iz kosarice podijelila svim uzvanicima, pa tako i nama...Ne zna se tko je bio sretniji sa svojim okruglim kruscicem, mi ili male djevojcice, koje su se veselo igrale sa svojim krusnim lopticama, pomalo ih grickajuci...Dodatno smo razgledale crkvu, diveci se umjetnickim radovima, dramaticnim raspelima i drugim nadahnutim umjetninama, te se krenule okrijepiti u obliznjoj pizzeriji: "Venezia"!!! A kupile smo i DVD s ekvadorskim filmom koje nam je dr. Tania preporucila jedan od prehodnih dana: "Que tan lejos" - "Zar tako daleko!", usporedjujuci nase dozivljaje i putesestvije, dok cekamo rjesenje za Gilminu doktorsku dizertaciju, s avanturama dviju djevojaka iz filma, Spanjolke Esperanze, koja je doputovala upoznati Ekvador, i Ekvadorijanke Tristeze koja putuje za Cuencu, rijesiti jednu osobnu situaciju! I film je doista izvrstan:  Otkaceni ekvadorski film - Que tan lejos Scene iz filma 7. dan - petak 5.12 - Loja i put za Guayaquil Ujutro smo se opet nasle na nasoj staroj i sredisnjoj lokaciji, sveucilistu Loje, vidjeti ima li kakvog odgovora od Centralnog Tajnistva, te kontaktirati s buducim Gilminim mentorom, poznatim ekvadorijanskim knjizevnikom dr. Galom Guerrerom, koji nas je takodjer lijepo i ljubazno primio, izmedju diplomskih ispita, koji su upravo bili u tijeku, i promocije u svecanoj sali fakulteta, koja se zadesila bas taj dan, te smo i na njoj sudjelovale, diveci se tehnickim dostignucima, i velikim video ekranima, s izravnim prijenosom ovog svecanog dogadjaja! Poslije smo sudjelovale i na studentskom dobrotvornom koncertu u organizaciji ekvadorksih volontera, u njihovom studentskom restoranu... I tako smo manje-vise rijesile sve sto smo mogle taj tjedan, te sretne napustile grozomorni hotel Maribel, blizu autobusnog terminala Loje, koji izvana i ne djeluje tako lose, no iznutra smo dobile sobu s dva kreveta, koji to zapravo nisu ni bili...Jedan (Gilmin) je bio prilicno povisen, i zapravo nekakav prilagodjeni stol, a moj je bio sastavljen od plasticnih gajbi Coca-Cole, s nekom daskom iznad njih i barem cistom posteljinom...U kupaonici nije bilo svjetla, a u sobi su iz zidova strsali elektricni kabeli...A ja sam se opet sjetila Josipa i Marije i njihove stalice, koja je mozda bila cak mozda bolji i ugodniji smjestaj, od ovog naseg zadnjeg hotela na jugu Ekvadora, koji je bio toliko strasan, da mi Gilma cak nije dala niti da fotografiram nasu sobu... 8. dan - subota, 6.12. - Guayaquil, Nobol i sv. Narcisa, Manta i jazz koncert Bus za Guayaquil je bio puno ugodniji smjestaj...S tamosnjeg, vrlo modernog i svemirskog autobusnog terminala, koji toliko odskace od ostale ekvadorske i latinoamericke atmosfere, sa svojim pokretnim stepenicama, bljestavim bozicnim ukrasima, doruckovale smo - ja iz Mc Donald'sa (za kojeg me vezu posebno lijepa i romanticna sjecanja prigodom nasih obiteljskih posjeta tati u Becu, i redovitih druzenja po tamosnjim Mc Donald'sima : ), a Gilma iz nekog ekvadorijanskog restorancica, s njihovim karakteristicnim specjalitetima, koje sam dodatno fotkala...