Grešna Crkva. Crkva nisu samo svećenici.

Kako je prošli post bio jako plodonosan, mala rasprava je potakla blogericu Emu da napiše svoje svjedočanstvo o grešnoj Crkvi. Dobio sam dopuštenje da ga objavim kao post, jer mislim da je više nego koristan, poticajan je i u njemu se ocrtava je istinski katolički stav i ljubav prema Crkvi koju je Spasitelj za nas ustanovio da po njoj budemo Njegovo Tijelo. Ema, od srca ti hvala, obilje Božjeg blagoslova ti želim.



Crkva nisu samo svećenici. I ja sam dio te Crkve, koliko bolestan, ne znam, no grešnik sam i po tome uvijek potrebna ozdravljenja. Ozdravljenje od svojih grijehom zadobivenih rana dobivam u Crkvi. Grešnoj, slaboj, no Isusovoj. On je dao vlast svećenicima da po njihovim rukama silazi među nas u obliku kruha, On im je dao moć da u njegovo ime odrješuju spone kojima grijeh veže dušu. Za njih molim, da budu dostojni svega što im je Bog dao i za što ih je odabrao..Za njih molim da ne padnu u kušnjama i da se othrvaju napastima, a ako i zalutaju da se vrate...no oni nisu opravdanje nikome za ostajanje izvan Crkve. Kad bismo znali da je Krist u središtu Crkve, išli bismo k njemu sve da ostane jedan jedini svećenik na svijetu, i to najgori...jer kako god svećenik živio u Crkvi se isto događa. Na svećeniku je veća odgovornost, jer ga je Bog odabrao za posebno služenje. On može iznevjeriti Boga svojim življenjem i njemu nije zagarantiran Raj stoga jer je svećenik. Mislim da se njemu gleda još i više i da će odgovarati ako je koga sablaznio, no to je njegov dio, i to ne dokida ono što Bog po njemu čini. Molim i za duše poput _____, da spoznaju što je to Crkva, i da uđu unutar nje po daru vjere i po milosti obraćenja. Ja sama bila sam daleko izvan, prema Bogu i prema Crkvi bila sam indiferentna, o svećenicima sam pričala viceve, nisam ih poštovala...nisam znala iako sam sakramente primila što su oni zapravo. Nikad nisam znala zapravo da je u Pričesti prisutan Bog, niti sam mislila da sam ja Bogu važna. Postala sam cinik, i ni za što me previše nije bilo briga, na Boga nisam mislila. Mise sam izbjegavala jer su mi bile dosadne. Ništa nisam razumjela od onog što se događa tamo. No, Bog na kojeg ja nisam mislila, mislio je na mene. Podario mi je milost vjere, i sasvim preokrenuo moje mišljenje o Crkvi i svećenicima. I da me svećenik razočara, povrijedi, itd uvijek bih molila; Bože, oprosti mu, ne uzmi mu za zlo i molim te nemoj da pred tobom odgovara za ovo....



Mnogo mi je oprošteno, Bog me prigrlio grešnu i pokazao da me ljubi takvu...pokazao mi je da se nalazi u Svetohraništu, i poučio me kako mogu biti na zemlji s njim; u njegovoj crkvi ako ću izbjegavati grijeh. Pokazao mi je milosrđe i kad sagriješim. Pokazao mi je da su svećenici ljudi, grešni koji trebaju naše molitve.Pokazao mi je da i mi vjernici štetimo svećenicima u želji da im olakšamo. Ne znamo poštovati njihov križ i znamo ih voditi u svjetovno, zatim divljenjem znamo u njima hraniti oholost itd. Isus je rekao Petru; Idi od mene Sotono, jer ti nije na pameti nebesko nego zemaljsko>: kad ga je Petar htio odvratiti od njegove žrtve. Može i nama reći; Idi od mog svećenika, jer ti nije na pameti nebesko nego zemaljsko; kad mi želimo olakšati put svećeniku na pogrešan način. Treba poštovati njegovu samoću i njegov težak put po kojemu će biti kristolik. I ja sama znam kad sam griješila na sličan način, a vidim to i u mnogim primjerima.

