23. rođendan.

23. rođendan! Što da kažem, ne znam. Iskreno, osjećam se nespremnim za ove godine, no ne žalim zbog toga, prihvatit ću izazove koje mi ova godina donosi. Izgleda da će se moj život sa 23 godine potpuno promijeniti. Dva ispita do kraja, diplomski se bira, prestajem biti student, odabir mjesta stalnog prebivališta, odabir države, potraga za poslom koja se čini kao traženje iglice u plastu slame, preuzimanje potpune odgovornosti za svoj život.

Istina, nije lako preživjeti u svijetu koji te okružuje i bombardira sa beznađem, površnim vrijednostima, niskim moralom, demotivacija na svakom uglu od novina do TV pa sve preko interneta i tako dalje. Mladom čovjeku je danas se izboriti za ono što vjeruje puno teže. Kao katolik, osjećam težak pritisak sa svih strana, ali to je normalno stanje za katolika, biti pritisnut križem života, ali bit je nasljedovati Isusa i uzeti taj križ i polako naprijed.

Ne volim prisilni optimizan, mrzim kada mi ljudi kažu da mislim pozitivno kao da ja mogu nešto promijeniti misleći pozitivno.
Volim biti realan, ne lagati samom sebi, nastojati prihvatiti situaciju koja jest, nadajući se da ću je uz pomoć Krista proživjeti nabolje što mogu, Njemu na slavu. No, ova rečenica se isto tako rijetko ostvaruju u mom životu, pogotovo se to odnosi na prihvaćanje. Vjerojatno ću u ovoj 23. i to naučiti, jer ako namjeravam rasti u Kristu, morat ću i sebe prihvatiti.

Mali osvrt na 22. godinu, bila je zanimljiva, puna preokreta, događanja koja su mi iz dana u dan oblikovala život. Izdvojio bih po meni najbitinije, a to je upoznavanje sebe na način kako me Bog vidi, to je bila velika milost, koja još traje. Bolna je jer vidiš sebe u najgorem svjetlu, a vidiš da si dalje ljubljeno dijete Božje, On ti pruža bezuvjetnu ljubav, odgajajući te na način tebi potpuno neshvatljiv. Sve loše situacije za koje sam optuživao Njega su mi bile na korist.
Moja djevojka mi je najveći dar što sam ga dobio od Boga, uskoro su nam tri godine kako smo zajedno, u prošloj godini moga života, naša ljubav je porasla preko granica nas samih, plodovi hodanja u čistoći i molitve su ogromni.

Mnogo se toga može tu reći. Recite vi koji me znate.
Nadam se da ću u 23. moći prihvatiti Božju volju, onaj plan koji je On naumio za mene od trenutka moga stvaranja.


Fotografija mene, slikana u Lurdu na bolesničkom hodočašću, listopad 2010.godine.

Vaš Defton.
Bog vas blagoslovio.

22.02.2011. u 00:01 · Ostavi komentar (14) · Isprintaj · #