(ispricavam se na cekanju fotki, no nadam se da je i bez njih putopis dovoljno slikovit : ) I na jednom od stotinjak modernih saltera, kupile karte za - Narcisin Nobol, udaljen 20ak km! Na ulasku u gradic docekao nas je veliki kip nove ekvadorijanske svetice, u prepunom modernom svetistu, upravo je zavrsavala jedna od svetih misa, u sklopu devetnice svetoj Narcisi (ciji blagdan je 9. 12), uspjele smo dogovoriti privremeni smjestaj nasih torbi u sakristiji, uz simpaticnog svecenika, ciji rodjeni brat je bio Gilmin zupnik u djetinjstvu! Mali svijet, pogotovo za nas "kircherice"! A mi smo posebnim eko-taxijem (fotke slijede) otisle do obliznje hacijende San Jose, gdje je sv. Narcisa zivjela kao djevojcica sa svojom obitelji, diveci se plodnim i natopljenim poljima rize, svuda oko nas, te se pomolivsi kod spomen-stabla guayaba, gdje se sv. Narcisa uvijek povlacila na osobnu molitvu i susret sa svojim Dragim! Obisle smo i muzej sv. Narcise, kupile knjizice s njenom devetnicom (najaktualnije, s podacima o njenoj kanonizaciji u Rimu 12. 10. ove godine!), kalendare s njenim likom, te sve to blagoslovili pred centralnim oltarom, gdje se u staklenom lijesu cuva njeno neraspadnuto tijelo, preporucivsi joj i nase potrebe i nakane! (moje su uvijek iste, one iz desnog stupca!) Popodne smo kratko razgledale i Guayaquil, njegovu poznatu "rivu", ni ovdje nismo uspjele uci u katedralu, ali smo se kratko pomolile pred njenim ulazom... I zaputile se prema usputnoj Manti, gdje su nas cekali nasi novi prijatelji i (blog : ) poznanici Sinisa iz Virovitice i Poljak Marec iz Censtohove (!) , te su nas odmah odveli na jazz koncert u Manti! A ja sam pomislila, kako je uz sve ostale dozivljaje, ovo doista i tjedan glazbe i koncerata - od onog nezaboravnog bozicnog u Loji, preko studentskog dobrotvornog u njihovoj menzi, do ovog neocekivanog jazz koncerta u Manti! No, kako smo imale samo sat-dva prije naseg busa za Quito, vrijeme je doista brzo proslo, decki su izrazili svoju zelju za boljim upoznavanjem nase misije, i ukljucivanjem u volonterske akcije, te smo se oprostili i pozdravili kao stari prijatelji! I dobri ljudi : ) 9. dan - 2. nedjelja Dosasca 7. 12 - Back to reality - sv. misa u Oyacotu, i adventski nagovor p. Antonia u nasoj misiji Direktno s kolodvora u Quitu, koji nije ni do koljena onom u Guayaquilu, zaputile smo se na nasu sv.misu u 7h...Poslije je dosao p. Antonio odrzati nam adventski nagovor "charlu", no kako je govorio o potrebi adventskog bdijenja, a meni je (tragikomicno...) svako malo od umora kljucala glava, i zaklapale se oci, Maestra me poslala na pocinak u moju sobu...Home, sweet home! 10. dan Blagdan Bezgresnog Zaceca - ponedjeljak 8.12 U ponedjeljak smo tako opet bile punih baterija i spremne za nase svakodnevne skolske obaveze! A popodne smo se nakon susreta Marijine Legije, koju je ove godine u Oyacotu pokrenula s. Marija (kojoj je bas taj dan bio i rodjendan!), otisle u svetiste Capilla, na obliznjem vrhuncu, koji je te veceri bio nekako posebno cudesno osuncan...Prikljucile se tamosnjoj devetnici, i procesiji, s njihovim seoskim orkestrom, sudjelovale na sv. misi i druzenju poslije toga...Fotkale se s Gospinim kipovima, i zahvaljivale joj na ovoj doista cudesnoj i sretno okoncanoj najcudnijoj devetnici na svijetu! Vjerujem da sve nase nakane doista i te kako trebaju biti uslisane! |
