Urban Intelekt



Sve je ništa, ništa je sve, oh! Moje misli su predragocjene.
Novi Raskoljnikov, da, to sam ja: mršav, blijed i raščupan

Nisam kao djeca ruralna, moja furka je urbana,
Liberal-gender-vegeteranijsko-ljevičarsko-urbana

Nacionalnost, ja to ne trebam, Jamajka je moja država,
Sam sebi sam religija, moj život je bez anomalija

Upirat ću prstom, a bit ću pasivan, uvijek, uvijek protiv sustava,
sebe neću i ne želim mijenjati, sustav nek se meni prilagođava

svibanj, 2010. god, Z.Ć

Ne osuđujem nikoga, sam sam pripadao ovoj vrsti ljudi i mislim da jednim dijelom još pripadam. Ali nikako mi neće biti jasno kako netko se može boriti za mir u svijetu i tako ga pogađati nevolje u nekoj dalekoj zemlji, a u svojoj kući ne priča s roditeljima, s njima je u vječnom ratu, čak i mržnji, niti će mi ikada biti jasno kako se netko može toliko zalagati za prava životinja, protiv njihova istrebljivanja i ubijanja, za njihovu slobodu življenja, a ne može se zalagati protiv pobačaja, a svake sekunde se pobaci jedno dijete.



Vaš Defton.
Bvb

28.05.2010. u 11:43 · Ostavi komentar (14) · Isprintaj · #

Skriveni svijet



Skriven svijet u meni,
prostranstvo zatvoreno mojim ušima,
oči otvorene ne mogu vidjeti,
a ni nos se tu baš ne snalazi

Kažu da je sve to u mojoj glavi,
no, ja mislim da baš i nije tako
jer onda bi moja glava bila beskonačno velika
što moj vrat ne bi podnio

Stoga, pustit ću razne teorije i hipoteze,
Jednostavno, vjerovat ću gluho, nijemo, slijepo,
Mislima u meni koji nisu moje,
Ali sigurno postaju dio mene..

06.05.2010,. Z.Ć., Lištani DV,

Koji mi svijet krijemo u sebi nismo ni svijesni, jer ako smo stvoreni na sliku Božju, a Bog je vječan, ne možemo naslutiti što je On sve utisnuo u naše srce, dušu, razum i tijelo. Bog je čudesno stvorio svijet, a najčudesnije je stvorio čovjeka, to zaista predivno stvorenje.
Nekada zaronim u svoje misli i dubini pronalazim sebe, okovanog grijesima koji još ne mogu spoznati, ne mogu doprijeti do sebe, jer nije mi dano, nije mi još vrijeme da zapravo spoznam svu Istinu o sebi. Sve zapravo što jesam sada oblikovala je Riječ Božja i Njegovo Darivanje u Euharistiji. To svjetlo koje mi objasjava dušu daje mi da jasno čujem glas Njegov i da spoznam što zapravo taj Bog želi od mene.
Ali utisnuo je Samoga Sebe u moje srce. Ne znam, zaista ne znam, prespustit ću se ljubavi koja daje život svemu i svemu smisao, uronit ću u more radosti koju Krist mi daje otkupljenjem... Zaista, blaženi oni koji vjeruju, a ne vide... jesam grešan, ali On me voli i takvog... :)



Vaš Defton
Bvb

25.05.2010. u 09:31 · Ostavi komentar (12) · Isprintaj · #

Pjesma pjesniku



Kao što vidiš tj. čitaš,
ni ova pjesma nema bogatih riječi
niti je ona prožeta ritmon,
niti ima posebni sklad,
uostalom, zar ga mora imati?

Ona jednostavno jest ono što jest
i ništa drugo ne može biti.
Zapravo, ona je dio mene,
a kakav sam ja takva je i ona

Ja nisam pjesnik, nego samo jeftin stihoklepac
nisam čuđenje u svijetu,
ne znam forme niti praviti rime,
a poeziju ne čitam, nisam uopće načitan,
samo sam iskren.

I ovo što čitaš, ne znam da li je pjesma,
možda prije samo odraz jedne duše...