Pitanje je; što ja mogu učiniti da popravim Crkvu?
Mogu postajati bolji čovjek, čovjek ljubavi i time mijenjati onaj dio Crkve koji sam ja.
Mogu moliti za svećenike i činiti im dobro držeći se dalje od njh, poštujuć njihov put samoće i misleći time na nebesko a ne na olakšanje zemaljskog puta.
Mogu biti dobra prema onim ljudima koji su prema meni loši, mogu ih ljubiti djelima i pustiti da ih ljubav mijenja. Ljubav koja istovremeno mijenja i mene...
Mogu moliti za cijelu Crkvu i za sve one koji su izvan nje, da razumiju koje blago se krije unutar nje; Isus u euharistiji, skidanje okova oko duše, ozdravljenje, mir Božji, radost, smisao i spasenje,, zajedništvo sa svim svetima....
Mogu nastojati da ne budem loš svjedok vjere ili sablazan i moliti za to.



Meni je tako puno oprošteno.....unutar Crkve moj Isus je zagrlio moju grešnu dušu i dao joj da se isplače, i da se nanovo rodi...unutar Crkve, u malom kruhu, po rukama svećenika moj Isus mi je pokazao svoju ljubav.
A Sotona...da, nije mi ostao ni on nepoznat, on koji me lagao da ne postoji, koji mi je šaptao da postoji zlo i dobro u svakom čovjeku i ništa osim toga, koji mi je na taj način govorio da nema ni Boga...
Da , i njega sam upoznala, i pokazao mi je da je zlo biće koje mrzi moju dušu, posebno ju mrzi otkako sam se vratila Bogu. I zaplašiti me pokušao, i navesti iznova na grijehe, i u vesti u malodušje, i nikad ne miruje, no on me ne brine suviše, jer Bog je Stvoritelj a sotona tek stvorenje. I nije mi bitan. Bitno mi je bilo da znam da postoji, i da znam da postoji Pakao, kako bih se jače othrvala neprijatelju svoje duše. Danas me boli govor protiv Crkve i uvijek govorim; Bože daj im što si meni dao...

Jedino što imam za reći je moje svjedočanstvo i jedino što mogu učiniti jest molitva.





26.01.2011. u 23:08 · Ostavi komentar (20) · Isprintaj · #

Katolička Crkva - institucija puna bludnika, korupcije, mnoštva laži i licemjerja?

Tko je čitao novu knjigu papa Benedikta XVI., bestseller „Svijetlo svijeta“ , mogao je dosta toga saznati o trenutačnoj slici katoličke Crkve u svijetu, a to je ujedno refleksija stanja pojedinačnih Crkva u diljem svijeta. U razgovoru s Peter Seewaldom, Papa daje konkretne odgovore na razna pitanja uključujući ona najosjetljivija o seksualnom zlostavljanju maloljetnika o strane klera. Dosta se može naučiti o papi Benediktu koji se pokazao kao odličan pastir i nasljednik sv. Petra u vođenje Kristove Crkve.
Sam Papa se zgraža nad gadostima koje su učinjene u Crkvi, daje maksimalnu osudu, osjeća se u rečenicama stid zbog svega.



Dakle, slika Crkve koja se dobiva prvi pogled (naravno, predočena putem mass medija) jest ovakva: institucija koja je puna bludnika, korupcije, mnoštva laži i licemjerja, te prekomjernog bogatstva, diskriminacije prema vlastitim sljedbenicima itd., to jest jedna grešna struktura. Sigurno, gledano očima ovoga svijeta ovo je užasno i ne smije opstati, nadalje kada ubrojimo još što se događa na razini župa i kod pojedinih svećenika koji se griješe od svoje zavjete, slika izgleda još gora. Povijest iste Crkve, predočena iz udžbenika tzv. prosvjetitelja, okrivljuje ju za sve loše što se dogodilo ovome svijetu. I tako, vjernici koji se o svojoj Crkvi informiraju iz žutog tiska, i to samo kada su skandali u pitanju, vrlo lako se okrenu protiv Crkve, pa onda izdaju parole tipa: „KRIST DA, CRKVA NE!“, zatim iznose sve protiv čega su oni, nabrajaju što im smeta, kako bi oni to drugačije napravili, kako treba uvesti drastične promijene, prilagoditi se svijetu i slično. Gutaju razne dezinformacije iz nepoznatih izvora, kljukaju se teorijama zavjera, Sotona ih brzo navuče na rijeke laži o Crkvi i eto ti, izgubljena ovca koju Isus zove da se vrati, ali ona i dalje u svom slijepom buntu tetura nepoznatim svijetom…



