Mudrost 13,1-19

Image Hosted by ImageShack.us


Pošto je sredina proljeća, meni najljepše doba godine, ne mogu se nadiviti prirodi i njenoj ljepoti,tom prekrasnom zelenilu, cvijeću svih boja, srcu mi je odmah milo. I često se pitam, kako je to baš sve tako savršeno za nas stvoreno, komponirano, angažirano, da nas to zelenilo smiruje, boje i miris cvijeća donose nam toliku radost, zvukovi ptica toliku opijenost i očaranost ljepotom, a zrake sunca nas griju s tolikom ljubavi?
Nekad davno sam naletio na ovaj tekst u Sv. Pismu iz Knjige Mudrosti, kada se trago za nekim odgovorima i svidio mi se. Nešto tako savršeno ne može biti samo od sebe... Tvorac ljepote - Duh Sveti nas uvijek iznenađuje svojim savršenstvima.

Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga,
oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu
spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati
umjetnika po djelima njegovim;
nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju
oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.
Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima,
morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje
njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.
Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga,
morali su iz toga zaključiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj.
Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo,
po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu.
Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor,
jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći;
živeći među djelima njegovim, nastoje ih shvatiti,
a zavodi ih samo naličje stvari jer vide toliko ljepote.
Pa ipak, oprostiti im ne treba:
jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati,
koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga! Krivoboštvo
Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima nazivaju djela ruku čovječjih:
zlato i srebro, umjetno obrađeno, životinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom.
Posiječe drvodjelja prikladno drvo, brižljivo mu oguli koru
i s divnim umijećem načini predmet koristan za svagdašnju upotrebu.
A triješće što preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti.
Ostane mu komad koji nije ni za što, drvo krivo i kvrgavo:
uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje,
oblikuje ga umijećem nehotičnim, dade mu lik čovječji;
ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu životinju, crljenkom je oboji,
crvenilom naliči, premaže joj svaku pjegu.
Konačno joj načini prikladnu kućicu, metne na zid i prikuje željeznim čavlom.
Pobrine se tako za nju da ne padne,
dobro znajući kako sebi sama pomoći ne može:
jer je lik kojem treba tuđe pomoći.
I poslije svega toga on se ne stidi tu
neživu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak,
za ženidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemoć,
za život preklinje smrt, i utječe se za pomoć samoj nemoći,
za putovanje onomu koji ne može ni nogom maknuti;
a svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu,
on traži snage u onoga komu su ruke najnemoćnije.

Image Hosted by ImageShack.us


Da, mi ljudi činimo savršeno nesavršenim i od muhe često pravimo slona, a ne znamo da nam je spoznaja na dohvat ruke. Toliko je lutanja i vrtenja u krug za boljim i savršenim životom, besmislena traženja i ispraznosti, no sve je samo u jednom - Ljubavi.

14.05.2009. u 12:00 · Ostavi komentar (15) · Isprintaj · #