07.05.2010, Lištani, Duhovne vježbe
Poklon Nadripjesniku Mateju

O čemu pisat, često se pitam? I razmišljam o tome da li je pametno objavljivati išta više u ovo blogosferi koja je meni, uglavnom izvor stresa i nemira. Uvoditi neke ljude pod akronimom u svoju intimu nije najpametnije i sve mi se čini da to više nema smisla. Ova toliko nebitna stvar zaokupi mi čitav dan i misli i mozak, postala je na neki način obveza, zla naslada pogledati komentare i vidjeti tko ti je počeo soliti pamet sa prepotentnim komentarima ili tko te pohvalio i zašto samo imaš 7 komentara?
No ovaj post je posveta jednom blogoprijatelju koju je napustio blogosferu i podržavam ga u tome. Šteta što ja nisam tako jak da se oslobodim, ali vjerujem da moja misija nije još ispunjena.

Dragi nadripjesniče Matej, nisam te ni poznavao, pročitao sam par tvojih pjesama koje nisam razumio jer nisam imao Klaića uza se, znam samo po par tvojih iskrenih komentara i po onim raspravama što si ih vodio na mom blogu. Iz toga malo se moglo vidjeti da se iza tih riječi krije čovjek bez koprene na očima, onaj koji jasno vidi svijet i koji sposoban osjetiti i živjeti Istinu – Isusa. Tvoj britak intelekt me se dojmio, razumnost i ralučivanje istine i laži i pogled ispod površine ostavio je trag u meni i stekao sam veliko poštovanje prema tebi. Zato ti sada odajem čast i veselim se tvojem oslobođenju od ovog virtualnog geta i pronalaženju pravo Mira u Isusu Kristu. Hvala ti što nisi bio mirotvoraca kakvog svijet očekuje, nego onaj Kristov koji udara na savjest i daje pravo svjetlo na stvari koje se razmatraju.
Nadam se da ćeš još koji put navratiti na moj blog i nastaviti podržavati moju nemoguću misiju koju Bog čini mogućom. Ova pjesma nije o tebi već od meni, pokušaju traženja originalnosti u poeziji. Nisam riječiti čovjek bar što se tiče spisateljstva ali iskrenost ne krijem. Hvala ti što pružaš uzor nama nazovi poetičarima-patetičarima! ;)
Bog te blagoslovio na tvom putu i dao ti Duha Svetoga spoznaš svoj pravi poziv i da vršiš Volju Njegovu.
Defton – Zdravko.

Da, dragi blogeri i blogerice, čitatelji koji se krijete iza IP adrese vašeg računala, teško je biti ovdje među svim ovim poluanonimcima i vrlo se rijetko nađe jedan iskren, ali Bogu hvala u zadnje vrijeme ima ih na mom blogu dosta i nadam se da ćemo uspijeti stvoriti jedno zajedništo i dati jedno svjedočanstvo u blogosferi i prenijeti Riječ Božju svima onima koji je traže. U ovom ispraznom nužnom zlo Internetu potrebno izvući dobro i oko njega se okupljati i graditi bolji svijet pa makar mi i bili u moralnom getu kako kažu neki novinari, ali znat ćemo da se u tome getu krije Istina oko koje se valja truditi. Možda je ovo jedan korak ka ostvarenju Katoličke Blogerske Zajednice, vidjet ćemo, ali ustrajiti i moliti treba..



Rimljanima 8,28-38

Naum spasenja

Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.
Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?

Pjesan ljubavi Božjoj

Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano:

Poradi tebe ubijaju nas dan za danom
i mi smo im ko ovce za klanje.

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.
Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.


Vaš Defton!
BVB

PS. Podržavam Don Kaćunka oko njegova posta u Metallici. Sasvim je u pravu, ja sam osobno bio njihovih vjerni slušatelj 5 godina i znao sam svaku njihovu pjesmu napamet čak i onu Mercyful Fate kojom definitvno odaju počast Sotoni. Na netu se može naći njihovi par slika gdje se kite sotonističkim simbolima i izokrenutim križevima i naravno sami su dali intervju što misle Kristu. A uostalom po plodovama se poznaju i njihovi životi daju jedno svjedočanstvo..

19.05.2010. u 15:07 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #

Tomislavgrad i okolica u slikama!

Evo dragi ljudi, pogotovo dragi Neverine, donosim vam moj rodni kraj malo pobliže.Ne da mi se sada objašnjavati šta je šta, pitajte pa nadam se da ću vam moći odgovoriti, nije mi se dalo pobliže opisivati slike kako to znam Neverin raditi, bilo mi je lakše napraviti slideshow. Prvi je grad i oko grada, a drugi je Duvanjsko polje i Buško jezero. Nadam se da ćete barem malo uživati u slikama. Pozdrav i Božji blagoslov. :)
Vaš Defton!


View Larger Map




11.05.2010. u 17:37 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #

U tišini Hrama



U tišini Hrama,
Bog se krije.
U odajama svojim On čeka,
čeka da koja duša bdije,
da je počasti blagoslovom svojim.

