Fotografija: Ante Gašpar
Zasviraj opet svoju pjesmu gradova zadrijemalog svijeta
Probudi ulice, zgrade, barake i klupe u parku,
Razigraj srca ptica, miševa, pasa i mačaka,
Otrijezni glavu pijanog čovjeka
I nakon svega…
Zatrubi u posljednju trubu i dovrši simfoniju apokalipse,
Poruši zidove ispred očiju, neka se vidi golotinja duše i tijela,
I počni ples uništenja i posljednjeg suda,
ti skriveni anđele u očima nevinog djeteta…
16.02.2011. Split, Z.Ć.
Promatram često ulične svirače i obično one koji žive na ulici, ulične umjetnike. U Splitu ih se može često vidjeti, od onih koji su tu jer nemaju drugog do onih kod kojih ostaneš bez daha. Umjetnost preživljavanja je kod jednih i kod drugih...
Što nam ti ljudi govore o današnjici? Ne znam, možda ovo što napisao kao pjesmu, možda nešto drugo...
Trebalo bi čitati znakove vremena, čitati od onih najmanjih jer njihova stanja očituju našu budućnost, a sve ih je više na ulicama. Pitam se kada će aristokracija početi skupljati boce i čuvati ovce, jer kada nama presuši, a već je, njima nema upliva, onda će se i oni zapitati. Pa će vjerojatno početi plesati ispred nekog uličnog svirača sa seširima po podu da im koji ubaci kamen jer novaca nema...
Rješenje je u poljoprivredi...
Buđav lebac...
Zahvaljujem se uredništvu blog.hr što me je uvrstilo na ALMOST COOL listu. Čast mi je biti tu među... hm... uglavnom, hvala! ;)
Vaš Defton.
Bog vas blagoslovio...
Post je objavljen 16.02.2011. u 22:02 sati.