Crkva je u povijesti bila i grešnija, npr. u doba svetog Franje. Iskreno, ništa me to ne iznenađuje, ništa me u Crkvi ne šokira, niti brine. Zašto? Jer vjerujem svetom Pismu. Vjerujem Isusu što je prorokovao o svojoj Crkvi, vjerujem u Njegova obećanja i vjerujem Njemu. Ljudi smo grešni, po naravi skloni smo više zlu nego dobru, Crkva je zajednica grešnih ljudi pri tome i sama je grešna.
Jedan moj kolega mi je rekao kada Crkva bude onakva kakvom je Isus zamislio, ja ću pristupiti Crkvi ponove. Ja mu kažem da može to odmah učiniti jer što Isus veli:

A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." (Mt, 9, 12-13)

Kukolj
Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.“ (Mt 13, 24-30)

Isus tumači prispodobu o kukolju

Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega."
"Tko ima uši, neka čuje!" (Mt 13, 36-43)

Novi Zavjet pun je upozorenja o Crkvi, što će su njoj događati, pogotovo u Pavlovim poslanicama. Crkva je oduvijek bila grešna i bit će do kraja, ali Njezinu grešnost nosi Isus na svojim leđima koji je bez grijeha. Zato Crkva i jest to što jest. I kako ću ja tražiti svetost o nečega čemu pripadam, a sam se ne trudim biti svet? . Kada bi Isus tražio samo svetost i bezgrešnost, Crkve nikad ne bi bilo, ali On nas poznaje i zna naše slabosti. Njegovo Milosrđe je beskrajno. I ovakva kakva jest Crkva daje svjedočanstvo Kristove prisutnosti u ovom svijetu, s obzirom kakva je i kakva je bila, mogu samo reći da je On doista, vodi, upravlja njome, On jest Glava iako su dijelovi Tijela (Crkve) teško izranjeni i truli.

Doista, uz sve svoje mane pastiri Crkve vrše dobar posao. Problem je u nama, nismo informirani niti se trudimo biti. Imamo toliko pitanja što se tiče naše vjere, ali odgovore uvijek tražimo na krivim mjestima. I tako donosimo površne zaključke o sakramentima, celibatu, abortusu, umjetnoj oplodnji, homoseksualnosti, u spasenju ljudi u drugim religija i tako dalje, o grijesima općenito, a da ne govorim o povijesti Crkve. Mi Katolici uopće ne čitamo sv. Pismo, ne znam da li je itko pročitao o vjernika laika (osim teologa) ikakav dokument II. Vatikanskog koncila ili koju Papinu encikliku, ne želimo znati o svojoj vjeri, niti uopće znamo zašto je u Crkvi ovako sve uređeno kako jest, ne poznajemo Papu, niti svoje župnike, samo očekujemo od njih da nam budu po našoj volji i da nas maze jezikom. Iskreno, mi smo odredili i karakter naših svećenika, niti molimo za njih niti ih poznajemo, ne želimo ih upoznati, a kada pogriješe jer su ljudi, upiremo u njih prstom i pljujemo po njima. A da im malo izađemo u susret jer nisu samo oni Crkva, mi smo to?


Napad na kršćansku crkvu u Indiji


Na smrt spaljena kršćanka

Znamo li da je celibat slobodni izbor svakog svećenika, a jesmo li ikada pitali svećenika o njegovom celibatu, prije nego što se mi napravimo pametni?
Koliko smo informirani o katoličkim misijama u trećem svijetu kao npr. Mary's Meals, znamo li za uspješnost katolika u Africi u borbi protiv AIDS bez upotrebe kontraceptivnih sredstava, njenu ulogu u školstvu, obrazovanju, prehrani? Znamo li za svakodnevne žrtve progona kršćana u Indiji i Kini, u islamskom svijetu, da kršćani kriju po šumama Indije, i da u rudnicima Kine slave sv. Misu? Da je dosta biskupija bez novaca? Da je Vatikan svake godine u deficitu glede novca?



