Pismo Dijetetu Isusu



Drago dijete Isus,

evo pišem Tebi u ovo Tvoje vrijeme i mislim da jedno od rijetkih što ćeš dobiti za svoj rođendan, jer kao što i ti znaš zamijenili su te za onu amerikaniziranu maskotu od Coca-cola koja je ukrala ime svetog Nikole i ruho Svetog Oca Pape, tvoga poniznog sluge. Nažalost, dragi Isuse, ta karikatura je danas Tebe istisnula iz srca mnogi ljudi, mladih i starih, svugdje je ta čudna tvorevina kapitalizma i pohlepe, konzumerizma koja promovira sve samo ne Tvoje vrijednosti, a ne samo on, nego i razne vile i vilenjaci, nekakvi jeleni i grinčevi, svi žele istrjerati Tebe. Tako i danas kao i u vrijeme u Betlehemu nema mjesta za Tebe, Ti kucaš, ali srca ne otvaraju, puna su gorčine, mržnje, grijeha, možda su i prazna... Isuse, često se pitam tko je i kako zauzeo ta srca, mala srca željna utjehe, tko im je ukrao ljubav iskrenu i nesebičnu, pretvorio ih u egoistične sefove? Nema mjesta, Isuse, nema mjesta za Tebe. Boli me to, Isuse, zar ni u ovo vrijeme nema mjesta? Svi te odbijaju od sebe, kao da te se boje, boje se te divne promjene Tvoje Ljubavi, te preobrazbe koju činiš svojim svetim Duhom, bježe od Mise, bježe od Ispovijedi i od molitve, razgovor s tobom, jer ne znaju da kršćanska molitva nikada nije monolog.
O, drago dijete Isus, gdje te se može još naći osim u Crkvi Tvojoj, a i ona je, kao što reče Tvoj ponizni Sluga, Lađa koja pušta na sve strane, ali trudi se, trudimo se.

O maleno Djetešce, i danas si napušteno od sviju, jer ne marimo za Tvoju žrtvu, za Tvoju veliku poniznost kada si uzeo naše tijelo da iskusiš sve što mi proživljavamo i da nas otkupiš od grijeha. Isuse, toliko ih je napuštenih, odbačenih tih malenih anđela, ti tvojih najmanjih, a tolikima im nije pružena prilika za život... za njih u ovom svijetu isto nema mjesta...

Isuse mili, ti si imao zaštitu divne Majke i Poočima prekrasnog Josipa, pogledaj na mnoge obitelji danas, raspadaju se, tu je nesklad, Tvoj sveti sakrament i taj divni poziv propada, mnoga djeca ostaju bez roditelja, supružnici jedni druge napuštaju, nema mjesta za Tebe, a gdje nema Tebe nema ni prave Ljubavi.

Često, dragi Isuse, u molitvi sjetim se mnogih što će ovo pročitati, hoće li te oni pustiti ovaj Božić u svoje srce, otići pokloniti se Tebi, Malom Kralju? Ili će opet samo protestirati protiv Tebe, izbjegavati te na svakom trenutku? Isuse, mnogi su siromašni duhovno, jer Tebe ne upoznaše, nije da ne mogu, mogu, već ne žele, zaobilaze Te, bježe samo da te ne susretnu. Ima li kod njih mjesta?

Dijete Isuse, toliko će vremena potrošiti na piće i na iće, a toliko malo na molitvu obiteljsku i na sv.Misu na Tvoj rođendan. Pa zašto toliki izbjegavaju tvoj blagoslov? Mali kralju, nigdje nema mjesta. Sve se vrti oko novca, prokletog novca i jeftinih poklona kojima se ne može kupiti ni prijatelji, ni obiteljski odnosi, ni pažnja ni dodir iskreni, pogled ljubavi, razgovor niti iskrene riječi nježnosti, niti zagrljaj vjernosti. ..

Evo i više se ne spominješ u čestikama, postao si jedan blagdan u kalendaru svijeta, Tvoje ime se ne spominje jer se mora paziti da ne bi nekoga uvrijedilo, da se ponos nečiji ne bi dirnuo, a mnogi licemjeri žele zavesti tvoj narod praveći se svetima i tebi vjernima u ovo vrijeme čudnih izbora. Ali Ti im opraštaš, opraštam im i ja. I opet nema mjesta za tebe...

Isuse, pa učini mjesta, donesi nam radost, skini paučinu s naših srca, otvori vrata jer Ti posjeduješ ključeve, za koje mi mislimo da su skriveni. Učini čudesa kao dok si hodao ovom zemljom, a i sada je pohađaš, rastopi kamena srca, učini ih srcima od mesa, rasvjetli naše duše, daj nam vatru svoje slave u ovo hladno doba. O, Isuse, dođi...

PS. Možda sam Ti puno više mogao toga napisati i ljepše, ali Ti poznaješ moje srce, moje osjećaje, nema Ti ništa skriveno, molim te samo za radost i mir... i pitam se da li će za ovo pismo biti mjesta u nekom mediju?

