BAJKA ''BIJELA LISICA'' - DAJANA DIVERNO - Odlomak bajke na hrvatskom jeziku

Mit o bijeloj, opakoj lisici bio je zanimljiv mnogim lovcima iz susjednih zemalja. Čak su i novine pisale o bijeloj lisici. Bila je prava, urbana, šumska legenda. Mnogo su puta ovu bijelu lisicu u šumi lovili brojni lovci koji su bili organizirani u grupe.

Jednog dana, iz susjedne zemlje, kralj po imenu Paruan organizirao je veliki sportski lov na ovu bijelu lisicu koja je desetljećima izmicala svim najuspješnijim lovcima današnjice. Ali ovaj je put odlučio poslati svoja dva sina u ovu lovnu turneju: princa Gallanta i princa Oxana. Oboje su bili vrlo uspješni strijelci i dobri mačevaoci. Često su se natjecali jedni s drugima, da bi vježbali i vidjeli koji je uspješniji.

Ovog je puta princ Gallant pravi vođa ove velike skupine lovaca, pa je svima izdavao naredbe. Svi su učinili što bi im rekao, jer to je bila takva zapovijed, čak i ako je to bio običan sportski lov.

I tako su postavili zamke, iskopali jarkove koje su prekrili granama, kako bi napokon uhvatili ovu lisicu. Međutim, ono što ova skupina lovaca iz susjednog kraljevstva nije znala je da je grofica u obliku bijele lisice desetljećima boravila u toj šumi. Dakle, ona je tako dobro poznavala svaki detalj te šume, da je gotovo mogla trčati kroz nju zatvorenih očiju. Također, cijelo vrijeme dok su postavljali zamke, ona je lukavo promatrala njihove aktivnosti skrivena sa strane.
Tako je i sada, gotovo s iskrenim zanimanjem, promatrala ovu skupinu lovaca koji su je htjeli nadmudriti. Međutim, dogodilo se ono što nije ni pomislila da će se dogoditi - pažnju joj je privukao lijepi, mladi princ. Sad je cijelo vrijeme, skrivena među grmljem i kamenjem, promatrala ovog princa. Požalila je što baš u tim trenucima nije bila u obliku prekrasne grofice, već kao šumska zvijer.

I one noći, kad su nakon večere lovci legli na spavanje, promatrala ih je. Ali mladi princ Oxan nije joj dao mira. I dok je polumjesec bio visoko na nebu među sićušnim zvijezdama i dok je gorjela logorska vatra, bijela je lisica vrlo polako i nečujno prilazila mladom princu. Spavao je spokojno na travi. Morala mu je doći do lica, jer ga je željela vidjeti malo bolje. Ovako dok je bio usnuo, on ju je učinio još ljepšim, a ona je bila neizmjerno tužna što je bila samo obična lisica, pa je on nikad ne bi volio.
Tada je lisica pogledala prema nebu i sićušnim, dalekim zvijezdama i u tim trenucima kao da je čula glas stare, opake vještice:
"Onog dana kad se zaljubite i ta vam se ljubav uzvrati, moći ćete birati kako ćete živjeti ..."
Međutim, tada se jedan od lovaca počeo buditi, a bijela lisica je brzo i nečujno pobjegla odatle. Prošlo je dosta vremena tijekom te noći, upravo se taj lovac pitao je li doista vidio bijelu lisicu pored princa Oxana ili je to bila samo šumska mašta?
A bijela lisica je znala da će nekako jednog dana sigurno uspjeti postići da se ovaj mladi princ Oxan zaljubi u nju. Zatim je potrčala visoko u planine. Nije osjećala nikakav strah jer su je već toliko puta lovili