Bozicna cestitka p. Luki, ali vrijedi i opcenito!
A sad moja Bozicna cestitka za p. Luku,  Bozicne jaslice u Palmi koja zapravo moze vrijediti i za svakoga od nas, nadahnuta njegovom nekadasnjom propovijedi: Tri mudraca Dragi p. Luka! Kako kod Boga nista nije i ne moze biti “slucajno”, tako vjerujem da nije slucajno niti to sto je najljepsi, najveci, najsvecaniji i najtopliji njegov blagdan Bozica i Njegova rodjenja, bas usred najvece i najzesce hladnoce i zime... Kao da svojim rodjenjem, toplinom, bozanstvom i njeznoscu, zeli rastopiti i otopiti sve slojeve i naslage leda u nasim srcima, rastociti i razoriti sve sto nas sputava, onemogucuje, zarobljava i paralizira...Uz krckanje leda, koji nas pokusava okovati, zalediti nasa srca, zamrznuti osjecaje; cuje se pucketanje vatrice na ognjistu, osijeca njena toplina, toplina doma i svete obitelji, cuje se opojna i zanosna pjesma Andjela, onih pravih, Bozjih i bozanskih, koji silaze s Neba, da nam zajedno sa zvijezdom repaticom osvijetle pravi put, jedini pravi i jedini moguc, koji nas kroz sve opasnosti, zamke i prepreke zivota, kroz svu tamu, trpljenja, jad, jed, patnje i led, vodi do sredista zbivanja, sredista svijeta, sredista nasih srdaca, gdje se uvijek iznova moze i mora (jer to sam silno zeli) roditi nas jedini pravi Spasitelj: mali Isus i veliki Bog... Ali da bi to bilo moguce, da bi se on doista mogao roditi u nasim srcima, i opcenito, najprije treba ostaviti lazne sigurnosti, lazne nade, lazne oslonce, lazne proroke i lazne prijatelje, kako bi tek tada, slobodni i oslobodjeni svega toga, punim srcem i punom svijescu, raskajani i posuti pepelom, i oslobodjeni stajskog gnoja svojih grijeha, mogli ponizno kleknuti na slamu, grubi dascani pod, pred novorodjenu Bebu, pred nama i u nama! Zajedno s njome, opustivsi se i prepustivsi se njeznom majcinskom zagrljaju zajednicke Majke, koja je svojim vjecnim: “Fiat – neka mi bude!”, jednom za svagda u svoje krilo i u svoje srce prihvatila bozanskog i Bozijega sina, a s Njime i svakog od nas, zajedno s njime, brizno i bolno prateci svakoga od nas na nasim kriznim putevima, predvidjajuci i osjecajuci sve nase padove, spremna da nas potpuno iscrpljene, klonule i mrtve uvijek iznova primi i prima u svoj majcinski zagrljaj, svoju “Pietu”, koja se samo po njoj, njenom majcinskom krilu, zagrljaju i zagovoru, uvijek iznova pretvara u novo rodjenje, novi Bozic i novu priliku za novi pocetak!!! Kako bismo se zajedno sa Sv. 3 kralja, mogli vratiti u svoju staru zemlju, svoje staro Nebo, ali nekim drugim i nekim novim putem, izbjegavajuci lazne stovatelje i klanjatelje, opasne Herode!!! U tom duhu, od srca ti i s velikom, neslomljivom i neugasivom ljubavi – Sretan Bozic!!! Tvoja misionarka Drina  Bozicne jaslice u Santa Aniti, uz sve sudionike njihove izgradnje  I odgovorne katehistice...  Zive Andjele...  I zivopisne ekvadorske narodne nosnje |