Dragi blogeri, svima vam od srca čestit i blagoslovljen Božić, nadam se da ćete gaod ove silne zbrke i strke moći osjetiti! Neka vam mali Isus donese radosti koja dolazi iznutra i neka vas blagoslovi i čuva u ovo vrijeme svega samo ne ljubavi!

22.12.2009. u 12:29 · Ostavi komentar (33) · Isprintaj · #

Smisao?



Stihovi mi bjeze s papira pod olovkom
ništa smisleno u njih smjestiti ne mogu
i pitam se da li mi je duša prazna,
da li je ovo možda kazna
i ova dosadna suša, da li je prolazna?

Kradem tudje retke,
jer da ništa nije zlo,
ništa ne bilo ni dobro

ili se možda varam
što ne vjerujem ovim riječima
što ih bez veze šaram
ili samo spavam
od sebe lagano odmaram?

zašto bi sve imalo smisla,
ionako slova igraju svoju igru...?

Z.Ć., 06.12.2009, Tomislavgrad

Ništa neka te ne straši,
ništa ne uznemiruje.
Sve prolazi.
Samo Bog ostaje isti.
Tko je strpljiv sve postiže.
Tko ima Boga ima sve.
Jedino Bog dostaje.

Sv.Terezija Avilska

15.12.2009. u 13:03 · Ostavi komentar (8) · Isprintaj · #

Traganje



Mnogi Te čuju, a ja kao gluh,
ne mogu te ni naslutiti očima duše,
što mi želiš reći nježnim lahorom,
povjetarcem što ne prestano puše

Jer rekli su mi da nisi u ognju,
ni u potresu i oluji nisi,
nego u šapatu tihom
i dodiru blagom Ti si

Tražim Te tu, u tim dodirima Duha
Tvoga Duha, Svetog Duha,
što me neprestance nuka i neznatno vodi
kao što voda teški mlin goni

Tražim te, a kao da ne želim da te nađem,
i nastojim izbjeći sve što me od tebe snađe,
dopusti mi da najprije sebe u Tebi pronađem.

Z.Ć. 09.12.2009., Split

Neprestance tragam za Bogom i Njegovom riječi, utjehom i dodirima kojima mi pruža, jer reče i sam: Vječnom ljubavlju ljubim te. Zamislite to, vječnom ljubavi. Uspio sam otprilike naslutiti što bi to bilo, ali ne mogu to opisati, to je nešto što Gospodin svakom pojedinačno objavi i na neki način u srce ostavi. On je sam Ljubav, ujedno i opipljiva Osoba s kojom svatko od nas može razgovarati, to je posebnost kršćanstva, u crkvama je prisutan Živi Bog u onom tabernakulu (svetohraništu), u Svetoj Hostiji. Tu On prijateljuje s nama i uvijek je tu, Njegova prisutnost je opipiljiva i On nam u tišini prilazi i zove nas da mu otvorimo vrata.



Često Ga se osobno bojim, bojim se Njegove volje i ulaska u moj život jer ne znam gdje će me odvesti. To je zbog moje sebičnost i buntovnosti, jer zašto bi mene netko mijenjao. Ali On to čini iz Ljubavi i samo uz naš pristanak, no često ga odbijam, zovem ga i On dolazi odgovara na moje vapaje i molitve, ali kada traži neku promjenu, moja narav ga izbjegava.
Ne poznam se očito, mislio sam da sam dobar, ali nisam. Moje predanje njemu nije onakvo kakvo bi trebalo biti i unatoč savjetima mnogih, ja volim nered i nesklad, ali On želi harmoniju i pjesmu u mome životu, pjesmu Ljubavi.
Mnogo puta sam nervozan zbog svojih grijeha, najviše propusta koja pravim jer nisam organiziram i ne uspjevam se posvetiti kako treba onim stvarima koje to zahtjevaju. Tada se najviše udaljavam od Ljubavi i srditost me hvata i jedan grijeh vuče drugi, napasti se množe, a ja kao slaba i izgubljena ovca upadam u zamku. Umoran i opterećen zaboravljam Njegove predivne riječi:


Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.




I kada me opet stari strah uhvati da ću Ga izgubiti, hrlim u crkvu, na Misu, da mu se poklonim, da ga molim za oprost, za blagoslov, molim da me primi u svoje okrilje, i tu mi se On opet otkriva, tu mi opet govori i tiho šapće u tim debelim zidovima.
I opet žarka želja je tu da u meni živi samo Krist, a sve drugo neka umre.
Pitam se zašto te se Isuse mnogi boje, zašto ne žele ti priznati svoju grešnost i ne žele Tvolju Ljubav, ne žele te primiti, što je toliko iskrivilo sliku o Tebi, milosrdno i pravednom? Možda se osjećaju krivim, možda ih savjest optužuje, možda ih đavao straši, možda je zbog Crkve, zbog našeg lošeg svjedočanstva... ali Ti ne gledaš na to, Ti zoveš i čekaš, zoveš preko ljudi, preko svećenika, preko djece, preko siromašnih i ostavljenih, bolesnih i nemoćnih, oni neznatnih i nevidljivi, onih što čine milostinju ne zbog naših pogleda, nego zbog tvoje Ljubavi i što mole iza zatvorenih vrata...



Tragate li vi?

10.12.2009. u 12:19 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #