Zašto ne čitam Dnevno.hr

Rekao sam sebi da ću ovaj blog samo posvetiti poeziji i neću ga opterećivati kojekakvim proznim promišljanjima o svijetu koji me okružuje, no prevarih se.

Točniji naslov ovoga posta bi trebao biti "Zašto ne uzimam Dnevno.hr ozbiljno" jer svratim ponekad na portal da vidim što se piše. Naime, otkad se pojavio taj portal uvijek mi je smrdio, nikada mi se nije sviđao. Pitao sam se zašto je to tako, no u zadnje vrijeme mi je nekako to postalo jasno.

Na desnici (konzervativnoj, tradicionalnoj, nazovikakohoćeš strani) je falio jedan kvalitetni internetski medij. Tu je se pojavilo nekoliko novih vjerskih portala, među najznačajnijim Bitno.net, no i dalje nije bilo onoga istinskog medija koji bi predstavljao desnicu i bio u jednu ruku objektivan i korektan. (tinolovku i slične, ne priznajem). Dakle, tu je bila jedna velika rupa. Odjednom se pojavio dnevno.hr - prije marginalni i neznačajni portal, u vrlo kratkom vremenu je okupio vrlo zvučna imena. Nekada su na tome portalu pisali između ostalih Damir Kajin, Josip Jurčević, Ivan Miklenić i slični. Neki i danas još pišu, među najznačajnijim je sigurnom Zvonimir Hodak, a i misteriozni M. Holjevac čije kolumne redovito čitam na portalu fizzit.net (mada mi taj portal nije jasan, no nema veze).

Gledajući sadržaj nakon prve promjene dizajna portala dnevno.hr (kako je izgledao prije možete vidjeti na dnevno.rs ili dnevno.ba (sic!) ), on bi se mogao okarakterizirati kao umjereno desni s tendencijom kritiziranja i pljuvanja po postojećoj desnici i desnom centru, a da o ljevici ne pričamo. Naoko se činilo objektivno, ozbiljno, no to je bilo samo naoko.

Ono što sad imamo na tome portalu je zapravo jad i bijeda. Dnevno.hr se probio kao jedini predstavnik internetske desnice, konzervatizma, velikih hrvata katolika i sličnih osoba osebujnih epitata. No, ono što taj portal čini jest stvara krivu sliku desnice - licemjerno, perfidno i ne posustaje. Iskoristili su potrebu jedne skupine ljudi da imaju svoje mjesto na internetu, da imaju alternativu spram režimski i ljevičarski, neoliberalnih medijima i tu alternativu su dobili samo što ta alternativa nije dobra nego zla.

Služeći se senzacionalizmom (nedavno je na lajk.hr izašla slika s naslovima toga portala - SKANDAL, OTKRIVAMO, EKSLUZIVNO - svaki drugi), poluinformacijama, netočnim informacijama, krađom tekstova s drugih portala, izvrtanja u svoju korist, a uz to baveći se glupostima poput teorija zavjere, newage (čak i promoviranjem) i slično, punećim ljude mržnjom, dok istovremeno na portalu imaju rubriku vjera (a uz nju showbiz - gdje eto svako malo gola teta čita o papi Franji), čine ogromnu štetu, međusobno sukobljavajući one osobe i opcije koje bi trebale biti na istoj strani.

O samom vlasniku portala nedovoljno se zna. Istraživao nešto jesam po forumima, no ono što je sigurno da iza toga portala ne stoji Opus Dei i Crkva, kao što se negdje moglo pročitati. (Nedavno je bio jedan članak gdje se članove Opusa Dei želi međusobno posvađati, a Opus Dei nije toliko neozbiljan da pokreće ovako nekvalitetan portal). Postojanje Dnevno.rs - kao desničarskog srpskog portala i dnevno.ba - orijentacija mi je još nejasna - dodatno pojačava sumnju u zle namjere toga portala. Čitao sam negdje o poveznicama toga portala s bivšim udbašima, no tu isto nema dovoljno informacija. Navodnoje vlasnik dnevno.hr i dnevno.rs građavinska firma.

Vrlo mi je stalo do istinitih i provjerenih informacija, želim se kvalitetno informirati o konzervativnoj sceni, a objektivno koliko je to moguće. Kada bih morao birati između index.hr i dnevno.hr kao dva jedina portala - odabrao bi index.hr jer znam da index.hr nije na mojoj strani, a ovi drugi se prave da jesu, ustvari igraju prljavu igru za koju nadam se da će završiti u korist istine.

24.12.2013. u 13:57 · Ostavi komentar (8) · Isprintaj · #

Nepostojeće poljane



Mislim na ono sve što sam mogao učinit, a nisam
već sam gledao u prazninu, u ništa, u ono što nestaje
kada nestane struje

Zagolicala me misao da sve zapalim, stučem, razbijem,
da vratim onom primitivnom, da kopam, da sijem, obrađujem,
da se vratim olovci i papiru, da trčim i skačem

ali ne, dopustio sam si da budem zarobljen među žicama
i plastikom, sada vodim bitke na nepostojećim poljanama,
poljanama koje nestaju kada nestane struje

I gubim rat sa stvarnim svijetom

18. 12. 2013, Split,

Z.

Moje pjesme nastaju u sekundi, ako ne uhvatim misao i ne prosljedim je dalje na tipkovnicu, pjesma se neće roditi.

18.12.2013. u 19:27 · Ostavi komentar (2) · Isprintaj · #

Propušteno suosjećanje



Teško se budim u prosincu
u danima iščekivanja
s boli u grudima
od samosažaljenja
što nemam suosjećanja

Imam sve, imam i više toga,
no opet teško zaspim,
jer kada ostanem sam pod pokrivačem
tjeram misli propuštenog suosjećanja

Z.Ć., Split, 06.12.2013.

Razmišljam o onima koji imaju previše...



Oznake: suosjećajnost, poezija

06.12.2013. u 15:22 · Ostavi komentar (4) · Isprintaj · #