Marketing
Grešna Crkva. Crkva nisu samo svećenici.
Kako je prošli post bio jako plodonosan, mala rasprava je potakla blogericu Emu da napiše svoje svjedočanstvo o grešnoj Crkvi. Dobio sam dopuštenje da ga objavim kao post, jer mislim da je više nego koristan, poticajan je i u njemu se ocrtava je istinski katolički stav i ljubav prema Crkvi koju je Spasitelj za nas ustanovio da po njoj budemo Njegovo Tijelo. Ema, od srca ti hvala, obilje Božjeg blagoslova ti želim.
Crkva nisu samo svećenici. I ja sam dio te Crkve, koliko bolestan, ne znam, no grešnik sam i po tome uvijek potrebna ozdravljenja. Ozdravljenje od svojih grijehom zadobivenih rana dobivam u Crkvi. Grešnoj, slaboj, no Isusovoj. On je dao vlast svećenicima da po njihovim rukama silazi među nas u obliku kruha, On im je dao moć da u njegovo ime odrješuju spone kojima grijeh veže dušu. Za njih molim, da budu dostojni svega što im je Bog dao i za što ih je odabrao..Za njih molim da ne padnu u kušnjama i da se othrvaju napastima, a ako i zalutaju da se vrate...no oni nisu opravdanje nikome za ostajanje izvan Crkve. Kad bismo znali da je Krist u središtu Crkve, išli bismo k njemu sve da ostane jedan jedini svećenik na svijetu, i to najgori...jer kako god svećenik živio u Crkvi se isto događa. Na svećeniku je veća odgovornost, jer ga je Bog odabrao za posebno služenje. On može iznevjeriti Boga svojim življenjem i njemu nije zagarantiran Raj stoga jer je svećenik. Mislim da se njemu gleda još i više i da će odgovarati ako je koga sablaznio, no to je njegov dio, i to ne dokida ono što Bog po njemu čini. Molim i za duše poput _____, da spoznaju što je to Crkva, i da uđu unutar nje po daru vjere i po milosti obraćenja. Ja sama bila sam daleko izvan, prema Bogu i prema Crkvi bila sam indiferentna, o svećenicima sam pričala viceve, nisam ih poštovala...nisam znala iako sam sakramente primila što su oni zapravo. Nikad nisam znala zapravo da je u Pričesti prisutan Bog, niti sam mislila da sam ja Bogu važna. Postala sam cinik, i ni za što me previše nije bilo briga, na Boga nisam mislila. Mise sam izbjegavala jer su mi bile dosadne. Ništa nisam razumjela od onog što se događa tamo. No, Bog na kojeg ja nisam mislila, mislio je na mene. Podario mi je milost vjere, i sasvim preokrenuo moje mišljenje o Crkvi i svećenicima. I da me svećenik razočara, povrijedi, itd uvijek bih molila; Bože, oprosti mu, ne uzmi mu za zlo i molim te nemoj da pred tobom odgovara za ovo....
Mnogo mi je oprošteno, Bog me prigrlio grešnu i pokazao da me ljubi takvu...pokazao mi je da se nalazi u Svetohraništu, i poučio me kako mogu biti na zemlji s njim; u njegovoj crkvi ako ću izbjegavati grijeh. Pokazao mi je milosrđe i kad sagriješim. Pokazao mi je da su svećenici ljudi, grešni koji trebaju naše molitve.Pokazao mi je da i mi vjernici štetimo svećenicima u želji da im olakšamo. Ne znamo poštovati njihov križ i znamo ih voditi u svjetovno, zatim divljenjem znamo u njima hraniti oholost itd. Isus je rekao Petru; Idi od mene Sotono, jer ti nije na pameti nebesko nego zemaljsko>: kad ga je Petar htio odvratiti od njegove žrtve. Može i nama reći; Idi od mog svećenika, jer ti nije na pameti nebesko nego zemaljsko; kad mi želimo olakšati put svećeniku na pogrešan način. Treba poštovati njegovu samoću i njegov težak put po kojemu će biti kristolik. I ja sama znam kad sam griješila na sličan način, a vidim to i u mnogim primjerima.
Pitanje je; što ja mogu učiniti da popravim Crkvu?
Mogu postajati bolji čovjek, čovjek ljubavi i time mijenjati onaj dio Crkve koji sam ja.
Mogu moliti za svećenike i činiti im dobro držeći se dalje od njh, poštujuć njihov put samoće i misleći time na nebesko a ne na olakšanje zemaljskog puta.
Mogu biti dobra prema onim ljudima koji su prema meni loši, mogu ih ljubiti djelima i pustiti da ih ljubav mijenja. Ljubav koja istovremeno mijenja i mene...
Mogu moliti za cijelu Crkvu i za sve one koji su izvan nje, da razumiju koje blago se krije unutar nje; Isus u euharistiji, skidanje okova oko duše, ozdravljenje, mir Božji, radost, smisao i spasenje,, zajedništvo sa svim svetima....
Mogu nastojati da ne budem loš svjedok vjere ili sablazan i moliti za to.
Meni je tako puno oprošteno.....unutar Crkve moj Isus je zagrlio moju grešnu dušu i dao joj da se isplače, i da se nanovo rodi...unutar Crkve, u malom kruhu, po rukama svećenika moj Isus mi je pokazao svoju ljubav.
A Sotona...da, nije mi ostao ni on nepoznat, on koji me lagao da ne postoji, koji mi je šaptao da postoji zlo i dobro u svakom čovjeku i ništa osim toga, koji mi je na taj način govorio da nema ni Boga...
Da , i njega sam upoznala, i pokazao mi je da je zlo biće koje mrzi moju dušu, posebno ju mrzi otkako sam se vratila Bogu. I zaplašiti me pokušao, i navesti iznova na grijehe, i u vesti u malodušje, i nikad ne miruje, no on me ne brine suviše, jer Bog je Stvoritelj a sotona tek stvorenje. I nije mi bitan. Bitno mi je bilo da znam da postoji, i da znam da postoji Pakao, kako bih se jače othrvala neprijatelju svoje duše. Danas me boli govor protiv Crkve i uvijek govorim; Bože daj im što si meni dao...
Jedino što imam za reći je moje svjedočanstvo i jedino što mogu učiniti jest molitva.
Post je objavljen 26.01.2011. u 23:08 sati.