Poleti dušo, Gospodinu svojemu,
k Njemu u zagrljaj ti hodi,
jer Stvoritelj to tvoj je.

U Hramu ovom On prebiva
Njegov glas tiho zove,
Njegov miris umiruje.
Neka si radosna dušo,
među zidovima kuće Njegove, neka si radosna..

Z.Ć. Zadar, 9.7.2009, u jednoj crkvi




Impresivno.

Benedikt XVI.:
Isus ostaje živ u svetohraništu i nakon slavlja Božjih otajstava te mu se klanjanjem pred Presvetim odaje posebna počast. Između euharistijskog slavlja i klanjanja postoji, jaka unutarnja veza. Klanjanje izvan mise produžuje i pojačava ono što se zbilo u liturgijskom slavlju te omogućuje istinski i duboki prihvat Krista.
----------------------------------------------

Isuse, misli ti

Don Dolindo Ruotolo, napuljski svećenik, koji je živio i umro na glasu svetosti, napisao je ovu koju je sam Isus nadahnuo.

Zašto se nepotrebno uznemirujete? Prepustite meni brigu za vaše stvari i sve će biti dobro, sve će se smiriti. Zaista vam kažem da svaki čin pravoga, slijepoga, potpunog predanja meni rješava najzamršenije situacije. Predati meni neku situaciju ne znači ljutiti se, mučiti i očajavati obraćajući mi se uznemirenom molitvom jer ja vas pratim i mijenjam nemire u molitvu. Predati se znači blago zatvoriti oči duše i ne misliti na žalost, nanovo se predati u moje ruke, kako bih vas ja sam prebacio kao zaspalu djecu u majčinu krilu na drugu obalu.

Vaše razglabanje i razmišljanje o problemima, vaša zaključivanja, vaše želje da se sami uhvatite u koštac s onim što vas muči, uznemiruje i žalosti, to je velika napast. Zašto meni ne predate svoje brige i probleme?

Koliko stvari ja činim kada se duša u svojim potrebama, bilo duhovnim bilo tjelesnim, meni obraća, gleda me i kaže mi: «Isuse, misli ti». Zatvori oči i odmaraj se u meni!

Malo milosti dobivate kada žarko želite da ih dobijete i dosađujete molitvama, a dobivate mnogo kada se u molitvi potpuno povjerite meni. Vi u boli molite u biti da vam uklonim tu situaciju ili problem, ali da to učinim kako vi hoćete... Obraćate se meni, ali hoćete da se ja prilagodim vašim idejama; poput bolesnika koji liječniku sugerira kako da ga liječi.

Ne činite tako, nego molite kako sam vas učio u Očenašu:

«Sveti se ime tvoje», to jest budi proslavljen u mojoj potrebi. – «Dođi kraljevstvo tvoje», to jest neka sve vodi prema ostvarenju tvoga kraljevstva u nama i u svijetu: «Budi volja tvoja», znači misli ti, Isuse.

Ja posredujem svojom svemoći i rješavam najzamršenije situacije. Evo, ti vidiš kako zlo napreduje umjesto da gledaš kako ono opada. Ne uznemiruj se, zatvori oči i reci mi s pouzdanjem: «Budi volja tvoja, misli ti, Isuse». Rekoh ti da ja mislim i posredujem kao liječnik, i činim također čudo kad je potrebno. Vidiš kako si nemoćan? Ne brini se, samo zatvori oči i reci: «Misli ti». Rekao sam ti da ću ja misliti.

