Stihovi mi bjeze s papira pod olovkom
ništa smisleno u njih smjestiti ne mogu
i pitam se da li mi je duša prazna,
da li je ovo možda kazna
i ova dosadna suša, da li je prolazna?
Kradem tudje retke,
jer da ništa nije zlo,
ništa ne bilo ni dobro
ili se možda varam
što ne vjerujem ovim riječima
što ih bez veze šaram
ili samo spavam
od sebe lagano odmaram?
zašto bi sve imalo smisla,
ionako slova igraju svoju igru...?
Z.Ć., 06.12.2009, Tomislavgrad