Kad nam nije nešto po volji u Crkvi, pogotovo kada nam Crkva udara na savjest, onda smo buntovni, odmetnici, okrivljujemo sve i svakoga, tražimo opravdanje za naše grijehe, samo da umirimo taj glas u glavi.
Ljudi moji, u Crkvi sve zašto ima svoje zato, kad ne bi činili tolike propuste donoseći površne zaključke bez argumentacije, vjerojatno bi nam vjera bila jača, no…



Jedino Crkvino poslanje jest da donosi ljudima Isusa, Njegovo Tijelo za jelo i Njegovu Krv za piće, i naviješta Radosnu Vijest do svršetka svijeta.

Biti katolik ne znači biti ovca i slijediti niz moralni i etički pravila, hodati u bijelim haljinama imitirajući Isusa kao nekog gurua, nego biti sa svim svojim bićem, srcem i razumom u suživotu sa živim, uskrslim Isusom Kristom u Njegovoj Crkvi, slijediti Njegov put, koji je istina i koji vodi u život vječni.

Svi smo grešni i svima nam je potrebno spasenje, a ono je samo po Isusu Kristu...



Bog vas blagoslovio!
Defton
;)

14.01.2011. u 15:31 · Ostavi komentar (40) · Isprintaj · #

Sapunjare, starlete i pranje mozga



Kod kuće u Tomislavgradu sam još par dana. Probudim se svako jutro umotan u dvije deke
i debeli pokrivač, a oko mene u sobi temperatura ako nije ispod nule, onda je sigurno nula.
S velikim previranjem u mislima odlučujem se ići na jutarnju Misu u 7 h, ako je radni dan,
ako je nedjelja (ili neki blagdan, a bilo ih je dosta) ostajem spavati, na Misu idem u 10:30 h.
Ostatak dana provodim nešto čitajući i moleći, ritualna kavica u obližnjem kafiću i uglavnom
vrteći kanale na TV-u. I manje-više tako je proveden svaki dan ovih praznika, blagdana i
običnih radnih rada, tovio sam se suhim meso i kolačima, ljenčario i kukao kako ništa ne
radim, a u isto vrijeme ležah na kauču kao i većina u ove moje dvije države.

Eto, mogao sam ponovno iskusiti ljepotu sapunica i senzacionalnih vijesti o našim starletama
koji nam određuju živote. Osjetio sam opet zaglupljujući utjecaj televizije i mass medija,
pranje mozga ispraznim stvarima, to je toliko očito pogotovo na ova dva nova tv-kanala koja
smo dobili. U pojedinim trenucima dana nema na TV-u ništa gledati osim sapunica. Užas.
Nakon što je iscrpljena svakojaka tematika sapunica i telenovela sa španjolskog govornog
područja (a vrhunac je bio kad je Armando shvatio da je sam sebi otac) i nakon što su sve
hrvatske domaćice i njihove kćeri (a i znatan dio muškaraca, među kojima sam i ja) iscrpno
naučile osnove španjolskog jezika sa vokabularom od 150 riječi (između kojih je 50 vulgarni
i odnese se na majčinog ljubavnika koji je ujedno i otac glavne junakinje i polubrat njezinog
djeda), krenula je infiltriranje naše svijesti turskim sapunicama s likovima koji su duboko
osviješteni svojom vjerom, a ujedno vrše blasfemiju nad istom, tragičnim djevojkama
teroriziranim patrijahalnim ustrojem. Nismo se ni spremilo učiti turski, kad u susret nam
dolazi konkurencija s dalekog istoga. Treba popratiti i novu seriju, indijsku koja je promocija
hinduizma, a katolički narod hrvatske i onaj nekatolički, već je dobro upoznat s njegovim
osnovama kroz jogu i TM i svim New ageom (koji se uredno na svim emisija HRT-a koje
se tiču građana npr. Dobro jutro i Hrvatska danas, promoviraju, o masonskom RTL i NOVA
TV da ne govorim) koji je nam je došao iz te šarolike zemlje, gdje se njihova braća kršćani
kriju po šumama da ih ne bi zaklali miroljubivi hindusi. Uz ovo možemo donijeti i jedan
zanimljiv događaj iz „Dnevnika plavuše“ neke niskobudžetne wannabe Sex & City serije s
brutalnim reklamiranje sponzora iste serije, gdje glavna plavuša se ponovno okreće svojoj
vjeri, doživljava prosvjetljenje i potrebu za duhovnošću, a njena vjera je, nu čuda, hinduizam.
I tako, zašto izlaziti iz kuće kada od jutra do mraka mogu gledati sapunjare, pratiti tolike
sudbine likova od Hasana, Esperanze, Maharašija i ostale ekipe, oni mi mogu postati najbolji
prijatelji. Oni nam donose pravi život. To je istina, jer zbog tolikog učestalog pranja mozga
te stvari poput incesta, preljuba, razvoda brakova zbog razbijene čaše, homoseksualnosti i
zanemarivanje vlastiti obveza zbog neke težnje za instant uspjehom, su postale normalne i
opće prihvaćene.



