ZANIMLJIVA DVA PUTA DALJEG STVARALAŠTVA

Dajana Diverno kao autorka mnogobrojnih književnih dela multrižanrovne strukturne romaneskne orijentacije svakako da je autor koji ponajpre ugađa sebi, kroz sam proces kreativnog stvaranja, ali se osvrće i na drugu bitnu stavku u književnosti – ugodnosti čitateljskog konfrotizma. Izići iz senke anonimnog stvaraoca, što je bila davne 2006 godine, i doći do toga da će možda biti i član književnih internacionalnih klubova delom sveta, ostavlja nam neizbrisivi, sveopšti zaključak – ukoliko je i želela izići iz anonimnosti – to je očito i uspela.
Sada se nalazi na nekoj vrsti svojevrsne poslovno-književne prekretnice – odnosno kao na nekoj vrsti literarne raskrsnice gde jedan put vodi prema onom što smo imali prilike videti u zadnje dve-tri godine, a to su bajke, scenariji za crtane filmove i svemu onom što pripada vizuelom stvaranju za najmlađu populaciju, a drugi put vodi k utabanim, znanim stazama kriminalističkih romana kojih ona ima na pretek i koji joj svakako mogu kao ''lični autorkin predstavnik'' pokucati na avrata mnogobrojnih internacionalnih književnih klubova diljem celog sveta. Dajani bi to bio korak napred, zapravo vrlo veliki korak, polako se kreće prema onom k čemu je uvek i maštala – da bude poznati svetski pisac, a s druge strane ona malopre pomenuta strana dečijeg vizeualnog stvaralaštva, ostavlja otvorena vrata za kreativno predstavljanje najmlađoj populaciji. Sve to je vrlo zanimljivo, posebno jer bismo se sada svi mi mogli pitati iz ta dva autorkina puta, na koji će najpre krenuti, ili će kao i svi drugi poslovni ljudi kročiti jednim i drugim putem istovremeno, ostavljajući onu fantastičnu, ličnu nit spoznavanja koju će čitatelji videti već kroz prvih par desetina njenih književnih bisera.
Naravno da je mnogo posla pred njom, ali zanimljivo će biti videti i sav njen dosadašnji rad u novim izdanjima i na drugim jezicima, u drugim državama; novija, dopunjena izdanja opet će samo govoriti o tome da književnost nikad ne miruje, niti može mirovati, pa tako je i nama jasno zašto je ona izabrala baš ovu granu umetnosti kroz koju izražava i deo svoje ličnosti – a to je da u njoj uvek postoji individualistični, zagonenti bunt, koji spaja ideju, tradiciju i njezinu oslobođenost kao umetnice – i smatramo da su to sasvim dovoljni argumenti koji će objašnjavati njene korake kroz ona dva puta koja su svakako i dalje neizostavno pred njom.