Suprotno predanju je zabrinutost, uznemirenost i razmišljanje o posljedicama nekog čina. To je isto kao uznemirenost djece koja zahtijevaju da mama misli na njihove potrebe, na način kako to oni žele i da im ispuni sve njihove ideje i hirove. Zatvorite oči i dopustite da vas nosi struja moje milosti, zatvorite oči i dopustite mi da djelujem, zatvorite oči i ne mislite na sadašnji čas, odbijte misao na budućnost kao iskušenje. Odmarajte se u meni, vjerujući mojoj dobroti, i kunem se svojom ljubavlju, da ću ako mi u svom predanju samo kažete: «Misli ti», zaista misliti na vašu situaciju, da ću vas utješiti, osloboditi i voditi. I kada vas moram voditi drugim putem od onoga kojega ste vi zamislili, onda vas i podučavam, nosim vas u naručju, jer nema moćnijeg lijeka od mog posredovanja s ljubavlju. No ja mislim samo onda kada vi zatvorite oči. Vi ne možete spavati, vi želite sve provjeriti, ispitati, na sve misliti, tako se prepuštate ljudskim silama ili još gore ljudima, pouzdajući se u njihovo posredovanje. Upravo to smeta mojim riječima i mojim vidicima. Oh, kad bi samo znali koliko ja čekam na ovo vaše predanje da bih mogao iskazati dobročinstvo i kako sam žalostan kad vas vidim uznemirene! Sotona upravo nastoji da vas uznemiri kako bi vas istrgnuo iz mojih ruku i učinio vas plijenom ljudskih inicijativa. Pouzdajte se zato u mene, odmarajte se u meni, predajte se meni u svemu. Ja činim čudesa onoliko koliko se vi meni predajete, a ne koliko se vi u sebe pouzdajete. Ja dijelim milosti kad ste vi u potpunom siromaštvu! Kad imate neke svoje izvore, makar i neznatne ili ako ih tražite, vi se nalazite u prirodnom polju, slijedite prirodni tijek stvari u kojima je često upleten Sotona. Nitko od onih koji su raspravljali ili mozgali nije činio čudesa, pa niti sveci. Samo onaj koji se prepušta Bogu može djelovati na božanski način. Kad vidiš da se stvari kompliciraju, reci u duši zatvorenim očima: «Isuse, misli ti». Oslobodi se svojih misli… usmjeri pozornost na drugo jer tvoja je pamet ograničena i teško možeš prepoznati zlo. Zato se uvijek pouzdaj u mene, a oslobodi od sebe. Čini tako u svim svojim potrebama. Činite tako svi, pa ćete neprestano gledati velika i tiha čudesa. Kunem vam se svojom ljubavi. Ja ću misliti, budite sigurni. Molite uvijek u raspoloženju predanja i uživat ćete veliki mir i velike plodove, pa i onda kad vam dajem milost žrtvovanja, naknade za grijehe i obnovu ljubavi koje nosi trpljenje. Čini li se to nemoguće? Zatvori oči i reci svom dušom: «Isuse, misli ti». Ne boj se, ja ću misliti. A ti ćeš u poniznosti blagoslivljati moje ime. Tvoje molitve ne vrijede toliko koliko vrijedi ovo pouzdano predanje; sjeti se dobro toga. Nema učinkovitije devetnice od ove:

«O Isuse, predajem se tebi, misli ti»

«Predaj se mom srcu…i vidjet ćeš.» Hoću da vjeruješ mojoj svemoći, a ne svom djelovanju; dopusti da ja djelujem u tebi i preko tebe u drugima. Traži moju intimnost, utaži moju žeđ za tobom, da te mogu obogatiti, ljubiti kako ja želim. Dopusti mi da dođem, dopusti da te posjetim, dopusti mi da izlijem na tebe svoju svemoć.

Ako budeš uz mene ne trudeći se svojim snagama učiniti nešto i dokazujući svoju sposobnost, bit ćeš svjedok svoje vjere i moje svemoći, a ja ću biti uz tebe kad govoriš, hodaš, radiš, kad moliš ili spavaš jer «miljenicima svojim i u snu dajem» (Ps 126). Ostaneš li uza me i ne budeš li jurio i brinuo se za svoje interese, prepustiš li se s potpunim pouzdanjem meni, dat ću ti sve što ti je potrebno, prema mom vječnom planu. Dat ću ti osjećaje koji su ti potrebni, dat ću ti sućut prema bližnjemu, učinit ću da govoriš i činiš ono što ja hoću. Tada će tvoje djelovanje proizlaziti iz moje ljubavi. Ja ću tada sam moći, a ne ti svojom aktivnošću, privesti novu djecu, koja će se roditi u meni. Učinit ću toliko koliko ti budeš htio biti pravi sin kao moj Jedinorođenac, jer znaš «ako budeš vršio moju volju, bit ćeš moj brat, moja sestra i majka» da bi me mogao ponijeti drugima, da bih ja nalazio novu djecu, da bih se ja mogao roditi u drugima. Tako ću ja, služeći se pravim sinovima, moći stvarati nove sinove. Ono što bi ti učinio da uspiješ sve je ništa u usporedbi s onim što ja činim u tajnosti srdaca onih koji ljube. «Ostanite u mojoj ljubavi… Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što hoćete i bit će vam». (Iv 15)

Vaš Defton!
BVB

04.05.2010. u 16:19 · Ostavi komentar (26) · Isprintaj · #