Imageshack nam objavio rat!



Dragi blog.hr!

Molim Vas, ako znate, da nam pojasnite razlog zabrane prikazivanja slika s imageshak.us, koji očito dolazi s njihove strane.
Svi su mi postovi postali manje vrijedni, jer slika je sastavni dio moga posta koja u veliku ruku ukazuje na temu posta i održava njegov sadržaj. Sve su mi slike zabranjene osim onih u boxevima sa strane. Ožalošćen sam.
Kako smo mi povrijedili prava?

PS. Ako itko drugi zna razlog i način kako ih vratiti molim vas da mi objasnite.
.

28.02.2011. u 12:28 · Ostavi komentar (7) · Isprintaj · #

Kapljice mene u tvojim rukama



Suze moje iskrenosti na tvom ramenu,
Natopih ti kosu svojom gorkom soli,
Ispustih dušu kroz tihe jecaje,
Drhtavo srce od straha kucati prestaje

I skupljaš u ruke kapljice mene,
Što potekoše niz stidne obraze,
Primila si me, razgolićeno dijete,
Zagrljajem umiruješ moje bivanje

20.2.11. Split

Hvala ti što me držiš na jednom mjestu.
;)

25.02.2011. u 13:10 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #

23. rođendan.

23. rođendan! Što da kažem, ne znam. Iskreno, osjećam se nespremnim za ove godine, no ne žalim zbog toga, prihvatit ću izazove koje mi ova godina donosi. Izgleda da će se moj život sa 23 godine potpuno promijeniti. Dva ispita do kraja, diplomski se bira, prestajem biti student, odabir mjesta stalnog prebivališta, odabir države, potraga za poslom koja se čini kao traženje iglice u plastu slame, preuzimanje potpune odgovornosti za svoj život.

Istina, nije lako preživjeti u svijetu koji te okružuje i bombardira sa beznađem, površnim vrijednostima, niskim moralom, demotivacija na svakom uglu od novina do TV pa sve preko interneta i tako dalje. Mladom čovjeku je danas se izboriti za ono što vjeruje puno teže. Kao katolik, osjećam težak pritisak sa svih strana, ali to je normalno stanje za katolika, biti pritisnut križem života, ali bit je nasljedovati Isusa i uzeti taj križ i polako naprijed.

Ne volim prisilni optimizan, mrzim kada mi ljudi kažu da mislim pozitivno kao da ja mogu nešto promijeniti misleći pozitivno.
Volim biti realan, ne lagati samom sebi, nastojati prihvatiti situaciju koja jest, nadajući se da ću je uz pomoć Krista proživjeti nabolje što mogu, Njemu na slavu. No, ova rečenica se isto tako rijetko ostvaruju u mom životu, pogotovo se to odnosi na prihvaćanje. Vjerojatno ću u ovoj 23. i to naučiti, jer ako namjeravam rasti u Kristu, morat ću i sebe prihvatiti.

Mali osvrt na 22. godinu, bila je zanimljiva, puna preokreta, događanja koja su mi iz dana u dan oblikovala život. Izdvojio bih po meni najbitinije, a to je upoznavanje sebe na način kako me Bog vidi, to je bila velika milost, koja još traje. Bolna je jer vidiš sebe u najgorem svjetlu, a vidiš da si dalje ljubljeno dijete Božje, On ti pruža bezuvjetnu ljubav, odgajajući te na način tebi potpuno neshvatljiv. Sve loše situacije za koje sam optuživao Njega su mi bile na korist.
Moja djevojka mi je najveći dar što sam ga dobio od Boga, uskoro su nam tri godine kako smo zajedno, u prošloj godini moga života, naša ljubav je porasla preko granica nas samih, plodovi hodanja u čistoći i molitve su ogromni.

Mnogo se toga može tu reći. Recite vi koji me znate.
Nadam se da ću u 23. moći prihvatiti Božju volju, onaj plan koji je On naumio za mene od trenutka moga stvaranja.


Fotografija mene, slikana u Lurdu na bolesničkom hodočašću, listopad 2010.godine.

Vaš Defton.
Bog vas blagoslovio.