Naravno, uz to moramo biti dobro upućeni u život naših zvijezda, moram zadirkivati u
njihove živote, da bi što više saznali o uspjehu i njihovu životu, jer njihovi životu nam trebaju
biti putokazi ka nekakvoj sreći. I kada sam vidio što sve oni donese o tim ljudima (koje
iskreno žalim i nikad ne bih volio biti na njihovom mjestu) kao vijesti i senzacije, nisam znao
bi li plakao ili se smijao.

Svi znamo koliki utjecaj ima televizija i koliko utječe na svijest. Ja sam siguran da veliki dio
odgovornosti zbog lošeg duhovnog, moralnog, psihičkog i gospodarskog stanja snose ovi
mass mediji. Ne bih sada analizirao kako se to sve čini, no primijetio sam da se one osnovne
ljudske kreposti nigdje ne spominju. Sve je uvrnuto do bola, tu i tamo se nešto nađe da bi
se moglo pogledati (bit će zbog ovih blagdana Božića), negdje se i naiđe na neku kvalitetnu
emisiju i film, no 95% posto programa je uvreda za ljudsku inteligenciju, kao da nas smatraju
jednom programibilnom masom koja prihvaća sve bez ikakvog kritičkog mišljenja. Na
njihovu žalost nismo svi takvi.



Izgleda da je Glas Koncila, MI, BOOK, hakave.org, i još par tih katolički i hrvatski novina,
časopisa i portala jedino o gdje mogu naći nešto razumno, kritički argumentirano, ima tu još i
par sekularnih, no, iskreno ne zanimaju.

Vaše mišljene o svemu tome?

Donosim vam pjesmu koju sam davno napisao o Teletu i Viziji.

Satkan između četiri zida
ispred toga velikog ekrana
srce mu se polako kida
od scene iz jednog jeftinog filma
pored njega trula banana

U velikoj kožnoj fotelji on sjedi
za ništa ne mari i polako sijedi
ali još mu treba kakvo piće
alkoholno, najbolje,
da bude potpuno biće

I rado on zapali cigaretu koju
Samo sad nema upaljač pri ruci
a i poskupile su,ljudi sa ekrana vele
no nada se miru i spokoju
i pari s neba ili od rođaka iz Kanade
no bez potegni-povuci
ne ide to baš lako

Na zahod ode jednom dnevno
jer nema vremena da to radi često
jer ekran čeka, on je tele vjerno
viziju ima, ne treba mu bolja
blejat ce dokle ga volja

27.09.2008.




Vaš Defton!
Bog vas blagoslovio!
Hvala na čestitkama, neka vam Bog podari ono što vam je zaista potrebno, a prije svega svakodnevno obraćenje srca k Njemu!
;)

07.01.2011. u 14:31 · Ostavi komentar (23) · Isprintaj · #