22.02.2011. u 00:01 · Ostavi komentar (14) · Isprintaj · #

Svirači apokalipse


Fotografija: Ante Gašpar

Zasviraj opet svoju pjesmu gradova zadrijemalog svijeta
Probudi ulice, zgrade, barake i klupe u parku,
Razigraj srca ptica, miševa, pasa i mačaka,
Otrijezni glavu pijanog čovjeka

I nakon svega…

Zatrubi u posljednju trubu i dovrši simfoniju apokalipse,
Poruši zidove ispred očiju, neka se vidi golotinja duše i tijela,
I počni ples uništenja i posljednjeg suda,
ti skriveni anđele u očima nevinog djeteta…

16.02.2011. Split, Z.Ć.

Promatram često ulične svirače i obično one koji žive na ulici, ulične umjetnike. U Splitu ih se može često vidjeti, od onih koji su tu jer nemaju drugog do onih kod kojih ostaneš bez daha. Umjetnost preživljavanja je kod jednih i kod drugih...
Što nam ti ljudi govore o današnjici? Ne znam, možda ovo što napisao kao pjesmu, možda nešto drugo...

Trebalo bi čitati znakove vremena, čitati od onih najmanjih jer njihova stanja očituju našu budućnost, a sve ih je više na ulicama. Pitam se kada će aristokracija početi skupljati boce i čuvati ovce, jer kada nama presuši, a već je, njima nema upliva, onda će se i oni zapitati. Pa će vjerojatno početi plesati ispred nekog uličnog svirača sa seširima po podu da im koji ubaci kamen jer novaca nema...

Rješenje je u poljoprivredi...

Buđav lebac.
..




Zahvaljujem se uredništvu blog.hr što me je uvrstilo na ALMOST COOL listu. Čast mi je biti tu među... hm... uglavnom, hvala! ;)
Vaš Defton.
Bog vas blagoslovio...

16.02.2011. u 22:02 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

Kršćanski moj živote



Kršćanski moj živote, opet si zakazao
Odijeliti se nisi uspio od ljubljenja svoje slike u ogledalu,
svidjelo ti se kako si dobar i koliko si svet,
pao si u rupu koju iz koje nisi uspio ni izaći,
zaljubio si se u što si postao,
i evo te opet na početku

No, čestitam ti, živote moj,
i dalje čvrsto držiš masku
poniznog i skromnog pred ljudima,
nemaš stida ni pred Onim od koga si je ukrao,
Ali samo hrabro! Hrabro, velim ti, i ustraj!
Početaka ima bezbroj, možda se maska jednom s licem stopi,
i šminka postane trajna;
vjeruj mi, bit će bolno…

26.12.2010, Tomislavgrad

Pjesma govori i više nego što bi trebala...

13.02.2011. u 18:39 · Ostavi komentar (9) · Isprintaj · #

Običnost tehnološkog čovjeka


Fotografija: Ante Gašpar

Usisan u vrijeme i u prostor,
Raspršen u milijardu čestica po svoj zemlji,
Svugdje prisutan
Samo ne kod sebe samog,
A svijet prolazi kroz mene, pored mene
Ulazi u mene i izlazi i odnosi mene
Sva moja običnost je kolotečina,
I zašto me uopće treba biti briga

Pred kasne ponoćne sate skupljam prašinu od sebe
u vreće, u mraku ležim i sam jecam
jecam tiho, suzama natapam Nebesa
jer sam ono što htio biti nisam
htio bih biti ono što Jesam

02.02.2011 Split

Malo za promjenu...
Najlakše se rapršiti kroz taj monitor u koji gledate i postati dio nečega što ne postoji kada se isključi utikač iz struje. Ovdje nismo ono što u stvarnosti jesmo, ovdje smo glasni, jaki, pametni, mudri, sveci, političari, vođe zemalja, kraljevi, kurve, pederi, pustolovi, a ono što zbilja jesmo je ona slika kada se ugase svjetla u sobi i pokrijemo se pokrivačem i otvorimo oči, a ne vidimo ništa osim mraka koji govori jednu istinu o nama, svakome njegova istina...
Bogu hvala da nam je dao vjeru...

02.02.2011. u 22:35 · Ostavi komentar (8) · Isprintaj · #